nedjelja, 05.03.2017.

U DVANAEST



slika: digital artist

U oku si mom poneka suza,
u glavi misao zalutala,
u pjesmama ljubav i tuga
čežnjom ispisana.

Oko mene
maglovito sjećanje,
jer ponoć je.

Trebam ruku u ruci i prijatelja,
da mi hrabrost podrži.
Mogu ja to i sama,
al' tužna je samoća.

Iza dvanaest je sve realnije,
sve nježnije,
rekla si da ne voliš jesen,
da ti tuga bude najvjernija druga.

Rekla si da su tvoje misli
ispod žutog lišća,
a duboki uzdasi
nekom zriju plodovi,
tople boje umorno tijelo griju,
ali tebi je svejedno,
jesenski ti dani
donose melanhoniju.

Razgovori sa samim sobom,
ubjedljivo su najjači,
nikad jednostavni, a samo naši.

Iza ponoći sve ima drugačiji oblik,
sjene liče na zaljubljene...



14:43 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se