21

ponedjeljak

prosinac

2015

Hrvatska , u raljama beskrupuloznih socijalista


Problem Republike Hrvatske je socijalistička (otprije) / socijalna država.
Hrvatska je (po podacima 2.10. 2012.) zapošljava ukupno 229.435 državnih službenika i namještenika ...



Prema Registru zaposlenih

U Hrvatskoj je 2.10.2012. bilo zaposleno ukupno 229.435 državnih službenika i namještenika. Od toga više od polovice, njih otprilike 130.000, otpadlo je na zdravstvo i školstvo, a, suprotno javnoj percepciji, u svim državnim ministarstvima radio je ukupno 6651 državni službenik.

130 tisuća - Školstvo i zdravstvo: U školstvu je bilo zaposleno 67.230 osoba, u zdravstvu njih 60.170

6651 - Ministarstva: Najviše ljudi radilo je u ministarstvima vanjskih poslova i poljoprivrede, a najmanje u turizmu

166.505 - Agencije i kulturna tijela: Značajan broj zaposlenika u državnoj upravi raspoređen je bio po brojnim agencijama i uredima

Na žalost, iz Ministarstva uprave nisu predočeni detaljniji podaci o broju zaposlenih u MUP-u, MORH-u i Ministarstvu pravosuđa, jer su se ti podaci još “sravnjivali”, ali u njima je radilo oko 30 tisuća ljudi.


Korišteni podaci iz 2012. nemaju kvantitativnu već kvalitativnu vrijednost. Kako bi zaključili što je istinski problem RH moramo podatke raščlaniti na kvalitativnoj razini.
Socijalizam (po ekonomskim zakonitostima, naročito po zakonu ponude i potražnje) smanjuje raspoložive resurse društva, smanjuje investicijske procese, smanjuje opće bogatstvo društva i producira (stvara) sirotinju (socijalne skupine).
Proklamiranjem socijalne države i stvaranjem potrebe za socijalnošću, država stupa u stanje deficita (ostvarenih prihoda i rashoda (i na socijalne mjere)).


Hrvatska ima broj državnih namještenika zaposlenih na mjerama socijalne države (besplatno školstvo, besplatno zdravstvo) nesrazmjeran mogućnostima društva. Pribrojimo li javno objavljene podatke o učešću državnog proračuna u mirovinskim obavezama (2012.g. se radilo o 40%), zaključujemo kako je 500000 umirovljenika zapravo prima socijalnu pomoć a ne mirovinu. Problem mirovinskog fonda utemeljenog na solidarnoj, a ne životnoj štednji (za koga su socijalistički radnici solidarno izdvajali?), je dodatni problem.
U državi s prevelikim socijalnim obavezama, ustrajavati na reformama koje se ne dotiču istinskih razloga državnog proračuna korak je ka potpunom kolapsu (sustava (jednina), sustava (množina), i države).

Jednak problem (u doba socijalizma) je jugoslavenska uprava rješavala s dva modela: modelom stalnih reformi (kojim je izvlačila sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva) i modelom promjena monetarne politike (inflacijama) (podjednako izvlačeći sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva).
Danas, 25 godina nakon urušavanja socijalističko-jugoslavenskog sustava, podjednakim mjerama (socijalistički đaci) nastoje prikriti slom socijalne (socijalističke) države i socijaldemokratske vlasti (koja je jednakom upornošću ustrajavala na produciranju potrebe za socijalnim mjerama koje ne može podmiriti, u želji ustoličiti sustav koji je sam sebi nakaradan).


Upravo je (u slaboj privredi) monetarna politika stabilne kune jamstvo prokazivanja i odustanka od socijalističko/socijaldemokratske prakse produciranja socijalno ugroženoga stanovništva (koje bi trebalo demokratski podržavati socijaldemokraciju). U sociologiji je borba protiv siromaštva zasebna disciplina istraživanja i rada.
Onaj tko upravlja državnom blagajnom s gubicima mora odstupiti, a ne mijenjati zakone (i tečaj kune).


Tranzicija (prijelaz) je reforma koja je zablude socijalističke države gasila, i otvarala put istinskoj tvorbi društva.



MOST je predlaganim reformama udaljen od tranzicije upravo zaustavljanjem istinske reforme (i povrataka na produkciju socijalno ugroženih, kojima bi socijaldemokracija bila prihvatljiva). Zapanjujuće!


Oznake: kriza u RH, korijeni krize, državni službenci, broj zaposlenih na socijalnim uslugama, kvalitativna slika, socijalizam, socijalno ugroženo stanovništvo, sociologija siromaštva, monetarna politika, inflacija, stalna reformska nastojanja, tranzicija, politika stvaranja socijalno ugroženih