qUrvini sinovi

Društvo,

zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.

Agresije Jugoslavija i srblja

Bez jugoslavenske ideje Kraljevine na području jugoistoka, kasnije znane kao Jugoslavija, nikad ne bi formirale jednu državu (Kraljevinu Srbiju s okupiranim državama). Metodološki problem razdvajanja Srbije od Jugoslavije se manifestira u jugoslavenstvu srpskog kralja (koji se smatrao čimbenikom srpske državnosti).
Pojedinci (s legalnim ili drugim ovlastima), s prekoračenjem ovlasti, u misiji stvaranja nadnacije.
Koja je vjerojatnost da poražena srpska kraljevska vojska u I. svjetskom ratu sposobna izvršiti pučeve u Kraljevini Crnoj Gori (svrgli su Kralja Nikolu i ugasili crnogorsku pravoslavnu crkvu), puč u Vojvodini, puč u BiH, puč u Hrvatskoj (Država SHS), ...?
Vanjski faktori (koji su pokrenuli svjetski rat)(povod je bila austro-ugarski utjecaj) su stvorili jednu državu koja se temeljila na jugoslavenskom/srpskom hegemonizmu i okupaciji nesrpskih država.

Izmjena jugoslavenskih i srpskih agresija na Hrvatsku, poduprta hrvatskim jugoslavenstvom stvorile su ratne uvjete u kojim se borba protiv hrvatstva smatrala pozitivnom, a samo hrvatstvo nazadnim. Na tome počiva jugoslavenska dogma.

U okružju međunarodnih događaja, slom istočnoeuropskog komunizma je prouzročio pad satelita komunističke titove i titoističke Jugoslavije (koja je oružanom agresijom pokušala produžiti jugoslavensko/srpsku okupaciju). Nesposobnost provesti agresiju na nesrpske zemlje, prepustile su agresiju Srbiji (koja je u Jugoslaviji dugoročno zaštićena ostvarivala svoje zamisli o velikosrpstvu). Samostalno, Srbija je otvorenom agresijom i genocidom izazvala reakciju međunarodne zajednice, te je iznova jugoslavenstvo preuzelo ulogu agresije na Hrvatsku.
Agresija jugoslavenstva je, kao i u prošlosti, započela urotom više strana. A manifestirala se otvorenom unutarnjom agresijom.

Hrvatski jugoslaveni su (unatoč ustavnim odredbama o zabrani bilo kakve jugoslavenske integracije) udarom na hrvatske branitelje, hrvatsko domoljublje, hrvatska obilježja započeli unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku. S ciljem rušenja hrvatske države.
Hrvatska politika ne nudi organiziranu političku struju koja bi branila hrvatsko pravo na vlastiti politički i državni put.
HDZ je odavno instrument velikosrpskih agresorskih ambicija (danas, skrivenih iza paneuropskog opredjeljenja A. Plenkovića). (Šeks i Granić su perjanice jugoslavensko-srpske agresije.)
Priče o fašizaciji su sredstvo specijalnog rata u političkom razoružanju i porobljavanju Hrvatske.

2 000 000 biračkih objedinjenih glasova za vladu nacionalnog spasa.


U spomen generalima i visokim časnicima NDH koji su 24. rujna 1945.g. okrutno smaknuti