25
nedjelja
listopad
2015
Nepodijeljeni osjećaji
Politika kao izvor nadahnuća
Hrvatska je obasuta (naivnim) udbaškim političkim smjerokazima.
Poslije tisućljeća tuđinske vlasti, osmanlijske najezde, jugoslavenstvo (prvo pod britanskim, a onda pod sovjetsko/ruskim patronatom) najteže je pogodilo Hrvatsku.
Povijest (kao povijest bilo kojeg naroda, tegobna i okrutna) pamti najveće teritorijalne gubitke u osmanskoj najezdi. I iznova gubitke u službi jugoslavenske ideje.
Očekivati kako bi državu, opterećenu tisućljetnim okupacijama i nepravdama mogao voditi jedan političar ili jedna stranka je iluzija. (Uz moderno shvaćanje demokracije, ionako nezamislivo.)
Hrvatska je na (povijesnoj) prekretnici i samo jedinstvo (na nacionalnoj osnovi) svekolikog hrvatstva ima političku snagu. Političku budućnost.
Treći putevi, ateističko-anacionalne politike, rusko-srpska služinčad ... nemaju budućnosti. Skrivali se iza titoizma, orjunaštva ili nečeg trećeg.
U globalnom svijetu politički su ustrajne i organizirane države (većinom su nacionalne).
Vjerovati kako državu u razvoju (bez sirovina i energenata potrebnih za potpun razvoj)(dakle u uvjetima ograničenosti resursa) možete voditi kao internacionalnu korporaciju je zabluda.
Stranke i pojedinci, vođeni vlastitim (parcijalnim) interesima nisu dorasli težini trenutka ...Ponajmanje su sposobni ponuditi milenijski iskorak (iz ropstva i zabluda).
Politika koja je jedina to uradila osuđena/suđena je kao zločinačka i sam hrvatski sustav je prihvatio održavanje ropskih okova vlastitog naroda.
U nekadašnja doba su to samo ustrajno nametali. Danas takvo nametanje nazivamo specijalnim ratom.
Vrijeme je za demokratsko hrvatsko jedinstvo ...
Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života
Oznake: demokratsko jedinstvo, sociološki iskorak
komentiraj (1) * ispiši * #