19

utorak

rujan

2017

Samo Jugoslavija-komunizam



Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

U početku fašizam nije imao jasna polit. programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revoluc. sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke faš. ideologije totalitarna vlast i nov društv. sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanj. politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građ. vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društv. ciljeva. Osnovana su korporacijska ministarstva (1926), a ideje su sustavno bile izložene u Povelji rada (Carta del lavoro, 1927). Utemeljene su 22 korporacije (1934), koje su imale ulogu posrednika između poslodavaca i namještenika, čime se pokušalo stvoriti natkapitalistički gospodarsko-društv. sustav. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno soc. osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.).
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048


Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.



Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

20

ponedjeljak

ožujak

2017

Hrvati u Haagu



Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.

Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).

Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.

Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).

Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.

Hrvatska za/kroz sva vremena


Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi

08

srijeda

veljača

2017

Arhivi i zakonska regulativa



Koliki kreten moraš biti i arhive koji se odnose na razdoblje okupacije i genocida (od 1945.g. do 1990.g.) smatrati uobičajenom državnom arhivom koja ima zakonsku zaštitu nedostupnosti.
Bilo koja osoba koja pokrene kazneni postupak protiv drugih osoba, organizacija ili institucija koje su počinile nedjela (naročito ratne zločine, zločine protiv čovječnosti)(po čemu je komunistička partija poznata) ima neosporno pravo pristupa dokumentaciji koja svjedoči o neljudskosti jedne ere.
Proglašavati tu dokumentaciju državnom arhivom drugi je nelogični postupak. U Hrvatskoj nikad nije postojala komunistička vlast, postojala je okupacijska (jugoslavenska ) vlast.

Ponajmanje je prihvatljivo ponašanje pojedinaca koji (svojim diletantizmom) podupiru važnost tih arhiva kao državne građe (koja ima poseban status zbog nacionalne sigurnosti). Te arhive su arhive zločinačke, okupatorske vlasti i nikakvim političkim manevrima (otvaranja ili zatvaranja, paljenja ili pročišćavanja) neće dobiti status dokumentacijske građe hrvatske države koja je bila federalna članica sfrjota. Jer Hrvatska tu tom razdoblju nije bila državnopravna, a tadašnja vlast je bila zločinačko-okupatorska. Takvu vlast ne braniš posebnim zakonom, nit se oslanjaš na njihove arhive (kao dokazni materijal zločinačke naravi okupacije).

Strategija odugovlačenja oko osude tog sustava (izbjegavanjem proglašavanja tog razdoblja okupacijom i zločinačko-genocidnim razdobljem) zaštita je zločinačke naravi (koju provode politički diletanti).

Razvlačili ste razračun s pobornicima totalitarnog jednoumlja i zločinačke prakse. I postali suučesnici.

Politika je oblik interesnog organiziranja. Vi ste umno poremećeni i niste sposobni interesno se udružiti. To svakodnevno potvrđujete svojim nesuvislim nastupima.




Oznake: okupacija, genocid, državni arhiv, Zakon, neljudskost, komunisti, socijalizam, pojedinci, diletantizam, strategija odugovlačenja, suučesnici

07

subota

siječanj

2017

Ovo mora biti godina HDZ-ove propasti (mada je isti propao davno prije)



U Hrvatskoj postoje političke snage koje imaju zadaću (oni niti ne znaju za tu zadaću, jer nisu politička grupacija već uhljebi politički (naturščici)) obuzdati volju i snagu naroda (iz kojeg proizlazi i kome pripada vlast).
U HDZ-u su pri osnivanju F. Tuđmana u stopu pratili (nadzirali) Manolić, Mesić, Šeks (i njihovi pratitelji ovi oni Gregurić, itd.).
Manolić je imao zadaću Tuđmana držati u strahu (od ideje samostalnosti). Tuđman je pred same izbore nuđao konfederaciju (sa Srbima, ali se volja naroda pokazala odlučnijim faktorom). Šeks je od početka kontrolirao unutarstranačku većinu pri izborima predsjednika stranke (Šeks, partizančina (partizanska familija), komunjara, i srbender), pa je tako omogućio Sanaderu i Kosorici (neprijateljsko) pruzimanje HDZ-a, omogućio je Plenkoviću (neprijateljsko) preuzimanje HDZ-a.
U kombinaciji s nametanjem preferencijalnog glasovanja i obrata pri sastavljanju Vlade u Hrvatskoj imamo orjunaško-prosrpsku, prorusko-priglupu vladajuću kliku koja uništava Hrvatsku (narod nije spsosban uništavati vlastitu državu, ali nametnuti izrodi to rade s posebnim zadovoljstvom).

Uz očigledne političke manevre ometanja demokracije i ustavnih prava (što je strogo kažnjivo po hrvatskim zakonima) imamo politiku koja se sa Srbima izjednačava. U srpskoj težnji srbizirati i proširiti teritorije (Vojvodine, sad već izgubljenog Kosova, Makedonije, Crne Gore, Sandžaka, BiH, dijela RH), s polupismenim i istočnjački orjentiranim Srbima, samo Hrvatska svojom voljom potpomaže srpski mit.
U eri kraljevine Karađorđevića, u eri socijalističkih satrapa, u eri poskomunističkih (titoističkih) vlada (Račana, i Milanovića) podjednak broj Hrvata iseljava (napušta vjekovima zaposjednut teritorij) za trajanja vlada koje obnaša HDZ-ov (šeksov) kadar (Kosor, Plenković).
Tko u HDZ-u (i što to točno) raščlanjuje i kontrolira rad (poremećene) stranke? Srpčad ste za dvije (uhljebničke) kune.

Politika stalnog vraćanja hrvatsko-srpskim odnosima (zašto se Srbi ne obraćaju Bugarima?), koji su izvor svih zabluda (prikrivanja masakra i genocida koje su većinom izveli slovenski komunisti nad hrvatskom vojskom i izbjeglim civilima; pripisano srpskoj osveti za pogrom srpskog življa), diverzantske akcije (preoblačenja komunista u ustaške odore i napada na srpska sela Banovine i Korduna; i to je poznato) po nalogu specijalnog rata koji je vodila komunistička partija, privilegiranja srpskog manjinskog stanovništva (većinom posrbljenih Vlaha; s namjerom pomoći Srbiji zaobilaženje priznanja Vlaha kao konstitutivnog naroda u samoj Srbiji), presedansko proglašavanje posrbljenog stanovništva konstitutivnim u BiH, Vojvodini, Hrvatskoj, ...

Zadaća nekolicine (priglupih mamlaza) HDZ-ovih zakulisnih glavešina je onesposobiti hrvatski narod (kojem je vrijeme kazniti HDZ i preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke) u ostvarenju svojih ciljeva (umjesto jalovog služenja velikosrpsko-prorusko globalnim ciljevima (uništenja onih naroda koji nisu sami sposobni braniti svoje pravo na opstanak).
Ni Republika Srpska nije nikad priznata kao republika, samo je potpisan mirovni sporazum sa ciljevima zaustavljanja rata u BiH (koji su oni započeli). Kada će (uz svu pomoć Šeksa) UN priznati tvorevinu koja je započela (agresivni i osvajački) rat s ciljem uništenja priznate države?

Jahanje na valu fašizacije Hrvatske je kontraproduktivno, kao da bi politika i kadrovi u vlasti izgledali kako izgledaju da je Hrvatska u procesu fašizacije. Tajne službe održavaju prorusko prosrpsku (priglupu) klijentelu na vlasti (jer ništa dobrog nemaju namjeru napraviti). Treba to žurno posmjenjivati i najuriti. (Dalić, Marić, Stier, Jandroković, Šuica, Plenković ,... imate li većeg šljama?)


Jadan ti je onaj tko se nije opametio.


Oznake: Hrvatska, političke snage, zadaća, politički naturščici, HDZ-ovi krvnici, konfederacija, volja naroda, preferencijalno glasovanje, orjunaško-prosrpska klika, izjednačavanje, iseljavanje, genocid, masakr, zablude, diverzije, obuzdavanje naroda, opoziv, smjena

26

subota

ožujak

2016

Ratni zločinac (i krivnja)



Ratni zločin (jednog psihijatra) obuhvaća bestijalnost prisiljavanja žrtve i žrtvinih bližnjih u počinjenju zločina. U protezanju zločinačkog čina na sve oko sebe ...
Sustavnost zločina počinjenih u ime srpstva sadrži okrivljenje žrtve, žrtvinih bližnjih, cjelokupne zajednice i cjelokupnog čovječanstva.

Članove obitelji su prisiljavali na odavanje vlastite djece, očeva, braće, ...
Natjeravajući žrtve u minska polja stvarali su krivnju samim žrtvama (o vlastitoj krivnji za neuspjeh prolaska kroz to polje).
Okupirano Sarajevo su prisilili na osjećaj krivnje (prema djeci, starcima, bolesnicima). Svijet su prisilili na osjećaj krivnje zbog nemoći prekinuti okupaciju Sarajeva.
U Srebrenici su prisilili žrtve na osjećaj krivnje zbog nemoći obraniti grad, Svijet i UN zbog nemogućnosti zaštiti enklavu i žrtve, ...

Sustavnost nametanja krivnje osobina je želje za trajno čišćenje stanovništva s nekog područja, pokazatelj genocidnosti i temeljne pripreme za ratno zločinačku nakanu. Jugoslavija je stvorila uvjete srpske genocidnosti (štiteći njihovu genocidnost izraženu u Prvom svjetskom ratu, kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, Drugom svjetskom ratu, titovoj Jugoslaviji i ratu pri raspadu Jugoslavije). Titoisti su uistinu stvorili monstruma (kojeg su hranili svojim lažima i isključivošću, lažiranjem povijesti i jednoumljem).
Ratovi u postjugoslavenskim državama nisu posljedica nacionalizma (kojeg jugoslavenske vlasti nisu mogle obuzdati). Taj rat je produkt komunističke jugoslavenske vlasti (kao krajnji cilj postojanja jugoslavenskih komunista, orjunaša).
Presuda jednom (poluludom) psihijatru ukazuje na pripremljenost (i sustavnost) zločina počinjenih u tom ratu.


Oznake: ratni zločin, ratni zločinac, prisila žrtava na diobu krivnje, etničko čišćenje, genocid, titoisti, svrha komunističke vlasti

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se