31

subota

listopad

2015

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak

30

petak

listopad

2015

Nestanak Atlantide, Maja i SDP-a

Predizborno je vrijeme (na svu sreću bez tv sučeljavanja ...).
Raspon političke misli (od ozbiljnih do krajnje neozbiljnih) zbog poništavanja (bezrazložnoga) utjecaja novina i tv kuća dopire do glasača u ogoljelom obliku.
Političke stranke svoje programe i stavove, svoj potencijal prezentiraju bez medijatora (medija?). Jezično, medij označava sredinu (pa u tom smislu politička poruka nije bez medija već bez medijatora (posrednika, arbitra, sudca). A sredina oslobođena posredstva (arbitra) bolje apsorbira poruke. Bez komunikacijskog šuma (iskrivljavanja poruka).
Domoljubna koalicija (stranačka koalicija predvođena HDZ-om) na svojim skupovima pokazuje brojnošću snagu svoje politike.

SDP na svojim skupovima pokazuje nemoć svoje politike u odnosu na brojnost birača, ali ne i na snagu partije.
SDP ustrajnim omalovažavanjem politike (sredstva kolektivnog smjeranja donošenja odluke o rješenju problema ...) ukazuje na (sociološku) snagu destruktivnog (okupacijskog) odnosa prema društvu.
Iako je demokracija stanje sustavnog sabiranja pojedinačnih gledišta, SDP omalovažavanjem politike (i političara) sužava (zastrašivanjem i zagađivanjem političkog prostora) demokratsku osnovicu.
Ustrajavanje na kandidatima Glavaševiću i Matiću (koji su svojom samovoljom (u okvirima ovlasti ministarstva kojem pripadaju, iako je vidljivo da su poslušnici stranačko-agenturski podložni vanjskom mišljenju)) potvrđuje sdpovu strategiju oslanjanja na otuđenje političke moći i sustavno održavanje sociološkog stanja (imenovanja neodgovornih i zlobnih ljudi na poslove bitne zajednici) protivnog Ustavu i zakonskim načelima.
Osporavaju pravo živjeti u društvu koje će demokratskim mehanizmima rješavati svoje probleme.

(USKOK, DORH bi odavno vještačenjem potvrdio protuzakonitost takvog ponašanja i oslobodio društvo takvih samovoljnika ... da znaju svoj posao.)

Ostavljanje Milanovića na čistini (bez medijatora), najbolje je ukazalo na osobnost (nesposobnost, psihičku nedozrelost i društvenu izopačenost) te osobe.
Još jedan propust državnih službi sigurnosti (psihičkog su bolesnika propustili neutralizirati na zauzimanju odgovorne funkcije).

Uz sdpovu propast (bespotrebnog truda oko imenovanja i pozicioniranja državnim novcima plaćenih medijatora), sve su manje stranke i neovisne liste proporcionalno manje zastupljene u javnom prikazivanju. Sateliti sdpa nisu zauzeli mjesto Domoljubne koalicije (jer bi takvom promidžbom ojačali svoju poziciju (u sdpovom biračkom tijelu, a ne medijatorski vođenom sučeljavanju slabili poziciju Domoljubne koalicije)).

Hoće li ovi izbori (po najavi brojnijim odazivom birača) ugasiti jednu otuđenu partiju (nedostojnu hrvatskog naroda), u tišini biračkoga mjesta?
Je li partija nestala (unatoč milijardama koje su otuđili za ovog mandata)?
Bez zaštitnika u službama sigurnosti i političara (koji su kontrolirali službe/koje su kontrolirale službe) partija bi odavno nestala (ugušena u vlastitoj krvi).
Vrijeme je za trajni nestanak SDP-a (partije okorjelih muktaša), civilizacije nerada i neodgovornosti.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: izbori, kampanja, tv sučeljavanje, politika, medij, medijator, arbitar, demokracija, otuđenje političke moći, društvena izopačenost, glasovi, sateliti, civilizacija, nestanak

29

četvrtak

listopad

2015

Političar - nečasno zanimanje?



Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora


"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.

Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.

Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).

Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.

Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.

Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).

Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!

Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).

Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života



Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos

28

srijeda

listopad

2015

Hrvatski paradoks I

Zablude vlasti
Ili o paučini titoista
Tko će kriknuti u moje ime?

Vladavina orjunaško-titoističkih (malobrojnih) falangista (teško naoružanog pješaštva u staro doba, zbijeno u gustu formaciju nalik klinu), protivno logici pada berlinskog zida (demokratizaciji i dekomunizaciji), obilježena je jastrebovima (pri dolasku, bolje reći krađi vlasti)(i u prvoj fazi vladavine).
Nakon toga nastupa unutar koalicijski obračun (svojstven onima koji otuđuju političku moć), a jastrebove sdp (zbog otvorenog drugog fronta - sukoba s vlastitim koalicijskim partnerima) umiruje (smjenama i izgonima iz stranke). U predizbornoj kampanji za nove parlamentarne izbore, sdp je svojom politikom otklonio ikakvu mogućnost za nastupanje s jastrebovima ...

HDZ je pri dolasku sdp-kukuriku koalicije (za koju je bilo predvidiv unutar koalicijski i unutar stranački sukob) propustio jastrebovima braniti stranku (politiku i naciju). Za svo vrijeme, pogrešne, vladavine (okrnjenih) kukurikavaca, unatoč katastrofalnoj vladavini, HDZ ne pušta jastrebove na političku scenu. U predizbornoj predsjedničkoj kampanji HDZ nastupa umjereno. U predizbornoj kampanji za predstojeće parlamentarne izbore HDZ nastupa bez jastrebova.

Manje stranke i nezavisne liste, ili su trajno oslonjene/i na jastrebove ili ih uopće ne koriste.


Moja stranačka nepripadnost (unatoč uvjerenju o političkoj ovisnosti)(razum i školska sprema) me nagoni na primjedbu. U teškoj gospodarsko-društvenoj krizi, podjele na vladajuću (nenarodnu) manjinu i obespravljenu većinu nije prouzročila oštriju retoriku, pojavu političara koje nazivamo jastrebovima?
U vrijeme kad oštrija retorika nalazi put do glasača ... hrvatska politička scena je prekrivena paučinom (svojstvenoj titoističkoj političkoj dominaciji).
Nepostojanje narodnih tribuna (koji će pojednostavljenim rječnikom) pokrenuti glasačke i političke mase, ostavili su ih za vremena kad nam bude bolje (a nas neće zanimati). Hrvatska politika služi protiv hrvatske volje i hrvatskih interesa. Hrvatski političari nikad nisu bili slobodni, a narod koji oni vode živi u slobodi (ali bez države).
Stalno postojanje vlasti, ali ne i vlasti nad narodom svjedoči o okupacijskom položaju hrvatske države. Narod odavno ne živi u toj i takvoj državi.
(Nakon HDZ-ove pobjede, sdp će vjerojatno sa Stazićem, Jovanovićem, Matićem, Glavaševićem (nerođenim), Pupovcem iznova jurišati na hrvatske živce i hrvatsku vlast ... jer je izrodima i srbima dozvoljeno koristiti jastrebove.)
Tko će kriknuti u moje ime?

Dvadeset pet godina od sloma socijalizma/komunizma, sloma sfrjota, uz rat i ratna stradanja, poratnu obnovu, tranziciju (koja još uvijek traje) ... traje i borba protiv KPJ/KPH (tita i titoista). Jer netko ostavlja na životu političke mrtvace. Zar bi (politička ameba) Milanović (sa umnim i ostalim karakteristikama) ikada dobio prigodu trošiti tuđe živote (u svom eskapističko-destruktivnom pohodu)!?
Tko će optužiti titoiste (orjunaše, prosrbe, srbe, proruse, ateiste, anacionaliste, socijal-nacionaliste) za sva zla koja su mi prouzročili!? Glavašević (nerođeni)?

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




Oznake: jastrebovi, SDP, HDZ, nezavisni, paučina, titoisti

27

utorak

listopad

2015

Birajte generale i branitelje, oni su sebe mogli odabrati (ali nisu)

Generalski dug prema nama i naš prema generalima
Ili o specijalnom ratu protiv Hrvatske
Ili o specijalnom ratu protiv hrvatskog suvereniteta

Uspostavu Republike Hrvatske (otklon od socijalističkog društvenog uređenja) pratila je velikosrpska agresija ...
Izvorni hrvatski suverenitet je bio na udaru bivših komunista i velikosrba (udruženih u nakani zadržati Hrvatsku u okruženju njihove političke dominacije).
Hrvatska je izvrgnuta agresiji (agresivnom ratu) i specijalnom ratu.
Oružani rat protiv Republike Hrvatske povele su pobunjeničke srpske paravojske i JNA. Specijalni rat protiv Republike Hrvatske vodili su i posebni odjeli srpskih agresora i obezvlašćena (reformirana?) komunistička partija u Hrvatskoj.
Pred prve demokratske izbore SKH-SDP je isticao politički program ostanka u cjelovitoj Jugoslaviji (s preustrojem socijalističke države u "demokratsku", izostavljajući hrvatski suverenitet kao sredstvo rješavanja transformacije socijalističke (marionetske) tvorevine ...). Pobijedio je HDZ s političkim programom hrvatskog suvereniteta kao mehanizma razrješavanja krize socijalističke države.

Odgovor na hrvatski suverenizam je pokušaj otcijepljenja tkz. Krajina, pobunom i agresijom JNA pa vojske novonastale (nesocijalističke) Jugoslavije.
Na oružanu pobunu i oružanu agresiju Republika Hrvatska je uspješno odgovorila (završnim operacijama oslobađanja okupiranih teritorija i reintegracijom (dio mirnom) u pravni sustav RH.
Po okončanju ratnih djelovanja, Hrvatska vojska je vratila upravu civilnoj vlasti. Niti smrću Tuđmana i padom HDZ-a, vojni zapovjednici nisu posegnuli za mjerom vojnog održanja vlasti. Iako je bilo očigledno kako (udbaško-kosovske) antisuverenističke snage posežu za nedozvoljenim sredstvima prisvajanja vlasti.
(HDZ na čelu s Matom Granićem je dobio parlamentarne izbore 2000.g., ali to Mate Granić nije znao ...)(Bilo bi interesantno policijskom istragom ustanoviti ulogu i sadašnjeg ministra unutarnjih poslova (tada mlađahnog) Ostojića u tim i kasnijim događajima ...)
Umirovljenje hrvatskih generala, koje je proveo tadašnji predsjednik (??) Mesić, pokušaj je političkog krila velikosrpstva, specijalnim ratom pripremiti zaobilaženje hrvatskog suvereniteta i vraćanje Hrvatske u srpsko-rusko ropstvo.

Po okončanju oružanih (ratnih) sukoba, hrvatska vojska (vođena hrvatskim generalima) je izostavila (uobičajenu) vojnu upravu, podupirući demokraciju. Brzom i iznenadnom smjenom ratnog vojnog rukovodstva, te stalnom zamjenom vojnih i policijskih kadrova koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu (do današnjih dana) političko krilo antisuverenista je ustrajavalo na povratku Hrvatske u okove.
Specijalni rat, kao sredstvo ostvarivanja ciljeva, Hrvatska ionako nije dobila.
Hrvatska nije porazila antihrvatske političke snage (okupljene u SDP-HNS-IDS-SRP-... partije i nestranačke antihrvatske udruge). Specijalni rat traje.

Naše je demokratsko pravo, izborima i drugim demokratskim sredstvima (referenduma, opoziva) uskratiti pravo političkim snagama (antisuverenistima) koje zloupotrebljavaju političku vlast.
Vjerujući u snagu demokracije, vojska je izostavila mjere zaštite (te) demokracije (u ime demokracije). U specijalnom ratu (provođenom i krađama izbora (Svijet nam se smije zbog bezobraznosti tih krađa i ponašanjem veleizdajničke klike koja karikaturalno otuđuje političku moć)) tek moramo pobijediti. Titoiste.



Zbog osjećaja krivnje (i ponosa) (ambivalentnost), hrvatski generali i branitelji moraju (na listama za Sabor) demokratski poraziti političko krilo antisuverenista (titoista) i zakonodavno osigurati demokraciju (izloženu specijalnom ratu). (Specijalni rat je totalan, udara na pojedinačne ciljeve i na cjelokupni ustroj. Po tome je vidljiva težina tog rata.)
Moraju pokazati kako su znali što rade kada su izostavili vojnu upravu.
Tko bi tu zadaću bolje uradio od hrvatskih generala i hrvatskih branitelja!?

Za jaku Hrvatsku!

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




Oznake: branitelji, generali, demokracija, oružani rat, specijalni rat, izbori

26

ponedjeljak

listopad

2015

Čemu služi predizborna kampanja?


Preferencijalno svoje
Ili o smislu besmisla
Griješi li HDZ u strategiji


Hrvatska je još jednom zakoračila u sudbonosno razdoblje (preferencijalnog glasovanja).

Trenutno se stranačka rukovodstva trude promovirati stranke i liste, a kandidati na listama sebe.
Pojedini kandidati kreiraju vlastitu promidžbu (u želji osvojiti saborski mandat).

Demokratsko načelo unutarstranačkih izbora (pa i sastavljanja kandidacijskih lista), pozicioniranost na kandidacijskim listama kao motor za bolju promidžbu u želji ostvariti što više zastupničkih mjesta za određenu političku opciju se sveo na trud za pojedinačni uspjeh. Politički nepotrebno. U Saboru se ne provodi volja pojedinca već saborske većine.

Tko je izmijenio izborni zakon, i tom izmjenom izmijenio smisao parlamentarnih kampanja?
U ime obitelji je pokrenuo inicijativu, SDP saborskom većinom izglasao takav zakon.

Taj besmisao (unutar stranačkog nadmetanja u predizbornim kampanjama) je smisleni besmisao.
Katolička crkva (premrežena udbašima) i katoličko-udbaška inicijativa imaju koristi od smislenog besmisla. Malobrojnije političke opcije (u želji zadržati ili osvojiti veću političku moć) izbornim su zakonom promijenili predizborne napore (na borbu za poziciju unutar stranke u odnosu na dosadašnju ekspanziju na birače drugih stranaka). Katolička crkva (sa suženim političkim interesom), i SDP (sa suženom biračkom bazom) u naletu stranačke vojske ne mogu odolijevati i ostvariti veću političku moć od pripadajuće. Osim ako ne izmjene izborni zakon (po kojem nitko neće politički agitirati među njihovim biračima).
(Još jednom je (N)SDP napravio antiHDZovsku koaliciju ... agitirajući u njegovom biračkom tijelu. A smanjio pritisak na svoje (malobrojne) birače.)

Kada su napadali HDZ zbog Sanadera, Polančeca ... jurišali su na neodlučne birače, na HDZ-ove birače u svim izbornim jedinicama ... a nakon potopa (kukuriku-jugoslavenske-orjunaške-četničke vladavine) svode izbore na borbu HDZ-a za povratak povjerenja vlastitih birača.
Umjesto da HDZ pošalje jastrebove u Rijeku, Istru, Međimurje i trajno pridobije glasače (na istini o orjunaškoj-titoističkoj vlasti).
Politika je politika, jedino ako je istinita ... SDP mora trajno izgubiti glasačka uporišta. I nestati s političke pozornice.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Crkva, SDP, preferencijalno, neodlučni, trajno

Hrvatski general(i) i hrvatski put



Baršunasti rat
Ili politika pomirbe (bez oprosta)


Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), politička stranka, smrću predsjednika Tuđmana izgubila je onu nit svehrvatske pomirbe (koju je on držao među orjunaško-komunističkom, udbaško-kosovskom agenturom). Time ne tvrdim kako je Tuđman dio tih diverzanata, samo da ih je dobro poznavao i mogao je na temelju poznavanja djelovanja i provođenja specijalnog rata postići zadovoljavajuću ravnotežu. Ta ravnoteža im je omogućila preživjeti devedesete, ali i Hrvatskoj drukčiji status (iako s povijesne distance, sukob s jugoslavenskim agentima ne bi bitno promijenio položaj Hrvatske (u Svijetu)). Bilo je vrijeme obračuna s komunističkim režimima (Poljska, DDR, Rumunjska, Bugarska, Ukrajina, ... Jugoslavija); jedni krvavo, drugi baršunasto. Drugi važan razlog nepostojanja i krvavog razračuna, i lustracije je status agenata (ljudska bijeda i beznačajnost kako u svjetskim, jugoslavenskim i hrvatskim okvirima; radi se o umno poremećenim i moralno nakaznim ali ne i moćnim osobama ... nesposobna služinčad).
Tobožnja neutralna uloga sfrjota i trgovačka uloga te države za Sovjetski savez je proizvela totalitariste (neke druge boje) ...
Politika demokršćanskog odnosa prema orjunaško-komunističkim kadrovima (titoistima) podjednak je odnosu prema Titu (beznačajna marioneta svjetskog blokovskog svijeta (koji je u sposobnosti uništiti sve stvorio marionetu (koja je uništava nas)). Hrvatska nije smjela stvarati žrtve (na čijem bi progonu nicala nova otuđena anacionalna, ateistička generacija (rusko-srpskih) agenata ...
Beznačajnost (do po zločinima koje su počinili, koje ni njihova krv ne može popraviti) ih treba pratiti do groba. Bez sljedbenika.
Boljkovac, Manolić, Mesić, Lončar, Josipović, S. Milanović, Z. Milanović .... nemaju (mimo nekoliko na brzinu promoviranih partijskih "doktora" povijesti i nekolicine kupljenih sdpovaca (stanovima, radnim mjestima)) sljedbenike. Osamljeni. Titoisti bez Tita i pionira. Ropotarnica.
Hrvatska je kršćanska, demokratska.

U svjetlu (postepene) smrti (jedne) političke ideje, Račan i Mesić po Tuđmanovoj smrti (kao vampiri) "oživljavaju" (okruženi Europom i NATO-om) titoizam bespotrebno umirovljujući hrvatske generale (koji su sada politički aktivniji nego tada).

Danas su hrvatski generali na listama za Sabor RH. Nekad su bili brana agresiji i garancija sigurnosti (na demokršćanskim načelima). Danas preuzimaju odgovornost za demokršćansku tradiciju mlade hrvatske države ...
Hrvatska nije imala sreće provesti baršunastu revoluciju (jer su hrvatski komunisti bili sluge i srpskom (velikosrpskom) i sovjetskom komunizmu), ali je zahvaljujući generalima provela raskid sa sovjetsko-komunističkim sustavom bez krvavog među hrvatskog sukoba.
Hrvatska nije imala sreće doživjeti da netko zatraži oprost (u ime nacionalne pomirbe).
Zabluda je o baršunastom ratu, samo hrvatski generali znaju koliko je truda uloženo da taj rat (po žrtvama) izgleda dogovoreno ...

Lustraciju i progone (u beznačajnosti komunističkih slugu) najlakše je provesti na izborima.
Zato glasujte za hrvatske generale ... Dozvolite im provesti ideju uljuđene države.
Jedan od njih je general Željko Glasnović, kandidat Domoljubne koalicije za dijasporu (XI izborna jedinica).

Hrvatska mora živjeti (i preživjeti zlobu vlastitih sinova), na vlastitim temeljima (kršćanstva i oprosta, ali tek kad ga netko zatraži).
Hrvatska mora pobijediti.

Ovo nije politički program, već moja vizija rata (koji nije završen)(a Hrvati ga vode vođeni čovjekoljubljem)(u borbi protiv tame)
Osvrt na ono što nam u svojoj jednostavnosti djeluje složeno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




25

nedjelja

listopad

2015

Hoće li katolička crkva javno pozvati na rušenje crvene nemani!?



Čiji su neodlučni glasači
Ili o utjecaju katoličke crkve na državnost



U Hrvatskoj nije obavezno glasovanje. Glasači po vlastitoj savjesti odlučuju o vlastitom izlasku na izbore.

Onaj tko ne iskoristi biračko pravo (mada je i neizlazak na glasovanje biranje) uobičajeno se smatra neodlučnim biračem.
U Hrvatskoj je odaziv glasača promjenjiv (od 30 do 60%).

Neodlučnost birača produkt je mnogih čimbenika. Jedan od razloga je katoličanstvo Hrvata. (Katoličanstvo u sebi nosi podijeljen osjećaj za nacionalno.)
Veliki broj (postotak) neodlučnih glasača kontrolira katolička crkva. Nesposobnost odlučiti se na političkim izborima proizlazi iz složene duševne borbe (vjerskog) svjetonazora i svakodnevne praktičnosti (mada se oni ne sukobljavaju).
Što je onda razlog (političkoj) neodlučnosti? Složenost unutarnjeg svijeta (koji se nužno ne mora razviti u duhu vjerskog nauka, ali svakako pojedince stvara osjetljivijim od podnošljive svakodnevne osjećajnosti potrebne za život zajednice).

Kao Hrvat, katolik pitam se kako moja subraća mogu podnositi političko zlostavljanje nad katolicima Hrvatima koje provodi ateistička nenarodna (orjunaško-titoistička) politička manjina?
Nismo pred političkim izborima na kojima su (i po katoličkom nauku) zastupljene legitimne političke opcije. Izbori su (u Hrvatskoj) borba protiv zla, borba za ljudsko (u nama). Sukob narodne i nenarodne (neljudske) volje.
Katolici su obavezni (u skladu s vlastitim vjerskim učenjem) stati na stranu dobra ...

Hoće li katolička crkva (s moralnog stajališta) javno osuditi nenarodnu politiki i pozvati (neodlučne) glasače na rušenje crvene nemani!?

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: katolici, Crkva, izbori, izbor savjesti

Nepodijeljeni osjećaji


Politika kao izvor nadahnuća


Hrvatska je obasuta (naivnim) udbaškim političkim smjerokazima.

Poslije tisućljeća tuđinske vlasti, osmanlijske najezde, jugoslavenstvo (prvo pod britanskim, a onda pod sovjetsko/ruskim patronatom) najteže je pogodilo Hrvatsku.
Povijest (kao povijest bilo kojeg naroda, tegobna i okrutna) pamti najveće teritorijalne gubitke u osmanskoj najezdi. I iznova gubitke u službi jugoslavenske ideje.

Očekivati kako bi državu, opterećenu tisućljetnim okupacijama i nepravdama mogao voditi jedan političar ili jedna stranka je iluzija. (Uz moderno shvaćanje demokracije, ionako nezamislivo.)
Hrvatska je na (povijesnoj) prekretnici i samo jedinstvo (na nacionalnoj osnovi) svekolikog hrvatstva ima političku snagu. Političku budućnost.

Treći putevi, ateističko-anacionalne politike, rusko-srpska služinčad ... nemaju budućnosti. Skrivali se iza titoizma, orjunaštva ili nečeg trećeg.
U globalnom svijetu politički su ustrajne i organizirane države (većinom su nacionalne).

Vjerovati kako državu u razvoju (bez sirovina i energenata potrebnih za potpun razvoj)(dakle u uvjetima ograničenosti resursa) možete voditi kao internacionalnu korporaciju je zabluda.
Stranke i pojedinci, vođeni vlastitim (parcijalnim) interesima nisu dorasli težini trenutka ...Ponajmanje su sposobni ponuditi milenijski iskorak (iz ropstva i zabluda).
Politika koja je jedina to uradila osuđena/suđena je kao zločinačka i sam hrvatski sustav je prihvatio održavanje ropskih okova vlastitog naroda.
U nekadašnja doba su to samo ustrajno nametali. Danas takvo nametanje nazivamo specijalnim ratom.

Vrijeme je za demokratsko hrvatsko jedinstvo ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




Oznake: demokratsko jedinstvo, sociološki iskorak

24

subota

listopad

2015

Hrvatska magla

Hrvatska misli


Hrvati su satkani od Ličana koji misle da ne misle, Dalmatinaca koji misle da misle, Zagoraca koji misle da misle samo za sebe, Hercegovaca koji misle da nitko drugi ne misli, Bosanaca koji misle kako misliti, Međimuraca koji se misle, Zagrepčana koji misle kako Sava protiče samo pored Zagreba, Gorana koji misle da je zima ljeto, Slavonaca koji misle kao svi mi zajedno, Istrana koji misle da ih nitko ne vidi, Dubrovčana koji misle što su radili njihovi stari, bodula koji misle kada će zadnji trajekt i onih koji se još uvijek misle u kojoj su državi.
Svi misle


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


U spomen na o. Petra Pericu




Oznake: Hrvatska, magla, misli

Koja Hrvatska raste?



Crvena ili Crna rupa


Problemi tvorbe hrvatske države (nepremostivo) zapinju o osnovni problem.

Sve su se države gradile uzimajući drugima. (Sredstva za reforme i snagu koštaju ...)
Hrvatska nema vanjskog izvora (za gradnju države).
Ali ima unutarnje ponore, u kojima nestaju ogromne količine sredstava. Godine 1918. bezglavo je ušetala iz monarhije u monarhiju (Karađorđevića). Bez ograničenja (bez državnih granica). Pripremljeno jugoslavenstvo nas je koštalo (demografski, teritorijalno, novčano i vremenski). Godine 1945. bezglavo je ušetala u narodnu republiku, koja je industrijalizaciju temeljila na teškoj industriji (za koje Hrvatska nije imala uvjeta). Demografski, teritorijalni, novčani i vremenski gubitak se povećao. Sredstvima isisavanim iz Hrvatske spreman je velikosrpski agresivni rat (okupacija, genocid i trajno etničko čišćenje hrvatskih povijesnih zemalja od Hrvata).
Po (kompromisnom) okončanju (pobjede u Oluji i zaustavljanja pobjedonosnih operacija u BiH) ratnog sukoba sa Srbima, Hrvatska nije naplatila ratne štete ...
Očekivati (pojmljiv) procvat, a nepojmiti materijalna sredstva i porijeklo tih sredstava neophodnih za očekivani procvat hrvatski je otvoreni prozor specijalnog rata.
Hrvate se ne podsjeća na tegobnost, već im se podilazi (lakoćom življenja, koje to nije).


Problem je sažimanje Hrvatske u sebe. Vojvodina, BiH, Crna Gora (pa čak i Kosovo s janjevcima) iseljavaju Hrvate u Hrvatsku (koji se politički natječu u Hrvatskoj). Kako su ratovi i velika previranja podložna ogromnim materijalnim izdacima, upravo su benefiti (mada ih prate i gubici, koje obično nitko ne navodi ...) mamac za politički angažman doseljenih osoba. Gubitak Hrvatske u privlačenju hrvatskog stanovništva s područja na kojima su oni povijesno i autohtono stanovništvo je nemjerljiv ...

Hrvatska raste, a Hrvati se lažu (javno se ne progovara o povijesnim događajima i događajima koji kreiraju povijest, ali se svakodnevno upravo krivi postupci veličaju kao dosezi vrijedni divljenja (jer su povijesni na drukčiji način) ...)
Cilj crvenih (majmuna) je osiromašiti Hrvatsku (i sputati je u istinskom sudjelovanju u rješavanju vlastitih problema). Gdje bi bila Hrvatska da je oružje JNA bilo u njenim rukama i da su se vodile borbe oko Valjeva ...? Ali nije zahvaljujući titoistima, koji nas i danas podjednako zavaravaju.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Crvena Hrvatska, Crna rupa, rat, zlatne rezerve

23

petak

listopad

2015

Hrvatska obrasta

Google map Italija








Google map Hrvatska









Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Google map, italija, Hrvatska, tko/što raste?

Treći put (četvrti puta)


Hrvatska raste (naokolo)


Hrvatska (sociološki) nije prerasla feudalizam. Izlazak iz kmetstva (feudalizma) je proglasio ban Jelačić.
Ali kmetski mentalitet (suženu odgovornost za društvo) nije moguće ukiniti. Društvo može samo sazrijevati.
(Društvo izvrgnuto nasilnom uništenju, iseljavanju, osiromašenju teže sazrijeva.)
(Neću ni opsežno o sovjetskoj/ruskoj praksi (uništenja, iseljavanja, osiromašenja), kakvu viđamo u Gruziji, Sibiru, Ukrajini, Siriji, ...)

Sociološki, u izrazito nepovoljnim uvjetima sazrijevanja (nacije, države, društva), Hrvatska je izlaskom iz tamnice naroda (Jugoslavije) primorana sa suženim demografskim potencijalom ubrzati sociološke promjene. Društvo se ubrzano mora mijenjati (u svim segmentima). (Osim u segmentu potrošnje slobodnog vremena ...)

Zabluda je očekivati (najavljivani) treći put kao izlaz iz stanja (letargije).

Svi koji podržavaju teoretsku podjelu na dvije strane (HDZ i SDP), te ravnotežu tih političkih stranaka smatraju kočnicom razvoja RH (nuđajući treći put; treći je alegorija na srpski put) nedvojbeno iskazuju zle namjere prema hrvatskoj budućnosti.
Složenost problema (višestoljetna frustracija) traži cjelokupnost društva u savladavanju problema (zaključak, rješenje je svehrvatski pokret), pa je "treći" (treći puta ću napisati umjesto treći riječ četvrti) zabluda.
Dijeliti društvo na prve, druge, i stvarati treće u uvjetima kad je Hrvatskoj potrebno nacionalno jedinstvo zaista je (kažem vam) politički neispravno, sociološki dodatna kočnica rješavanju problema.
Umjesto razrješavanja uzroka (utvrđivanja socio-politološkog stanja), utvrđivanja trenutnog stanja (prva strana (HDZ) se politički nadmeće s drugom (reakcionarnom) stranom (SDP) oko uklanjanja zapreka sazrijevanja države i nacije, jačanja Hrvatske ... nude polupojedince (instruirane i pozicionirane od orjunaško-udbaške klike) (kao četvrti (treći) put).

Osvrćući se na predizborne kampanje (Račana, Mesića (mn.), Josipovića, Milanovića, pa opet Josipovića (koji je stupanj komičnosti unaprijedio), pa opet Milanovića ... nije se lako oteti dojmu kako je riječ o šlapanima. Njihova uvjerljivost i dubioznost odgovaraju njihovim rezultatima (potop).

Pedeseti put (nema trećeg puta) ... Zajedno ZA

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: treći, četvrti, sociološki, politološki, sazrijevanje, otežano

Ambivalentnost (podijeljeni osjećaji)


Politika kao izvor frustracija


Demokracija (politički sustav) podrazumijeva demokratske snage (koje jačaju i brinu o demokraciji).

Nakon (biološkog) pada prve garniture HDZ-a, zbog demokracije je HDZ izgubio (izbornim krađama) vlast ... Od SDP-a (Mesića i Račana). Mesić i Račan nisu demokratski političari.
Izostavimo tegobnost povratka komunističko-orjunaških titoističko-prosrpskih političara, HDZ-ov gubitak izbora ukazivao je na demokratska načela unutar stranke.
Sama stranka nije ponudila (kvalitetnu) političku garnituru za održanje vlasti (demokratskim putem).
Mesić-Račanovo velezdajničko divljanje vratio je povjerenje u bilo kakav HDZ. Sanader je (iako gubitnik na parlamentarnim izborima; relativni pobjednik na izborima 2004. je bio Račanov SDP (pitaj boga kako)) ponudio HDZ-ovu vlast (opet dvojbenu)(a po pobjedi Josipovića i Milanovića, iznova revaloriziranoj kao boljoj od komunističke napasti ...).
Smjena vlada i ideoloških postavki, i najgoru HDZ-ovu vlast svrstava u bolju od orjunaško-titoističke vlasti.

Ostaje razjasniti (i zbog demokracije) popustljivost HDZ-a, kao i pripravnost malobrojne šake (ruskih) agenata i izbornim prevarama prigrabiti vlast (na štetu onih kojima vlast pripada).

Taj pojam smjene demokratskih generacija (boljih ili lošijih) koje gubitak izbora ne smatraju krajem svijeta (unatoč titoističkom totalitarizmu i odnosu prema vlasti koji proističe iz tog totalitarizma) bitno razlikuje HDZ od SDP-a. A nas obavezuje primijetiti kako osvajanje vlasti po bilo koju cijenu (obranu demokracije i Hrvatske od titoista) Hrvatsku gura u nedemokratske trendove ...
HDZ je smogao snage (i 2000.g., i 2012. g.) podnijeti poraz (za dobrobit samog HDZ-a i hrvatske demokracije).
Samo smo mi svoju ambivalentnost prema politici pretočili u ambivalentnost prema HDZ-u, jer je demokracija dobila ali smo mi izgubili (zlatne godine koje su nam pojeli idioti titoističkih svjetonazora).
Postojanje SDP-a nam samo onemogućuje spoznati dublju istinu (o istinskoj vrijednosti HDZ-a i našoj nemogućnosti prihvatiti tu vrijednost (kao civilizacijsku tekovinu)).
Ispod plašta ideoloških razlika, krije se dublja razlika koju SDP (kao okupacijska, nenarodna stranka) ne može pojmiti.
(SDP se gosti našom neodlučnošću, i HDZ-ovom vizijom ...) Vrijeme im je da nestanu.


Pamet (bez pameti) upravlja društvom koje tek treba postati pametno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Ambivalentnost ili (ambivalencija) (od (lat. ambo „obje“ i valere „su“) na području psihologije, psihoanalize, psihoterapije ili psihjatrije označava istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe . Ambivalentnost je jedna vrsta unutarnjeg sukoba.
Izraz je skovao Eugen Bleuler (1857-1939).
U retorici se rabi izraz oksimoron.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambivalentnost

Oksimoron (grč. oxýmMron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oksimoron



Oznake: ambivalencija, HDZ, demokracija, nositelji demokracije, pamet, druga dimenzija (politike)

22

četvrtak

listopad

2015

Kukuriku, zatvor na vidiku

Nismo slijepi, nismo glupi ...


Mandat nenarodne, kukuriku vlasti je vrijeme ugroze osnovnih demokratskih standarda. Niti jedan zakon nisu izglasala a prethodno proveli javnu raspravu.
Tako su hrvatsko zakonodavstvo unazadili 400 godina.
Preferencijalno glasovanje su zakonom uveli kako bi buduću saborsku većinu (koja neće pripasti njima) opteretili unutarstranačkim/koalicijskim neslaganjima i iskoristili prebjege za umanjenje demokratske snage budućeg Sabora.
Ankete, koje unatoč pučkoj percepciji, najavljuju izjednačenu borbu (s ovakvom vladom biti izjednačen u anketama je sramota) i/ili tijesnu prevagu oporbe (na parlamentarnim izborima).
Jasno je kako kradu, varaju, zloupotrebljavaju ovlasti. Jasno je kako omalovažavaju demokraciju i Hrvatsku. Takvi idioti ne mogu dobiti 3% glasova (a sada drže, prevarama, saborsku većinu). Očito je kako namjeravaju destabilizirati buduću vlast. Onako kako sada s pozicije vlasti destabiliziraju hrvatsku državu.
Ako Hrvatska nije ruska (kolonija), neće biti ničija.

Bore se za prevlast (Rusa), a ne za dobro naroda (što bi morali po povelji UN-a i Ustavu RH).

Hrvatska je propatila s ruskim agentima građanski rat (u NDH), srpsku pobunu (u NDH), Bleiburg i Križni put, ubojstva, progone i zatvaranja, Jugoslaviju, komunizam, srpsku okupaciju, izgone, uništavanje, obezvređivanje, napad JNA, pobunu srba (u RH), ...

Uvjereni u snagu pokradenih novaca (kukuriku koalicija je u 4 godine vlasti pokrala milijarde za buduću političko-subverzivnu borbu protiv Hrvatske), pripremaju se za specijalni rat protiv Hrvatske.
Onaj tko to ne razriješi (strogim kaznama) neće napraviti ništa dobrog za Hrvatsku!
Kukurikavce treba optužiti za niz nedjela protiv države, protiv građana ... i kazniti.




Oznake: kukuriku, rusi, politička premoć, dobro građana

U (preferencijalnom) glasovanju o 10 izbornih jedinica



13 apostola (apokalipse)


Socijalistički Sabor je bio trodomni (Društveno-političko vijeće, Vijeće Općina i Vijeće udruženog rada). Po usvajanju novog (demokratskog Ustava) Sabor RH je postao dvodoman (Zastupnički dom i Županijski dom). Promjenama 2001.g. ukida se Županijski dom (pribrajanjem brojem zastupnika Zastupničkom domu) i (nekad državni) Sabor postaje Hrvatski sabor (jednodomni parlament).

Od socijalističkog trodomnog do jednodomnog (s deset izbornih jedinica koje ne osiguravaju teritorijalnu zastupljenost zastupnika). U režiji (omražene) partije. Tko bi glasao na izborima (u teritorijalno razdjeljenim izbornim jedinicama) za partijske (reciklažne) poslušnike? SDP-ovi kandidati su na svim listama (tri mjeseca po stupanju u partiju). Kotarske, gradske, općinske, županijske, državne liste satkane su od istih ljudi (13 sdpovaca je na svim izbornim listama, kao apostoli (apokalipse) ...)).

Preferencijalno glasovanje je još jedan (modni) dodatak zamagljivanju preglednosti izbora. Iako se preferencijalno glasovanje prakticira u nekoliko država na Svijetu (i nitko ne spominje spektakularne pomake)(radi se o eksperimentalnom istraživanju političkih dosega takvog glasovanja), Hrvatskoj (polupismenoj) nije bio potreban iskorak u (bespotrebnost) preferencijlnosti glasovanja. Važnije je bilo ustrajavanje na ispravnoj teritorijalnoj podjeli izbornih jedinica u kojima bi bar polovica (izabranih) kandidata bila s tog područja. Time bi se opravdalo ujedinjavanje Županijskog i Zastupničkog doma u jedan. Ovako ću morati predložiti povratak na dvodomni (državni) Sabor.
I uskratiti pravo (preferencijalnim glasovanjem) dokidanja stranačkih (koalicijskih) i nezavisnih lista jer je pravo političke opcije ustrajavati na vlastitoj listi. Podjednako zastupam pravo pojedinca da se bez liste može kandidirati na parlamentarnim izborima. Zastupam povratak dvodomnog Sabora.
Za Dom i Hrvati (Za dom spremni, Bog i Hrvati; ironija je u posljednje vrijeme učinkovita - razotkriva partijaške intelektualce).


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


21

srijeda

listopad

2015

Demokraciju treba braniti (od onih koji bi je trebali braniti)

Ustavno pravo na demokratski izbor (postoje i drukčiji izbori) nije neosporivo pravo.
Kada je demokracija ugrožena, naročito ako je ugrožena izborima, pravo demokratskog glasovanja je upitno.

Hrvatska (po tko zna koji put od sticanja samostalnosti) izborima ugrožava osnovna načela demokracije (proizvodi stanje suspenzije demokratskih izbora jer izborima "pobjeđuju" nedemokratske, pučističke snage).

Parlamentarni izbori koje očekujemo spadaju u elementarnu borbu za demokraciju. (Pobjeda nad političkim monstrumom Josipovićem je jedna u nizu pobjeda demokracije.) U mladoj demokraciji (s robljem kao glasačima) izbore nije teško "krasti". Državno izborno povjerenstvo, "pametni" glasački listići (koji poplave prije prebrojavanja), psihološka oružja stvaranja (ropske) ovisnosti birača, ...

Očekivati od socijalističkog roblja razumijevanje smisla demokracije i obavezu obrane demokracije je iluzorno.
Pobjede Račana, Mesića (mn.), Josipovića, Milanovića nedvojbeno ukazuju u neodgovornost birača. Svi nabrojani su pripadnici nedemokratskih političkih snaga. (Sredstva pravne države u zabrani kandidiranja takvih (političkih) monstruma ukazuju na sastav osoba koje brane po službenoj dužnosti Ustav (i demokraciju) ... odreda nedemokratske, porobljivačke strukture.)

Nedemokratska pobjeda (na prvim izborima) Josipovića, nakon mandata u kojem je pokušao (politički nemoguće) izigrati demokraciju, na (drugim) predsjedničkim je izborima (začudo) prekinuta.
Dužnost je građana (birača) RH, Hrvatica i Hrvata, svojim izlaskom na izbore i dati glas demokratskim snagama ...
Ne biramo stranke, koalicije i pojedince. Biramo između demokracije i političkog mraka (jednoumlja).

To što niste demokratski porazili Račana, Mesiće, Josipovića, Milanovića iznova pred vas postavlja političku zadaću. Izborima se izboriti za demokraciju.
Ili ostati bez (demokratskog) prava glasa. (Iako postoje i drukčiji oblici borbe za demokraciju, vas nitko neće pozvati u tu borbu ... jer ste ustrašeni.)
Demokraciju od takvih treba braniti ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Lijepa naša, demokracija, izbori

Tko sada zabrlja neće se oprati do smrti








Četiri godine vampira, tifusara, genetski oštećenih, umno zaostalih, izopćenih, prokletih, osuđenih, izgubljenih, beskorisnih, tupastih, zlobnih, bolesnih, ...
Tko sada zabrlja neće se oprati do smrti.





Oznake: sada, nikad, ni tad

20

utorak

listopad

2015

Bijeda hrvatskog domoljublja


Napomena (i budućim) saborskim zastupnicima


Hrvatska je, padom varšavskog bloka i berlinskog zida, u kovitlacu previranja (i velikosrpskih ambicija iskoristiti slom komunizma) dobila prigodu aktivno sudjelovati u kreiranju vlastite sudbine.
Odvažno se suprotstavila velikosrpskoj agresiji. I pobijedila.

Prvi višestranački Sabor (Sabor RH je zakonodavno tijelo) redefinirao je (tada) zakonodavne okvire za (postojeću) suverenost i pravne okvire za suprotstavljanje velikosrpskoj hegemoniji. Zakonodavno tijelo je donijelo demokratski Ustav, zakone koje poštuju Ustav.
Zašto danas imao zakonsku regulativu koja koči Hrvatsku?
Zašto je građanska inicijativa morala pokretati nekoliko referenduma kako bi zaustavili predložene zakone? Zašto je Ustavni sud osporio određeni broj zakona?
Zašto Sabor RH uspostavu demokratske RH nije popratio zaštitnim mjerama (potrebnim za očuvanje suverene, demokratske republike)?
Zašto je Hrvatska u krizi (gospodarskoj i političkoj)?

Zato što su svi saborski zastupnici (od prvog zasjedanja do danas) politički trgovci. Ili ih moraš potplatiti, ili ih netko drugi potplati.

Na povijesnoj prekretnici (razlaza s komunizmom i jugoslavijom), nedostojni svoje zakonodavne uloge, nisu podstakli uspostavu i učvršćenje demokracije (već su za fotelje i vlastite privilegije podupirali najgori oblik političke trgovine). Služeći silama zla.
Oni koji se nisu prodali, nisu bili zakonodavno niti politički dostojni takve odgovornosti (pa je hrvatstvo iznova pred borbom za demokraciju, suverenitet i republiku).
Nitko bolje nije osporio čast svih saborskih zastupnika u RH (od prvog sabora do danas) od Zorana Milanovića. Prokazao je sjaj (udbaške agenture) i bijedu (hrvatskog domoljublja). Hrvatske politike.
Nemam volje 30 godina uspostavljati demokraciju, osporavati komunizam, osporavati prorusku i prosrpsku orijentaciju, boriti se za uspostavu republike (a ne održavanje titoističke despocije).
Ne treba mi vlast nad životom, već vlada koja služi našim životima. Tražim li previše? (Ili ću to morati potraživati izvan institucija.)



Oznake: sabor, zakonodavstvo, društveni ustroj, 30 godina

19

ponedjeljak

listopad

2015

Jelena Slavna

Bez političkog programa možete sada pobijediti, ali ćete izgubiti od budućnosti


Predane su kandidacijske liste stranaka i stranačkih koalicija za predstojeće parlamentarne izbore u RH.

Uvjet (uvođenje smrtne kazne) koji moraju zadovoljiti kako bi pridobili moj glas na tim izborima je posljedica trostrane potrebe hrvatske transformacije (od nesređenog ka discipliniranom društvu).
Hrvati nisu politički narod (zbog toga su "nakitili" preambulu Ustava svojim državnim pravom (pa i antifašizmom, kao i dinastijom Karađorđević)), u modernom smislu nacije i moderne države. Nepolitičko ponašanje stranaka (čitaj: političke izdaje i diverzije) (iz neznanja i uslijed nesposobnosti) neizgradnje nacionalnog društva (na temelju minimalnog zajedništva) (pogodno SDP-ovoj antihrvatskoj politici, tobožnje anacionalnosti (samo dok prevladava hrvatski narod u toj naciji)) proizveo je političko stanje izrazitog nacionalizma nasuprot hrvatskoj anacionalnosti (ultra-turbo-folk orjunaškom nacionalizmu).
Hrvatska (po tko zna koji put) propušta izići iz feudalizma, komunizma i jugoslavenstva.

Hrvatska je (unatoč formalnom raskidu s feudalizmom), nakon raspada AU monarhije , ušetala (bezglavo) u monarhiju Karađorđevića. Raspadom monarhije Karađorđevića, (bezglavo) je ušetala u komunističku tvorevinu dinastije titoista. Raspadom titoističke države (bezglavo) su ušetali u titoističku tvorevinu RH (u kojoj se 30 godina politički nadmećemo s orjunašima, komunistima, despotima, feudalizmom i jugoslavenstvom).

Domovinski rat, slom varšavskog pakta, facebook revolucije nisu nam pomogle izići iz feudalizma, komunizma, jugoslavenstva.
Izbori pokazuju (s ispodpolovičnom izlaznošću, koja u najboljem slučaju daju svu političku i sudbenu vlast 1/4 glasača) veliko nepovjerenje u političke strukture (koje nemaju vizije predočiti nužnost razlaza s feudalizmom, komunizmom i jugoslavenstvom).

Zbog toga na svim izborima strepimo za budućnost (koje ionako nema). Budućnost nismo ostvarili niti u jednom odlučnom povijesnom trenutku (ovi izbori neće biti povijesna prekretnica jer kandidati ne nude niti jedan važan politički program (koji bi referendumski raskrstio s lošim povijesnim nasljeđem)).
Jer se boje (bolje budućnosti)(izgubiti od kradljivaca).

Srce mi je ostalo (za sva vremena) u državi koja Karađorđeviće ne smatra svojom (političkom) prošlošću ... već vremenom okupacije.
Za Dom Spremni!


Jelena Slavna, hrvatska kraljica (* ? – † 8. listopada 976.), žena kralja Mihajla Krešimira II.




Oznake: Jelena Slavna

Prespremni

Kukuriku koalicija je bila spremna za prijevremene izbore 2011. g.
Kukuriku koalicija je bila spremna (odgovorno) preuzeti vlast na redovnim parlamentarnim izborima 2011. g.
Kukuriku koalicija je bila spremna provesti Plan 21 (ma što to značilo) 2011. g.
Kukuriku vlast je bila spremna rješavati gospodarsku krizu (nastalu recesijom svjetskog gospodarstva) u RH po preuzimanju vlasti 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna promjeniti Ustav RH 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna objaviti registar hrvatskih branitelja 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna uvesti građanski odgoj 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna braniti Perkovića 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna za region 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna osporavati opravdanost izgradnje pelješkog mosta 2012. g.
Kukuriku vlast je bila spremna uvesti ćirilicu u Vukovaru 2012/13.g
Kukuriku vlast je bila spremna provesti reforme (??) 2012/13/14. g.
Kukuriku vlast je bila spremna obespraviti i poniziti hrvatske branitelje 2014. g.
Kukuriku vlast je bila spremna podržati izgradnju pelješkog mosta 2014/15. g.
Kukuriku vlast je bila spremna prisluškivati (ne samo Linića) 2012/13/14/15. g.
Kukuriku vlast je bila spremna napasti hrvatske branitelja na Markovom trgu 2015. g.
Kukuriku vlada je spremna za migrante 2015. g.

Mi nismo spremni za takvu vlast.




Oznake: spremni, mi, oni

18

nedjelja

listopad

2015

Ja sam za povratak smrtne kazne

Približavanje parlamentarnih izbora i promjena izbornoga zakona me ponukala promotriti novi izborni ustroj.

Nekada dvodomni Sabor (u socijalističkoj Hrvatskoj trodomni), od kojih je jedan dom bio teritorijalni (sabornici su birani po teritorijalnom ustroju), pri ujedinjavanju zakonski je osigurao podjelu izbornih jedinica sa teritorijalno zastupljenim listama. Izborne jedinice su birale 3 saborska zastupnika.
Ukrupnjavanjem izbornih jedinica i povećanjem broja saborskih zastupnika na 14 napravljen je otklon od obavezne teritorijalnosti sastava Sabora.

Kakvi su izgledi u IX izbornoj jedinici, koja se proteže od granice Gorskog Kotara do Kaštela, s 14 saborskih zastupnika da bude teritorijalno zastupljen Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac, Biograd, Vodice, otoci, Perušić, Gračac, ...?
Ili u X izbornoj jedinici, koja se proteže od Trogira do crnogorske granice, s 14 saborskih zastupnika da bude netko iz Sinja, Imotskog, Omiša, Makarske, Ploča, Vrgorca, Metkovića, Opuzena, (Neuma?), Orebića, Korčule, Vela Luke, Blata, ...?
Kako je u izbornim jedinicama više županija, može se dogoditi da pojedina županija nema niti jednog zastupnika u Saboru , npr Zadarska, Šibensko-Kninska, Ličko-Senjska s dijelom Splitsko-Dalmatinske tvore jednu izbornu jedinicu pri čemu bi tri županije mogle ostati bez teritorijalnog predstavnika u Saboru.Svrha ovakvih izbornih jedinica je "pokrasti" izbore i postići nemogućnost javnog bunta takvim izborima (jer stanovnici tih županija vrlo slabo međusobno komuniciraju da bi bili u mogućnosti shvatiti kako nisu birali (sdpeovce) i pokrenuti nasilno poništenje izbora).

Niti sam obaviješten (a kao glasač imam pravo na sudjelovanje u promjenama izbornoga zakona u javnoj raspravi (koja nije provedena)), niti se slažem s promjenama koje su (neustavno) provedene.

Rušenje prava na teritorijalnu zastupljenost (proširivanjem izbornih jedinica i proširivanjem lista) još jednom je komunjarsko-orunaška (idiotska) vlast porušila osnovne vrijednosti Ustava RH (i Hrvatsku gurnula u lokalpatriotske sukobe).


Ja se zalažem za povratak smrtne kazne i na ovim ću izborima glasati za onu političku opciju koja će provesti tu mjeru.
Komunjare treba zakonom zabraniti, zakonom vratiti smrtnu kaznu i za dosadašnje zlo koje su (namjerno) napravili kazniti (smrtnim) kaznama.




Oznake: izbori, Zakon, neustavno, kazna

17

subota

listopad

2015

Tko su (ekonomski) proroci koji prikrivaju (lošu) prošlost i krivu potrošačku naviku

Hrvatska je od uspostave (do danas) izvrgnuta kritikama kako vlastitu privredu uništava.
Uvođenjem kune, postavljena je tvrdnja kako je kuna precijenjena, a pretvorba krivo vođena.
Na temelju tvrdnje o precijenjenosti kune iskazuje se druga tvrdnja, o stimuliranju uvoza (što dodatno uništava domaću proizvodnju).
Sada se pojavljuju i ekonomski teoretičari (valjda vođeni čudnim razlozima) u samom HDZ-u koji ustrajavaju na krivoj monetarnoj politici (HNB-a) ...

Titova industrijalizacija je djelomična (nepotpuna). Iako je titova Jugoslavija spadala u nerazvijene (pa bilo koji pokušaj industrijalizacije ne može proizvesti punu zaposlenost, a Jugoslavija je ustrajavala na punoj zaposlenosti), planove te "industrijalizacije" su kreirali (staljinovi) sovjetski planeri ... Po objavi Rezolucije IB (1948.), ti su inženjeri vraćeni u SSSR, a titova "industrijalizacija" je nastavila po njihovim zacrtanim planovima ... graditi vojnu infrastrukturu.
Planirana privreda je zamišljena kao potpora vojsci (vojna privreda). Takvu aktivnost ne možemo smatrati industrijalizacijom.

Može li se pretvorba Jugoturbine u Karlovcu smatrati pretvorbenom pljačkom? Je li Jugoturbina prodana zbog onog Jugo u imenu ili zbog toga što je proizvodila turbine (i lopatice u tim turbinama) na temelju sovjetskih tablica (potrebnih za proračun lopatica) koje više nisu dobivali (proizvodili su sovjetske turbine)?
Je li Rade Končar prodan zato što je samostalno na svjetskom tržištu ponudio vlastite generatore (ili je unatoč podrijetlu Nikole Tesle (koji je smislio izmjenične generatore i sudjelovao u izgradnji prve električne centrale s izmjeničnim generatorima na Nijagari) industrijskom špijunažom (potplaćivanjem austrijskog inženjera) dobio planove za prvi generator ...)?


Hrvatska je u titovoj Jugoslaviji zapošljavala 1 600 000 radnika, s vrlo malenim brojem umirovljenika. Prvi veliki val umirovljenika je stigao po titovoj smrti.
Tuđmanova Hrvatska zapošljava 1 600 000 radnika, s preko 1 200 000 (titovih) umirovljenika. (Već sam u blogovima ukazivao na razloge (gospodarskog) sloma Jugoslavije (i teret nemogućnosti procvata Hrvatske - izrazit broj umirovljenika nastalih na solidarnoj a ne osobnoj štednji (za starost).)
(Broj 1 600 000 radnika je uzet zbog jednostavnijeg uspoređivanja koje ima zadaću shvatiti okvirne vrijednosti ...)

Teze o krivoj (kriminalnoj) pretvorbi i krivoj (monetarnoj) politici HNBa imaju zadaću prikriti vojnu privredu (umjesto roba proizvodila je umirovljenike i gubitke), s djelomičnom industrijalizacijskom zadaćom, zaštićenom od tržišnih uvjeta (čitaj: monopolizirana).
Kako kuna može biti precijenjena (kad je vrijednost kune jedinična mjera)? Kako vrijednost kune može poticati uvoz kad uopće nije postojala domaća proizvodnja (do ona za vojne potrebe oslonjena na sovjetsko/rusko gospodarstvo)?

Uvozimo kompjutore, klime, automobile, alate, kućanske aparate, ... sve ono što nikad nismo proizvodili. Kriva monetarna politika podstiče uvoz roba koje Hrvatska nikad nije proizvodila (i nema uvjeta za proizvodnju tih roba u konkurentskoj - tržišnoj privredi; a deklarirali smo se za uspostavu tržišne privrede ...)!?


Treba primijetit da je u RH (u odnosu na SRH) BDP porastao za dvostruko.
Je li to posljedica socijalističke (vojne) privrede, veće obrazovanosti (pa će zagovornici pozitivnosti socijalizma napominjati kako je socijalistički sustav omasovio obrazovanje) ili nečeg trećeg (npr. krive monetarne politike HNBa)?

Manji BDP SRH (Socijalističke Republike Hrvatske) produkt je manje obrazovanosti (koja je tada bila naslijeđeno stanje), vojne (monopolizirane) privrede i krive monetarne politike HNB SFRJota (koja je ustrajnom hiperinflacijom) održavala nekonkurentnost domaće (ograničene) proizvodnje.
BDP je produkt više faktora (a izmjena tih faktora su doprinijeli povećanju BDPa Hrvatske upravo jer su mijenjani na način kojim se podstiče rast BDPa).

Ulaganja socijalističkog društva u obrazovanje podjednako je neuspješno (i ciljano) kao i industrijalizacija. S ograničenim dometom. Zadaća socijalističkog obrazovanja je bila proizvodnja indoktriniranih kadrova (koji nikad nisu unapređivali privredu). Socijalistički obrazovni sustav je proizvodio partijske kadrove, podobne. Tek oslobađanjem obrazovanja podobnosti, kroz školski sustav prolaze kadrovi koji po završetku (formalnog) obrazovanja nastoje tržišno djelovati (što je rezultiralo povećanjem BDPa).
Jedino BDP nije ravnomjerno raspoređen (pa je broj siromašnih porastao). Ali je država (politikom tranzicije, koja traje) navodnim krivim politikama (precijenjene kune, monetarnom politikom HNBa, kriminalnom pretvorbom) održavala socijalnu državu ...
Niti rat, niti poratna obnova, niti denacionalizacija, niti povrat bankarskih uloga (u socijalističkim bankama), niti (sumnjivi) mirovinski sustav, niti zdravstveni sustav ... nisu bili ugroženi (do dolaska kukurikavaca).U Hrvatskoj nitko nije izostavljen socijalnom politikom. Svi koji su ugroženi ugroženi su vlastitom politikom (potrošačkog ili nekog drugog zaduživanja).
Uz državne socijalne službe, katolički Karitas i udruge koje pomažu ugrožene (novčano i robama) Hrvatska je socijalno opterećena (i izgleda kao pljačkaška).

Složenost gospodarsko-društvenih pojava uvjetuje selektivnost pri povjeravanju rješavanja takvih problema osobama (na stručnjake koji su multidisciplinarno obrazovani, i vode računa kako se sve odražava na žive ljude ...) koje te probleme mogu sagledati. A ne ekonomskim teoretičarima (kojima njihove formule (koje vrijede u strogo ograničenim uvjetima) proizvode zaključke koje normalna osoba ne može prihvatiti ...)
Iako nisam čitao knjigu od Gorana Marića (niti imam namjeru), ovo je ujedno zamjerka- kritika toj knjizi.




Oznake: HNB, monetrana politika, vojna privreda, monopol, neograniče potrošnja, inflacija, socijalna politika, pretvorba, tranzicija, RH

16

petak

listopad

2015

Blog - Komentar (Grčićev problem)

Evo, komentari su postali blog (napokon ...)




Oznake: blog, komentar, blog - komentar

Grčićev problem

SDP-kukuriku vlast nas je u četiri godine vladavine koštala oko(lo) izgubljenih 1500 milijardi kuna.

Kako? Pitanje za matematički nadarene ... potpredsjednik to ne zna (inače se ne bi pokazivao u javnosti).

Domovinski rat nas je koštao oko(lo) 100 milijardi € (oko 750 milijardi kuna).



Oznake: ratni troškovi, troškovi kukuriku vlade, Problem

15

četvrtak

listopad

2015

Streljati (?), nema veze što su ruski agenti



Antikriza kao sredstvo suprotstavljanja (kontinuiranim) krizama


Postupci kukuriku vlade (na principu otuđenja političke moći) svakodnevno iskušavaju političke snage (koje bi se takvom otuđenju mogle suprotstaviti).

Moć je sposobnost ili snaga pojedinca ili skupine da utjeće na događaje i odnose u zajednici unatoč otporu.</a> https://hr.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%87

Jedini cilj proruske (marionetske) nakupine titoista (koji nastoje stvoriti političko tijelo nezakonitim i neustavnim sredstvima budeći orjunaše ...) je postizanje stanja u kojem su moćni (sposobni utjecati na događaje unatoč otporu). To je razlog izbjegavanja bilo kakvih javnih rasprava (o događajima koji slijede), jer rasprave vode utvrđivanju rješenja problema (te im izostavlja mogućnost utjecanja na događaje po vlastitom naumu).
Kriza (nemogućnost donošenja odluke) je stanje u kojem se kukurikavci (pozivajući se na obaveze izvršne vlasti) ponašaju samovoljno (u nužnosti žurnog postupka).
Svakodnevno izlaganje žurnosti (kriznom stanju) odrednica je ruskih agenata, vježba za trajno otuđenje političke moći.
Izloženost ruskim vanjskopolitičkim interesima (zastrašivanjem i političkim umorstvima) kukuriku vladu svrstava u zločinačku i opasnu.
Prešutno kršenje Ustava i zakona, svakodnevno političko nasrtanje na vrijednosti (hrvatskog društva) postavlja pitanje: kako se razračunati s nakupinom (usranih) idiota?
Riješiti se titoista nasilnom smjenom ili političkim putem (parlamentarnim izborima na kojim ćemo kandidirati političku snagu koja će u ime demokracije zakonom razvlastiti i kazniti političke uzurpatore)?

Hrvatska mora braniti demokraciju, Hrvate i hrvatsku državu.

(Potaknuto zaobilaženjem lokalnih zajednica (i bilo koje društvene ili političke skupine) u planiranju odnosa prema migrantskim skupinama ...)


Oznake: otuđenje političke moći, ustrajno, titoisti, kriza, antikriza

14

srijeda

listopad

2015

Matica (hrvatska)?


O Matici hrvatskoj
Matica hrvatska utemeljena je 1842. godine sa svrhom promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak. Jedan je od najvećih i najvažnijih nakladnika knjiga i časopisa u Hrvatskoj. Sva Matičina izdanja mogu se kupiti u Knjižari Matice hrvatske.

Uz dvadesetak redovnih biblioteka značenjem se ističe biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, u kojoj je objavljeno već više od stotinu naslova. Središnjica objavljuje dvotjednik Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Hrvatsku reviju, časopis za književnost, umjetnost i kulturu življenja, te književni i znanstveni časopis Kolo.

Osim izdavačke djelatnosti, Matica hrvatska priređuje brojna kulturna i znanstvena događanja: predstavljanje knjiga, znanstvene simpozije, okrugle stolove, rasprave, stručna i znanstvena predavanja te koncerte klasične glazbe. U Središnjici Matice hrvatske održi se više od stotinu manifestacija godišnje, a podjednako su aktivni i Matičini ogranci.

Pri Središnjici djeluje i Galerija Matice hrvatske u kojoj izlažu ponajprije mladi likovni umjetnici. U ciklusu Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj nastupaju daroviti i na natjecanjima nagrađivani polaznici glazbenih škola te glazbenih smjerova na sveučilištima u Hrvatskoj. Salon Matice hrvatske priređuje predavanja iz raznih područja znanosti, umjetnosti i kulture općenito, pri čemu predavači gotovo isključivo pripadaju mlađoj ili srednjoj generaciji. Razni odjeli Matice hrvatske održavaju predavanja, tribine i skupove iz područja svoga djelovanja. Matica hrvatska ogranizator je i Komunikološke škole i Filozofske škole, koje omogućuju perspektivnim studentima aktivno sudjelovanje i usavršavanje u struci.

Stotinjak ogranaka Matice hrvatske objavljuje dvadesetak književnih časopisa, među kojima su "Dubrovnik", "Književna revija", "Dometi", "Zadarska smotra", "Riječi"... Ogranci su zbog bogate kulturne djelatnosti u svojim mjestima nezaobilazni, a ponegdje i jedini nositelji kulturnoga života.

Članom Matice hrvatske može postati svaki punoljetni državljanin Republike Hrvatske ili Hrvat s drugim državljanstvom koji prihvaća program Matice hrvatske.
http://www.matica.hr/omatici/


PALAČA MATICE HRVATSKE U ZAGREBU


http://www.matica.hr/omatici/Pala%C4%8Da%20Matice%20hrvatske/

Troškovi gradnje i politika štednje. Na Glavnoj skupštini održanoj 11. XII. 1887. položeni su završni građevni računi koji su pokazali da je za prvi dio Matičine kuće potrošeno 52.545 for, odnosno tek 80 for više od proračuna priložena u detaljnome troškovniku (52.465 for)! Ukupno je za gradnju kuće Matica iz svoje blagajne izdvojila 47.897 for te 4.648 for godišnje obrtničke jamčevine. Građevna svota isplaćena je od unovčenih državnih papira (tj. prinosa Matičinih članova kojima je MH u 10 godina podarila 80 knjiga u više od 350.000 otisaka i uz trošak od 170.000 for), od povraćenih glavnica privatnih dužnika, od glavnične gotovine (ukupno 47.197 for) te od dotacija novčarskih zavoda namijenjenih gradnji kuće (700 for). Matičini su odbornici zaključili da je izgradnja kuće – posvećene »hrvatskoj knjizi i duhu« – bila pun pogodak. I građevno i finanacijski gradnja je bila izvedena na najvišem nivou, posebice ako se uzmu u obzir i dodatni troškovi koji nisu bili planirani proračunom a koji su pokriveni krajnjom štednjom te financijskom i organizacijskom snalažljivošću GP-a koji je raspušten 1. XII. 1887. Primjerice, kada je propala akcija iznajmljivanja manjih, posebno izgrađenih dvorana za potrebe raznih književno-stručnih društava trebalo je, prema zahtjevima uprave, dvorane adaptirati u stanove što je izvedeno na taj način da su polovicu troškova pri većim građevnim zahvatima unutar budućih stanova (npr. ugradnja kupaonica) platili budući stanari! Da bi djelomice podmirio troškove izgradnje Matičine kanalizacije u Katančićevoj ulici, GP je prvo privolio susjeda M. pl. Halpera da svoj kanal priključi na Matičin, i to tako da podmiri polovicu svih troškova za gradnju Matičine kanalizacije. Potom je GP uspješno nagovorio Halpera, vladinoga savjetnika, da ishodi kod Gradskoga zastupstva odluku kojom Matičin kanal prelazi u gradsko vlasništvo uz povrat svih nastalih troškova za njegovu izvedbu Matici hrvatskoj! Štednja se nastavila i nakon useljenja pa je Matičina uprava jednoglasno odbila Kondratov »nacrt pokućstva« za Matičine prostorije, bez obzira na to što MH u vlasništvu nije imala nijedan komad namještaja. Tako je do kraja 1887. odobrena tek kupnja stola i stolica za vijećanje uprave!

http://www.matica.hr/omatici/Pala%C4%8Da%20Matice%20hrvatske/

Nacionalizacijom 1959.g. Palača Matice Hrvatske se proglašava društvenim vlasništvom, godinu kasnije se posebnim dokumentom izuzima od nacionalizacije. 1971/2. zabranom rada Matice, oduzimaju se svi dokumenti i sadržaji a pri povratu dokumentacije nije vraćen dokument o izuzimanju od nacionalizacije.
2015. g. država (unatoč trostranom pravnom zahvatu Matice) ustrajava na vlasništvu nad Palačom.
Otmi. Hrvatsko.

Crvena gamaD!

Tko će kazniti zlobne?

Osuđeni na (post)socijalistički raj


Geostrateška podjela Svijeta pomakla je granicu svjetova. Tursko-austrougarska granica se pomicala (sve do zidina Beča).
Procjena o nemogućnosti dolaska Rusa i komunista na Jadran je skupo koštala Hrvate i NDH.
Zapravo, u normalnom svijetu (bez izdaje) je to nemoguće. A ipak je bilo (Rusi na Jadranu; preko Srba i komunista).

Našla se mala skupina umno poremećenih, izroda, kominternovskih slugu. Krvavi pir, progoni, iskrivljavanje povijesti (s ciljem prikrivanja istine).
Laž (kao najjače oružje nakon masovnih smaknuća). Glad. Strah.
Klasična maslovljeva ljestvica vrijednosti.

Komunizam. Anti sustav svih sustava (uključivo i nacizma-fašizma).

Rusija (slijednica Sovjetskog saveza u međunarodnim tijelima) nastavlja sovjetsku strategiju (uspostave sigurnosti nuklearne sile primjenom anti teorije nad malim narodima). Nasilje nad Hrvatima (od strane sovjetskog rukovodstva, koje se nije sastojalo od mržnje prema Hrvatima koliko od uloge svjetskog policajca nakupine nezrelih despota (ogrnutih u plašt revolucionara)). Zapravo se radilo o podjeli svijeta, gdje je dio potpao pod pijanu klijentelu (umno poremećenih).
Cijeli komunistički pokret se sastojao od istog obrasca. Bezrazložno nasilje.
Izgubljene protuhe polugom vlasti (kojoj nisu dorasli) nisu ništa dobrog uradili (pa tako ni u Hrvatskoj).
Zbog antikatoličkoga (antipapinskoga) stajališta, okrutniji su bili prema katoličkim nacijama/narodima (iako su i svoje okrutno uništavali).
Vlast (tamo gdje bi bilo bolje da nije bilo vlasti).

Današnja (kukuriku) vlast u Hrvatskoj, podjednako pijano uništava ciljano sve hrvatsko ... bez straha od kazne. Pogrešno je prihvaćati HDZ-ovu ograničenost u predizbornoj kampanji o neposobnosti kukurikavaca. Uz nesposobnost, sustavno su radili na antihrvatskim interesima (što upućuje na vanjski centar moći).
Ipak netko njihovu diverziju mora kazniti. (Ako će im biti lakše, ponavljati ćemo im kako nikad nije bilo bolje/gore vlasti ...)
Bezrazložno su četiri godine kočili Hrvatsku, s(a) (zlom) namjerom.



Oznake: Zloba, namjera, iznova

13

utorak

listopad

2015

Osuđeni na socijalistički raj

U razdiobi svjetskih resursa (2. svjetski rat se vodio zbog resursa), Hrvatska je potpala pod okupaciju srbo-komunističkih četničko-orjunaških staljinističko-titoističkih (antigermanskih, a ne antifašističkih) snaga. Zajedno s tom udruženom populacijom, pripala nam je ideološka indoktrinacija, masovna umorstva (podmetana nama samima - narod u ime naroda osuđuje narod), socijalistička utopija (sa svim manama), neimaština i siromaštvo.
Siromaštvo je bilo svetost društvenog sustava zadojenog boljim sutra. Tko nije mogao trpjeti siromaštvo, nije mogao biti komunista (mimo komunista koji su, zbog partije napustili siromaštvo i utaborili se u konfisciranim i nacionaliziranim dvorima, vilama, palačama, otmjenim kućama, ...). Proleteri i proletarizacija. (Siromaštvo.)
Prepušteni stalnoj neimaštini (sustavnog osporavanja na bolje), bili smo osuđeni na socijalistički raj ...
Slomom komunizma i Varšavskog bloka, ukazao se tračak nade u promjenu nakaradnog sustava (države gulaga, vojne diktature u policijskoj državi potpunog nereda i nerada). Radile su samo doušničke službe. Rusi za vratom. Šire humanizam (glad i nevolju). Titova Jugoslavija je slučajna država (oslonac vojne sigurnosti Sovjetskog saveza). Talac (politike laži i obmane). Napominjao sam kako titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju (već stvarala uvjete potpune ovisnosti o Sovjetskom savezu). Elementarno, hibrid vojnog kompleksa opskrbljenog popratnim sadržajima neophodnim za funkcioniranje vojne tvorevine. Invaziono mjesto Varšavskog pakta na NATO članice. Proizvodnja zavoja, uniformi, cipela i svinjskog mesa. Nitko nije pitao za cijenu.
Onog trenutka kada je otpala mogućnost invazije Rusa na NATO članice, ugasila se socijalistička privreda. Za koju neupućeni tvrde kako je uništena privatizacijom. Da, nitko nije bio voljan proizvoditi nabrojeno (jer nije imao namjeru izvesti invaziju). Zlu netrebalo (nitko nije bio voljan održavati vojnu infrastrukturu (koja nije djelovala na tržišnim principima)). Samoupravljači, nesvrstani (ne)radnici. Politikanti.
Socijalistički se raj raspao odustajanjem Rusa od sovjetskih vojnih planova.

Povratak ratobornog Putina, iznova je pronašao privatizacijom neuništene (ljudske) potencijale koji su spremno stali u obranu tekovina (protekle) politike koja nas je porobila i okupirala. Smjestila u socijalistički raj (bez proizvodnje). Industrijalizacija bez potrošnih dobara. Tito/izam.
Bolje bez boljeg, veće bez većeg, više bez ičega. Rob bez prava priznati da je rob.
SDP je titoistička partija služenja vlastitoj propasti (militantna politika stvaranja vojnih diktatura pod upravom Moskve). Tvrdnja o boljem sutra je istinita ...
Antifašizam je antigermanska politika (smanjenja germanskog utjecaja a širenja ruskog stvaranjem despocija i nenarodnih režima (prepunih siromaštva)). Radnici koji ratuju i ratnici koji ne rade ...



Oznake: raj, socijalizam, antifašizam, antipamet, diktatura, doušnici, radnici, neradnici

12

ponedjeljak

listopad

2015

Nogomet (nogom)

Znam(o).

Više je prosječnih i ispodprosječnih (u odnosu na nadarene).
Statistika (populacije i njihovih osobina).
Teže ćete sresti pametnog i uspješnog, nego bezuspješnog (netalentiranog). SDP je primjer (nakon SKH/SKJ).
Stjecište ispodprosječnosti.

Kada se netko sam proglašava pametnim, radišnim i sposobnim onda je "zagazio" u mutne vode jasnih odnosa ...
Naročito samohvaleća vlast. Vlast može ponuditi rezultate, može ponuditi program za sljedeće razdoblje ... Ali ne može ocjenjivati vlastiti rad.
To ćemo uraditi mi, birači.

Nogom.


11

nedjelja

listopad

2015

Nogomet (glavom)


U raljama ruske vojne ambicije
Ili Platini u raljama korupcije


Sustavnost napada (produciranih iz ruskog centra specijalnog rata) na hrvatske vrijednosti (pa i na identitet) očituje se na ustrajnim napadom na hrvatski (profesionalni) nogomet.
Ugovorena (orkestrirana) saplitanja (Josipovića i Platinija, što Platinija prokazuje kao teško korumpiranog ...) naočigled (neutralne, hrvatske javnosti) doveli su do apsurda. Nogometna utakmica se igra na kišovitom i praznom maksimirskom stadionu.

Našim novcima promoviraju zločinačku narav hrvatske nacije ... (Platini je prekoračio prag dosega jednog isluženog nogometaša ...).

Milanovićevo stalno promoviranje titove politike (ruske, kominternovske, agenturske) o građanskom ratu, braći srbima (južnoslavenstvu), djedu (na Sutjesci), zajedničkoj borbi protiv nacionalizma i fašizma,... ima zadaću legalizirati orjunašku a prokazati hrvatsku nacionalu politiku kao zločinačku. Slučajna država, slučajni odabir vlasti.

U svijetu (složenih geostrateških odnosa), isprepletenom ratnim i političkim krizama (umanjivanja uloge UN-a, koji nisu sankcionirali ulogu najveće antidržave svijeta Sovjetskog saveza/Rusije) i Hrvatsku je (premda je i u vrijeme Hladnog rata u sklopu Jugoslavije lažnom nesvrstanošću bila izvor trajne nesigurnosti i poticatelj međunarodnog terorizma) stavila u položaj kolateralne žrtve (blokovke podjele Svijeta).
Tito je kao kominternovski agent, ustoličen okupacijskom operacijom Crvene Armije, zločinački i protivno povelji UNa potpomagao rusko širenje (skrivanje nukleranog oružja po pustošima Libije, Iraka, Sirije, Kambodže, ...). Jugoslavija je aktivno sudjelovala u širenju nuklearne opasnosti i oružja za masovna uništenja (te i sama pokušala proizvesti atomsku bombu (koju nije teško napraviti)).
Međunarodno pravo (prihvaćeno u UNu) brani takvo ponašanje (koje podupire ondašnji Sovjetski savez, a danas ruska Federacija).
Stvaranje uvjeta za povratak rusko-srpskog vojno-političkog utjecaja u Hrvatskoj (preko izlišnog ponašanja orjunaških sinova (titoista)) propagandni je čin jedne potrošene politike (uništavanja jednog naroda njegovim sredstvima). Optužujući taj narod (danas niti ne znamo što tom narodu zamjeraju).
Brutalno nasilje, potpomognuto brutalnom verbalnom agresijom.

Milanović, Josipović i Platini su podjednako glupi (iako je jedan nogometaš, drugi boksač a treći pijanist (s najkraćim pijanističkim stažom)). Korumpirani. (I ne zanimaju ih posljedice ... postupak prema njima mora biti odgovarajući.)
Kada se kriminal služi politikom, politika je korumpirana. Kada se politika služi kriminalom, prestaje biti politika (i postaje kriminal). Titoisti su zločinci, kriminalci (jer se služe kriminalom u ostvarenju svojih nakaradnih ciljeva ...).
Svaki dan njihove vlasti je nakaradno promašen ...
Iran, Iraq, Srbija, Sjeverna Koreja, Libija, Sirija, ... sve odreda ruske perjanice kršenja povelje UNa.
(Sovjetski lider Brežnjev je otvoreno prijetio USA tvrdnjama kako je njihovo vrijeme prošlo ... spominjući ropotarnicu povijesti.)


Oznake: nogomet, Platini, Milanović, Josipović, UN, terorizam, korupcija, kriminal

10

subota

listopad

2015

Zašto je kuna stabilna, a (gospodarski) sustav nestabilan ...


Ili kako titoisti ne mogu zadržati vlast (bez rušenja tečaja kune)




Dugotrajna ocjene domaće valute kao precijenjene (u zadnjih 20-ak godina strelice su usmjerene na kunu) ima svoju pozadinu.
Brojni (socijalistički) uzurpatori medijskog prostora (svojim napola socijalističkim diplomama, napola kupljenim ...) napadajući vrijednost kune u službi su prikrivanja (partijske) istine.

Titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju, već obmanu.
Stvarala je slijedničku i ovisnu privredu.
Brojnim zapošljavanjem (na temelju planske privrede) nije ostvarivala porast BDP-a, niti porast potrošnih roba (ostvarivala je samo porast proizvoda). Nepostojanje tržišnog proizvoda smanjivalo je industrijsku moć (i sposobnost ulaganja u prostu ili proširenu reprodukciju).
Jugoslavija je (a i Hrvatska unutar tih okvira) održavala privredu na trgovinskom posredovanja između istoka i zapada (čitaj: na preprodaji).
Jugoslavenski (hrvatski) brodari su zapošljavali desetke tisuća pomoraca u vlastitim brodarskim kompanijama. Željezničko-transportno poduzeće Zagreb zapošljavalo je 35000 radnika, jugoslavenska (hrvatska) brodogradilišta 15 000 -20 000 radnika, splitska Jugoplastika (uglavnom za izvoz na tržište varšavskog pakta) zapošljavala je preko 10 000 radnika/ca ...
Građevinske i trgovačke firme (koje su surađivale sa članicama varšavskog pakta, ili su u Iraku i Libiji izvodili radove) su upošljavale desetke tisuća radnika.

Iz Hrvatske je preko 150 000 zaposlenih direktno radilo na poslovima koje su tražili Sovjetski Savez i njene (vojne) saveznice.

Zašto je onda kuna precijenjena?
Zato jer partija prikriva istinu kako više desetljetnim djelovanjem tih poduzeća nije ostvarena nikakva dobit. Industrijalizacija nije provedena, radnici nisu pridonijeli mirovinskom sustavu ...
Radili su i osiromašili (državu, sebe i građane Hrvatske).

Ustrajno političko podmetanje precijenjenosti kune kao mjere koja je potakla uvoz (i tako srušila domaću privredu) prikrivanje je krive ovisnosti o sovjetskim (vojno-političkim) potrebama, a ne o potrebi uspostave gospodarskog sustava koji je primjeren Hrvatskoj.
Bi li Hrvatska proizvodila banane kad bi kuna bila devalvirana za 1000% (umanjena za 100 puta)?

Nepostojanje hrvatske industrije i gospodarstva veliki je grijeh komunističkih struktura (kojeg se nastoje riješiti podmetanjem Tuđmanu tvrdnju o precijenjenosti kune) koji nameće pitanje marionetskog (poslušnog) odnosa Jugoslavije prema Sovjetskom savez. I dugoročnih šteta koji je taj odnos prouzročio.

Sovjeti su imali kontrolu toplog mora (a državu zbog te uloge držali su taocem svojih vojno-političkih ambicija). Stabilna kuna sve to razotkriva ... (titovu industrijalizaciju i socijalističko školstvo).
Napuštajući Hrvatsku, sada u Siriji vode bitku za pobjedu radničke (sirijske) klase ...


Ili tko bi opet pustio iste da nas varaju ...



Oznake: stabilni tečaj, kuna, ovisnost, siromaštvo, zaposlenost, vlast, obmana

Rusko pismo (Kukuriku)



Velika država, maleni narod (vidi se da su okupatori)
Ili kako je SDP ideološki istovjetan ISIL-u


Analogiju događaja u Siriji (sada) sa onim u Hrvatskoj 1945.g. nitko ne postavlja.
Nadiranje krvoločnih, isključivih isilovaca/partizana koji bez suda masovno likvidiraju svoje neistomišljenike (ne možemo ih smatrati neprijateljima), dokidaju civilizaciju, pale crkve (i isilovci i partizani), prisiljavaju na masovno iseljenje, ...
Izbjeglički val antiasadovaca postupak je smanjenja (nakon prigovora USA na karakter asadove vlasti - nedemokratska, krvoločna diktatura) pritiska sna nelegitimnost asadovog režima. Po slabljenju asadovog režima, Rusi su vojno pripomogli održanje tog nenarodnoga režima. Podjednako su Crvenom Armijom omogućili Titu prigrabiti vlast. (Tito je na prvim poratnim izborima dobio 13% ali mu to nije smetalo prigrabiti (pučem) vlast i širiti laži o pobjedi u 2. svjetskom ratu.)
Rusi su (u diplomatskoj igri s Njemačkom, Britanijom otvorili vrata dominaciji na toplom (jadranskom) moru za svoje vojne instalacije. Titova Jugoslavija nije bila nesvrstana već sovjetska (prikrivena) vojna baza. Slučaj s Libijom, Irakom (Kuba je otvoreno bila sovjetska vojna ispostava).

Danas, Rusi se vojno-diplomatski (i specijalnim ratom) bore za održanje vojne baze u Siriji. Identično su se ponašali kao u Hrvatskoj 1945.g. Nezadovoljne pobiti, protjerati, kazniti i anatemizirati (obespraviti). Ostale održavati na stadiju poslušnosti (siromaštvom). Rusi stvaraju ogromne koncentracijske logore.
Milanović je sudjelovao u ruskim operacijama u Siriji (specijalnim ratom političke zlouporabe hrvatske vojne misije i stvaranjem afere hrvatskog oružja). Danas svesrdno potpomaže migracijski val (koji koristi samo Rusiji).

Besćutnost ruskih agenata se očituje u nepoštivanju međunarodnih niti vlastitih pravnih normi. Otuđenje političke moći. Nenarodna vlast (u službi rušenja međunarodnog poretka, pa tako i autoriteta UN-a). Kukuriku (poziv na ustanak srba, orjunaša, komunjara).
Ruski rukopis je podjednako čitljiv na bleiburškom stradanju (kao i objavi Registra branitelja s porukom o mogućnosti ponavljanja tog čina, rušenja poljskog predsjedničkoga aviona koji je prevozio poljskog predsjednika na komemoraciju u Katyn, ...).

Ruska dominacija je važnija od sudbine pojedinih naroda. Do kada!? Kukuriku, Rusi na vidiku.



Ljestvica (političke) vrijednosti



Ili o koštanju političkog glasa



Hrvatska politička stvarnost mjeri se koštanjem političkog glasa. Podjednako možemo mjeriti koštanje biračkog glasa.
Feudalni sustav (ustrojen na feudima, feud (ili leno) je posjed dobiven za vojnu službu ili drugu obvezu u srednjem vijeku) održavao je sustav plaćanja političko-vojne odanosti.

Formalnim izlaskom iz feudalizma, koju je proglasio ban Jelačić, navika političke odanosti za nadoknadu u Hrvatskoj nije isčezla.
Moderni školski sustavi nikako se ne dodiruju bolne strane hrvatskog društva, političke podobnosti i plaćanja te podobnosti.
Moderne države (ustrojene na poveljama o ljudskim pravima) održavaju složeniji sustav političkog vrednovanja. U demokraciji se glasovanje (izjašnjavanje o političkom putu) smatra dužnošću (a ne izvorom privilegija).
Sam demokratski izbor garancija je svima o prosperitetu države i nacije (birački glas se ne prodaje).

Složenost demokracije (gospodarski rast, porast blagostanja, tehnološki napredak, porast političke i vojne moći/sigurnosti) uvjetuje istinsko izjašnjavanje na po političkim pitanjima.

U Hrvatskoj, opterećenom neraskidanjem s feudalizmom (i kmetstvom) i neprihvaćanjem demokracije (jer je iz AU monarhije pučem bezglavo ušetala u kraljevinu (dinastije Karađorđević), prosperiteta koji bi potvrdio demokraciju nije bilo.
Ni danas (demokracija je stvar dužeg vremenskog razdoblja sazrijevanja) nije uvriježen demokratski princip dužnosti.
Demokracija se doživljava kao sredstvo otuđenja političke moći (i pozicioniranja ustupanjem političkog glasa, na izborima ili po izborima).

Politički glas u tom slučaju nije glas birača, već glas trgovine (unatoč ustavnim odredbama ...).
Po zakonu ponude i potražnje, uzajamno se nadopunjuju potražnja i ponuda biračkih glasova. To odbacuje isključivu krivicu političkih elita za krizno stanje.
U slučaju nepostojanja biračkih glasova na prodaju unatoč potražnji ne bi bilo otuđenja političke moći. I obrnuto. (Mada je zakon ponude i potražnje složenija pojava i uključuje i ponudu i potražnju kao generatore stanja, te stoga nije moguće tvrditi kako jedna strana može prekinuti trgovinu.)

Količina novčanih sredstava potrebnih za provedbu određene politike je mjera uspješnosti demokratičnosti te politike.
U istinskim demokracijama, ispunjajući svoje demokratske obaveze, birači nameću (bez prodaje svojih političkih i biračkih glasova) politički smjer. Birački glas je poklon birača (političkoj opciji koju zastupa), košta onoliko koliko je potrebno za političku promidžbu stranke ili osobe koja zagovara biračevo političko gledište.

U nepotpunim demokracijama (demokracijama u kojim niti političari niti birači ne smatraju dužnošću birača nametnuti svojim glasom demokratsku većinu) glasovi se direktnom isplatom ili pogodovanjem daju političkoj opciji koja plaća taj glas. Glasač se izjašnjava protivno svojim političkim gledištima u ime neke materijalne ili druge koristi koju mu osigurava politička opcija za koju glasuje (na račun političke većine).


Nedemokratska društva su utemeljena na otuđenju političke moći. To je stanje kad neka strana/osoba stiče nepripadajuću političku moć (provodi mjere koje inače ne bi bila u mogućnosti provesti u potpunoj demokraciji).

Stupanj otuđenja političke moći povećava trošak političkog sustava (i podiže cijenu političkog glasa).
Cijena biračkog glasa ima drukčiju sudbinu. U nepotpunoj demokraciji s elementima narodne vlasti (niži stupanj otuđenja političke moći) birački glas ima cijenu, dok kod potpunog otuđenja političke moći uobičajno (mada ne nužno) birački glas gubi ikakvu prodajnu vrijednost. Takvi sustavi ne kupuju birače nego ih varaju na izborima. Te izbore nazivamo kvazi izborima (lažnim izborima).
Treba napomenuti kako uz lažne izbore, postoji mogućnost da politički glas ipak ima vrijednost. Primjer je Libija, gdje je uz potpuno otuđenje političke moći, Gaddafi ipak plaćao političku poslušnost (mnogi neupućeni kritizeri podrške sloma Gaddafijevog režima navode beneficije koje su libijci u tom sustavu imali ali zaboravljaju kako su politički bili obespravljeni (a benefiti su išli na teret neke (ekonomsko-političke) grupacije unutar Libije ...).


Koalicijske vlade povećavaju cijenu političkog glasa (porezni obveznici više plaćaju takvim vladama, nego vladama neopterećenim koalicijskim uvjetima ...).

Najskuplji oblik političke vlasti je ona koja je postigla potpuno otuđenje političke moći. Takva vlast ne služi svojim biračima, već je instrument vanjskih političkih snaga (protiv same države kojom takva vlast upravlja).
Kukuriku vlada (s potpunim otuđenjem političke moći), oslonjena na tradicionalne neprijatelje hrvatskog društva, najskuplji je oblik političkog glasa.
Najviše moraju platiti kako bi prigrabili političku moć (i nužno moraju po osvajanju te moći, uz planirane političke diverzije (zbog kojih nisu imali političku podršku) namaći (preliti) sredstva od političkih protivnika grupaciji kojoj pogoduju zbog biračkog ili političkog glasa.

Udaljenost hrvatskog društva od istinske demokracije je očita. Odgovornost snose svi koji su se okoristili tim otklonom, političari i izborna povjerenstva/birači koji su potpomogli dolazak kukurikavaca na vlast.
Ta politika nameće (neželjenu) politiku i pljačka jedne u korist drugih ... (otkad je orjunaša/tioista ništa novog, to je praksa na koju se oslanjaju ... sve dok im opraštamo).



09

petak

listopad

2015

U Hrvatskoj (Once Upon a Time ...)

Utjecaj fb (i društvenih mreža) u Hrvatskoj ne prenosi se na odnos prema vlasti.
U stalnom strahu od fb revolucije, kukurikavci odbrojavaju dane do izborne smjene.

Uvjereni u neprimjetnost izbornih prevara (izbornih krađa), utemeljenih na Državnom izbornom povjerenstvu (za koje nemamo niti jedan element kontrole ili potvrde opravdanosti tako odgovorne uloge (u demokraciji)), nadaju se (podjednako) "namještenim" izborima produžiti agoniju Hrvatske ili isčeznuti s političkog horizonta nekažnjeni za četverogodišnje kršenje svih zakonskih i ustavnih odredbi.

Sama neutjecajnost fb na prijevremenu smjenu vlasti ne očituje se u nesposobnosti fb lidera formirati kritičnu masu za djelovanje, već u činjenici kako je Hrvatska odavno podijeljena na dvije strane (jedna je manjinska i trenutno je na vlasti - orjunaši, titoisti, osobe koje za vlastiti interes i karijeru zalažu vlastiti život (u mogućoj reakciji nasilne smjene takve vlasti)). Ovo je ujedno odgovor zašto ne poštuju branitelje Domovinskog rata (i sam Domovinski rat).

U zamršenosti (političkih) odnosa najslikovitije govori primjer Sirije (u kojoj su prisutne nuklearne sile (članice UN-a)), ali svejedno diktator koji je započeo krvavi rat pucanjem na nenaoružane prosvjednike i dalje prima podršku (najveće antidržave svijeta) Ruske Federacije.
Nagodbenjaštvo HDZ-a sa orjunaško-četničkom titoističkom svojtom (SDP-on) nije politika te stranke, već pomno isplanirana politika ruskog izjednačavanja dviju bitno različitih strana (jedna je strana ruska, i ne možete je ne razlikovati)(osim kada se po ruskom nalogu zaogrću lažima u demokratske i nacionalne plašteve).
HDZ nije krao nego novce unešene za obranu od srpske agresije (s punim pravom) uzimao nazad (kako bi bili pripravni za novu obranu od ruske (perfidne) prosrpske-četničko titoističke agresije).
Onaj tko to javno obznani mora objašnjavati koliko je to novaca uloženo u obranu (i kako su utrošeni, ako je izglasan embargo na uvoz oružja ...).
HDZ se o tom ne izjašnjava (i zbog neugodnosti za sve države koje su kršile embargo) trpe optužbe kako su pokrali Hrvatsku (privatizacija, vrijeme obnove).
Tu vezanost SDP koristi za istinsku pljačku Hrvatske (da nisu vraćena novčana sredstva kojima se branila Hrvatska, i to bi otuđili i potrošili s ciljem slabljenja Hrvatske ...).

HDZ kontrolira političku većinu (ucijenjen ruskom snagom u UN-u trpi SDP (koji ih je lažima nastojao zabraniti kao političku stranku)).
Ali ruska politika (stvaranja vlastite nuklearne sigurnosti na račun malih država (Poljska, Litva, Latvija, Estonija, Ukraina, Hrvatska, Sirija, Iran, Libija, ...Kuba) ima ogromne nedostatke. Osporava pravo naroda na vlastiti put. SDP je ruski pomagač u stvaranju svjetskog nereda ... Zločinci.

Protezanje (političke) misli o istovjetnosti HDZ-a i SDP-a ukazuje na nesposobnost sagledavati i rasčlanjivati osnovne političke odnose (koji se prepliću u i oko Hrvatske).




08

četvrtak

listopad

2015

Ostavite ključe

Različiti ljudi, različiti običaji. Ludi ljudi, ludi običaji.

Uobičajena praksa sdpovih (orjunaških. titoističkih) ministara (unutarnjih poslova RH) ustrajavati na lokalnom narječju (Ostojić, Lučin) isključujući je faktor za obnašanje te dužnosti.
Obaveza je državnog dužnosnika služiti se književnim jezikom (kako ne bi stvarao odbojnost i primisli o pogodovanju na lokalpatriotskoj osnovi).
Je li riječ o autonomaštvu, lokalpatriotizmu ili sustavnoj negaciji države Hrvatske (u cjelini, bez pokušaja stvaranja povoljnijeg statusa pojedinog dijela države unutar nje same) nije mi bitno.
Sigurno je nepristojno.
Pojavljivanje bez odijela i kravate (bez obzira na razloge) jednakao je komunikacijski neprihvatljiv čin omalovažavanja onih kojima se takve spodobe obraćaju (ako se ikom obraćaju).

Ovim putem odašiljem poruku cjelokupnoj Vladi RH (zbog uloženog truda da me uvrijede i omalovaže): Mamlazi, javite se na recepciju i ostavite ključe ...



Oznake: narječje, pristojnost, Kravata, ključ

07

srijeda

listopad

2015

Vrijeme je (isteklo)

Sučeljavanje HDZ-ovog i SDP-ovog ekonomskog tima nije moguć (zbog naravi ekonomske misli SDP-a).

Ustrajavanje na titovoj doktrini siromašenja, iseljavanja i ovisnosti o sovjetskoj/ruskoj privredi, glavna je odrednica SDP-ove ekonomske doktrine.
Proizvesti izolaciju (Hrvatske), uništiti vitalnost i "povući" u balkanski džep. Rastočiti.

Nije to laka politika. Uništavati narod i gušiti njegovu samosvijest u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (orjunaši), u vrijeme federativne Jugoslavije (titoisti), u vrijeme Republike Hrvatske (titoisti). Svi pokazatelji opovrgavaju titoističko-orjunašku bandu. Laž je njihovo najjače oružje. Koje u srazu statističkih podataka i poslovnog tumačenja tih podataka nema vrijednost.

Narod je svjestan pogibelji i nepotrebnosti te politike. Postavlja se pitanje tko će (okrutno) pokažnjavati te zločince (koji narod upropaštavaju)? Vrijeme pomirbe (i politike dvostranačke/partijske Hrvatske) je isteklo.




Oznake: politika pomirbe, vrijeme, program

06

utorak

listopad

2015

Zašto u Hrvatskoj može postojati samo jedna stranka!?



Zašto su nas otrovali preferencijalnim glasovanjem ...
HOP ... kukuriku (nema više)


Hrvatska je po površini i broju stanovništva država s manjom gustoćom naseljenosti (koja ovisi o uvjetima (naseljenosti)).
Uz političko-gospodarske uvijete, i pogodni lokacijski uvjeti za naselja su presudni ...
Broj stanovništva koje Hrvatska može prehraniti je manji od stvarnih mogućnosti (uz demografsku razliku ( novorođenih i umrlih) iseljavanje je značajan problem).
U vrijeme začetka industrijalizacije, Hrvatska je bila na rubu sukobljenih carstava (na granici civilizacija) i nije imala industrijalizaciju koja je poticala demografski porast.
Hrvati su ostali (u odnosu na druge nacije/narode) malobrojni (i iseljeni po svijetu).


Broj glasača (oko 3,5 milijuna) ukazuje na (radni) potencijal.
Iz te populacije mogu se regrutirati političari (nužni za političko funkcioniranje države).
Mala izborna podloga (nije svaki Hrvat/ica sposoban/na, niti je svaki/a sposoban/na Hrvat/ica voljna baviti se politikom) smanjuje mogućnosti i kvalitativnog i kvantitativnog izbora.
Vojska državnih djelatnika i političara mora biti izabrana iz te (sužene) mase.
Djelovanje (u uobičajeno) koalicijskim vladama znatno je neučinkovitiji i sa smanjenom odgovornošću (takve vlade sporije provode reforme i doprinose razvoju društva). A Hrvatska je od nastanka (iako je postojala i prije) osuđena na takav oblik vladavine ... (Uspijeh Tuđmana je utoliko veći što je od uobičajenih koalicija stvorio jednu stranku - širog spektra, i ostati će upamćen kao političar koji je znao premostiti političke razlike na dobrobit Hrvatske i Hrvata/ca).
Razbijanje te spasonosne formule (bila je to prva zadaća orjunaško-titoističkog kril(ca)) Hrvatsku je vratilo u bespotrebne frakcijske borbe (s katastrofalnim posljedicama). Mesić, Račan, Kosor, Josipović, Milanović, ...

Povratak orjunaša-titoista (u nazovimo to koalicijskim vladama; smiješno je otuđenje političke moći nazivati koalicijskom vladom ... iako koalicija može postojati i kao diktatura) izazvao je znatno smanjenje populacijske podloge iz koje bi se birali političari ili državni dužnosnici (i samim tim je izvršen negativan odabir). Kukuriku koalicija je sastavljena od karikaturalno glupih osoba (koje ne mogu voditi državu i naciju/narod).
(O SDP-ovoj bespotrebnosti je suvišno ...)

Spomenimo Mirelu Holly, Božu Petrova, Stipu Petrinu, Dragu Prgometa, Jadranku Kosor, Ivu Josipovića, Andru Vlahušića, Milana Bandića, ... sve su to produkti (bivše) udbe u onemogućavanju Hrvata upravljati vlastitom državom.
Niti jedna (nabrojena i ili izostavljena, a više ih je izostavljeno ...) osoba nema osnovno znanje o upravljanju državom (svejedno se kandidiraju i iskazuju ambiciju). Dužnosnici provode narodnu volju (i kao takvi ne mogu biti autoritativni spasitelje s novim idejama ...). Mi znamo kakav ti trebao biti državni dužnosnik (sluga svih birača). (O moralnom kredibilitetu tih "političara" ...)
O stručnosti tih ljudi najbolje govori nepostojanje šire podrške (akademika, doktora nauka, akademski obrazovanih, ..., poduzetnika, ...). Model nametanja političkog sustava koji bi dao ovlasti pojedincu/ki upravljati tuđim životima (svođenjem istih na objekte iskorištavanja, pričama o krizi i nužnosti smanjenja prava i primanja ostalih (je titoizam najgore vrste)). Koji kreten može od mene tražiti odricanje od mojih osobnih interesa u ime državne vlasti (koju je on osmislio)?
Svi liječnici će po dolasku Milana Bandića ili Bože Petrova smjesta pristati na smanjenje primanja za pola...!!? Svi zaposlenici će (stegnuti remen) kao u vrijeme titova socijalizma i raditi za vojsku i uski državni aparat!!? Svi građani će pristati na smanjenje životnog standarda (jer je mladi Božo Petrov ambiciozan ...)!!?
To su diletanti (koje producira partija). Jedan (zločinac) Tito nam je bio dovoljan...
Nuditi model (Ive Josipovića, Bože Petrova, Milana Bandića, ...) svih ovlasti jednoj osobi (pod izgovorom nužnosti ključnih reformi) svjesno je iskorištavanje političke naivnosti hrvatskog naroda sa svrhom porobljavanja i uništavanja tog naroda. (Od tog modela (Tita i partije) smo ratom odstupili ...)

Jedna stranka da, jedna osoba ne. A ni stranka, ni osoba ako je riječ o orjunašu-titoisti (sdpovcu).




Samo idiot ne zna

I u Prnjavoru znaju ... samo idiot ne zna

(USA obrazovni sustav ima ocjene A,B,C,D,E što odgovara našim ocjenama 5,4,3,2,1) 5+ je A+

(razredi učinkovitosti, energetske)

05

ponedjeljak

listopad

2015

neUvijeno




Ili o izborima (ne)uvijeno
Ili o razlikama titoizma i orjunaštva
Ili o novom Domovinskom ratu (koji se ne vodi protiv vjeverica)




Izborne ankete (smišljene kao sredstvo laganja sebe sama) iznova iznenađuju nepreciznom interpretacijom političke stvarnosti.
Komunjarsko-orjunaška ideologija (i narav) su ortodoksni izraz otuđenja političke moći sa svrhom političkog, ekonomskog i kulturnog porobljavanja jednog naroda. Titoizam (za razliku od orjunaških pokušaja promjene kulturnog okružja) je imao/ima zadaću promjene civilizacijskoga okružja (potpadanja pod rusku despotsku vladavinu).
U izbornom sukobu prozapadnih (civilizacijskoga pripadanja) snaga i orjunaško-titoističkih (proruskih) političkih opcija samo svehrvatski pokret ima snagu poraziti ruske agente (njihova zastrašivanja, potplaćivanja i vođenja specijalnog rata sa svrhom uspostave proruske marionetske diktature (policijske države, za vojnu diktaturu je potrebno znatno više sredstava)). Stoga su svi otpadnici od domoljubne koalicije politički smušenjaci (koji se poigravaju hrvatskom sudbinom). Znali smo i znat ćemo obračunati i s takvim političkim snagama ...

U kontekstu teške borbe protiv ruskih slugu (uz podjednak model civilizacijskoga divljaštva koje Rusi demonstriraju u Ukrajini i Siriji), promjenjivost anketnih predviđanja je sredstvo specijalnog (psihološkog) rata (protiv Hrvatske).
Ustrajavanje Rusije (priznate nuklearne sile) na vlastitoj sigurnosti (u odnosu na NATo pakt), na štetu malih državica (u kojima su protivno povelji UN-a i međunarodnom pravu potajice razvijala i poticala vojne instalacije, upravo se slomio (na temelju sakupljenih obavještajnih podataka) na Iraku, Libiji, Siriji (a prethodno na titovoj Jugoslaviji, koja je bila žarište međunarodnog terorizma ... potpomaganja upravo nabrojanim državama).
Rat u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji, ... ima isto ishodište. Prorusko vojno jačanje.
Kako bi sakrili vojne objekte (u službi sovjetsko/ruske vojske), potencirali su policijske države (kako bi prikrili narav uspostavljenih režima). Poticanje na nesvrstanost, socijalnost, višenacionalnost i revolucionarnost samo je maskiranje proruske (zlokobno prijeteće) politike zveckanja oružjem. Militantno-policijske države su dugogodišnjim ratovima razotkrile svoju pravu narav.

Računati na kolebljivost birača u takvim okolnostima je izlišno.
Hrvatska je duboko podijeljena na izrazitu katoličku, nacionalnu, demokratsku, domoljubnu većinu i orjunaško-titoističku, prosrpsko, prorusko, militantno nedemokratsku manjinu (željnu nepripadajuće političke moći).

Spremnost ruske psihološke škole prijetiti (braniteljima i njihovim obiteljima) novim Bleiburgom (zbog čega je objavljen Registar branitelja) samo je poticaj konačnom obračunu s nenarodnom (zločinačkom ) vlašću.
Orjunaško-titoistička politika mora biti iskorijenjena (makar se sakrivala iza prezelenih Mirele Holly ... Drage Prgometa ... Velibora (Ostoje) Sinčića ... ili crnog vraga).
Stop the War (in Croatia)! (Zaustavite (specijalni) rat u Hrvatskoj!)

Za one koji ne razumiju protiv koga se vodi novi Domovinski rat ....


04

nedjelja

listopad

2015

Ubijanje pameti

Izborni program, simboliziran 5+ ikonografijom, kod lijevi je izazvao val nesigurnosti (i negodovanja).
Navodno je car Hajrudin I Antonije (od Spačve) u svojoj vojnoj kampanji za boljitak (i proširenje) Lijepe naše koristio isto ...

5+ je ocjena (super odlikaša, više nego izvrsnih). Školska ocjena učeniku/studentu koji odgovara zrelije i više od predviđenog.

Laživa, licemjerna, krvopijska banda ne podnosi bolje, ne shvaća smisao izvrsnosti.
(U partiji možeš biti glup, ali ne i neposlušan. Izvrsni uobičajeno ne slijede partijske instrukcije (već ih razotkrivaju u laži, nesposobnosti i nametljivosti). Uvijek su izvrsni dolazili u sukob s partijom.)
HDZ-ovo slogan (političkog poticanja nadarenih u općoj mobilizaciji protiv ponižavajuće sdpovske torture (ubijanja pameti)) izuzetno je dobro osmišljen i tempiran. Ako sada ne proradi hrvatska izvrsnost, Hrvatska neće postojati. SDP može uništiti, ne može stvoriti. Njihovo vrijeme je vrijeme ubijanja pameti.

Hrvati/ce, vrijeme je za iskazivanje talenata, vrijednosti, mogućnosti. Vrijeme je za baršunastu smjenu premreženih sluga zla. Vrijeme je za aktivan doprinos vječnoj nam i jedinoj Hrvatskoj. Vrijeme je za novo vrijeme (nadanja, molitve, rada i odgovornosti).

Oživimo pamet! (a ne licemjerje i bezdušnost).




03

subota

listopad

2015

Nije za mlađe od 0,8 godina



Nije za mlađe od (1)8 godina (Hrvat sam bio i Hrvat ću biti, Živjela Hrvatska!)


Ivo Sanader, bivši premijer RH i bivši predsjednik HDZ-a, počinio je dvije kapitalne greške.

Kao nevješt političar (u doba prve garniture HDZ-a, bio je postranice (ne bez razloga)), nastojeći ostvariti nepripadajuću moć sklopio je savez sa tajnovitim silama.
U HDZ-u se oslonio na ključara svih unutarstranačkih izbora (Glavaša). Glavaš je na osnivačkoj skupštini HDZ-a kontrolirao glasačku većinu, te predlagao Šeksa za predsjednika HDZ-a, a Šeks se odrekao kandidature u ime Tuđmana. Od tog vremena, Glavaš je na svim unutarstranačkim glasovanjima kontrolirao glasačku većinu. (Kako to da je Glavaš znao što je potrebno za kontrolu jedne stranke, a ostali nikad nisu izgradili sustav zaštite od preuzimanja kontrole, koju je preko Ive Sanadera izvršila udbaška linija na čelu s Manolićem?)

Početna greška (majka svih grešaka) (koju je Sanader učinio prije smrti Tuđmana) je povezivanje s prosrpsko-proruskim agentom. I stavljanje u njegovu službu.
Povezivanje s takvim (zločincem) agentom (umjesto lustriranim, suđenim i zatvorenim) prouzročilo je niz događaja koji su omogućili Sanaderu kontrolu stranke i državne vlasti, ali (uslijed nesposobnosti uočiti pogibeljnost ustupaka) i urušavanje cjelokupnog sustava.

Prva velika greška Sanadera je povezivanje s ruskim političko-obavještajnim podzemljem. Strategija ruskog obavještajnog podzemlja je potpomaganje (nesposobnih i častohlepnih) političara u osvajanju vlasti (uvjetovanog ustupcima). Nelogični postupci Sanadera (donošenje zakona bez istinskih javnih rasprava, samovolja i autoritativnost ...) bili su samo odraz njegove političke neslobode (koja je promakla brojnom članstvu i vječno nedojebanim (čitaj: nedojebanim) novinarima i političkim analitičarima).
Korištenje materijalne i političke ambicije (neadekvatne pravim sposobnostima) ruska je strategija rušenja antiruskog sustava (i otvaranje vrata vlastitim imbecilima koji nameću proruske policijsko-doušničke režime).

Druga velika greška Sanadera je povezivanje sa Srbima. Iako je na parlamentarnim izborima 2004.g. (kako tvrdim da SDP (policijsko-doušnički) nema biračko tijelo, onda je krađa izbora jedini način da osvoje vlast) Sanaderov HDZ nije osvojio relativnu većinu, nakon dva (bezuspješna) pozivanja tadašnjeg predsjednika Mesića upućenih Račanu i njegovom SDP-u, u trećem pozivu predsjednika ponudio je mandat za sastavljanje vlade Sanaderu (koji je potrebnu većinu ostvario koaliranjem s Pupovčevim SDS-om (Srpskom demokratskom strankom)). Politički pismeniji bi primjetio tempiranje i ustupke koje netko tražio (sa svrhom razbijanja političkog bloka, HDZ-a kao političkog pokreta u koalicii s prohrvatskim strankama). Od tog vremena (naročito pod vodstvom Jadranke (umno-oplemenjene) Kosor), do pojave Karamarka, HDZ okuplja najveći broj birača, ali ne predstavlja nikakvu političku snagu u RH (radićev sindrom, prokazivanja političkih snaga koje treba otuđenjem političke moći razvlastiti). (Za dom, spremni!)
Tek pojavom Karamarka, HDZ nastupa iznova kao pokret (i predvodi iznova oslobađanje Hrvatske od unutarnje okupacije). Hrvat Hrvatom!

Pitate me je li Sanader kriv? Pored toliko službi, Sanader je jedino uz pomoć službi mogao doći na položaj (s kojeg je, bio pravno kriv ili ne, počinio štetu Hrvatskoj državi i hrvatskom pokretu (u nastojanjima osloboditi se rusko-srpskih okova)). Priznajem krivicu Sanadera jedino ako se istovremeno s njim osude ti orjunaško-četnički elementi (koji su izvršili otuđenje političke moći, izvršili unutarnju agresiju). Ako se to ne razriješi na odgovarajući način, neumitno će se Hrvatska približiti građanskom ratu (seljaci protiv ostojićeve "urbane-seljoberske" Hrvatske).
Jedino me veseli što su orjunaši prodane duše (koje prodaju obraz jer nemaju kičme (pogotovo ne za rat, oni su jaki tek iza rata)). Takvima se trebate predati, da bi vas pobijedili!

Hrvatska za sva vremena!




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se