15

četvrtak

veljača

2018

Komunikacijski šum



Hrvatska ima više problema nego ih može stvoriti. Proizlazi, nije sposobna riješiti probleme koji se stvore, te je zagušena neriješenim problemima.
Hrvatska nije sposobna stvoriti okružje koje ne opterećuje njeno stanovništvo.

Ako je država ustavno narodna, onda je narod odgovoran za vlast i državu (pa makar ta vlast bila apsolutistička ili totalitaristička).

U uvjetima gomilanja problema, komunikacijski šum je metoda dijagnosticiranja (priznavanja) problema bez nuđenja rješenja ili pokušaja rješavanja problema.

Zagušljivo vriskanje prozvanih i neprozvanih stvara društvenu klimu indiferentnosti (ravnodušnosti) prema problemima koji nas pritiskaju.



Upravo stvoren komunikacijski šum omogućio je privikavanje na Agrokorov neuspjeh restrukturiranja, obavezu europske politike susretljivosti prema novim članicama.
Agrokor je sustavno razvijan kao ruska logistička firma (sastavljena od ne-tržišnih, uvijek vojno logističkih poduzeća ili firmi), koja je kršeći nametnuti embargo Ruskoj Federaciji izvezla desetke milijardi kuna roba što nije pripravna poslovno knjižiti.
Suretljivost EU članica prema širenju Unije Hrvatska mora poštivati (na toj susretljivosti je zasnovana unija), pa makar Hrvatska morala tu susretljivost iskazivati prema Srbiji, je težak zadatak (koji Hrvatska nije sposobna riješiti bez stvaranja komunikacijskog šuma).

U sjeni krošnje (bez plodova), pod okriljem komunikacijskog šuma, promiče praksa koja nas drži u ropstvu i siromaštvu. Dalić je pisala Lex Agrokor.
Praksa po kojoj zakone "pišu" i nameću parlamentarnom većinom a ne usvajaju javnim, stručnim raspravama društvo čini nedoraslim suvremenim spoznajama o ulozi države i vrijednosti društva.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, koji će stvoriti uvjete ustavnih i ostalih promjena ustroja države i društva. Vrijeme je za hrvatsku izbornu i političku revoluciju. Vrijeme je za demokratizaciju i oslobađanje društva. Vrijeme je za političku smjenu beskorisnih.
Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak svojeg stanovništva.


Oznake: komunikacijski šum, Hrvatska, problemi, rješenja, narodna država, Apsolutizam, totalitarizam, metoda priznavanja, Agrokor, EU, kršenje embarga, rusija, nove članice EU, pisanje zakona, civilizacijski put usvajanja zakona, 2 000 000 biračkih glasova

13

utorak

veljača

2018

Predsjednica i Hrvati



Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.

Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.

Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.

Teza 22: Koliko god u neslobodnom društvu nastojali biti poslušni zbog sustava koji obećaje pogodnosti za poslušnost, ograničen broj privilegiranih pozicija jamči kako će većina i dalje biti obespravljena.


Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.

Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.

Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)

Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.

Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.

2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.


Oznake: orkestrirani napadi, predsjednica Grabar Kitarović, politička nestrukturiranost, dometi politike, mirna tranzicija, rat za slobodu, kvazi demokracija, totalitarizam, Apsolutizam, Ropstvo, Teza 22, zablude, razvidnost, demokršćani, domoljubiusvjenjivanje, frakcijske borbe, kontrola državnog proračuna, stvaranje i održavanje demokracije

25

ponedjeljak

srpanj

2016

Mišja groznica



Za razliku od Karamarka (koji je 4 godine dopuštao milanovićevoj ergeli bančenje na račun napaćene Hrvatske), izjavljujem:


Pun nam je Q Stiera, Plenkovića, i sličnih.


Hrvatska je dužna 300 milijardi kuna, HDZ umjesto dokazanih kadrova nudi polukrkane koji ne znaju privezati hlače ...

Zar zaista nemate niti jednog nobelovca? Nemate niti jednog akademika (Reinera ste prešutjeli)? Nemate niti jednog uglednog doktora (nauka)?
Misliti s plenkovićem i stierom za*ebavati narod?
Uredbom (apsolutistički) staviti sudbinu naroda u ruke popišanaca ...?
Nakon Sanadera, drznuli ste se i namjestili Kosor, nakon Kosor izbornim krađama namjestili ste Milanovića. Sada nam navještate namještanje Plenkovića ...!? On (sa suradnicima i savjetnicima) nema pojma ...

Vratite nam našu vlast, pripada i proizlazi iz naroda. Referendumom ćemo vas stjerati u mišje rupe (odakle ste izgmizli)!




Oznake: karamarko, bančenje, milanovićeva ergela, napaćena Hrvatska, pun Q, Stier, Plenković, dug, dokazani kadrovi, polukrkani, nobelovci, akademici, doktori nauka, uredbe, Apsolutizam, sudbina naroda, vraćanje vlasti narodu, Referendum, mišje rupe

04

ponedjeljak

srpanj

2016

Zablude o/u HDZ-u



Stranka bez namjera

Povijesne razmirice


HDZ je stranka/pokret (s jakom željom pojedinaca pretvoriti HDZ u stranku) s programom koji sadrži stračevićanstvo (Starčević je bio integralni jugoslaven (ali su njegovi dijelovi o naciji prihvatljivi HDZ-u), radićevstvo i hrvatska lijeva ideja (oslonjena na političke misli (??) Hebranha (starijeg) i Cesarca (??)).
Pridoda li se HDZ-ov demokršćanski odabir i snažna socijalna komponenta (koja graniči sa otklonom u ludilo) unatoč proklamiranoj želji biti desni centar (u pozitivnom smislu) ta stranka ne može postati desničarska (oštro desna).

Desno, lijevo, centar, desni centar, lijevi centar su uopćeni izrazi koji označavaju širok spektar političkog djelovanja. Desni centar podrazumijeva postojanje elemenata desne politike (koja je vrlo šarolika)(mada je sam odabir kršćanske opcije i desna i lijeva orijentacija istovremeno, desna po uvažavanju religije, lijeva po odnosu prema slabima) i lijeve politike (ustrajavanjem na isplati propalih socijalističkih mirovina, produžetku besplatnog zdravstva i školstva (mada ne postoji besplatno; znači, na račun radno aktivnog stanovništva što dovodi do tragikomične situacije nepostojanja gospodarske aktivnosti i krize državnog duga (uz kreditnu krizu građana i krizu blokiranih)).

Potaknut (nesmotrenim i razočaravajućim istupima predsjednice RH ...)(napisah navedeno, ali i nastavljam ...).

Hrvatska u 26 godina postojanja nije sustavno stvorila generaciju hrvatskih političara dužnosnika, već nesuvislo i šarlatanski (preko tajnih službi) nameće adaptirane (prilagođene) kadrove.
Tipičan primjer je predsjednica RH. Iako politika (niti politiologija) nisu njena struka preko kanala moći podupirana je u karijeri koja joj ne pripada. Posljedica je njeno trajno nesnalaženje u okružju politike.
Podjednako se uočava nepostojanje odgojenih kadrova na svim razinama vlasti (od lokalne zajednice do državne vlasti). Naturščici.

Za razliku od nacionalne (i domoljubne) političke misli, anacionalna i ateistička politička opcija nudi profilirane kadrove (koji su nešto manje stručno neosposobljeni) ali su vješto instruirani iz vanjskih centara moći (i , iako lažno, ponekad djeluju uvjerljivo).
Nepostojanje modernih teoretičara nacionalne i državotvorne politike implicira i nepostojanje savjetnika i projektanata razvoja modernog Hrvatskog društva (što je pčigledno).
Traljavost u razrješenju ultra orjunaško-komunjarske skupine za reformu školstva je tipičan primjer navedenog.

Sve navedeno ukazuje na jak utjecaj tajnih službi i njihov upliv na društvena kretanja. Iz tuđmanove ere (demokratizacije društva) nastupila je era bezličnih političara i nametanja apsolutizma (koji je neophodan za uspostavu totalitarizma) ...

HDZ ne može postati ekstremno desničarska stranka, ali se tezom o toj opasnosti nastoji zaustaviti jedina dobra osobina HDZ-a -rasvjetljavanje prošlosti.
HDZ je izgradio karizmu sintagmom Zna se! i uspio okupiti svekoliko hrvatstvo u ostvarenju vjekovnih težnji hrvatskog naroda.
Danas HDZ ne zna ništa, s HDZ-om se ništa ne zna ... Zna se! samo da su polupismeni karijeristi koji niti o jednom društvenom ili političkom događaju nemaju razrađeno gledište (pogotovo ne ispravno).

Krstičević je oslonac (partijske) jednosmjernosti (iako je kadar jna, promoviran od bliskog rođaka Bobetka, koji niti sam nije dragovoljno pristupio obrani RH ...)
Plenković je (iako pripadnik zlatne titove mladeži) u teškoj krizi (iako loš pravnik) samoaklamacijski kandidat za predsjednika HDZ-a (u koji je pristupio (valjda po nalogu službi) s namjerom izgraditi neku drugu (diplomatsku, političku) karijeru ...).

Tumačiti želju rasvjetljavanja povijesti (čime se razotkrivaju zločinačke skupine, njihova mračna nedjela) desničarstvom suludi je čin prikrivanja dijela povijesti koji je trajno unazadio hrvatski narod i osporio stvaranja hrvatske države prije i lakše ..
To ne priliči niti jednom državnom dužnosniku ...
(Košmar koji nakon tuđmanove smrti stvara HDZ je prevelik ...)
HDZ je najbolje što nacionalna Hrvatska može ponuditi (vjerovali ili ne), zbog toga nam je tako kako je ...


Vrijeme je za odlučnost i odgovornost prema vlastitoj sudbini, sudbini naroda i sudbini države. Vrijeme je za potpunu reformu sveukupne vlasti (sva tri stupa vlasti), vrijeme je za reformu sigurnosnih službi ...

Istina (i desničarstvo), zvali su ga jastrebom HDZ-a (iako je govorio istinu ...), Đodan Šime


Oznake: HDZ, stranka/pokret, starčevićanstvo. radićevstvo, hrvatska lijeva ideja, desni centar, desnica, ljevica, lijevi centar, stvaranje hrvatskih političara, prilagodba, okružje politike, politički naturščici, demokratizacija društva, Apsolutizam, totalitarizam, polupismeni karijeristi, odlučnost, sudbima naroda, sudbina države

04

petak

ožujak

2016

Ne čekate narod ...


Hrvatska je politički u raljama dragovoljnih uzurpatora političkog prava.
Sustavno izbjegavanje participacije u političkim procesima iznjedrio je političku svitu (bilo ovog ili onog svjetonazora) koja uhodanim stazama gazi osnovna prava onih kojima ta politička moć pripada.
Mandati u parlamenti su neobvezujući prema strankama i prema biračima (apsolutistička moć).
Nikada nitko u političkom programu nije uvrstio borbu za demokratizaciju (i sputavanje apsolutistilčke vlasti koja je bez otpora dobra startna osnova za totalitarizam). SD(O)P (orjunaško-četnički, boljševičko-ateistički, anacionalno-istorodni) se drogira apsolutizmom, u želji uvesti totalitarni sustav (nehrvatske diktaure). Ali HDZ nije nikad (nakon Tuđmana) osporio ustavnu odredbu apsolutističke vlasti Sabora ...

Nakon (čudne) smjene SDP-a (uz pomoć konstrukta koji su izgradile na brzinu udbaške službe, MOST-a), HDZ opet ne spominje istinski položaj Sabora (i tako odlaže demokratizaciju Hrvatske). HDZ je nakupina polu-plaćenih polu-političara koji se polu-zalažu za polu-rješenje cijelog problema.

Smjena ravnatelja (koji nije ničim ravnao ...) Radmana, uz Stazićeve monologe (o nestanku struje i nedostatku morala (??)), uz svo poštovanje prema nakani HDZ-a prikazivati Hrvatsku i HDZ demokratskim, zamagljivanje je stvarnosti.
Prava je istina da na čelu državne televizije (članice NATO pakta i EU) ne može biti okorjeli boljševik (komunjara, idiot i palikuća).
Prava je istina da je proračun državne televizijske kuće za mandata SDP-a i Radmana ostajao isti, ali su ukinuta predstavništva, programska shema je promijenjena jeftinijom (ruski i srpski filmovi; odustajanje od korištenja skuplje i točnije satelitske meteorološke prognoze; odustajanja od sportskih prijenosa; ...).
Prava je istina da su upravljanjem državnom televizijskom kućom "isisali" ogromne novce.
Podjednako su u svim resorima (ministarstvima) izvlačili novce: ministarstvu obrane, poljoprivrede, kulture, prosvjete, znanosti, ...
A proračun RH nije smanjivan. Procjena je da su oko 20 milijardi kuna godišnje izvlačili zapuštajući namjenu novaca (u proračunske svrhe).
U svakom se segmentu života osjeća ta pljačka.

Podjednako, profesionalni (rušilački) pogon (tv stanice, radijske stanice, internet portali novinarske kuće,...) orkestrirano brane SDP (napominjem, brani ih profesionalni pogon, koji proždire novce). Od kojih/čijih novaca?

Zar HDZ misli kako ćemo gledati njihovu (hvale vrijednu) inicijativu demokratizacije društva (o okvirima u kojim oni smatraju da je potrebno provoditi)?
Mi (narod) hoćemo potpunu demokratizaciju, dvodomni Sabor, potpunu vlast naroda, zastupnike koji služe narodu, ...
Nemojte nam "mazati oči" kvazidemokracijom, smjenom Radmana, Stazićevom (priglupom) brbljivošću, prepunim Saborom komunističke bande, polus*ebanim MOST-om, ...
Zaboravite i ustavnu odredbu socijalne države zaduživanjem ili nametanjem raznih (nepravednih) poreza (npr. poreza na nekretnine) kojim otimate kako bi dijelili.

Ionako će biti nužna hrvatska revolucija u stvaranju zdrave, radišne i poštene Hrvatske. Vi je nećete učiniti boljom.
Narod na vas ne čeka ...


Oznake: političko pravo. politička svita, neobvezujući mandati, Apsolutizam, SD(O)P, HDZ, most, blebetanje, proračun, nestale milijarde, profesionalni (rušilački) pogon, kvazidemokracija, socijalna država (na dug), novi (nepravedni) porezi, hrvatska revolucija

26

petak

veljača

2016

Lustracija (kao uvozni proizvod) referendumom


Hrvatska, u vlasti orjunaša i komunista (titoista), prepuna je (preproduciranih) političkih roba a oskudijeva stvarnim potrošnim robama.
Posljednja u nizu uvoznih političkih roba (koji razbijaju politički (totalitaristički) orjunaško-komunistički (titoistički) monopol (na političku inicijativu kreiranja političkog okružja)) je LUSTRACIJA.
Hrvatska mora (unatoč izvornoj potrebi, što bi značilo da je mora prednjačiti u procesu lustracije) uvoziti lustraciju (iz Češke, Njemačke, Bugarske, Litve, Estonije, ...).
Lustracija je (od 90-ih) tema svake političke kampanje, ali nakon završetka kampanje uvijek se nađe netko s (nejasnim) razlozima koji zaustave lustraciju.


HDZ ustrajava na jednodomnom Saboru s neobaveznim mandatom, svjedoci smo kako nitko takve mandate nije iskoristio za osobnu promociju (što upućuje kako Sabor popunjavaju namještenim izborima i poslušnicima), koji su nakon Tuđmana iskonstruirali u apsolutističkom duhu račanovi komunisti.

Zašto lustraciju treba uvoziti?
Samo HDZ u Saboru može pokrenuti inicijativu za lustraciju. U ovom trenutku mora moliti MOST za podršku (što je, obzirom na političku važnost, predmet pregovora (ustupka MOST-u, u adekvatnoj protu usluzi)). Kako je predsjednica (višestrukim isticanjem partizanskih korijena) voljna biti svehrvatska ikona, njoj lustracija nije poželjna. U HDZ-u je dosta članova surađivalo s bivšim službama (Šeks (partizanski korijeni), ...), dio utjecajnoga članstva (uključujući instalirane spavače) se protive lustraciji. HDZ nije proveo, a niti hoće provesti lustraciju. (Niti imaju volje, a i bila bi (politički) preskupa.)

Uvjeta za izvornu hrvatsku lustraciju nema, treba je uvesti!

Po Ustavu RH, Članak 2,



Hrvatski Sabor, očigledno, ne želi provesti lustraciju (odnos snaga unutar apsolutističkog Sabora i ostalih stupova vlasti koje Sabor imenuje u apsolutističkoj maniri, tvoreći kvazidemokraciju) jer je lustracija usmjerena protiv centara moći (protiv kojih se, unatoč padu socijalizma, jugoslavenstva, velikosrpstva i Domovinskom ratu (protiv agresije), nismo nikad borili).

Vrijeme je za narodno neposredno odlučivanje, REFERENDUM.
Referendumom treba pokrenuti lustraciju i Hrvatsku uljuditi (iskopati iz kandža komunističkih i jugoslavenskih satrapa).
Ne mogu srpske sluge (sedmorazredni prokazivači) voditi državu.

Narodna volja mora biti pokretač razvoja Hrvatske, a ne pokriće zabludjelim polupolitičarima u sputavanju razvoja Hrvatske.
Do lustracije referendumom, najbrže je i najjeftinije.


Oznake: potrošne robe, političke robe, produciranje političkog okružja, zaustavljanje lustracije, jednodomni Sabor, Apsolutizam, HDZ, most, okružje za provedbu lustracije, Ustav RH., neposredno političko odlučivanje

16

srijeda

prosinac

2015

Građanski rat u Hrvatskoj


Zlouporaba (otuđenje) političke moći u demokraciji poseže za (nestvarnom) biračkom podrškom.
Simptomi otuđenja političke moći (nametanje političkih ciljeva neprihvatljivi većini birača), nakon uzastopnih (istovjetnih) političkih struja ostvariti nepripadajuću političku moć, ukazuju na nedemokratske izbore (izbornu prevaru).




Ako je moguće demokratskim izborima dobiti nedemokratsku vlast (čak diktaturu, primjer je nacistička vlast u Njemačkoj), nakon sljedećih izbora nije moguće demokratskom praksom zadržati nedemokratsku vlast.

Kako je moguće u Hrvatskoj, koja se u agresiji otela komunističkom totalitarizmu, srpskom hegemonizmu i nametnutoj višenacionalnoj kraljevini/federaciji (koje su podupirale teritorijalnu ekspanziju Srbije i srpstva), povratak onih (malobrojnih) političkih snaga koje (s opravdanjem o fašističkoj i genocidnoj (sama genocidnost Hrvata je u kontradikciji s teritorijalnim pretenzijama Srbije) naravi Hrvata) i dalje podupiru one iste procese koje je Hrvatska zaustavila u agresiji na Hrvatsku?

Zablude političkog zastupanja (utemeljene na težnji ostvariti političkim putem ono što većine ne želi) i obmanjivanja o legalnosti tog zastupanja (u demokraciji se legalnost postiže na izborima, iako bi i Ustav i zakoni morali osigurati podložnost vlasti i parlamenta (Sabora) narodnoj volji u tijeku cijelog mandata) dovode do teškog raskoraka između političke volje birača i političkih zastupnika koji se pozivaju na (legalnu podršku) tih birača, Otuđenje političke moći. Na sve prigovore o nelegalnosti postupaka takve vlasti, vlast se poziva na legitimitet iskazan biračkom voljom.

U takvoj (složenoj) poziciji, građanski rat najbolje pozicionira stvarne političke snage.

Ne vjerujem kako bi Vesna Pusić ili Zoran Milanović u takvom ratu okupili dostatan broj pobornika (koji bi oružjem zastupali antifašizam i gospodarski rast njihove Vlade). Kako se stalno pozivaju na biračku naklonost, u cijelosti zbunjen verbalnom snagom (svojstvenom politici otuđenja političke moći, iako ponekad otuđenje političke moći počiva na sili kojom se nameće politička volja manjine - diktature) i ustrajnim rušenjem Hrvatske (snage), ne vidim prostora za političko rješenje (nastalog razilaženja). Politika nije sposobna premostiti razlike (iako je jedna strana antiustavna i protuzakonita).
Rat.

Stanje izigravanja narodne volje (pričama o nužnim reformama i dvopartijskom sustavu koji nas proždire) je neodrživo.

Kada institucije (parlament, predsjednik RH, Ustavni sud, DORH, SOA, državni pravobranitelj, ...) ne štite demokraciju (dozvoljavajući otuđenje političke moći, ostvarivanje političkih ciljeva s kojim se ne slaže većina biračkoga tijela) jedina je način nasiljem (građanskim ratom) okončati političku spletku (koja je urušila državu, državne institucije, ozbiljno ugrozila demokraciju kako bi nastavili politički spletkariti).
Kako bi ostvarili veleizdaju, moraju urušiti državne mehanizme kontrole (i tako rade dva zla).

Svu vlast treba vratiti narodu.
Sabor (zakonodavna vlast) mora biti podređen narodnoj volji (kao i svi ostali oblici vlasti).

Zašto u Hrvatskoj građanski rat mogu pokrenuti samo komunisti? Jer je utjecaj katoličke crkve prevelik na Hrvate (i unatoč, kroz povijest, brojnim hrvatskim biskupima ratnicima, današnja katolička crkava ne podržava (opravdan) građanski rat (što orjunašima - nevjernicima) omogućava (bezočno) ustrajavanje na političkim obmanama (bez ikakvih sankcija)). Na duži je rok to neodrživo. Rat će planuti sutra ili kasnije (s težim posljedicama).
Hrvatska politika ne rješava niti jedan gorući problem (što je zadaća politike), već produbljava krizu i povećava probleme. Takva politika (nepolitika) završava u nasilju (koje je jedino shvatljivo).

Odlaganje nasilja (ostavljanje problema narednim generacijama) nikad nije urodilo plodom, osokoljeni uspjesima nametanja svoje volje takve političke struje uvijek naprave korak dalje (ka nepodnošljivosti svojih postupaka, pri čemu popustljive uvijek dovedu u stanje najnepovoljnije po obranu ili ikakav zahvat). Apsolutizam (posebno stanje otuđenja političke moći) uvijek teži postati totalitarizam.
Pojest će vas (sociološke) zvijeri, sakrivene iza samohvale o svojoj dobroti ...


Oznake: zlouporaba političke moći, simptomi, izborna prevara, komunistički totalitarizam, srpski hegemonizam, višenacionalna kraljevina/federacija, volja birača, rat, katolici danas, Apsolutizam

08

utorak

prosinac

2015

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)


Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h

05

subota

prosinac

2015

Treba razvlastiti idiote ... (potaracati službe)

SDP (partiju) je na vlast dovela (tajna) služba.
Poslije Račanove smrti, SDP je preuzeo (kućni prijatelj Stipe Mesića, kojeg je služba dovela na vlast) Milanovićev (Stipin) sin Zoran.
Bez političkog programa i vizije. Besprizorni niskopartijski karijerist (probijanja na hijerarhijskoj ljestvici bez ikakvih zaluga). Idealan materijal za tajne službe (istovjetan nešto obrazovanijem Ivi Sanaderu). (Sanadera spominjem samo zbog sagledavanja širine utjecaja tajnih službi.)

Dakle, Račana, Mesiće, Josipovića, Milanovića su tajne službe (protivno njihovim stvarnim političkim utjecajima) ustoličili kao funkcijske političare. Kao produženu ruku svojih interesa.
Ionako je zadaća obavještajnih službi provjeriti podobnost (psiho-fizičku, političku) kandidata za visoke državne funkcije.

Milanović (narkoman) (Račan (srpski agent), Mesić (psihički bolesnik), Josipović (psihički bolesnik, srpski agent)), neradnik i bez osnovnih (upravljačkih) vještina teška je pogreška službi (koje su prekoračile svoje ovlasti, i umjesto službenog onemogućavanja stupanja na odgovornu dužnost takve osobe, koristeći ovlasti provjere kandidata organizirali su potpomaganje takvoj osobi zauzeti vlast).
Službe (primjetljivo) zloupotrebljavaju svoj (povlašteni) status ...


Nakon 15 godina pogrešaka na štetu hrvatskog naroda, države treba temeljito pročistiti sigurnosne službe (lustrirati sve koji su radili protiv demokracije).
A takvih je previše ...

Produžetak političke krize (MOST, ...) je politika obaviještajnih (para) službi koje se nastoje riješiti (narkomana) Milanovića (koji je besprizorna ništarija), ali bez povratka HDZ-a (koji bi rusku novopostavljenu garnituru u obavještajnim službama "pomela").
Jesu li parlamentarni izbori "namješteni"?

Ubrzano stvaranje trećeg puta (MOST, ŽZ, Orah, ...) samo je pokušaj riješavanja Zorana Milanovića i produžetka (straho)vlade proruskih agenata u tijelima obavještajnih službi i sudbene vlasti.
Osorni (što proističe iz njihovih, skoro neograničenih, ovlasti), bez dostatne finese (prikrivanja) (kvazi)demokracije.

MOST je pokušaj obavještajnih službi premostiti nesposobni/zločinački SDP i nastaviti s politikom rastakanja Hrvatske.


Treba poraziti obavještajne/paraobavještajne (rusko-srpske) agente.
Oni ionako ruše demokraciju, suprotno ustavnoj odredbi. Van zakona su!
Ostojića treba uhititi. (Unatoč svojoj smanjenoj intelektualnoj sposobnosti, glavni je operativac koji krši Ustav RH, pozitivne međunarodne propise i povelju UN-a.)

Korištenje apsolutističke vlasti Sabora (i njegove ovlasti mijenjati gospodarske odnose) inflacijom ili stalnim reformama povlaštena skupina se (ne odriče nepripadajuće povlastice) iskorištavati tu moć za vlastite (materijalne) probitke. Postali smo taoci totalitarizma/apsolutizma.
Bez obračuna sa tim nedemokratskim snagama, Hrvatska neće iskoračiti ka pravednijem i bogatijem društvu ...

Cijela garnitura (sitnih duša) koja je dovela Milanovića kako bi čudnim referendumom ugurala Republiku Hrvatsku u EU sada je na mukama ... sve se otelo kontroli (i moraju otići i Milanović i oni koji su ga postavili/podupirali/gurali). Bez MOSTA i bez trećeg puta.
Vrijeme je da idioti postanu idioti (i ništa utjecajnije od toga).



Oznake: zakonske obaveze i ovlasti obavještajnih službi, prekoračenje ovlasti, kvazidemokracija, djelovanje protiv demokracije, izbori i namještanje, rješavanje isluženih polupolitičara, Apsolutizam, idioti, lustracija tajnih službi

30

ponedjeljak

studeni

2015

Vratite vlast hrvatskom narodu



Totalitarizam, titoizam, apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, ...
Koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, ...


Kad će (i tko) vratiti Sabor pod izravnu vlast hrvatskog naroda (iz koga proizlazi i kome pripada sva vlast)!?




Oznake: totalitarizam, titoizam, Apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, izravnu vlast hrvatskog naroda

24

utorak

studeni

2015

Jednojajčana država

U Hrvatskoj (unatoč ustavnoj odredbi demokratskog društva) vlada apsolutizam (poseban oblik apsolutizma je totalitarizam kojem teži oligarhija na vlasti).


Oligarhija (grč.: ż»ął±ÁÇŻ± oligarkhia) znači vladavinu klike, male grupe ljudi ili autoritarnu vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana.
Oligarh je naziv za osobu koja je član oligarhije.
Prema Aristotelu, oligarhija je bolja od demokracije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Oligarhija

Hrvatska je bačena na koljena. Jednodomni parlament s neograničenim ovlastima, uz oligarhiju (predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Ustavnog suda, Glavnog državnog odvjetnika, ....) koju imenuje (parlament) postali su kočnica demokraciji i prosperitetu Hrvatske.
Vrijeme je da ih sve pobacamo u duboku vodu, a Aristotelu poželimo dug vijek ...

Nismo željeli jednojajčanu državu (titoista).


Oznake: Apsolutizam, totalitarizam, oligarhija, kočnica prosperiteta, jednojajčana država

Reforme (monetarno planetarnog sustava)



Hrvatska, u svijetlu apsolutizma i totalitarizma, s ustavnom ovlasti Sabora utjecanja na gospodarske odnose (nedemokratski) bez potrebne suglasnosti naroda stvara (otuđene) reformatorske snage (MOST, Lovrinović) koje nastoje ovladati tokom novca preusmjeravajući ga od jednog izvora ka drugom (uz proviziju).
Do sada je od osnutka RH bilo više valova istih političkih pokušaja (uglavnom profesora (ekonomskih znanosti)) stvaranja uvjeta lociranja izvora novca i korištenja zakonske regulative u skretanju tog novca prema ciljanom primatelju.
Umjesto stvarati opće zakonske uvjete ravnopravnosti, svi prijedlozi veleuvažene "znanstvene" ekonomske elite su identificirali izvore i zakonom traže okvir za upućivanje novaca na točno određene subjekte (tijeka novca).

Od 1969. godine se dodjeljuje Nobelova nagrada za ekonomiju, koju nitko nije dobio dva puta. Onaj tko je dobio zna koliko je puta bio glup, a koliko je puta bio pametan (samo jednom). Ovi što nisu nikad dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju iako su stalno glupi, misle kako su stalno pametni.

Nobelovu nagradu za ekonomiju 2015. godine je dobio Angus Stewart Deaton.

"Angus Stewart Deaton, (Edinburgh, 19. listopada 1945.), je škotsko-američki ekonomist. Godine 2015.. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju "za analizu potrošnje, siromaštva i blagostanja".[1][2]

Doktorirao je 1974. na Sveučilištu u Cambridgeu u Engleskoj. Profesor je enonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton od 1983. godine."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Angus_Deaton

Hrvatska mora ugasiti totalitarizam, apsolutizam. Hrvatska mora oduzeti pravo Saboru na donošenje odluka bez naroda. Hrvatska mora lustrirati sve nedemokratske stranke, udruge, pojedince.


Oznake: Hrvatska, Apsolutizam, totalitarizam, ravnopravnost, ciljani izvor, ciljani primatelj, provizija, Nobelova nagrada za ekonomiju, glupost, pamet, nobelovac Deaton, lustracija nedemokratskih snaga

23

ponedjeljak

studeni

2015

Apsolutizam i/ili totalitarizam



Republika Hrvatska je (ustavno) demokratska država.
U stvarnosti je proveden apsolutizam (s tendencijom totalitarizma).


"Apsolutizam predstavlja političku doktrinu i praksu neograničene, centralizirane vlasti koncentrirane u rukama monarha ili diktatora.

U apsolutističkom državnom ustroju vlast monarha/diktatora nije podložna nikakvom ograničenju od strane bilo kakve ustanove - sudbene, zakonodavne, vjerske.

Povijesno vjerojatno najzapaženiji ideolog apsolutne vlasti u rukama monarha je Thomas Hobbes, (1588. - 1679.), autor koji se u građanskom ratu koji je u Engleskoj njegovog vremena bjesnio između kralja i parlamenta oštro zauzeo za kralja; dokazujući da parlament smeta sreći naroda. Hobbes je dokazivao da jedino nepodijeljena vlast - gdje su prerogativi donošenja zakona (zakonodavna vlast), njegovog provođenja (izvršna vlast) i njegovog tumačenja (tipična uloga sudbene vlasti), funkcije oporezivanja, obrane zemlje i drugi prerogativi suverene vlasti objedinjeni u rukama jedne osobe - može suštinski dobro funkcionirati.[4] Kao kontinentalno utjecajan pisac, on je u svojem Leviathanu (1651.) dao prikaz savršenog društva koje će nastati ukidanjem svih ustanova koje monarhu smetaju u obnašanju vlasti; u Behemothu (1668), povijesti Engleskog građanskog rata sagledane iz perspektive monarhističkog mislioca - jednu povijest u kojem se prikazuje nesreća što je zadesila narod u kojem plemstvo, vjerske zajednice (od katolika do kalvinista), intelektualci ("koje je iskvarilo čitanje knjiga na latinskom i grčkom") i trgovci odbijaju slušati kralja.

Apsolutistički vladari sve aspekte života u državi podvrgavaju rigidnoj kontroli državnog administrativnog aparata, tj. uspostavljaju tzv. policijsku državu.

Pri tome valja uočiti, da je doktrina diobe vlasti - čiji je današnji rezultat suvremena demokracija - plod europske tradicije: u drugim dijelovima svijeta se ta doktrina prihvaća kao što se tijekom industrijalizacije i inače prihvaćaju kulturalni modeli sa zapada.

Apsolutizam i totalitarizam[uredi VE | uredi]
Apsolutizam u ekstremnim slučajevima prelazi u totalitarizam; koji je moguć kada apsolutistička vlast (npr. Staljinova u Sovjetskom savezu) realizira mogućnost da - u pravilu putem jedne u vladajuću partiju okupljene elite - kontrolira praktično sve aspekte života u jednom društvu, od odgoja djece u vrtićima, preko zapošljavanja osoblja u poduzećima, do uređivanja novina i usmjeravanja djelatnosti umjetnika . "

https://hr.wikipedia.org/wiki/Apsolutizam


"Totalitarizam ili svevlast je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.[1] Zbog toga nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života. Težnju da država posve zamijeni društvo na pregnantni način je izrazio Benito Mussolini ovim riječima: "Naša formula je ova: sve u Državi, ništa izvan Države, ništa protiv Države." [2]

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju ("partiju", u jednostranačkom sustavu) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao diktature; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada oligarhija.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao policijske države.

Totalitarni režimi dolaze na vlast revolucijama, putem državnih ili vojnih udara, nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države."





Zašto me ne začuđuje totalitarnost (današnje vlasti i njenih supomagača)?
Detuđmanizacija je borba za povratak titoista/totalitarizma.

Čiji je MOST (koji dvoji između domoljubne koalicije i koalicije Hrvatska trči u totalitarizam), premosnica apsolutizma u totalitarizam? Odgovor čitajte (između redaka) u narednom (izvanrednom) izdanju novica ...


Oznake: ustav, republikanstvo, Apsolutizam, totalitarizam

22

nedjelja

studeni

2015

Oduzeti pravo Saboru da bez naroda donosi odluke



PROMJENA
USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
U Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 56/90., 135/97. i 8/98. - pročišćeni tekst) u Glavi II. Temeljne odredbe u članku 2. stavku 4. riječi: »Hrvatski državni sabor i narod« zamjenjuju se riječima: »Hrvatski sabor ili narod«.

NN 113/00



IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI
1. HRVATSKI SABOR
Članak 70.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosite­lj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Hrvatski sabor se sastoji od Zastupničkog doma i Županijskog doma.


Članak 80.
Zastupnički dom:
– odlučuje o donoše­nju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Sabora,
– donosi Strate­giju nacionalne sigurnosti i Strate­giju obrane Republike Hrvatske,
– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obav­lja izbore, imenova­nja i razrješe­nja, u skladu s Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nosite­lja javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obav­lja druge poslove utvrđene Ustavom.


Članak 81.
Županijski dom:
– predlaže Zastupničkom domu zakone i raspisiva­nje referenduma,
– rasprav­lja i može davati miš­lje­nja o pita­njima koja su u djelo­krugu Zastupničkog doma,
– daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja i promjene Ustava,
– daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u slučaje­vima iz članka 7. stavka 2. Ustava,
– obav­lja druge poslove utvrđene Ustavom.
U postupku donoše­nja zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, ustrojstvo i djelokrug državne uprave te ustrojstvo, djelokrug i financira­nje jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom. Zakon o kojem Županijski dom i Zastupnički dom ravnopravno odlučuju, smatra se donesenim kad je u oba doma izglasan u istovjetnom tekstu. U slučaju kad Županijski dom ne odluči o zakonu koji je izglasan u Zastupničkom domu ili kad domovi Sabora ne izglasaju zakon u istovjetnom tekstu ili ako se o tekstu zakona ne postigne suglas­nost u roku od 15 dana od dana izglasava­nja, donesen je zakon u tekstu u kojem je izglasan u Zastupničkom domu.
Ako drži da su zakonom koji je donio Zastupnički dom povrijeđena prava jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, osim zakona o kojima Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom, Županijski dom može u roku od 8 dana od dana izglasava­nja zakona u Zastupničkom domu, uz obrazloženo miš­lje­nje, vratiti zakon na ponovno odlučiva­nje Zastupničkom domu. U tom slučaju Zastupnički dom o donoše­nju zakona odlučuje natpolovičnom većinom svih zastupnika, osim kada Zastupnički dom zakone donosi dvotrećinskom većinom.


NN 124/00




PROMJENA
USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
U Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00. i 124/00. - pro­čiš­ćeni tekst) u Glavi I. IZVORIŠNE OSNOVE u stavku 1. podstavku 12. na kraju se briše točka i dodaju riječi: “na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena među­narodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991. - 1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao sa­mo­stalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Članak 21.
U članku 70. stavak 2. briše se.


NN 28/01





IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI
1. HRVATSKI SABOR
Članak 70.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

NN 41/01



ISPRAVAK
USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE (pročišćeni tekst)
U Izvorišnim osnovama stavku 1. podstavku 12. umjesto riječi: »Državne« treba stajati riječ: »Države« a umjesto riječi: »izrađenom« treba stajati riječ: »izraženom«.
U članku 2. stavku 4. umjesto riječi: »Hrvatski sabor i narod neposredno« trebaju stajati riječi: »Hrvatski sabor ili narod neposredno«.


NN 55/01




PROMJENA

USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 1.

U Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst i 55/01. – ispr.) u Glavi I. IZVORIŠNE OSNOVE u stavku 1. podstavku 12. briše se zadnja rečenica i dodaje podstavak 13. koji glasi:

»– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.«

U stavku 2. iza riječi: »poretka« ostatak rečenice mijenja se i glasi: »Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.«


NN 76/10



ODLUKU

U POVODU OKONČANJA POSTUPKA NADZORA NAD USTAVNOŠĆU I ZAKONITOŠĆU PROVOĐENJA DRŽAVNOG REFERENDUMA ODRŽANOG 1. PROSINCA 2013., NA KOJEM JE ČLANAK 62. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE DOPUNJEN NOVIM STAVKOM 2.

I. Ustavni sud utvrđuje:

– na temelju Odluke Hrvatskog sabora o raspisivanju državnog referenduma klasa: 014-01/13-01/03 od 8. studenoga 2013 (»Narodne novine« broj 134 od 9. studenoga 2013.), kojom je Hrvatski sabor raspisao »državni referendum u Republici Hrvatskoj radi donošenja odluke o referendumskom pitanju utemeljenom na Zahtjevu za raspisivanje državnog referenduma Građanske inicijative ‘U ime obitelji’ da se promijeni Ustav Republike Hrvatske, na način da se u Ustav Republike Hrvatske unese definicija braka kao životne zajednice žene i muškarca« (točka I. Odluke), državni referendum proveden je 1. prosinca 2013.;

– Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske objavilo je u »Narodnim novinama« broj 147 od 10. prosinca 2013. (klasa: 014-02/13-07/24, urbroj: 507/18-13-2 od 10. prosinca 2013.) da je na državnom referendumu iz alineje 1. ove točke izreke većinom glasova birača koji su pristupili referendumu donesena »odluka za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca«.

NN 05/14



Tko je stvorio platformu MOST, javno promovirao "poduzetnike" koji nikad nisu primijetili i kritizirali apsolutističku vlast Sabora?
Zašto niti jedna politička stranka nije ukazala i tražila usklađivanje Ustava RH sa osnovnim načelom demokracije i vlasti naroda koje USTAV RH u članku 1 uspostavlja?

II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i
ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Tko (i zašto) hrvatski narod drži u pokornosti, koristeći njegovo pravo na političku vlast (protiv samoga naroda)?
Zašto su referendumima o obitelji i izbornom zakonu htjeli izbjeći referendum o Ustavnoj odredbi neovisnosti Sabora o narodnoj volji?
Tko je i zašto stvorio parlamentarni sustav s karakteristikama četverogodišnjeg apsolutizma?


Potčinjavanje Sabora volji naroda izmjenom članka 2. Ustava RH

"Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama."

trebao bi glasiti

"Hrvatski sabor i narod, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuju:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama."


O Ulozi (posebnoj) županija (koja nikad nije zaživjela, a sad i županije žele ukinuti)
"Umjesto Županijskoga doma, promjenama Ustava osigurat će se pravo utjecaja jedinica lokalne samouprave na rad Hrvatskoga sabora u pitanjima važnim za njihovo djelovanje. Šestorka smatra da jedinice lokalne samouprave imaju pravo iznijeti svoje mišljenje i predstaviti ga Saboru. Ako više od trećine županijskih skupština bude nezadovoljno nekim predloženim zakonom, o njemu će se morati ponovo odlučivati u Hrvatskom saboru u roku od 15 dana.

Dakle, naglasio je Račan, ono pravo koje je dosad imao Županijski dom, sada se originalno daje lokalnoj samoupravi. Time je sačuvan bit instituta, odnosno utjecaj lokalne samouprave na rad Sabora."

Šestorka: Ukida se Županijski dom Ivanišević: Politički štetna odluka Subota, 24. 2. 2001. http://www.monitor.hr/




Jesu li stvarajući nedemokratske uvjete pristupu EU stvorili monstruma koji nas uništava? Jesmo li politički nepismeni i samovolju Sabora ne obustavljamo, nego se političkim makinacijama puštamo upravljati šaci političkih diletanata (koji su otuđili svu političku moć koja pripada narodu).
HDZ je (jer po kuloarima kruže priče kako svevolja političkih stranaka i Sabora završava izvlaštenjem od novčanih sredstava, pa je privreda zamrla u takvoj samovolji (policijsko-poreznih monopolističkih trabanata postsocijalističkog komunističko-partijskoga terora)) izgubio uvjerljivost hrvatske narodne stranke/pokreta.
Jer nije niti za Sanaderove ere, niti za Karamarkova (stranačkog) mandata spomenuo jednodomni sabor koji ne polaže račune narodu kao uzrok nepovjerenja u političke elite (koje očigledno teže prigrabiti svu vlast, i materijalna dobra).
Nisu zaustavili stvaranje četverogodišnjeg apsolutizma (koje su komunjare stvorile, a preko MOSTA nastoje zadržati taj sustav protivno interesima i pravu hrvatskog naroda). (Ionako od Tuđmana nisu obranili niti jednu hrvatsku vrijednost, još manje uspostavili ...)
Diktatura (kretena). (Nakon četiri godine apsolutističke vladavine bore se slijedeći mandat mnogo lakše, jer su izborni sustav, pravosudni sustav, gospodarski sustav podredili vlastitim ciljevima).
Vrijeme je za nove političke snage. Referendumom razvlastiti sve koji su promatrali i sudjelovali u nametanju nedemokratskog sustava zbog kojeg se ne osjećam ponosno. Diktatura (idiota).
Lustrirati (idiote; komunisti su shvatili da od komunizma nema kruha ...).

Farsa s MOST-om, Pokretom za obitelj, Orahom i ostalim (poturicama) reformatorskih težnji je obmana hrvatskog naroda. Vrijeme je za otvoreni obračun s takvom politikom.



Oznake: ustav, promjene, Zastupnički dom, Županijski dom, Apsolutizam, lustracija

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se