Tko ima ovakvu državu mora se zabrinuti

Totalitarni sustavi imaju zajedničke osobine.

Država u kojoj se nameće ideologija, postoji jedna(dvo)(ista) partija, monopolna kontrola vojske i policije, novinarstvo je pod utjecajem vladajuće stranke, široko korištenje doušnika (dojajnika), centralizirana kontrola cjelokupnog gospodarstva, koncentracija vlasti u rukama diktatora ili oligarhije, subordinacija pojedinca u zajednicu, nepostojeća dioba vlasti, kontrola razmišljanja indoktrinacijom, uskraćivanje građanskih sloboda je totalitarna država.

Totalitarne države imaju sklonost razvijati represivni aparat kojim mogu prisiliti stanovništvo na aktivno sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva totalitarnog društva (kapilarna pojava).

Jugoslavensko društvo je u potpunosti bilo totalitarno, HDZ devedesetih je postepeno razgrađivao takvo društvo (bez revolucije i lustracije), dajući šansu nedužnim članovima totalitarnog društva odmak (u slobodu) od djela koja su činili i nesmotreno su mogli biti žrtve novog slobodnog sustava. Kome bi služila sloboda ako ne bi razumjela mane totalitarizma (kapilarnost) i pružila mogućnost potlačenima izraziti svoje pravo biće (u slobodi)?
Tuđmanovom smrću (ma koliko ga držali neinventivnim, barem je dosljedno ustrajavao na istinskim sociološkim i politološkim teorijama, primjenjujući već poznate teorije društva) je prestala politika stvaranja države za vlastiti narod, prestala je politika izgradnje države korištenjem suvereniteta (i najboljih spoznaja u vođenju države za narod).

Ustav RH u vrijeme tuđmanove vladavine je sadržavao odluku o Saboru i narodu kao onima koji odlučuju o svim pitanjima države, koja je izmijenjena u oblik Sabor ili narod.

Država koju su okupirali poraženi totalitaristi (titoisti) nakon Tuđmanove smrti, totalitarna je država, a vlada koja uspostavlja i podržava totalitarizam ne zaslužuje podršku.

Put u izgradnji slobodnog društva nije porazio totalitariste i predmet je sumnje u procesima vođenim pred haškim tribunalom. Optužba je udruženi zločinački pothvat.
Onaj tko ne pokazuje otklon od totalitarizma, sposoban je udružiti se u zločinački pothvat. To, izgleda primjećuje samo haško tužiteljstvo.
Novinarstvo nas je zasipalo neadekvatnim informacijama, preskačući navesti opravdanost sumnje (iako kvalifikaciju udruženi zločinački pothvat statut privremenog međunarodnog suda ne poznaje). Time je optužba izrazitiji signal u dijagnosticiranju društvenih problema koji ugrožavaju međunarodni mir.

Dolaskom orjunaša-komunjara na vlast (Račan, Mesić, Kosor, Josipović, Milanović, Plenković) i politikom povratka totalitarizmu (otklon od razgradnje titoističkog sustava) opravdanost sumnje u udruženi zločinački pothvat je veća. Izaziva sumnju u prikriveni i lažni odnos prema društvu koje je sposobno podržati provedbu udruženog zločinačkog pothvata.

Jedini način da se hrvatski optuženici oslobode optužbi za udruženi zločinački pothvat je razvoj demokratskoga društva.
Bili smo dužni onemogućiti Račana, Mesića, Kosor, Josipovića, Milanovića, Plenkovića u preuzimanju vlasti (izborima ili drukčije).

Sudbina bosanskohercegovačke šestorke je podjednako vezana za totalitarnu i demokratsku vlast. Plenković je prevarant i (moguće) prikriva aparat koji je totalitaran (titoistički).
Vlast koja ne gradi državu za vlastiti narod prijetnja je svjetskom poretku i svjetskom miru. Takve vlasti provode udružene zločinačke pothvate (i ne ispunjavaju obaveze iz povelje UNa, obaveze o pravima pojedinca).
Okrutnost haškog tužiteljstva nam je dostatno za zabrinutost.

Za mir u kući (i u svijetu), Plenković mora otići. Kako on neće dobrovoljno otići, morati ćemo ga opozivom smijeniti.

Inače će nas svijet koji nas okružuje, nakon Haaga, drugim sredstvima tjerati da razorimo titoistički-totalitaristički sustav.

Tko ima ovakvu vlast i ovakvu državu, mora se zabrinuti.

Da smo razvijena demokratska država ne bi bilo sumnji u ratne zločine, ne bi bilo haškog tribunala. Paradoksalno su oni koji su nas sputavali u uspostavi demokracije najteže optužili pred haškim sudom (ukazujući na zavjeru širih razmjera i preciznost kojom je ta zavjera provela operaciju specijalnog rata). Ne skreću s titova puta (svevlast) i uspijevaju teško kompromitirati mladu demokraciju (dvostruka šteta).

Totalitarizam objašnjava i njihovu volju za vlašću, dok su bez vlasti ideološki bitno drukčiji (ne interesira ih živjeti vlastite ideale).

Oznake: totalitarna država, karakteristike totalitarizma, kapilarna pojava u totalitarizmu, jugoslavenski totalitarizam, međunarodni mir, izgradnja demokratskog društva, bosanskohercegovačka šestorka, opoziv predsjednika Vlade