26

subota

ožujak

2016

Ratni zločinac (i krivnja)



Ratni zločin (jednog psihijatra) obuhvaća bestijalnost prisiljavanja žrtve i žrtvinih bližnjih u počinjenju zločina. U protezanju zločinačkog čina na sve oko sebe ...
Sustavnost zločina počinjenih u ime srpstva sadrži okrivljenje žrtve, žrtvinih bližnjih, cjelokupne zajednice i cjelokupnog čovječanstva.

Članove obitelji su prisiljavali na odavanje vlastite djece, očeva, braće, ...
Natjeravajući žrtve u minska polja stvarali su krivnju samim žrtvama (o vlastitoj krivnji za neuspjeh prolaska kroz to polje).
Okupirano Sarajevo su prisilili na osjećaj krivnje (prema djeci, starcima, bolesnicima). Svijet su prisilili na osjećaj krivnje zbog nemoći prekinuti okupaciju Sarajeva.
U Srebrenici su prisilili žrtve na osjećaj krivnje zbog nemoći obraniti grad, Svijet i UN zbog nemogućnosti zaštiti enklavu i žrtve, ...

Sustavnost nametanja krivnje osobina je želje za trajno čišćenje stanovništva s nekog područja, pokazatelj genocidnosti i temeljne pripreme za ratno zločinačku nakanu. Jugoslavija je stvorila uvjete srpske genocidnosti (štiteći njihovu genocidnost izraženu u Prvom svjetskom ratu, kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, Drugom svjetskom ratu, titovoj Jugoslaviji i ratu pri raspadu Jugoslavije). Titoisti su uistinu stvorili monstruma (kojeg su hranili svojim lažima i isključivošću, lažiranjem povijesti i jednoumljem).
Ratovi u postjugoslavenskim državama nisu posljedica nacionalizma (kojeg jugoslavenske vlasti nisu mogle obuzdati). Taj rat je produkt komunističke jugoslavenske vlasti (kao krajnji cilj postojanja jugoslavenskih komunista, orjunaša).
Presuda jednom (poluludom) psihijatru ukazuje na pripremljenost (i sustavnost) zločina počinjenih u tom ratu.


Oznake: ratni zločin, ratni zločinac, prisila žrtava na diobu krivnje, etničko čišćenje, genocid, titoisti, svrha komunističke vlasti