19

ponedjeljak

prosinac

2016

Krvoločnost je preduvjet preživljavanja


Partizanski antifašizam nije obrana ljudskog dostojanstva već obrana Moskve u plićacima Jadranskog mora.

Sustavno (u jednoumlju jedino) ustrajavanje na tumačenju komunističkog ustanka kao jedinog ispravnog (i humanističkoga) puta pod okupacijskim uvjetima je iskrivljavanje povijesnih i tada važećih pravnih činjenica.
Kapitulacija je međunarodno pravno legalni instrument (poštede daljnjih stradanja civila). Kolaboracija je slijed kapitulacije (podjednako instrumentalizirana u zaštiti civila).
Moralizirati o isključivosti (antifašizmu) pri tada važećem ratnom pravu na odmazde nad civilima u slučaju oružanih napada na okupacijsku vojsku nakon potpisivanja kapitulacije (sa svrhom zaštite civila) je antihumani čin.
Cilj komunističkog ustanka nije progon okupatora već simbiotičko provođenje komunističke revolucije u ratnim uvjetima (što je tadašnjim ratnim pravom bilo zabranjeno).
Dakle, međunarodno pravno (uključujući konvencije o ratnom pravu), partizane i Tita ne smatraju legalistima (već banditima). To što je Crvena armija "pregazila" Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Istočnu Njemačku, Estoniju, Litvu, Latviju, Kurilske otoke i Jugoslaviju nije odraz humanosti antifašizma, već strategije koju je Staljin promovirao u ratnim i poratnim međunarodnim odnosima: obrana komunizma/socijalizma i Moskve uspostavom marionetskih režima odanih Moskvi.

Danas se podjednako sitnim novcima stvara politička struja (plaćena i logistički vođena iz Moskve) koja izaziva podjelu nacije (na prorusko-pročetničku manjinu i uplašenu hrvatsku/nacionalnu većinu). Problem Hrvatske nije strah od Srba, četnika, Rusa već siromaštvo u kojem su gladni spremni (odbacujući pripadnost naciji) djelovati protiv zajedničkog interesa.
Hrvati moraju takve ili nahraniti kruhom ili ugušiti jastukom.

Josipović (ruski agent, frflja, priglup, ambiciozan - (rođeni) izdajica ). Mesić (četničko-ruski agent, priglup, neambiciozan, svejedno (jer je rođeni) izdajica). Milanović (rođen jadan - izdajica). Pusićka (koju je Savka (izdajica) inaugurirala, rođena nikakva, cijeli život nikakva, izdajica).
Po sitne novce se zaputio Pernar (pa stalno tracka gluposti o kapitalizmu, NATO-u i koječemu). Markovina, Pilsel, Pupovac ... sitni kokošari kojima rusi vladaju bićem. Robotizirani ruski agenti. Koji se bez straha suprotstavljaju razumu.
Vrhunac je rusko potpomaganje obnovi antifašističkih spomenika sa stotinjak tisuća eura godišnje. Znaju li Rusi da se 1945.,, 1991., u Hrvatskoj bježalo od njihovih pokolja, podjednako kao danas u Alepu? Gdje god dolaze ili potpomažu humanost krv teče u potocima. Oni koje Rusi plaćaju i potpomažu nemaju pravo propovijedati humanost. Bando primitivna (potukli ste narode sibira, Poljske, Hrvatske, ... i koristite njihova prirodna bogatstva).
Hrvatska ljevica je ruska krvoločno-izdajnička svojta (koju ćemo ugušiti brutalno).
Krvoločnost je preduvjet preživljavanja.





Oznake: partizanski antifašizam, jednoumlje, komunistički ustanak, kapitulacija, kolaboracija, zaštita civila, međunarodno pravo, ratne konvencije, Staljinov koncept marionetskih režima, današnji koncept ruske sigurnosti, plaćenici, manjina, glad, odstupanje od zajedničkih interesa, krvoločnost

31

subota

listopad

2015

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se