25

ponedjeljak

prosinac

2017

Isusovo rođenje




Oznake: Božić

22

petak

prosinac

2017

U budale je sve gore ...



... ali je lakše do toga doći


Pitanje udbinog dosjea S(tjepana) Mesića postaje pitanje hrvatske realnosti.
Mesić je (iako to u nestalom dosjeu ne piše) partizansko dijete odraslo (nikad sazrelo) u vitaminsko-prehrambeno-emotivnom deficitu.
Gladovanje u ranoj fazi razvoja, izloženo ratnom stresu stvara osjećaj nevoljenosti.


Još bih želio upozoriti da većina psihopatoloških pojava koje postanu vidljive kasnije u životu, zapravo vuku korijen iz dječje najranije životne dobi — djetinjstva. Naime, dijete koje u svom odnosu s drugim osobama, ponajprije s majkom, ocem i ostalim članovima obitelji nije doživjelo da je voljeno i prihvaćeno, bit će, najvjerojatnije, blokirano u svom daljem emocionalnom dozrijevanju u trećoj fazi separacije i individuacije. Takva emotivna zakočenost, i te kako usporava intelektualni razvoj djeteta u prekonceptualnoj fazi, po tumačenju Piageta, tako da će ono formirati u sebi patotošku jezgru ili dio svog ja koje ima nestabilnu i kontradiktornu dijalektiku između stvarnog i idealnog ja što se tiče naravnih vrijednosti. Zbog takve kontradiktorne dijalektike te će osobe patiti od difuzije identiteta i upotrebljavat će često primitivni obrambeni mehanizam splitting, tj. sklonost da previde ili ne vide ono što im ne odgovara ili čega se boje, drugim riječima ponajčešće će iskrivijivati stvarnost, i to najčešće nesvjesno.

M. Nikić Prioritetne potrebe djece Obnov. Žirvot (48) 6 (1993) str. 567-579


Kompleksnost odrastanja u ratnom okružju, gladovanju i emotivnom košmaru ostavlja karakteristične posljedice.
Tko je nižerazrednog provokatora inaugurirao u predsjednika RH s dvostrukim mandatom, u vrijeme kad se država morala održati kao demokratska i dostojna življenja? (Službe.)
Sigurnosne službe nisu bile na potrebnom nivou, utjecaj službe bivše države i utjecaj novostvorenih sigurnosnih službi u susjednim državama ( a bile su dio bivše države) je vidljiv. Možda su i hrvatske službe podrivale državu sudjelujući svjesno u Mesićevom promoviranju.

Ako je udbin dosje bio u posjedu hrvatskih sigurnosnih službi, a nisu ga iskoristile za odstranjivanje S(tjepana) Mesića iz političkog života, već je u dva mandata bio predsjednik RH, onda više nije pitanje S(tjepana) Mesića već sigurnosnih službi.

Lakše se okomiti na S. Mesića, nego preustrojiti rad sigurnosnih službi, ali to nije rješenje. Delikatnost zadiranja u rad takvih službi jamči kako Mesić nije jedini slučaj, niti smo sigurni ubuduće.
Mesić je samo pokazatelj vrlo lošeg rada, s katastrofalnim posljedicama (iako službe Mesićeve mandate tumači strateškim odabirom budale u korisne svrhe)(toliko je budala da odabir budale djeluje demokratski ali država ne napreduje s takvim već unatoč njima). Hrvatska, nažalost, ne napreduje.
Uništila je nekoliko vlastitih generacija jer nisu sposobni razlikovati slobodu naroda od vlastitih obaveza.
U budale je jedna cipela crna, a druga smeđa.

Razvidno, izbori se namještaju (nikada jedno zlo ne dolazi samo).


2 000 000 (glasova koji se moraju čuti).

nastavit će se ...


Oznake: udba, mesić, dosje, M. Nikić, razvoj djeteta, vitaminsko-prehrambeno-emotivni deficit, potrebe djece, splitting, sigurnosne službe, strateški odabir, budala, sloboda naroda, obaveze sigurnosnoih službi

19

utorak

prosinac

2017

Robno-robna privreda i državna vlast




Kad bi se društvo vratilo na robno-robnu privredu, najbolje bi se vidjela sva vrijednost državne vlasti.
Plenković bi morao ponuditi robu, zauzvrat bi mogao tražiti neku drugu robu.
Možda bi kao pravi komunjara-orjunaš-četnik (titov pijonir) nudio 10 kg jabuka za jedan kilogram jabuka (umjesto dosadašnje niti jedne jabuke a zauzvrat uzima 6 kilograma jabuka). Toliko je nesposoban da bi tražio jabuke za jabuke (po nepovoljnom omjeru razmjene istovrsnih roba).

Vidjelo bi se bez novaca tko i koliko vrijedi.

Ovako, s novcima, ostaje zamagljeno kako bezvrijedna osoba vlada i ostvaruje priliv enormnih količina vrijednosti (iako to nije prirodno).

(Hrvatska nije pratila civilizacijske napretke i ne snalazi se u robno-novčanoj privredi, što varalice koriste za porobljavanje, prodaju i izdaju cijelog naroda. U robno robnoj privredi robovi bi mijenjali svoje proizvode i usluge s robovima i ne bi s vlašću imali nikakve veze, ili bi vlast bila ropska a robovi slobodan i suveren narod.)

2 000 000 (čitaj: dvamilijuna robovskih glasova za slobodu jednog naroda koji je u okovima zbog svoje nesloge.)


komentiraj (0) * ispiši * #

18

ponedjeljak

prosinac

2017

Koja * materina ...!?




Hrvatska je zaostala (ne u socijalizmu, socijalizam je bio polufeudalizam). U nestvarnom feudalizmu.
Istinski feudalizam se zasnivao na vojnoj obavezi feudalca prema vladaru. Na sposobnosti sudjelovati u ratovima i urotama.

Socijalisti (komunisti) nisu bili sposobni sudjelovati u ratu (partizani), niti u urotama (nesvrstani, samoupravljanje, svjetski terorizam).
Narod je živio u polufeudalizmu (oslobođen kmetstva, što su shvatili kao dar, ali nisu shvaćali razloge ukidanja kmetstva - veće ropstvo umotano u floskule o humanizmu i napretku). Društvo se nije brzo mijenjalo. Niti je imalo koncepta prilagođavanja promjenama.
Društvo nije pokretač promjena, vlast (nenarodna, marionetska ili neka treća (izdajnička)) je lažima promovirala sociološka dostignuća koja nismo ostvarili.

Društvom su zavladali lažovi. U feudalnim okvirima.
Očekivati kmetsku poniznost za predočene laži (Tito, titoisti, Račan, Sanader, Kosor, Milanović, Plenković, ...) postalo je sumorno istovjetno.
Obrazac svakodnevnog ispiranja mozga državnim dostignućima (kojih nema), sukladan sovjetskoj eri, državna vlast zasnovana na kurvarluku i lažima.

(Visoka politika je premrežena homoseksualcima, prostitutkama, seksualnoj nastranosti, bračnim prevarama, ...)(Pitate se je li Plenković na listi ...? Naivni ste.)

Seksualni ovisnici i hedonisti, narkomani i perverznjaci, koliko god pokrali državnih novaca što im daje samopouzdanje, nisu sposobni upravljati društvom. Iako su službe (soa, ova ona služba) smislile kako ukradenim novcima stvoriti dojam sposobnosti. Ni Plenković, ni Tito nisu sposobni.
To je osobina novca. Ne pamti promjene vlasništva, niti razloge promjene posjednika.

Posljednji u nizu ober-prevaranata je Vrdoljak.
Taj će u novoj vladi (ova će trajati, po Vrdoljaku, još 3 godine) biti ministar Novih tehnologija. Nema(mo) izbora, on će biti ministar. Novih tehnologija.

O j*bem ti majku četničku


Oznake: društveni sustavi, razvoj. laži, kmetska poniznost, ministar novih tehnologija u budućoj vladi

11

ponedjeljak

prosinac

2017

J*bo te Lola Ribar



Pokrenimo referendum za izmještanje glavnog grada RH u Gospić


Zagreb je napučen žešćim kretenima. Centralizacija uprave i sredstava prouzročila je zakrčenje idejama, poluidejama i bezidejnošću. Gradska vlast se ne ponaša kao lokalna uprava grada koji bi trebao imati nacionalno značenje.
Kada kreten ne shvaća da srednjeeuropski, katolički grad ne može imati bistu komunjare-orjunaša, ateista, prosovjetskog jurišnika, ne shvaća da se državljani RH mogu zaštiti od žešćeg kretenluka izmještanjem svih nacionalnih institucija u primjerenije okružje.
Vrijeme je za referendum o odabiru novog glavnog grada RH, koji će institucionalno i vaninstitucionalno služiti kao nacionalni ponos.

Nacionalna biblioteka, akademija nauka, naučni instituti, kulturne ustanove nacionalnog značenja (nacionalno kazalište), vrhunske bolnice i medicinske laboratorije ... sve to treba preseliti u Gospić.



Oznake: bista Lole, Referendum, izmještanje glavnog grada, žešći kreteni, nacionalni ponos, Gospić capital city

10

nedjelja

prosinac

2017

Tuđmanova ostavština: 2 000 000 birača za novi politički pokret




Hrvatska politička sadašnjost, budućnost.
Obje su posljedica prošlosti.

HDZ je nastao kao politički pokret. S ciljem okupljanja hrvatskog biračkoga tijela na prvim demokratskim (mada je Hrvatska udaljena od demokracije stoljećima) izborima..
Zasade pokreta (sve najbolje što je hrvatska politička inteligencija mogla ponuditi: boljitak, demokracija, slobode (tržišta rada, roba i usluga, osobne slobode), otvorenost svijetu (a ne prorusko-prosrpska izoliranost), jednakost vlasništva, ukidanje socijalizma, ukidanje totalitarne države (vojne i policijske države), hegemonije (srpske), zaštita teritorijalnoga integriteta, suverenitet, nacionalna država, ...) na platformi zajedničkog minimuma s ciljem stvaranja društva po mjeri stanovništva.

Raspad Jugoslavije, slom socijalizma i Varšavskog pakta prelomio se preko Hrvata (izloženih ratnoj agresiji). Partijsko-vojna (prosrpsko-velikosrpska) neman se u Jugoslaviji nije predala bez otpora. Aktivirali su rezervni plan (ratnog razaranja s ciljem transformacije ili raspodjele (komadanja) Jugoslavije.
U tim se okvirima odabir politike stvaranja političkog pokreta pokazala učinkovitom.

Po završetku rata, posebno iza smrti Franje Tuđmana (prvog predsjednika HDZ-a, prvog predsjednika Republike Hrvatske), u HDZ-u su ovladali kadrovi koji nisu kreatori politike koja je iznjedrila uspješnu hrvatsku preobrazbu od prorusko-srpske komunističko-socijalističke republike u državu priznatu u UN-u.

Iskoristili su prednost pokreta (političke neistomišljenike) u materijalnom i kadrovskom pozicioniranju (iscrpljivanju državnog proračuna, nagodbenjačkim kadroviranjem svih sudova (Ustavni sud, Vrhovni sud, ...), diplomacije, vojske, policije, HRT-a, ...) i time obespravili ustavnu odredbu demokratske države.

U trenutku kada su odlučili (tko je odlučio??) od HDZ-a stvoriti stranku (istovremeno vršeći detuđmanizaciju) trebali su ugasiti HDZ i osnovati novu stranku i pod jednakim uvjetima izići na parlamentarne izbore. Nisu to napravili. Misle da su glasači glupi.

Od Tuđmanovih obećanja (suvereniteta, slobodnog društva, jednakosti vlasništva, preobrazbe društva od socijalističkog ka modernom društvu sloboda i razvoja) nisu preuzeli ništa. Stvorili su partiju bez partijaša (i moskovsko-beogradske zaštite). (Šeks, Granić, Gregurić, Milinović, ... sve komunjara do komunjare.)


Vrijeme je za Republiku bez HDZ-a, SDP-a, bez njihovih satelita.
2 000 000 (obespravljenih) birača može stvoriti svoju državu. Vrijeme je za novi hrvatski pokret.

Pobijediti državne izborne komisije, državno odvjetništvo, MUP, HRT, akademiju (jugoslavenskih) nauka i njihova povjerenstva (koja sebe obmanjuju) mogu samo dobro organizirani i ujedinjeni hrvatski birači.

Obespravljeni, kucnuo je čas!
Hrvatska vas treba, vi trebate objedinjenu Hrvatsku.
Stvorimo vlastitu budućnost.

Za društvo jednakosti vlasništva, društvo rada i odgovornosti. Protiv partijsko-četničkih izdajica koji nas vraćaju u siromaštvo, ratove i optužbe za zločinačku narav hrvatskog naroda.
Za Hrvatsku! ZA Hrvate/ce!

Obljetnica Tuđmanove smrti najbolji je trenutak uočiti koliko je Hrvatska odmakla od postavki moderne države, koju je zagovarao Tuđman. Koristi li su optužbe o udruženom zločinačkom pothvatu kako bi nas odgovorili od istinskih Tuđmanovih političkih ciljeva.

Tuđmanova ostavština je 2 000 000 birača koji žele bolju, hrvatsku Hrvatsku.

Vrijeme je da im stvaranjem novog političkog pokreta kažemo što ćemo napraviti (hrvatsku Hrvatsku). Ne Jugoslavensku, ne socijalističku, ne prosrpsku, ne siromašnu, ne zaostalu i neizgrađenu. Hrvati su većina i jedino onu mogu izgraditi državu blagostanja za sve u Hrvatskoj.


Onako kako smo Mesića i Manolića porazili na prvim izborima, a Tuđmana proglasili pobjednikom, možemo pobijediti bilo koga.


Oznake: Tuđman, novi politički pokret, detuđmanizacija, politički neistomišljenici, slom, stranka, komunjare, obespravljeni

09

subota

prosinac

2017

Što je radila žena Vladimira Šeksa? Sada svi znaju



Krala.
Radila je kao liječnica na Rebru (otorinolaringolog). Propisivala slušne aparatiće uvjetujući stotinjak eura (nekada maraka).
To je razgranat posao u RH (otimanje novaca iz fonda HZZO-a).

Ako je V. Šeks toliko značajna osoba za hrvatsku politiku (polupravničić koji je obnašao funkciju javnog tužitelja, predsjednik Vlade, predsjednika Sabora), morao bi znati čime se bavila supruga. Znao on ili ne znao, sada zna sva hrvatska javnost.

A što je radio Šeks? (Svi znaju kako je služio Tuđmanu održavati većinu u HDZ-u, pa je tu ulogu iskoristi za uništavanje HDZ-a dovlačenjem Sanadera, Plenkovića. Podjednako je rušio antisocijalističke i nacionalne ustavne vrijednosti. Ipak je riječ o žešćem papku kojeg treba izbrisati iz sjećanja domoljuba.)
* vas takav HDZ.

Stvorit ćemo mi novi pokret u kojem udbašija i lopovska žgadija neće polagati prijemni ...


2 000 000 glasova za državu naroda, a ne državu poluludih idiota (koji su se u ludosti osilili pa se osjećaju posve sigurno). To vrijedi i za šeksovu komunjarsku udbašku sdp bratiju s kojima se lakše nagodi nego s Hrvatima).

Šeks je politički pravnik, pravni političar. Ništa. Muljator.

(U modi su dokumenti i istinite priče. Šeks je prava spodoba za istinu.)(Dok je bilo novaca, takve budaletine su harale, sada je vrijeme za glogov kolac i istinu koja nas ne boli ali je bolna za one koji su haračili.)(HDZ s plenkovićem i šeksom je postao partija bez partijaša, vrijeme je da tu nakupinu idiota uklonimo iz državne vlasti po žurnom postupku.)





Oznake: Šeks, liječnica, rebro, slušni aparatići, dekomunzacija, udbašija, politički pokret, prijemni, polupravnik, komunjarsko udbaška bratija

06

srijeda

prosinac

2017

Hrvatsko bošnjačka sloga, srpske agresije, međunarodni sud za ratne zločine



BiH je doživjela: napad na Republiku Hrvatsku s vlastitog teritorija (JNA, Srbi). napad na nesrbe u Hrvatskoj s vlastitog teritorija, napad na Hrvate u BiH (JNA, Srbi), napad na muslimane u BiH (JNA, Srbi).

JNA i Srbi, jer je JNA bila srbizirana, držali su monopol na oružje i diplomatske aktivnosti (diplomacija je bila srbizirana).

Odnos JNA-srpskih snaga i ostalih je bio nesrazmjeran (u korist JNA-Srba).


Jedini način obrane protiv srpske agresije je bio povećanje oružja u BiH. To je izvedeno hrvatsko-bošnjačkim sukobom i prisustvom vojske Republike Hrvatske na teritoriju BiH.
Međusobni sukob hrvatskih i bošnjačkih snaga, iako je izglasana rezolucija UN o zabrani izvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije (uvezana diplomacija kojoj je pogodovala srbizirana jugoslavenska diplomacija),pridonio je naoružavanju nesrpskih snaga, a ulazak vojske Republike Hrvatske u modernoj strategiji obrane prevagnuo slomu srpske agresije.

Ako su ostvareni ciljevi uspostave vojne ravnoteže, deblokada Bihaća i Sarajeva, zašto je dvojben hrvatsko-muslimanski sukob?
Osuda ICTY-a je samo pridonijela novim raspravama o položaju nesrba u Jugoslavijama, o stoljetnoj srpskoj agresiji, o stoljetnoj diplomatskoj podršci toj agresiji. Iznova nas je podsjetila na našu stoljetnu nespremnost odlučivati o vlastitoj sudbini gradnjom (a ne rastakanjem) vlastite države. Vojska, diplomacija, ...

Iznova dobivamo/koristimo prigodu (interes šire javnosti) ukazati na beznadnost koja je prisilila dvije slabije, napadnute strane na međusobni sukob kako bi se spasili brutalne i krvave srpske agresije.
Podjednako je ukazao na nesposobnost međunarodnog prava ovladati materijom (što je dugo bio razlog nepostojanja stalnog suda za ratne zločine), do prikrivati međunarodnu diplomatsku uvezanost koja proizvodi ratne agresije i ratne zločine.

Podsjetila nas na stoljetnu nemirnu granicu civilizacija i geostrateških sukoba za prevlast.

Centralni događaj je stoljetna srpska agresija. (Sud je morao otkloniti interes od uloge međunarodne diplomacije u srpskim agresijama.)




Oznake: Bih, agresija, srbizirana Jugoslavija, srbizirana JNA, srbizirana diplomacija, uvezana diplomacija, relnost ratišta BiH, ciljevi obrane, srpska stoljetna agresija, nesposobnost međunarodnog suda, prikrivanje zločina diplomacije

04

ponedjeljak

prosinac

2017

U sazviježđu polumjeseca (Što je hrvatsko-bošnjački sukob?)



Zbog čega je krivnja podijeljena? (Mogu li se civilizacijske odlike strpati u pravne kanone međunarodnog suda?)



Priprema agresije na BiH je trajala desetljećima. Institucionalno u Jugoslaviji, neinstitucionalno u međunarodnim tijelima putem uvezane diplomacije.
Pripremu agresije je vodio SSSR, kojeg je u zaštiti srbijanske agresije naslijedila Rusija.

Sve zemlje svijeta, osim USA, nisu sposobne oduprijeti se ruskom interesu.
Kada je nastupila jugoslavenska kriza, srpskom ekspanzionizmu (bilo to monarhističko, komunističko ili četničko velikosrpstvo) ostali su se svi suprotstavljali podrškom pripajanju EU i NATO paktu (što se nije dogodilo). Težnje obuzdavanja srpskog hegemonizma (iz čega se krila brutalna Sovjetska/Ruska ekspanziona militantno-genocidna politika (prostranstva Sibira su podjednakom brutalnošću rusizirali) je prouzročila krvavi raspad jugoslavije i srpskiu agresorsku najezdu na nesrpske zemlje.

Desetljećima u kolu proruskih nenarodnih vojnih režima, protivno povelji UN-a, militantno šireći ruski utjecaj (Jugoslavija, Libija, Irak, Palestina, Kuba, Rodezija, ...), naoružavana iz nacionalnog dohotka JNA je stekla više desetljetniu prednost pred razoružanim nesrpskim narodima/nacijama.
Silina vojnog naleta je nesrazmjerna potrebnoj vojnoj sili (JNA je zločinačka vojska). Prateće srpske paravojske su dodatno okarakterizirale taj nalet genocidnim i zločinačkim.

Uvezana (interesna) diplomacija, nesklona zaštiti interesa nesrpskih naroda u Jugoslaviji (zbog ruskog prava na veto i značenja te mega-zločinačke tvorevine u međunarodnim odnosima), prouzročila je višedesetljetno divljanje JB Tita (nepoštivanje međunarodnog prava i normi humanog prava), kao i završni čin tih priprema - genocid i agresija.
Razmjeri agresije, upotrijebljena sredstva i ljudstvo nužno su iziskivali oslanjanje na sva raspoložive izvore pomoći.

Hrvatsko-bošnjački rat planski je i dogovorni rat dviju strana koje su sporazumno ušle u sukob s ciljevima: pojačati interes međunarodne zajednice i javnosti za ratne događaje u exJugoslaviji; potaknuti veći broja zemalja na pružanje diplomatske, vojne i humanitarne pomoći ugroženim stranama (Hrvatima, Bošnjacima); u realnim uvjetima opasnosti genocida i agresije u tijeku uvježbati obrambene vojne snage (sukobom nižeg inteziteta s pouzdanim partnerom koji neće u oružanom sukobu iskoristit prednost i potpuno poraziti drugu stranu), obratom u obrani prouzročiti zastoj srpske agresije (zbunjujući faktor potpomognut fokusiranjem svjetske javnosti na sukob u BiH). Posebna težina dodatnog sukoba potakla je mnoge države na izravnu ili neizravnu pomoć Hrvatima i/ili Bošnjacima, što je jačalo i jednu i drugu stranu (i time ih činilo otpornijim na srpsku agresiju).
Prijetnja humanitarne krize (razmjera pogubljenih i prognanih), prouzročena interesnom diplomacijom, pred naletom nove krize je izazvala popuštanje međunarodne zajednice i veći angažman na obuzdavanju srpske agresije.
Širenje područja pomoći na muslimanske zemlje je bilo neophodno u očuvanju hrvatsko-muslimanskog naroda.

To su osnove realne obrane u svijetu koji je prihvaćao srpsku agresiju.
Međunarodni sud (za ratne zločine) to nije sposoban formalno i institucionalno shvatiti. Zbog toga je sudbina takvih sudova neizvjesna. Zločin je civilizacijski određen i nije moguće lako objediniti civilizacijske odredbe u jedan sud.

Hrvati i Bošnjaci u BiH su se sporazumno, pa i međusobno se sukobljavajući, othrvali srpskoj agresiji potpomognutoj međunarodnom diplomacijom.
Njihova budućnost se neće graditi na zbunjivanju klasifikacijom tog rata kao zločinačkog pothvata, već na spoznaji o bezizglednom položaju u kojem su se nalazili i razmjeru opasnosti kojoj su bili izloženi. Sama činjenica kako su pribjegli međusobnom sukobu kako bi ojačali i dobili materijalnu pomoć drugih govori o težini srpske agresije.

Nikad više bratstva sa Srbijom, nikad više srpsko-ruske agresije, nikad više razoružani i prepušteni na nemilost. Nikad više bez diplomatske zaštite. Nikad više genocida. Hrvati i Bošnjaci zaslužuju bolje. To su dokazali, dokazuju i dokazati će u budućnosti.
Nema abolicije srpske stoljetne agresije (povijest svjedoči o srpskim posezanjima za nesrpskim zemljama, povijest svjedoči o srpskoj brutalnosti u srbizaciji).
(Povijest pamti i stotine tisuća žrtava srpskih agresija.)

Povijest će pamtiti srpske agresije, budućnost će se graditi s tim pamćenjem. Hrvati i Bošnjaci moraju graditi svoju budućnost na toj spoznaji.
Bili smo na rubu opstanka. (Sukob Bošnjaka i Hrvata nije ni jednu stranu ugrozio na takav način. Baš zbog zajedničke borbe protiv zle sudbine.)




U spomen na Nahida Kulenovića, hrvatskog revolucionara i šehida, te sve hrvate i muslimane koji su položili život u borbi protiv agresije

03

nedjelja

prosinac

2017

Svi sveci Bosne



Stvarne okolnosti ratova i sukoba u BiH


Strategija Hrvatske u BiH i Hrvata BiH prema toj državi je utemeljena na humanim zasadama zabrane rata i dozvoljene obrane u slučaju vojne agresije.




Rat u BiH (iako je BiH bila u ratu i prije napada na BiH, jer se JNA i srpska paravojska koristila teritorijem BiH za napad na Republiku Hrvatsku) je stvorio dvije strane - napadača i napadnutu stranu. Napadač je srbo-četnička paravojska i JNA, napadnuti su Hrvati Bošnjaci.
Silina tog napada je uvjetovana vojnom opremljenošću JNA i Srba (kojima je JNA bila naklonjena).
Činjenično je sva vojna moć bila skoncentrirana u rukama napadača.

UN je (iako poveljom obavezan) u početku taj rat potpuno neupućen smatrao legitimnim činom svoje članice (Jugoslavije) u rješavanju unutarnjeg pitanja. Promatračima i angažmanom međunarodnih pregovarača, taj je stav progradirao do priznavanja novih država i raspada Jugoslavije. Pogrešno smatrajući ravnomjerno raspoređena vojna sredstva po teritoriju Jugoslavije, s obrazloženjem zaustavljanja ratnog sukoba, UN je izglasala rezoluciju o embargu izvoza oružja u države bivše Jugoslavije.
Diplomatska sporost UNa, kriva predodžba o ustroju svoje (bivše) članice i agresija (koja je zbog uvezane diplomacije) koristila nesnalaženje UN tijela prijetila je humanitarnom katastrofom.

Strategija Hrvatske i Hrvata (iz RH i iz BiH) o ograničenom i kontroliranom, ali dogovorenom, sukobu s bošnjacima (muslimanima), s javno iskazanim ciljevima etničkog čišćenja i zločinačkog pothvata, ratna je varka usmjerena protiv srbo-četničke JNA i srpske paravojske, diplomatskih snaga koje su prikrivale srbo-četničku i JNA agresiju (Rusija, Srbija).
Obrat u obrani od agresije je, činjenično, smanjio intenzitet (srpske) agresije i ostvario dodatno vrijeme (potrebno za funkcioniranje tijela međunarodne zajednice). Zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog sukoba je slijedila pojačana srpska agresija (blokade i razaranja Sarajeva, opsada i osvajanje Srebrenice, opsada Bihaća, ... )
Jedina šteta je formalno-pravno dokaziva "krivnja" svetaca Bosne (Tuđmana, Šuška, Bobetka, Petkovića, Praljka, ...). Svi odreda su katolici, koji su bili spremni ponijeti križ (krivnje) kako bi spasili svoju braću u Bosni Hercegovine. A braća su im svi miroljubivi ljudi u BiH.

Pravo na obranu i strategija obrane u uvjetima siline napada kojem je cilj bio genocid i potpuno uništenje Hrvata i Bošnjaka, u uvjetima potpune bespomoćnosti, prouzročila je sukob nižeg inteziteta i time su smanjena (a ne povećana) stradanja civilnog stanovništva, smanjena bespotrebna stradanja vojnika.
Sud ICTY je formalno-pravno ocjenjivao učinak, potpuno pogrešno procijenio stvarne događaje i posljedice (svrha kaznenog gonjenja ratnih zločinaca je smanjivanje stradanja i patnje u ratovima), a s moralnoga je gledišta potpuno nesposoban ocijeniti događaje kojim se bavio.

Osobe osuđene za udruženi zločinački pothvat (u koje ne računam socijalističkog đaka Prlića, nedoraslog kriznoj situaciji, u službi određenih snaga, svjedočio o Tuđmanovim, Šuškovim ili nečijim drugim izjavama potvrđujući ispravnost njihove pretpostavke o prikrivenom zločinačkom poduhvatu agresije i diplomatskog prikrivanja srpske agresije) su sveci Bosne.
Založili su svu svoju sposobnost i energiju u zaustavljanju agresije, koju je UN propuštao. Niti vrijeme od 23 godine od završetka sukoba nije dostatno tijelima UNa za ispravno sagledavanje tog sukoba.
Time je napravljena nepopravljiva šteta UN-u i međunarodnom pravu.

Praljak je svojim neprihvaćanjem osude potvrdio svoju svetost. I još jednom skrenuo pozornost Svijeta na sve svece Bosne.
Bosnu su spasili sveci, a ne međunarodna zajednica.

(Sjetimo se samo sramne uloge UN snaga u Srebrenici.)

„Navik on živi ki zgine pošteno“




01

petak

prosinac

2017

Sto godina samoće



Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.






Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"


Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se