29

petak

rujan

2017

Glasnović opet proziva kodnim imenima



Saborski zastupnik general Željko Glasnović opet proziva saborske zastupnike i državne dužnosnike kodnim imenima.
Dokumentacija koju posjeduje ukazuje na SDB (UDBA) i KOS kadrove koji su infiltrirani na visoke državne pozicije i/ili igraju važnu ulogu u politici RH.

Miler (Müller), Flilter 57, Degenerik, Tereza ... tko su osobe skrivene iza kodnih imena? Vrbik, ustavni sudac?

(Dokumentacija je potpuna, stvarna imena su navedena u dokumentima.)

Radi li se o osobama koje upravljaju Plenkovićem, ili Plenković (očito) samovoljno krši Ustav i provodi političku samovolju?
Tko je uistinu sposoban upravljati (mrtvim) HDZ-om (osim kadrova koji su od početka infiltrirani u taj (sad već propali) pokret)? Samo politički istureni, pretrčali kadrovi UDBE i KOSa (Granić, Šeks, Manolić, Gregurić Franjo, ...).
Oni su od početka faktori koji su trebali onemogućiti HDZ u suverenističkim namjerama. Tada nisu uspjeli, sada su jedini politički mentori (mrtvog) HDZa.

Premijer Plenković (kao pravnik) mora znati kako je pravno neodrživa pozicija u kojoj jedan četnik, orjunaš, komunjara, nebranitelj, nehrvat, nesuverenist obnaša funkciju predsjednika stranke i predsjednika vlade u sprezi s osobama koje su surađivale i surađuju s nehrvatskim političkim snagama. Plenkovićevu političku (šuvarističku) karijeru nitko ne može spasiti.

Istrčavanje sa slučajem Todorić je samo neuki pokušaj skretanja pozornosti. Nisu sposobni boriti se protiv istine.

Todorić je KOSov/UDBAin povjerenik koji je (vojno) strateške firme objedinio u koncern AGROKOR. Sustavno je koristio državne poticaje, potplaćivao radnu snagu (zaposlenu u firmama koje nisu tržišno nastupale), iskoristioukrajinsku krizu i prekršio trgovinski embargo nametnut Ruskoj Federaciji.
Zašto bi 40-50 tisuća radnih mjesta u Agrokoru i tvrtkama koje posluju s Agrokorom bilo strateški, a 300 000 izgubljenih radnih mjesta u drugim socijalističkim i postsocijalističkim tvrtkama nisu strateški važne?
Zašto nije obrazložena strateška važnost Belja, Jamnice, Zvijezde i sl. firmi?

Jer se politikom bave osobe koje dokumentirano surađuju s UDBAom/KOSom, iz državnog proračuna financiraju prosrpsko/proruske vojne i političke interese.

Todorić nije bloger nego urotnik koji nas preko 20 godina pljačka, truje i uništava. Zajedno sa svojim nalogodavcima koji se kriju u saborskim klupama, foteljama vlade, foteljama sudskih instanci, savjetničkim foteljama, ...

Državu (Hrvatsku) koju je Jugoslavija krvavo gušila okupacijom prepustiti djelatnim osobama jugoslavenskog krvoločnog sustava nije preporučljivo.
Za slobodu i suverenitet ćemo se morati iznova boriti.
A za boljitak moramo pobijediti u toj borbi i nakon toga početi raditi.

Hrvatska za sva vremena!




Oznake: Glasnović, sabor, kodna imena, udba, kos, Plenković, četnik, orjunaš, komunjara, nebranitelj, nehrvat, nesuverenist, Ruska Federacija, sloboda, borba, pobjeda, rad

26

utorak

rujan

2017

Agresije Jugoslavija i srblja



Bez jugoslavenske ideje Kraljevine na području jugoistoka, kasnije znane kao Jugoslavija, nikad ne bi formirale jednu državu (Kraljevinu Srbiju s okupiranim državama). Metodološki problem razdvajanja Srbije od Jugoslavije se manifestira u jugoslavenstvu srpskog kralja (koji se smatrao čimbenikom srpske državnosti).
Pojedinci (s legalnim ili drugim ovlastima), s prekoračenjem ovlasti, u misiji stvaranja nadnacije.
Koja je vjerojatnost da poražena srpska kraljevska vojska u I. svjetskom ratu sposobna izvršiti pučeve u Kraljevini Crnoj Gori (svrgli su Kralja Nikolu i ugasili crnogorsku pravoslavnu crkvu), puč u Vojvodini, puč u BiH, puč u Hrvatskoj (Država SHS), ...?
Vanjski faktori (koji su pokrenuli svjetski rat)(povod je bila austro-ugarski utjecaj) su stvorili jednu državu koja se temeljila na jugoslavenskom/srpskom hegemonizmu i okupaciji nesrpskih država.

Izmjena jugoslavenskih i srpskih agresija na Hrvatsku, poduprta hrvatskim jugoslavenstvom stvorile su ratne uvjete u kojim se borba protiv hrvatstva smatrala pozitivnom, a samo hrvatstvo nazadnim. Na tome počiva jugoslavenska dogma.

U okružju međunarodnih događaja, slom istočnoeuropskog komunizma je prouzročio pad satelita komunističke titove i titoističke Jugoslavije (koja je oružanom agresijom pokušala produžiti jugoslavensko/srpsku okupaciju). Nesposobnost provesti agresiju na nesrpske zemlje, prepustile su agresiju Srbiji (koja je u Jugoslaviji dugoročno zaštićena ostvarivala svoje zamisli o velikosrpstvu). Samostalno, Srbija je otvorenom agresijom i genocidom izazvala reakciju međunarodne zajednice, te je iznova jugoslavenstvo preuzelo ulogu agresije na Hrvatsku.
Agresija jugoslavenstva je, kao i u prošlosti, započela urotom više strana. A manifestirala se otvorenom unutarnjom agresijom.

Hrvatski jugoslaveni su (unatoč ustavnim odredbama o zabrani bilo kakve jugoslavenske integracije) udarom na hrvatske branitelje, hrvatsko domoljublje, hrvatska obilježja započeli unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku. S ciljem rušenja hrvatske države.
Hrvatska politika ne nudi organiziranu političku struju koja bi branila hrvatsko pravo na vlastiti politički i državni put.
HDZ je odavno instrument velikosrpskih agresorskih ambicija (danas, skrivenih iza paneuropskog opredjeljenja A. Plenkovića). (Šeks i Granić su perjanice jugoslavensko-srpske agresije.)
Priče o fašizaciji su sredstvo specijalnog rata u političkom razoružanju i porobljavanju Hrvatske.

2 000 000 biračkih objedinjenih glasova za vladu nacionalnog spasa.


U spomen generalima i visokim časnicima NDH koji su 24. rujna 1945.g. okrutno smaknuti



24

nedjelja

rujan

2017

Gdje je taj porast BDP-a?





Vlada RH (koju vodi A. Plenković) je ustrajavala na tvrdnjama o porastu BDP-a u iznosu peko 2%, što smatra dobrim pokazateljem i svojom zaslugom (??).

Tvrdnja se potkrepljivala porastom trgovine na malo (što bi trebalo značiti porast osobne potrošnje (C)). O značajnim investicijama (I) je bilo riječi samo uz potporu EU fondova. Državna potrošnja (G) je na razini prijašnjih godina (??). Razlika izvoza i uvoza (X) je očigledno ukazuje na smanjena uvoza (manje automobila, manje bijele tehnike, ...).
Raščlambom prvog postupka ne bi uočili faktor porasta BDP-a. (Jer je osobna potrošnja zbirno korištena i tek bi njenom raščlambom možda uočili uzrok povećanja BDP-a.)
Primjenom drugog postupka bi kroz najamnine (w), rente (R) i profit (Pf) mogli uočiti uzroke porasta BDP-a.

Pretpostavimo kako su tvrdnje o porastu BDP-a koje je predočila Vlada u predočenom obliku točne (porast industrijske proizvodnje, izvoza, trgovine na malo, ...).

Time bi ostala nerazjašnjena stavka državne potrošnje (proračunski povrat dospjelih kreditnih obaveza, koje je trenutna Vlada RH (A. Plenkovića) riješila zaduženjem koje nije smatrala povećanjem javnog duga (jer je zaduženo proslijedila otplaćujući prijašnja zaduženja). Time je dužništvo produžila za jednu kalendarsku godinu. I time Hrvatskoj priskrbila dodatno zaduženje na ime godišnje kamate u iznosu od najmanje jedne milijarde eura, što je oko 2,5% BDP-a RH).
Time je Vlada A. Plenkovića anulirala (mogući) porast BDP-a, čuvajući državnu potrošnju (G) na razini koja je neodrživa.

Ili, da je Vlada A. Plenkovića iz proračunskih sredstava podmirila prispjele rate dugovanja, ne bi financirala druge korisnike proračunskih sredstava, pa bi smanjenje državne potrošnje (G) umanjilo BDP u iznosu od oko 2,5% (što znači kako porasta BDP-a nije bilo).
Ujedno je razvidno kako Vlada RH nema nikakvih pozitivnih zasluga na porast BDP-a, već je neodgovornim ponašanjem prouzročila njegov stvarni pad.

Vlast koja laže za novce nije moja vlast, jer ne mogu dozvoliti da takvi upravljaju policijom, vojskom, sudstvom (represivnim aparatom koji je sposoban koristiti raspoloživa sredstva u svrhu održavanja titoističke ili bilo kakve druge diktature (totalitarizma)).

Razlozi zbog kojih A. Plenković mora otići.


Oznake: bdp, vlada rh, uzroci, produžavanje kredita, uloge, karakter Vlade, diktatura

22

petak

rujan

2017

Plenković mora otići



Blogov kolac II
Godina produžavanja dugovanja



Redoslijedom ću navesti smisao priopćenja vladinih dužnosnika (ministar financija, premijer vlade, potredsjednici vlade, ...).

Hrvatska smanjuje javni dug.
Hrvatska ne povećava javni dug, unatoč novim zaduženjima.
Hrvatska se gospodarski oporavlja.
Industrijska proizvodnja raste.
Hrvatska bilježi porast potrošnje na malo.
Hrvatska bilježi porast BDP-a.
Hrvatska ima suficit 95 milijuna kuna.


Smanjenje javnog duga je pozitivna pojava, iznos smanjenja je bio nekoliko stotina milijuna kuna.
Nakon toga se RH iznova zadužuje, ali bez povećanja javnog duga, jer novim zaduženjima po povoljnijoj kamati (2,5%) otplaćuje nepovoljnije kredite (kamata 4,5%).
Makroekonomski parametri koje su dužnosnici predočavali upućuju na oporavak gospodarstva (i proračuna).
Zadnje priopćenje o državnom suficitu u iznosu 95 milijuna kuna je trebalo poslužiti potvrdi svih navoda.


Ne ulazeći u točnost brojčanih podataka (pretpostavimo kako su svi točni), nemoguće je izostaviti tvrdnju o dodatnom porastu javnog duga u iznosu od najmanje 7,5 milijardi kuna (oko 1 milijarda €).

Hrvatska je 2016.g. imala zaduženje u iznosu od oko 300 milijardi kuna. Na taj iznos bi po godišnjoj kamatnoj stopi od 2,5% za kamatu bila dužna 7,5 milijardi kuna. U državnom proračunu je bila predviđena stavka o povratu prispjelih dugovanja (na ime kamate i povrata glavnice). Hrvatska je dodatnim zaduženjem podmirila prispjele obaveze, ali je podmirivanje izvršila produžavanje zaduživanja za jednu kalendarsku godinu. Koje pribrojavanjem godišnje kamate povećava iznosi za navedenih 7,5 milijardi kuna (što drugi dijagram zaduženja čini netočnim).

dijagram otplate kredita I



Hrvatska će 2018.g. ponovo podmirivati rate kredita i povrata dijela glavnice u istom iznosu od oko 300 milijardi kuna. Jednu godinu nisu uradilli ništa, osim produžili kredit za godinu dana i time zadužili Hrvatsku za 7,5 milijardi kuna.
Prebacili su oko 1 milijardu € dodatnog zaduženja na vlade koje će doći.
Kako su onda ostvarili suficit proračuna (osim ako njihov račun ne smatramo kalkulantskim)?
Bi li dodatno zaduženje u iznosu od 1 milijarde € smatrali suficitom državnog proračuna (što je tehnički ispravna tvrdnja) za tekuću godinu?

dijagram otplate kredita II


Ova Vlada mora dati ostavku ili je moramo opozvati bilo kojim legalnim sredstvom.
Plenković mora otići ...


Iznosi dugovanja i kamate su okvirni, grafikoni dugovanja ne odgovaraju stvarnim, jer metodološki nisu ispravni ali slikovito prikazuju problem produžavanja dugovanja za jednu (propuštenu) godinu smanjivanja dugovanja.

Oznake: Plenković, blogov jolkac, vladina priopćenja, javni dug, nova zaduženja, gospodarski oporavak, rast industrijske proizvodnje, porast potrošnje na malo, porast BDP-a, suficit državnog proračuna, produženje kredita, godišnja kamatna stopa, prevaljivanje duga na naredne vlade

21

četvrtak

rujan

2017

General Glasnović prozvao kodnim imenima saborske zastupnike koji u korist srpsko-jugoslavenske strane aktivno sudjeluju u ratu protiv Hrvatske



General Glasnović je u Hrvatskom saboru prozvao kodnim imenima zastupnike koji su sudjelovali i sudjeluju u specijalnom ratu protiv Hrvata i Hrvatske, u organiziranju i sprovođenju političkih ubojstava, u ometanju djelovanja države.
Svi prozvani kadrovi su kosovsko-udbaški, suradnici su srpsko-bošnjačko-jugoslavenskog političko-kriminalnog miljea.


U Hrvatskom saboru sjede aktivni protivnici Republike Hrvatske.

General Glasnović je prozivku izvršio na temelju opsežne autentične dokumentacije.


SOA odavno posjeduje tu dokumentaciju, ali je nije koristila niti dostavljala na uvid javnosti.
Svi prozvani su izbornim sustavom (preko propusta izbornoga zakona i preko izbornih komisija (krivotvorenjem izbornih rezultat) dobili saborske mandate.

Prozvani (kodnim imenima) moraju snositi kaznenu odgovornost.
Način na koji će biti udaljeni s državnih funkcija i kazne koje će snositi djelomično bi se riješile lustracijom, djelomično kaznenim zakonom koji bi posebnim točkama obuhvatio komunističko-jugoslavenske reakcionarne snage (ostaci jugoslavenskih službi), koje provede specijalni i politički rat, udruženi su u zločinačku organizaciju koja svoje ciljeve ostvaruje zlouporabom državnih funkcija zločinačkim djelovanjem.



Oznake: general Glasnović, prozivka, dokumenti, kodna imena, aktivni agenti, saborski zastupnici, specijalni rat, politička ubojstva, Soča, ipropusti izbornog zakona, krivotvorenja izbornih komisija, lustracija, nadopuna kaznenog zakona, ostaci jugoslavenskih službi

20

srijeda

rujan

2017

Peruća



... i ne samo Peruća


Izgradnja termoelektrane na plin na obalama umjetnog jezera Peruća, projekt koji je dio šireg investicijskog poduhvata vrijednog jednu milijardu eura.

Hrvatska tvrtka koja je ponudila/ili prihvatila projekt nema milijardu eura. Odakle joj onda novac za investiciju? Nema ga.
Projekt je prijavljen za subvencioniranje iz EU fondova.

Pojasnimo. Hrvati uplate poreze Republici Hrvatskoj, RH proslijedi novce Europskoj Uniji, a EU preko natječaja dodjeljuje novce interesantnim projektima (ali ne u investicije za javno dobo čemu je namijenjen porezni novac).

Kako ne postoji investitor koji bi uložio jednu milijardu svojih eura, pronađen je investitor (koji nema svojih novaca) koji će na 20% uloženih sredstava u privatnu investiciju biti subvencioniran s 80% poreznih novaca. Dvjesto milijuna eura je prevelik novac za nekoga tko ih nema (prisiljen je na kredit), pa uz suglasnost Vlade RH (koju mora pismeno dostaviti Europskoj komisiji), Vlada mora osigurati monopol (subvenciju za takav vid proizvodnje električne energije (koju plaćaju građani pri svakom mjesečnom računu za potrošak bilo kako proizvedene električne energije), zajamčen otkup tako proizvedene električne energije).

Sve bismo platili i pristali na monopol iako smo kao potrošači zaštićeni posebnim zakonom, kojeg država RH ne poštuje s obrazloženjem o interesu države i potrošača.
Nevjerojatno.


Kad bi privatni investitor tražio dozvole za izgradnju takvog objekta, odustao bi od investiciji kad bi mu potrošači najavili bojkot. To je ujedno (ako iz gore navedenog nije razvidno) dokaz kako iza projekta Peruća stoji država, teško narušavajući vlastite zakone.

Država (koja niti jedan zakon koji je na korist stanovništva ne donosi), daje suglasnost i izglasava zakone koji omogućavaju milijarde kuna prihoda privatnoj osobi koja nema vlastitog investicijskog novca. Ta osoba je državni povjerenik (i dobit će vraćati vladajućoj strukturi koja će tim novcima kupovati izbore, sudbenu vlast, medije, ... i ometati demokraciju s našim novcima).

HDZ je propao na projektu Peruća (jer nitko nije spreman dozvoliti van institucionalno financiranje jedne političke nakupine koja narod drži u ropstvu narodnim novcima, vlašću koja pripada narodu). (To je vidljivo, svi problemi proističu iz vlasti koja potkrada novce, a novcima kupuje vlast. Slom se morao dogoditi.)
Peruća nije samo ekološki problem (iako se i druga komponenta značaja projekta Peruća može smatrati ekološkim).

Za čiste račune u politici, jer je to jedini put u demokraciju.

Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova kako bi zamjenili političku i sudbenu vlast, Hrvatsku spasili od propasti i učinili je dostojnom življenja.


Oznake: Peruča, termoelektrana, plin, investicijski pothvat, milijarda eura, EU fondovi, porez RH, država RH, monopol, zagarantiran otkup, svevlašće, produžavanje vladavine, čisti računi, 2 000 000 glasova, dostojna življenja

19

utorak

rujan

2017

Samo Jugoslavija-komunizam



Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

U početku fašizam nije imao jasna polit. programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revoluc. sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke faš. ideologije totalitarna vlast i nov društv. sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanj. politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građ. vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društv. ciljeva. Osnovana su korporacijska ministarstva (1926), a ideje su sustavno bile izložene u Povelji rada (Carta del lavoro, 1927). Utemeljene su 22 korporacije (1934), koje su imale ulogu posrednika između poslodavaca i namještenika, čime se pokušalo stvoriti natkapitalistički gospodarsko-društv. sustav. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno soc. osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.).
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048


Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.



Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

15

petak

rujan

2017

Jugoslavenska dogma



1. Hrvatski narod jest samosvojna etnička (narodna) jedinica, on je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 300 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

3. Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

4.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom hrvatskom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a neka su pokrajinska imena nastala i kasnije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu hrvatsku domovinu, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

5.) Hrvatski je narod u svoju domovinu HRVATSKU došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

6.) Hrvatski je narod u svoju hrvatsku domovinu došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo vojnički, nego i obiteljski, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

7. Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno neorganizirani, hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja suverena prava u vlastitoj svojoj HRVATSKOJ DRŽAVI.

8. Hrvatski narod imade pravo svoju suverenu vlast u svojoj vlastitoj HRVATSKOJ DRŽAVI na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

10. Hrvatski je narod suveren, te on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

12. Hrvatski narod pripada zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji.

13. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.


Definicija:
OSPORAVANJE samosvojnosti, povijesnog imena. domovine, teritorija, slobode, vojne i obiteljske organiziranosti, države, prava na sreću i blagostanje, suverenosti, neovisnosti, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji HRVATSKOM NARODU,
a istovremeno nametati jugoslavenski suverenitet i jugoslavenski narod na hrvatskom državnom i narodnom prostoru se naziva JUGOSLAVENSKA DOGMA.


Jugoslaveni su smatrali moralnim koristiti sva sredstva u pokoravanju narodne volje (i želje za samostalno državom), pa i nasilje. Nikada se nisu odrekli prava na progon Hrvata u ime jugoslavenskih ciljeva. Stoga jugoslavenski kadrovi ne mogu obnašati državne funkcije u Republici Hrvatskoj.
I danas se bezobzirno koriste okupacijskim pravom, kvazimoraliziranjem u ime jugoslavenstva, bezobraštinom i politikom koja ostavlja teške posljedice na sve članove društva (u ekonomskom, sociološkom i humanom smislu)

Razdoblje jednoumlja (vlast komunističke partije jugoslavije), prošireno na razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije Jugoslavenskom dogmom je prikrivalo okupaciju Hrvatske. Osporavati pravo hrvatskom narodu na povijest i političko-vojnu sigurnost je jednostrani necivilizirani akt.
Ni danas, nakon stoljeća jugoslavenskih okupacija, političke strukture koje su silom provodile politiku unitarizacije ne odstupaju od osporavanja hrvatskog državnog prava. Stoljeća tuđinske vlasti (Ugari, Habzburzi) ponukali su okupatore na uporabu formalne hrvatske vlasti (npr. ban Karoly Khuen Hedervary) koja se nije koristila suverenitetom u interesu naroda, već je zlorabila državno pravo u korist drugih država i/ili naroda.

Politika osporavanja hrvatske sposobnosti upravljati suvereno vlastitom državom, sažeta je u definiciji Jugoslavenske dogme (bez obzira nameće li se nova jugoslavija ili je suverenitet na korist nekom trećem). Sve političke snage koje djeluju u RH, a ne zalažu se za korištenje suvereniteta na korist hrvatskom narodu, djeluju protuzakonito.

Hrvatska mora politički sve koji su negirali ili negiraju hrvatski suverenitet, podjednako onesposobiti u demokratskoj državi utjecati na pitanje suvereniteta.




Izraz dogma generalno se koristi da bi se označio temeljni princip jedne vjere, ili onih filozofski formuliranih uvjerenja koja su postavljena u osnovi datih učenja. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik odnosno sljedbenik ne smije dovesti u pitanje. Osim u vjerskim ili filozofskim sistemima pojam se u datom smislu može široko primijeniti u različitim disciplinama.

Riječ ´żłĽ± ima tri značenja:

pogled, mišljenja;
misao, filozofska doktrina, religijska doktrina;
odluka, prosudba, dekret;

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dogma


Oznake: jugoslavenska dogma, načela, samosvojnost, povijesno ime. domovina, teritorij, sloboda, vojna i obiteljska organiziranost, Drava, pravo na sreću i blagostanje, suverenost, neovisnost, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizacij, jugoslavenski suverenitet, jugoslavenski narod, okupacija, demokracija

14

četvrtak

rujan

2017

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret



Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Politički je ispravno priznati hrvatsko državno pravo iskazano kao slijed povijesti, poduprto narodnom voljom. Podjednako je ispravno priznati narodnu volju za vlastitim odavno postojećim suverenitetom, jer je hrvatski narod odavno politički i državno organiziran (kao samosvojan i politički narod).
Neispravno je boreći se protiv fašizma osporavati (negirati) državno pravo takvog naroda zbog političke struje koja je ojačavanje suvereniteta gradila suradnjom s (izvornim) fašistima.
Neispravno je graditi politiku osporavanja hrvatskog državnog prava, jačanjem jugoslavenske dogme (o starim, politički ne-organiziranim narodima koje je politička avangarda spašavanjem od fašizma-nacizma uzdigla u red jedinstvenog političkog naroda).

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

12

utorak

rujan

2017

Tko ima ovakvu državu mora se zabrinuti



Totalitarni sustavi imaju zajedničke osobine.



Država u kojoj se nameće ideologija, postoji jedna(dvo)(ista) partija, monopolna kontrola vojske i policije, novinarstvo je pod utjecajem vladajuće stranke, široko korištenje doušnika (dojajnika), centralizirana kontrola cjelokupnog gospodarstva, koncentracija vlasti u rukama diktatora ili oligarhije, subordinacija pojedinca u zajednicu, nepostojeća dioba vlasti, kontrola razmišljanja indoktrinacijom, uskraćivanje građanskih sloboda je totalitarna država.

Totalitarne države imaju sklonost razvijati represivni aparat kojim mogu prisiliti stanovništvo na aktivno sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva totalitarnog društva (kapilarna pojava).

Jugoslavensko društvo je u potpunosti bilo totalitarno, HDZ devedesetih je postepeno razgrađivao takvo društvo (bez revolucije i lustracije), dajući šansu nedužnim članovima totalitarnog društva odmak (u slobodu) od djela koja su činili i nesmotreno su mogli biti žrtve novog slobodnog sustava. Kome bi služila sloboda ako ne bi razumjela mane totalitarizma (kapilarnost) i pružila mogućnost potlačenima izraziti svoje pravo biće (u slobodi)?
Tuđmanovom smrću (ma koliko ga držali neinventivnim, barem je dosljedno ustrajavao na istinskim sociološkim i politološkim teorijama, primjenjujući već poznate teorije društva) je prestala politika stvaranja države za vlastiti narod, prestala je politika izgradnje države korištenjem suvereniteta (i najboljih spoznaja u vođenju države za narod).

Ustav RH u vrijeme tuđmanove vladavine je sadržavao odluku o Saboru i narodu kao onima koji odlučuju o svim pitanjima države, koja je izmijenjena u oblik Sabor ili narod.

Država koju su okupirali poraženi totalitaristi (titoisti) nakon Tuđmanove smrti, totalitarna je država, a vlada koja uspostavlja i podržava totalitarizam ne zaslužuje podršku.

Put u izgradnji slobodnog društva nije porazio totalitariste i predmet je sumnje u procesima vođenim pred haškim tribunalom. Optužba je udruženi zločinački pothvat.
Onaj tko ne pokazuje otklon od totalitarizma, sposoban je udružiti se u zločinački pothvat. To, izgleda primjećuje samo haško tužiteljstvo.
Novinarstvo nas je zasipalo neadekvatnim informacijama, preskačući navesti opravdanost sumnje (iako kvalifikaciju udruženi zločinački pothvat statut privremenog međunarodnog suda ne poznaje). Time je optužba izrazitiji signal u dijagnosticiranju društvenih problema koji ugrožavaju međunarodni mir.

Dolaskom orjunaša-komunjara na vlast (Račan, Mesić, Kosor, Josipović, Milanović, Plenković) i politikom povratka totalitarizmu (otklon od razgradnje titoističkog sustava) opravdanost sumnje u udruženi zločinački pothvat je veća. Izaziva sumnju u prikriveni i lažni odnos prema društvu koje je sposobno podržati provedbu udruženog zločinačkog pothvata.

Jedini način da se hrvatski optuženici oslobode optužbi za udruženi zločinački pothvat je razvoj demokratskoga društva.
Bili smo dužni onemogućiti Račana, Mesića, Kosor, Josipovića, Milanovića, Plenkovića u preuzimanju vlasti (izborima ili drukčije).

Sudbina bosanskohercegovačke šestorke je podjednako vezana za totalitarnu i demokratsku vlast. Plenković je prevarant i (moguće) prikriva aparat koji je totalitaran (titoistički).
Vlast koja ne gradi državu za vlastiti narod prijetnja je svjetskom poretku i svjetskom miru. Takve vlasti provode udružene zločinačke pothvate (i ne ispunjavaju obaveze iz povelje UNa, obaveze o pravima pojedinca).
Okrutnost haškog tužiteljstva nam je dostatno za zabrinutost.

Za mir u kući (i u svijetu), Plenković mora otići. Kako on neće dobrovoljno otići, morati ćemo ga opozivom smijeniti.

Inače će nas svijet koji nas okružuje, nakon Haaga, drugim sredstvima tjerati da razorimo titoistički-totalitaristički sustav.

Tko ima ovakvu vlast i ovakvu državu, mora se zabrinuti.

Da smo razvijena demokratska država ne bi bilo sumnji u ratne zločine, ne bi bilo haškog tribunala. Paradoksalno su oni koji su nas sputavali u uspostavi demokracije najteže optužili pred haškim sudom (ukazujući na zavjeru širih razmjera i preciznost kojom je ta zavjera provela operaciju specijalnog rata). Ne skreću s titova puta (svevlast) i uspijevaju teško kompromitirati mladu demokraciju (dvostruka šteta).

Totalitarizam objašnjava i njihovu volju za vlašću, dok su bez vlasti ideološki bitno drukčiji (ne interesira ih živjeti vlastite ideale).



Oznake: totalitarna država, karakteristike totalitarizma, kapilarna pojava u totalitarizmu, jugoslavenski totalitarizam, međunarodni mir, izgradnja demokratskog društva, bosanskohercegovačka šestorka, opoziv predsjednika Vlade

09

subota

rujan

2017

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije



Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.




Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima

07

četvrtak

rujan

2017

Svi se sramite



Mi bez HDZa možemo, oni bez nas ne mogu


HDZ je postao smutnja i smetnja.
Treba oformiti hrvatski pokret kojim će se opozvati nehrvatska, izdajnička, nenarodna vlast.
Treba oformiti pokret koji će na izborima s 2 000 000 glasova preuzeti vlast bez prolijevanja krvi, bez građanskog rata ili (dogledno) nove agresije kojoj bi nesposobna i razorena Hrvatska bila izložena (nap. nova migrantska kriza, ratovi za vodu, ...).

Formiranje HDZa kao pokreta s ciljem ovladavanja hrvatskim suverenitetom je neslavno propao nametanjem politike pomirbe (izjednačavanja orjunaša, komunjara s hrvatskim domoljubima).

Kratkotrajni pokret (s nejasnim ciljevima, oslonjen uglavnom na udbo-kosovske ostatke), zbog ratnih uvjeta i krnje pobjede u tom ratu, nisu prerasli u ozbiljniju političku snagu kao temelj ozbiljne države. Prvi hdzovi kadrovi su se jagmili za obilnim novčanim naknadama (i u vrijeme rata). Čvrsta ruka koja je državi davala ozbiljnost posljedica je fokusiranosti svjetske javnosti na prvi rat u Europi nakon krvavog 2. svjetskog rata i nužnosti vanjske vojne, političke, diplomatske, materijalne i humanitarne pomoći.

Nakon završetka rata (u kojem srbija nije poražena) Hrvatska je utonila u orjunaško-četničko bezakonje (kršenja Ustava, zakona, zlouporabe pravosuđa, zlouporabe izbornih procesa, ...).
Povratak sdp-a na vlast s Račanom glogov je kolac tuđmanovom konceptu pomirbe Hrvata (jer Račan i njegovi drugari nisu sudjelovali u stvaranju RH). Ako Račan sa svojm svitom nije stvarao RH, kako je onda (po kojim zaslugama) preuzeo vodstvo u toj državi? Normalno, od prvog je trenutka radio na rastakanju i slabljenju te države.

Mogu shvatiti povratak političkih snaga koje su služile velikosrpstvu, ali ne mogu shvatiti HDZ (koji je očigledno premrežen prosrpsko projugoslavenskim kadrovima)(šeks, granić, manolić, kosor, mesić, plenković, ...) koji je restituciju (povratak) projugoslavenske struje omogućio. Ipak je HDZ bio pokret ... Bilo je potrebno samo pozvati narod na načela suvereniteta, domoljublja. Nisu to uradili.

Pokret je u tom trenutku prerastao u protuhrvatski.

Poigravanje s politički neformiranim (seksualno frustriram) Sanaderom je izrodio novi veliki propust HDZ-a (koji se više ni sam nije nazivao pokretom). Ustoličenje Jadranke Kosor.
Žena koja je do 1995.g. bila u Pokretu za održanje Jugoslavije je postala predsjednica stranke (kojoj je cilj održanje Jugoslavije) i predsjednica Vlade (kojoj je cilj žurnim mjerama prenijeti suverenitet na treću stranu).

Novi kolaps hrvatskog suvereniteta je nastao dolaskom milanovića na vlast. Orjunaško vražje kolo se okreće. Pred očima zapanjene hrvatske javnosti. HDZ kao politički pokret ne postoji. HDZ kao stranka ne postoji.

Oskudni birački odaziv karamarkovom HDZu se smanjio plenkovićevu HDZu.
Plenković je iz južnoslavenske obitelji, član HSLSa do 2008.g.
Nije sudjelovao u političkom svrgavanju komunista s vlasti, nije sudjelovao u obrani od oružane agresije, nije sudjelovao u stvaranju HDZa, nije sudjelovao u stvaranju RH.
Tko takvog mamlaza može staviti na čelo HDZa i na čelo države.
HDZ (i izborno povjerenstvo)(u stranci i na državnim izborima).
Dakle, HDZ ne postoji kao hrvatska politička snaga, već služi za promoviranje i nametanje orjunaških polupolitičara i velikosrpskih ciljeva.

Sanaderovo brže bolje koaliranje s Pupovcem (3 glasa srpske manjine u Saboru, gubitak 10-12 saborskih glasova HSPa, gubitak 200-tinjak tisuća glasova na izborima) nije slučajnost. Istovjetno popuštanje srpskoj strani (u namjeri okrnjiti suverenitet i omalovažiti narod kojem taj suverenitet pripada) radi Plenković. To nije slučajnost, već obespravljivanje hrvatslkog biračkog tijela na štetu Hrvata i Hrvatske. Služinčad.
HDZ se nije politički distancirao od nedjela svojih čelnih ljudi. I zaslužio hudu sudbinu.

Vrijeme je za potpuno devastiranje HDZa i formiranje hrvatskog političkog pokreta koji će s 2 000 000 biračkih glasova preuzeti odgovornost za državu i narod. Vrijeme je za sposobne i odgovorne koji će raditi u interesu hrvatske države i hrvatskog naroda.

Za državu dostojnu življenja, bez političke korupcije i bezakonja. Za uređenu državu u kojoj suverenite pripada narodu.

Hrvatska Hrvatom!




p.s.
Vremenska podudarnost "rješavanja" jasenovačke ploče sa završetkom sudskog procesa bosanskohercegovačkoj šestorci orjunaški je način njihova doprinosa političkom procesu u Haagu.
Ako su haški procesi političke naravi, orjunaška svita u RH je odlučila pritiskom sudjelovati u osudi.
Onaj tko sam ne vjeruje u obrambenu narav rata, ne može ni drugima dokazati plemenite namjere.
Sramite se svi koji ste aktivno ili pasivno pridonijeli raspletu koji ne prikazuje Hrvate u pravom svjetlu.
Pripadati naciji znači osjećati nepravdu koja je učinjena pripadniku vlastite nacije.

Oznake: HDZ, politički pokret, nenarodna vlast, Suverenitet, agresija, rat, obrana, bezakonje, ustav, zakoni, povratak velikosrpstva, protuhrvatski pokret, sanader, Kosor, Milanović, Plenković, pokret za Jugoslaviju, HSLS, 2000000 glasova

06

srijeda

rujan

2017

Otac Domovine je ban Josip Jelačić



Povijesno sagledavanje hrvatske državnosti, kroz razdoblje narodnih vladara i unija s Ugarskom i Austrijom, upućuje na ozbiljno poimanje državnosti.

Hrvatska država nikad nije prestala postojati (do srpske okupacije prikazane kao ujedinjenje južnoslavenskih naroda).
Raspadom AU monarhije (u čijem je sastavu postojala Trojedna Kraljevina), političke snage koje se nisu pomirile sa srpskom okupacijom oslonile su se na hrvatsko državno pravo.

Ujedinjenje rascjepkanih i okupiranih teritorija, osim Bosne i Hercegovine koja je bila pod osmanlijskom okupacijom, je izvršio ban Josip Jelačić.
Ukidanje kmetstva je proveo ban Jelačić.
Temelje moderne hrvatske države je postavio ban Jelačić.

Ban Josip Jelačić je Otac Domovine.

Povijesni korijen pozdrava Za Dom Spremni je, obzirom da je ban Jelačić Otac Domovine, pozdrav jelačićeve vojske: Za dom - spremni umrijeti.

Osporavati pravo hrvatskim domoljubima boriti se protiv (srpske ili bilo koje druge okupacije), a istovremeno priznavati (nepostojećoj) naciji/državi jugoslavenima/jugoslaviji pravo na oružanu borbu i krvavo kažnjavanje protivnika je povijesno i civilizacijski nedosljedno.

Krivo postavljanje povijesnih istina (ustrajavanjem na Starčeviću) sustavno i smišljeno otvaraju vrata razdora - orjunaško jugoslavenskim kadrovima prostor za nametanje nacionalno-civilizacijskog monstuozne južnoslavenske tvorevine bez prethodnih državnih i nacionalnih obilježja.

Kralj (Karađorđević) u ime kraljevstva ili generalni sekretar (Tito) u ime radničke države su mogli (morali) zanemarivati povijest državnosti. Danas nema ideologije ili tipa države koja bi suvislo uspjela nametnuti neprirodnu nepovijesnu tvorevinu.
Diferenciranje društva je u prahistoriji udaljila jugoslavenske narode, jedino su ih vojna industrija i sociološki eksperiment uspjeli neuspješno ujediniti.

Ustaški pokret nije zločinački projekt etničkog čišćenja hrvatskih/nehrvatskih teritorija, već je nastavak jelačićeva političkog projekta oslobađanja i objedinjenja hrvatskih teritorija.
Zemun je do 1921.g. bio u sastavu (već tada ujedinjene sa Kraljevinom Srbijom) kraljevine kojom je upravljao srpski kralj. Boka Kotorska je podjednako do 1921.g. bila u sastavu Hrvatske.

Osporavati ustašama pravo na suprotstavljanje okupatoru (srbiji)(jugoslaviji), a podržavati pravo na oružani ustanak jugoslavena u obrani do tada nepostojeće države (izgrađene na okupaciji Hrvatske) proglašavanjem ustaškog pokreta fašističkim, je logički i pravno nedoslijedno.
Za dom spremni nije ustaški pozdrav, nego hrvatski narodi pozdrav kojeg je narod prihvatio unatoč svakojakim okupacijama.

Za Dom - spreman živjeti!
Dišem i plačem Hrvatski, ali govorim korijenskim hrvatskim.

Zalažem se za privremeno uvođenje latinskog jezika kao službenog jezika.

Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelačića


Oznake: Otac Domovine, povijesni falsifikat, Za dom spremni umrijeti, ban Josip Jelačić, hrvatska državnost, jugoslavenska država, izvor sukoba, kraljevina, radnička država, sociološki eksperiment, civilizacijske razlike, Zemun, Boka Kotorska

04

ponedjeljak

rujan

2017

Strah od Ustaša



Generatori straha od ustaša su jugoslaveni.

Ustaški pokret je državotvorni pokret i bitno je suprotstavljen jugoslavenstvu.
Jugoslavenstvo je ustrajavalo na nepostojanju državnosti jugoslavenskih naroda prije ujedinjenja, zadržavao je pravo primjene sile u uspostavi i održanju Jugoslavije (vlastite ideološke države).
Kraljevina SHS/Jugoslavija je hibrid feudalne i kapitalističke države s bitnim nedostacima i jedne i druge odrednice, te je završila (onako kako je i nastala) kao osobna diktatura. Pučevi i krvavi obračuni (Prosinačke žrtve) pri nastanku prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) odraz su više čimbenika koji su određivali narav države i ustroja.

Državno pravna teorija jugoslavenstva (više nacionalne tvorevine), osnivanja moderne države bez povijesnosti državnosti naroda koji tvore Jugoslaviju (formiranje jugoslavenske nacije) nastojala je zaustaviti više ili manje započete procese formiranja pojedinih nacija čiji su procesi bitno suprotstavljeni formiranju jugoslavenske nacije.
Jedna politička struja koja je zagovarala hrvatsku državu i hrvatsku naciju, politički se sukobljavajući s militantnim jugoslavenstvom, stvorila je ustaše.
Ustaše su hrvatski državotvorni pokret, zalagali su se za uspostavu samostalne hrvatske države.
Jedino su zagovornici jugoslavenstva pogođeni tim zahtjevom-političkom idejom.

Ratna uspostava NDH (unatoč kolaboraciji s fašističko-nacističkim silama, koje su priznavale pravo Hrvata na stvaranje nacionalne države)(kolaboracija nije bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom) ukazuje na ciljeve ustaškog pokreta. Hrvatska država.

Jugoslavenstvo je iznova hibridnom polusocijalističkom tvorevinom i nasiljem, kojim je započela (predratno krvavo nasilje, ratno nasilje, poratno nasilje), završila kao osobna diktatura.

Naravi obje Jugoslavije (osobne diktature) ukazuju na geostrateško uplitanje vanjskih faktora (V. Britanija, SSSR) u stvaranju i održavanju Jugoslavija.
Takav kontekst bitno olakšava razumijevanje ustrajnoga kvalificiranja (protivno sociološkim i politološkim činjenicama) ustaškog pokreta fašističkim.

Ustaše nisu smislili riječi ustaša, nezavisna, kuna, nisu smislili ni slogan Za dom spremni. Ustaše nisu smislili nacionalnu državu. Ustaše nisu smislili samostalnu državu.
Ustaše nisu smislili hrvatski Zemun (do 1921. je bio sastavni dio Hrvatske). Ustaše nisu smislili hrvatsku Boku (do 1921. je bila u sastavu Hrvatske). Ustaše nisu smislili Hrvatsku do Drine.


Hrvatska (današnja RH) je objedinjena za banovanja Josipa Jelačića (koji je koristio Za dom- spremni umrijeti). Formalno je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. (deset godina prije stvaranja srpske kneževine), godine dobila Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Okupirana Bosna i Hercegovina je bila u sastavu Otomanskoga carstva.
Hrvatsko državno pravo (iako se jugoslavenstvo protezalo i u Austro-Ugarskoj monarhiji) se neuspješno sukobilo s jugoslavenstvom 1918.g.
Od tada jugoslavenstvo negira hrvatsko državno pravo.

Svaka politička opcija koja se militantnom jugoslavenstvu suprotstavljala ideološki, proglašavana je ustaškom (jer su prvi politički protivnici Jugoslavije kasnije oformili organizaciju UHRO - Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, kojoj je cilj bio neovisna hrvatska država). Time jugoslaveni priznaju nacionalni a ne fašistički karakter ustaškog pokreta.

Neovisna država Hrvatska je politički koncipirana u vrijeme bana Jelačića i u desetljećima raspleta Hrvatsko-Ugarske krize, kao slijed državnog prava, a ne kao suludi zločinački projekt genocida nad nehrvatima.
Jugoslavije su geostrateški koncipirane kao (osobne) diktature s vanjskom vojnom pomoći.
Povijest i sociologija ne mogu trpjeti krivotvorine. Istina je nedodirljiva, ali razumom saglediva.

Strah od ustaša šire jugoslaveni. S razlogom.



Oznake: generatori straha, ustaše, jugoslaveni, državotvornost, ujedinjenje, temelji ujedinjenja, hibridna država, osobna diktatura, militantno jugoslavenstvo, polusocijalistička, geostrategija, V. Britanija, SSSR, ban Jelačić, Hrvatsko-Ugarska nagodba, Trojedna kraljevina, državno pravo, genocidni projekt

03

nedjelja

rujan

2017

Hrvatsko političko ujedinjenje (bez HDZa)



Ako u HDZu nema nitko politički pismen (jer su svi u vrhu te stranke koruptivno i materijalno opterećeni), ako nitko nije sposoban primijetiti političku tendenciju stvaranja političkog okružja koje je pogodno ostvarenju srpsko-jugoslavensko četničko-orjunaških ciljeva (navodnih nužnih koalicija sa strankom M. Pupovca ili frakciji HNSa) onda je vrijeme proglašavanje HDZa nepoželjnom strankom i političkom opcijom.

Ne zaboravimo, HDZ je nastao kao pokret (apel političkih struktura na ujedinjavanje političkih Hrvata kako bi ostvarili svoje političke interese). Kako je na djelu okupacija i zlouporaba takvog pokreta ovladavanjem vrhom stranke i sustavno koaliranje s protivnicima hrvatskog suvereniteta, javno pozivam na stvaranje domoljubne koalicije bez HDZa i sličnih pro orjunaških stranaka.
Vrijeme je za političko objedinjavanje na platformi stvaranja bolje i bogatije, radišnije i pravednije Hrvatske. U kojoj nacionalne manjine neće rušiti temelje države, neće biti kamen spoticanja.

Instrumentalizacija HDZa u ratnom razdoblju stvorila je strukturu koja je u postuđmanovskom razdoblju otvorila vrata titoističkom konceptu stvaranja privida (potemkinova sela).
Čemu služi HDZ ako smo najnerazvijenija država u EU, u svijetu među nerazvijenijim?
Vrijeme je politički obrat. Stvaranje političkog pokreta.
Vrijeme je za potpuno demoliranje i demontiranje stranke koja je dobru volju naroda pretvorila u instrument protiv samog naroda.
Vrijeme je za političko kažnjavanje onih koji sustavno 17 godina vode stranku u smjeru u kojem ovisi o popustljivosti SDSSu, HNSu i sličnima.

Vrijeme je za stvaranje političkog bloka koji će na državnim izborima dobiti 2 000 000 glasova (čitaj: dvamilijunaglasova) i tako razotkriti sve prevare kojima smo na našu štetu izloženi desetljećima, stoljećima.

Jasnenovac ne može biti proglašen mjestom posebnog pijeteta jer u Jasenovacu živi (po popisu 2011.) 653 stanovnika, uglavnom Hrvata.

Proglašavanje Jasenovca mjestom pijeteta ne ukida zakon o ratnim zastavama postrojbi koje su sudjelovale u Domovinskom ratu, a sudjelovale su i u obrani i oslobađanju Jasenovca.

Jasenovac vapi za istinom, a ne pijetetom.

Za Hrvatsku bez političke korupcije.
Prinuđeni smo na stvaranje političkog pokreta, svehrvatskog nacionalnog i građanskog političkog ujedinjenja kako bi oslobodili Hrvatsku nacionalne netrpeljivosti i materijalnoga siromaštva u koje nas sustavno guraju HDZ, SDP, HNS, SDSS i slični.

Hrvatska mora oformiti politički pokret za spas države i nacije. Politički pokret koji će na parlamentarnim izborima osvojiti 2 000 000 glasova formirati Vladu nacionalnog spasa. Ali bez HDZa (sdpa, sdssa, hnsa, ...).

Nenarodnu vladavinu može okončati jedino objedinjen narod.
Hrvatsku tragediju koja traje 100 godina moguće je zaustaviti jedino političkom slogom koju treba ostvariti što prije.

Prosperitetna Hrvatska za sva vremena!


Oznake: politička pismenost, politički pokret, politički blok, sustavno političko popuštanje, oslobađanje

02

subota

rujan

2017

Ocjenjivanje političara



U ljudskoj je prirodi uspoređivanje i ocjenjivanje onog što ih okružuje.
Mjerenje (vrijednosti) je jedan od načina uspostave vrijednosnog sustava.

Političari imaju niske kriterije samopoštovanja, te na osnovu svojih loših namjera procjenjuju i sve koji ih okružuju.

Navedemo li nekolicinu (Beljak, Matić, ...) koje krase priče o sitnom lopovluku (zašto i oni ne bi bili lopovi od formata?), njihovo lako pozicioniranje u političkim krugovima, moramo se zapitati tko i kako regrutira političare.

Stranačko kadroviranje nije briga glasača sve dok glasači nisu u demokratskoj proceduri izigrani (te je očitim izbornim i glasačkim prevarama zaobiđena demokratska volja).

Zaobilaženje demokratske i zakonske procedure rada državnih dužnosnika je očita (sakrivanje iza ovlasti ukazuje na spremnost nezakonito steći ovlasti). U demokraciji se društva ne sukobljavaju, već otpor jedne grupe ukazuje na društvene razlike koje treba riješiti ...

Kako se hrvatski političari ne usuđuju testirati svoju podršku čestim pojavljivanjem u biračkom tijelu (od straha iskazivanja nezadovoljstva), ipak postoji način ocjenjivanja političara.

Zamislite koliko bi vrijedile riječi i djela političara da nisu na državnoj poziciji.
Porazna je činjenica da vodeći hrvatski državni službenici i političari na državnim poslovima nemaju vrijednost bez funkcije koju obnašaju.
Njihove su riječi isprazne, djela ne postoje, sposobnosti nemaju.

Kako su onda dobili tolike ovlasti (Od Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Sabora, Vlade RH, ministarstava, DORHa, ...)?
Varaju.

Po čemu bi zapamtili Plenkovića, Granića, Šeksa, Jandrokovića, Burićku, Dalićku, Marića, Milanovića, Bernardića, ...?
Birate krive, ili vam krive krađom predočavaju kao izborne pobjednike.
Vrijeme je za promjenu izbornih navika.


Oznake: ocjenjivanje, demokracija, procedura, društveni sukobi i demokracija, državna pozicija, biračko tijelo, isprazne riječi