28
srijeda
veljača
2018
Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću
Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.
Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.
Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.
Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.
Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.
Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?
Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.
Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje
komentiraj (0) * ispiši * #
30
ponedjeljak
studeni
2015
Doktorat (nekih znanosti)
Najava Predsjednice Republike (gosp. Grabar-Kitarović) o upisu doktorskog studija na FPZ u Zagrebu potakao je (bivšeg) ministra znanosti Flegu na kritiku.
Argumenti o 24-satnoj zauzetosti kandidata tog studija su suludi i govore o stanju (koje je desetljećima stvarao i ostavio predavač/ministar Flego) na hrvatskim sveučilištima.
Tvrdnje o cjelodnevnoj zauzetosti kandidata (bilo kojeg kandidata bilo kojeg stupnja sveučilišnoga programa) su odraz "znanstvenosti" tih studija.
Socijalistički zakoni su podrazumijevali poseban tretman za nadarene ("preskakanje" razreda, studijskih godina). Kako to da završni stadij obrazovanja (stjecanja doktorskog zvanja) ne podrazumijeva razliku u sposobnostima i stanjima kandidata? Zašto uopće doktorski studij traje tri godine sa cjelodnevnim programom predavanja i polaganja ispita? Zašto kandidati plaćaju 60-ak tisuća kuna?
Nije li sticanje titule doktora znanosti odraz doprinosa znanosti (s kojom kandidat može (i mora) pristupiti doktoratu)?
Obučavanje (kroz predavanje koje traje 3 godine) za stvaranje uvjeta za sticanje doktorata znanosti je nova (ne nužna) profitabilna usluga ... (time je sve rečeno).
Svi zaposlenici (sveučilišta) imaju primanja koja su rezultat 182-satnog mjesečnog rada, a kandidati moraju 24 sata na dan biti posvećeni obavezama koje proističu iz obrazovno-znanstvenog programa koje to sveučilište/fakultet nude?
Tko je pisao te programe?
Flego (fleeeego) samo kaže kako su mentori i komisija vlasnici 24-satnog dnevnog života doktoranda (i koriste ga za svoje interese) ... inače ne bi baljezgao o 24x7x52 ... razotkriva otužnu činjenicu kako hrvatski sveučilišni profesori iskorištavaju sve koji im se (osim predsjednice s osiguranjem) nađu pod nogama ...).
Kako bih ja doktorirao (unatoč plaćenih 60 tisuća kuna), kad bih bio zaposlen u ministarstvu unutarnjih poslova, na mjestu čistačice (iako bih bio čistač)?
Uzeo bih neplaćeni dopust 3 godine, platio 60 tisuća fakultetu, 24 sata dnevno bio zauzet programom i razradom teze kako bih ostvario doprinos znanosti (za koju će mi taj fakultet izdati diplomu doktora znanosti)?
Nevjerojatna znanost i metodologija sticanja doktorskog zvanja ...
Zbog toga su nam sveučilišta nisko rangirana na ljestvicama uspješnosti, a znanost beznačajna.
(I ja sam doktorski kandidat ... ali ne na hrvatskim sveučilištima (tamo vlada partija sa svojim poreznicima)).
Oznake: doktorski studij, doktor znanosti, sveučilišni programi, metodologija, doprinos znanosti, rangiranje sveučilišta
komentiraj (1) * ispiši * #
