29

utorak

rujan

2015

Moj djed nije bio u partizanima



Spašavanje vojnika Ryana (Saving Private Ryan)


Politički prostor, kontaminiran političkim idiotima (zapanjujuće je kako se idiot idiota (don) Ivan Grubišić utopio u moru utopije) obećanje je novog vala nevolja i katastrofa.
U kakofoniji (Jutarnjeg, Večernjeg, podnevnog i poslijepodnevnog ...) političkih besmislica, najglasniji su oni koji bi trebali biti najtiši.

Navoditi imena (bespotrebnih) političkih idiota (Milanović, Ostojić, Grčić, Lalovac, iJovanović, Jakovina, Opačić, Pusić(i), Teršelić, Mesić, Manolić (interesantan je utoliko što svi isčekujemo sudski epilog te nesretne ljudske nakaradnosti), Bandić, Orsat, Holly, zidovi, mostovi, petrine, ...) registar je naše gluposti. Katalog sujete. Popis izbjeglica (s lica mjesta).
Nije li čudno da svi odašilju političke poruke indirektno (putem posrednika)? Izbjegavati sučeljavanje s primateljima tih poruka je (nakon prisilnih radničkih skupova podrške voljenom Titu) postalo sredstvo trovanja (političkog prostora).
(Takve idiote trebamo zakonom ili ignoriranjem svesti u okvire morbidno-bespotrebnog ...)

Primjer (povijesnog revizionizma) jednog politikanta (otrovnih misli i pojednostavljene retorike).
Milanović (zašto baš o idiotu?) naglašava svoj obiteljski "pedigree". Po Milanoviću svi su njegovi spašavali Srbe ... Od koga ili čega?
Spašavali su (čitaj: pomagali) Srbe (č: Srbima) od Hrvatske (č: stvarati jugoslaviju/Veliku Srbiju). Pomagali su Vlasima posrbljavati se i na temelju posrbljavanja širiti Srbiju na nesrpske krajeve. Nisu srbi bili ugroženi (do politički). Srpska ugroza je političke naravi (sudjelovanja u pobunama i negiranju države, rastakanju države i čežnji za srbijanskom vlašću). Vlaško/srpski odabir.
Nije ni orjunaški odabir (političkih propalica) krivi odabir. Milanovićevi (bliži preci, na svu sreću povijest obitelji Milanović ne pamti pomaganja srbima do pojave velikosrpske ideje, do podmićivanja lokalnog stanovništva u stvaranju Velike Srbije - Jugoslavije).
Politički odabir koji se sukobio s hrvatskom nacionalnom mišlju. Nipošto južnoslavenskom.
Zašto je onda Milanović (okorjeli orjunaš)(s obiteljskim nasljeđem pomaganja velikosrpstva) hrvatski premijer? Zašto onda stisnutom šakom skandira Hrvatska, Hrvatska!?

Zauzimanje političkog prostora (kad idiot biva okružen sa šakom srba-orjunaša-partijaša i kad se sa tog skupa posredstvom TV-kamera obraća širim masama vrši kontaminaciju političkog prostora).
Beznačajne političke osobe (marginalci, idioti) stvaraju mikroklimu (makroklime).

Moj djed nije bio u partizanima (nije imao potrebe), nije branio srbe (nisu imali potrebe), nije gradio socijalizam (ni on ni srbi nisu imali potrebe za socijalizmom), nije bio član partije (nije imao potrebe), nije bio nesvrstan (nije imao potrebe), nije klicao Titu (nije imao potrebe).
Moj djed je bio politički pismen (znao je da orjunaška veliko-srpska politika potplaćuje i miti hrvatske izdajice, znao je kako iz te politike može izvući vlastitu korist, ali se nije prodao).

Ja znam kako priča o obrani Srba (od neimenovane opasnosti) aludira na hrvatsku krvoločnost i netrpeljivost (iako nisam čuo za narodne junake/heroje Milanoviće ... nije li u okolici i u samim milanovićima počinjen pokolj u vrijeme 2. svjetskog rata?). A istina je kako su junaci Milanovići prebjegli u HDZ (iz HDZ-a u Ameriku, iz Amerike u MVP, iz MVP-a u SDP, ...). Orjunaši koji su lizali srpske stražnjice Srbima poručuju kako su ih branili ...?? (Iako moj djed nije napadao Srbe/Vlahe !?)
Ja sam glup (nesposoban razmotriti milanovićeve iskaze). Bio bih dobar glasnik, loš poglavica ...
Smisao političkog diletantizma jest opterećivanje bespotrebnim (umanjujući političku moć)(rasuđivanja).