22

nedjelja

ožujak

2020

Kataklizma - Noina Arka



Kataklizma


Hrvatsku su zadesile uobičajene katastrofe: epidemije-pandemije, potresi, poplave, ...

Ali i najezda antihrvatske vlasti: od pogubljenja Zrinski-Frankopana Hrvatska nema narodne vladare.


Strategija izdajničke vlasti je duboko zavlačenje narodu pod kožu s ciljem produžavanja nenarodne vlasti i razaranja hrvatskog narodnog tkiva.

Ovu (i sve prijašnje) vlast treba proglasiti neprijateljskom.
(Kupit ću INA-u, izvoziti mlijeko u Kinu (mlijeko nismo izvezli ali smo uvezli koronu, puštali su zarazu u dvorište iako su znali kako će i sa strožim mjerama buknuti epidemija), prekomjerno zaduživanje, laži o gospodarskom stanju, razdioba novozadužwenog novca, dovođenje države i naroda u stanje bespomoćnosti, ...)

Zašto kataklizme pogoduju ovoj (nenarodnoj) vlasti?

Jer su razorili sve hrvatsko. Sada će pandemija i potres prikriti novčane deficite, površnost i nebrigu. Prikrit će destrukciju i uhljebništvo. Prikrit će prosrpsko-antihrvatsku političku doktrinu razdiobe BiH (doktrina Hrvatske koja se vidi s porušenog zvonika Zagrebačke katerale).
Sustavno vas jugo-udbaška ergela guši i otima vam snove (o dostojnom životu).

Kako bi vas držali u pokornosti, ekonomski vas moraju držati u siromaštvu.
Sada će, uz sva zla koja su vam uradili, tražiti sredstva za solidarnost (socijalizam na drugi način).
Eto zašto su im potrebne kataklizme.

Noina Arka

Zašto bi netko bio socijalist? Zašto bi dijelio svoje resurse s neodgovornim (generacijama) indoktriniranih hrvatića? Nisu li im i Radić i Pavelić tvrdili kako smo seljačka (a ne proleterska i radnička) država.
Nije li im politička emigracija poručivala kako je napuštanje sela i priklanjanje titvoj industrijalizaciji krivi put?
Nije li industrijalizacija koja je proizvela nekoliko tržišnih marki (pa i Sumamed) nedovoljno za 80% gradskog stanovništva?
Nije li popustljivost političkim doktrinama oznaka slabosti, čiju cijenu moraju platiti slabići?

Oni koji su gradili i financijsku i radnu disciplinu na drugim osnovama nije dužno trpjeti teror jugo-udbašije koja nam preuzima vodstva krize (titova - ruskosrpska doktrina) prikrivajući stvarne greške jugo-udbaške vladavine. I ciljeve.

Plenkovićeva vlada provodi teror - ekonomsko slabljenje naroda i države, jednoumlje i partijsku poslušnost. Nisam dužan sudjelovati u toj papazjaniji.

Ka-La - Šnji- kov!

Hrvatska je osuđena na propast. Jer je nema tko izvući iz pandža južnoslavenske kamarile.

Krize im služe za novo pljačkanje zdravog stanovništva. Sto godina pljačkaju (ubijaju, proganjaju, iseljavaju, siromaše) pametne i radišne. Daju poslušnim.
Biblijska parabola o Noi mi daje za pravo poručiti svima: neće biti potopa, ali gonite se u * *.

Za Dom Spremni

(Titoistički koncept preuzimanja vlasti kroz upravljanje vanjskim krizama koje služe prikrivanju njihova izazivanja (unutarnjih) kriza.)








Oznake: kataklizma, Hrvatska, epidemija, potres, strategija, produžavanje nenarodne vlasti, razaranje hrvatskog tkiva, novčani deficit, destruktivnost, nebriga, jugo-udbaška ergela, držanje u siromaštvu, industrijalizacija, kalašnjikov, radič, Pavelić, biblijska parabola, Noa

komentiraj (1) * ispiši * #

01

četvrtak

ožujak

2018

Davidov grijeh



Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.


pomirba, u religijskom smislu, niz postupaka za pomirenje s Bogom i zajednicom. Prema starozavjetnoj Bibliji, sastoji se u popravljanju nanesene štete, prestanku mržnje prema sunarodnjacima i odustajanju od osvete prema neprijatelju. U odnosu čovjeka prema božanskom, pribavljanje oproštenja, praštanje grijeha, očišćenje i posvećenje posredovanjem svećenika ili posebnim molitvama.
http://proleksis.lzmk.hr/55951/


Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.

katarza (grč. đ¬Ń±ÁĂ1Â), pojam koji znači pročišćenje, odn. oslobođenje. Pri tome je Hipokrat mislio na tjelesno očišćenje, tj. na istjerivanje iz tijela tvari koje uzrokuju bolest, a Platon na tjelesno i duševno, u smislu oslobađanja duše od tjelesnih sklonosti i strasti putem razvijena duhovnog života. Drugo, uže, specifično estetsko značenje toga pojma izložio je Aristotel. Kao prvi teoretičar tragedije on je držao da katarza treba izazvati strah i sažaljenje te tako »pročistiti« osjećaje gledatelja (O pjesničkom umijeću, VI). Uvriježilo se mišljenje da je Aristotelova definicija tragedije odgovor Platonovu viđenju pjesništva, koje navodno pobuđuje strasti umjesto da ih stišava. Aristotelovo shvaćanje katarze zapravo je tumačenje uvjerenja grčkih tragičara da se mudrost stječe učenjem kroz »patnju«. Katarza je kao termin doživjela mnoga tumačenja i različitu značenjsku upotrebu. U doba talijanske renesanse Antonio Minturno npr. naglašavao je uživanje i korist što ih u gledatelju izaziva tragedija, a Aristotelovo naučavanje revidirao je i Lodovico Castelvetro. U tragedijama francuskoga klasicizma i P. Corneille i J. Racine tumačili su katarzu u moralnome smislu, kao stanje koje će spriječiti gledatelja u ponavljanju kobnih postupaka tragičnih likova. G. E. Lessing vezao je katarzu s Aristotelovom etičkom kategorijom »mjere« (Hamburška dramaturgija, 1769). Prema F. Schilleru najsavršenija je ona tragedija u kojoj katarzu u gledatelja izaziva forma, a ne sadržaj. J. W. Goethe tumačio ju je kao ispaštanje i pomirenje sa sobom samih likova, a ne gledatelja. Od filozofskih je tumačenja katarze najpoznatije Schopenhauerovo (katarza kao univerzalna ljudska emocija suosjećanja). Katarzu su, među ostalima, tumačili i F. Nietzsche, I. A. Richards i N. Frye. Dugo interpretirana kao moralno ili mentalno pročišćenje, ona se danas ponovno razumijeva ponajprije u estetičkom okviru, kao u Aristotela.

Kao karakteristična metoda katarza se primjenjuje u psihoanalizi: potisnute neugodne emocije valja povezati s događajem koji ih je izazvao i tako ih, dovedene svijesti, verbalizirane ili pretvorene u djelatnost, odreagirati (’ odreagiranje), pa time prestaje njihovo djelovanje.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=30849


U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).

Ništetnost (engl. invalidity, nullity, njem. Nichtigkeit), ništetni su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima.

S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo). Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. ...
http://www.poslovni.hr/leksikon/nistetnost-842


Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola

Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa. Nikada prije nije vidio tako lijepu ženu. Odmah se zaljubio u nju te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita". David je poslao glasnika po nju te je spavao s njom. Ona mu je poručila da je trudna, što je bio veliki problem.

David je smislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici. Kada je to čula Bat-Šeba, žalovala je za mužem. Nakon nekog vremena David je poslao po nju te ju je oženio. Rodila mu je sina koji je umro, što joj je uzrokovalo još veću tugu. David ju je utješio i ponovno spavao s njom. Rodila je ponovno sina, koji je nazvan Salomon. Prorok Natan ga je nazvao Jedidja te je rekao da ga je Bog zamilovao. Bat-Šeba je nastavila živjeti na dvoru te je rodila još sinova. Prva Knjiga Ljetopisa spominje da je Bat-Šeba bila majka Šimeje, Šobaba, Natana i Salomona.
Kad je David bio na umoru, njegov sin Adonija je pomislio da će postati kralj. Stoga je priredio gozbu. Prorok Natan savjetovao je Bat-Šebi da ode Davidu i da mu kaže da Salomona postavi za kralja. Bat-Šeba je otišla u kraljeve odaje i rekla mu: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!" Kralj se tada zakleo Bat-Šebi da će Salomon biti kralj. Bat-Šeba mu se tada naklonila.

Salomon je bio proglašen kraljem, a Bat-Šeba kraljicom majkom. Kada je došla pred svoga sina, on joj se poklonio i zapovjedio da donesu stolac za nju te mu je sjedila zdesna. Bat-Šeba ga je htjela zamoliti da sluškinja Abišaga Šunamka postane žena Adoniji, ali je Salomon to odbio. Poslao je Benaju koji je ubio Adoniju.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bat-%C5%A0eba


David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

komentiraj (0) * ispiši * #