29

subota

listopad

2016

Nulta točka (kanibalizma)



Zamrznuta povijest (uspostavljena u jednoumlju) smatra kako je ljudsko pravo na osvetu dozvoljena samo za događaje od 1941.g.
Emotivno (nekontrolirano) ponašanje ne poznaje kalendar (jer su ljudi bili emotivni i prije 1941.g.).

Smisao fiksiranja prava na osvetu nije razumijevanje ljudske i socijalne psihologije čime bi opravdavali samo svoje zločine, već u prikrivanju istine kako druga strana nije počinila toliko zločina. Prihvaćanje postulata kako je sve neizmjerno minorno u odnosu na nultu godinu (kanibalizma), određivanje datuma nakon kojeg se povijest drukčije razumijeva, otklon je od razumijevanja istine. Prikrivanje stvarnih generatora stradanja i nereda.

Provoditi revoluciju u nametnutom ratu, podizati komunistički (manjinski) ustanak na samom početku nametnutog rata (netom po kapitulaciji, potpuno logistički i organizacijski - do stvaranja meteža - nepripravan) su nedopustivi po tadašnjem ratnom pravu. Ratni zločin sa katastrofalnim posljedicama.
Komunističko-jugoslavenski krimen.


U Hrvatskoj (po vlastitim spoznajama) barem 1/3 (od preko 3 milijuna) stanovnika nije sudjelovala u međunacionalnim sukobima, nije vodila pripadnike drugih nacija na stratišta, nije slala ljude u Jasenovac. Ustaše, domobrani i četnici su sudjelovali u borbama protiv (malobrojnih) partizana. Jedini koji su ljude bacali u jame su komunisti.
Padom fašističke Italije, partizani ulaze u nebranjeni Split (rujan 1943.g.) i vrše likvidacije (Split, Solin, Kaštela) bacanjem žrtava u Kevinu jamu (kod Radošića). Ista je jama korištena i 1944. i 1945. (pa i kasnijih godina).
(U Kevinu jamu je bačeno preko 3500 ljudi.)

Jugoslavenska-titoistička historiografija je tvrdila kako je komunistička partija zaustavljala međunacionalne krvave sukobe (iako barem 1/3 Hrvatske nije sudjelovala u međunacionalnom sukobu), a niti jedan povjesničar nije tražio svjedočanstvo stanovništva koje je sudjelovalo u velikom ratu (na drukčiji način od onog koji su oni propovijedali).
Samim tim vjerodostojnost (i znanstvena validnost) tih povjesničara i njihovih povijesnilarskih radova je potpuno narušena.