31

četvrtak

ožujak

2016

Šešelj (Hrvat u Haag-u i Beogradu)



Socijalistički (titovi i titoistički zakoni), prepuni pravnih (marksističko-socijalističkih) novotarija, služili su brisanju nacionalnih granica, civilizacijskih granica.
Ustrajavanje na unitarnoj Jugoslaviji prouzročilo je (u međunarodnom pravu) stanje zbunjenosti (i pokazalao kako međunarodno, a posebno ratno, pravo nisu razvijeni do stanja uspostave stalnog suda ...

Očiglednost Šešeljeva djelovanja (žrtve i razaranja) nije zastupano, već je tužiteljstvo ICTY-a (u okvirima prava i instrumenata kojim raspolažu) nastojalo stvoriti općeg krivca za rat. (Rat je složenija pojava nego li se pretpostavlja.)

Obrazloženje oslobađajuće presude (Hrvata, Šešelji su Hrvati iz Ravnog - zaselak Mareva Ljut) podrazumijeva obraćanje pozornosti na nesavršenost (time i nemogućnost pravičnosti) takvog prava.
Obrazloženje suca o nepostojanju čvrstih dokaza o umiješanosti Šešelja u procese ratnog zločina (koje sankcionira ICTY; jer je ICTY manje slučajeve ratnih zločina prepusti nacionalnim sudovima) nije oslobodio Šešelja krivnje od počinjenja ratnih zločina, već samo onih ratnih zločina za koje ga je optužilo tužilaštvo.

Sagledavanje prava i pravde, posebno u okvirima ratnog prava, i nemogućnost zadovoljavanja pravde takvim pravom posebno nas mora usredotočiti na drugu važnu pojavu koja je pospješila nepravdu: jugoslavenstvo i komunizam-titoizam (koji su iskoristili sve propuste ratnog prava za potpomaganje nekažnjenog širenja Srbije i Srba (posrbljavanjem).
Šešelj je Hrvat, srpsko-četnički zločinac, poturica koji je sanjao teritorijalna osvajanja (klanjima), mrzitelj muslimanstva i katoličanstva ... ali ICTY to nije prepoznao (i označio ga kao pokretač zločinačkog rata; ICTY je u pravu (Šešelj je sitni kriminalac sa pozamašnom kartotekom krvavih zločina ...), sluga zlog).
ICTY je osnovan s namjerom suditi za ratne zločine na određenoj razini (piramida utjecaja), niže razine je prepustilo nacionalnim sudištima. Presuda ICTY-a Šešelju označava ga kao manje značajnog (jer tužiteljstvo nije dokazalo njegovu upletenost u stvarne procese pokretanja vala rata i kršenja ratnog prava). Time je najvećim krivcima za kršenje ratnog prava poručio kako se neće sakriti iz Šešelja (kojeg nisu proglasili nevinim, već su donijeli oslobađajuću presudu jer nema nedvojbenih dokaza o njegovoj upletenosti u ratne zločine na nivou zbog kojih je osnovan ICTY). Šešelj je oslobođen zbog nedostatka dokaza, ali nije proglašen nevinim. U protivnom bi presuda glasila oslobađajuća zbog nepostojanja krivnje.
(Zbog tog moramo više posvetiti pozornosti titoistima-jugoslavenima koji su stvorili okvire nemogućnosti dokazivanja krivnje od zločinačkih marioneta koje su (iako Hrvati) činili/prikrivali srbijanske genocide ...)


Od Šešelja su veću štetu počinili razni Mesići, Manolići, Boljkovci, Blaževići, Bakarići, partizanski odredi, partijske organizacije, socijaldemokrati, Pusići, Račani, jugoslavenčine, anacionalisti, ateisti zaogrnuti plaštem prorusko-prosrpske politike posrbljavanja i širenja Srbije.


Oznake: socijalistički zakoni, marskistički koncept, civilizacijske granice, državne granice, ratno pravo, nesavršeno pravo, istinski kreatori ratnog meteža, politika širenja Srbije