Ocjenjivanje političara

U ljudskoj je prirodi uspoređivanje i ocjenjivanje onog što ih okružuje.
Mjerenje (vrijednosti) je jedan od načina uspostave vrijednosnog sustava.

Političari imaju niske kriterije samopoštovanja, te na osnovu svojih loših namjera procjenjuju i sve koji ih okružuju.

Navedemo li nekolicinu (Beljak, Matić, ...) koje krase priče o sitnom lopovluku (zašto i oni ne bi bili lopovi od formata?), njihovo lako pozicioniranje u političkim krugovima, moramo se zapitati tko i kako regrutira političare.

Stranačko kadroviranje nije briga glasača sve dok glasači nisu u demokratskoj proceduri izigrani (te je očitim izbornim i glasačkim prevarama zaobiđena demokratska volja).

Zaobilaženje demokratske i zakonske procedure rada državnih dužnosnika je očita (sakrivanje iza ovlasti ukazuje na spremnost nezakonito steći ovlasti). U demokraciji se društva ne sukobljavaju, već otpor jedne grupe ukazuje na društvene razlike koje treba riješiti ...

Kako se hrvatski političari ne usuđuju testirati svoju podršku čestim pojavljivanjem u biračkom tijelu (od straha iskazivanja nezadovoljstva), ipak postoji način ocjenjivanja političara.

Zamislite koliko bi vrijedile riječi i djela političara da nisu na državnoj poziciji.
Porazna je činjenica da vodeći hrvatski državni službenici i političari na državnim poslovima nemaju vrijednost bez funkcije koju obnašaju.
Njihove su riječi isprazne, djela ne postoje, sposobnosti nemaju.

Kako su onda dobili tolike ovlasti (Od Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Sabora, Vlade RH, ministarstava, DORHa, ...)?
Varaju.

Po čemu bi zapamtili Plenkovića, Granića, Šeksa, Jandrokovića, Burićku, Dalićku, Marića, Milanovića, Bernardića, ...?
Birate krive, ili vam krive krađom predočavaju kao izborne pobjednike.
Vrijeme je za promjenu izbornih navika.

Oznake: ocjenjivanje, demokracija, procedura, društveni sukobi i demokracija, državna pozicija, biračko tijelo, isprazne riječi