28

subota

veljača

2015

Istoslavija

Hrvatsko biće ima dva pojavna oblika.
Jedno je oni istinsko, u naravi. Drugo je mitsko ...
Mitsko. Tko je oslobođen mitova (neka prvi na usta izriga vatru ...)?

"Mit predstavlja priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije i cjelokupnog svemira. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera, koji govore o seobama plemena. Najpoznatije mitologije su grčka i rimska.


Mit (grč. mwthos - riječ, govor; povijest) znači:
1. priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima;
2. prenes. bajka, priča, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. (Veliki rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, Zora, 1968.)

Mit prvenstveno nastaje na područjima gdje se kulturna tradicija prenosi sa koljena na koljeno, putem usmene predaje. Kod nekih plemena, koja i danas žive izolirano, tradicija pričanja priča o nastanku i porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini način da povijest vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacija mlađim naraštajima, koji će je dalje prenositi svojim potomcima.

Mnogi stvarni događaji koji su se prenosili sa koljena na koljeno, pretvorili su se u bajke, a stvarni ljudi u heroje kulture, pa je danas nemoguće razlučiti što se stvarno dogodilo, a što nije."

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mit


Pismenost, obrazovanje i razvoj nauke smanjili su broj mitova. Na temelju prisustva mitskoga možemo pouzdano prosuđivati o stadiju razvoja skupine koju razmatramo.
Jugoslavenstvo je spoj hrvatskog, srpskog, makedonskog, crnogorskog, slovenskog naroda. Hrvati i Srbi su tvorili većinu. Mješavina naroda (kultura i civilizacija) stvorila je poseban antagonizam (kulturološki i civilizacijski šok).
Nemogućnost (racionalnoga) komuniciranja jedan je od uzroka teških kriza koje su pratile (ondašnje) i prate (danas malobrojno) jugoslavenstvo.

Oslanjanje na mitologiju i formiranje kvazinaučnih stavova (prožetih više mitskim, a manje stvarnim) i danas je prisutan u Hrvatskoj (unatoč izlazu iz jugoslavenske zajednice, opterećene mitskim).
Poimanje podjele Hrvatske na lijeve i desne (pri čemu su lijevi socijalni) je mit (u smislu prenesenoga značenja za izmišljotine), dok je zagovaranje antifašizma (i partizana) kao temelja moderne (ili bilo koje do okupirane i porobljene) Hrvatske mit u oba značenja (vjerovanje i izmišljanje).
Nemogućnosti približavanja katolika (kršćana) koji u svom vjerovanju podržavaju socijalnost s "ljevičarima" odavno je indikator lažnog predstavljanja ...

Hrvatska je podijeljena civilizacijski. Na prozapadnjake i proistočnjake (proruse). (Jugoslavenstvo je bilo/je paravan za proistočnjačku određenost. Istoslavija.)


27

petak

veljača

2015

U-stav protiv vlasti

Braniteljski prosvjedi u Savskoj 66 se nastavljaju.
U vrijeme zime, antihrvatska i antibraniteljska (dušmanska) vlast je pasivno (provocirajući) poticala branitelje na prosvjede.
Količina mržnje (satkana u (ne)djela prema braniteljima) je zapanjujuća.
Održavati prosvjednički bunt 100% invalida Domovinskog rata u zimskim uvjetima je odraz najnižeg oblika mržnje (mržnja bez poznavanja razloga).

Nastupanjem proljeća, ministarstva su se sjetila kako (mirni) prosvjed nije prijavljen ... (u zimskim (snježnim) vremenima su htjeli invalide na otvorenom prostoru...).

Kako nisu iskoristili zakonske okvire (podnošenja i odbijanja zahtijeva za mirnim prosvjedom), ostaje im koristiti protuprosvjede.
Ono malo branitelja koji nisu podržavali braniteljski prosvjed sada prosvjeduje protiv prosvjednika.
Sad su svi protiv i prosvjeduju.

Dozvoliti 100% invalidima mirno prosvjedovati na otvorenom (što je njihovo zakonsko pravo) i organizirati prosvjede protiv prosvjednika 100% invalida Domovinskog rata je zločin.
Ustav RH posebno štiti nemoćne i djecu.

Neugodno sam iznenađen bezdušnim odnosom vlasti prema 100% invalidima, braniteljima ...


24

utorak

veljača

2015

Tko se brine ... (zbog prijedloga)

Uzurpatori, željni otuđenja političke moći nasrću ...

Zamjeranje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović (za izuzetno odmjerene i svrsishodne postupke) neutemeljeni su i odraz su pokušaja otuđenja političke moći.

Ustav RH:

2. Predsjednik Republike Hrvatske

Članak 93.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.



Na koji način predsjednik/ca RH brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti?
Neuko i neprimjereno (službeno) obraćanje predsjednika Vlade RH predsjednici RH prouzročio je odgovor koji nije upitan.

Predsjednica RH, u skladu s ustavnim ovlastima, protivno tumačenjima o neutemeljenosti predsjedničke ovlasti o zahtjevima za smjenom predsjednika Vlade RH, savjetovanjem i temeljitim razmatranjem predlaže ostavku predsjednika Vlade. Predsjednica RH zaključuje kako je ostavka predsjednika Vlade Milanovića riješenje krize u RH. Predsjednica zaključuje (u sklopu ustavne ovlasti brige za redovito i usklađeno djelovanje ...). Zaključak i prijedlog ...To je briga.

Pretpostavimo kako predsjednik Vlade RH nije dorastao obavljanju te dužnosti. Tko bi ga opozvao? Zakonska regulativa predviđa potpis prijedloga 20% saborskih zastupnika o izglasavanju povjerenja predsjedniku Vlade RH (kojeg Sabor i imenuje). Pozivanje na zakonsku regulativu nije dostatno za osporavanje postupaka predsjednice RH.
U sklopu svojih ovlasti, predsjednica ima pravo poticati i predlagati.
Predsjednica je predložila ostavku predsjednika Vlade RH Milanovića.

Predložila je ostavku. Ako saborski zastupnici ne žele podnijeti zahtjev o izglasavanju nepovjerenja (što bi proceduru opoziva predsjednika Vlade RH Milanovića produžila s neizvjesnim ishodom), predsjednica RH može predložiti referendum o prijevremenim parlamentarnim izborima ...

Posebno me zabrinjava nemogućnost direktnog opozivanja (ako možemo birati, moramo imati i mogućnost (brzog) opozivanja).
Predsjednica RH nam vraća nadu u vitalnost (nakon 3 godine samovolje i mraka kukuriku koalicije).
Stabilnost vlasti je potrebna samo kad je ta vlast prikladna (iako ustavna odredba podrazumijeva pod stabilnošću minimum društvenog reda). I pri najvećim krizama je potrebno poštivati zakone, sigurnost i poredak. (Stabilnost državne vlasti ima više segmenata i potrebno je ispunjenje minimuma u svim segmentima kako bi se vlast smatrala podnošljivom.)
Bravo za predsjednicu RH!


23

ponedjeljak

veljača

2015

Politika gospodarske krize u geostrateškim okvirima

Detitoizacija (gospodarstva)


Gospodarstvo neke države, nacije, naroda je dio šireg sustava. Izdvojeno razmatranje gospodarstva daje rezultate (ali nepotpune).
Gospodarstvo je prožeto politikom i ideologizirano. Svi su sustavi dio političkog sustava.
Politziranosti i ideologiziranost gospodarstva ne primjećujemo u tradicijskim sustavima (sustavima koji su utjecaj politike i ideologije sveli na trajnu određenost ...).

Tradicijsko gospodarstvo u RH bi bilo oslonjeno na poštivanje privatnog vlasništva, radinost, upornost, štedljivost, otvorenost novim tehnologijama, tržišnom pristupu, nacionalno (za razliku od nacionaliziranoga), ...
U tom bi sustavu (pojedinaca oslonjenih na vlastit rad) društvena nadogradnja funkcionirala sukladno (slabim) proizvodnim rezultatima, ali bi postojala. Politički i ideološki, hrvatski bi živalj bio demokratski, religiozan, nacionalan, okrenut razvijenim (zapadnim) zemljama od kojih bi upijao dostignuća i (sporo) primjenjivao u vlastitom življenju.
Stanovništvo bi bilo hrvatski, katolički, propapinski, pronjemački, proamerički orijentirano.

U sustavu netradicijskog gospodarstva, Hrvatska je bila socijalistička, nanacionalna (višenacionalna po konstitutivnim pravima), ateistička (iako su tvrdili sekularna), nesvrstana, samoupravna tvorevina.
Gospodarski sustav je građen na nacionaliziranoj imovini, zajedničkom vlasništvu, neodgovornost, neradinosti, netržišnom pristupu, ...

Nabrojane razlike dostatne su za određivanje uspješnosti gospodarskog sustava. Kako je čovjek i ekonomsko biće, odabir sustava je prirodno pravo ...
Komparativnom raščlambom zaključujemo kako je sustav socijalističke tvorevine u začetku krivi (gospodarski) odabir. Gospodarski sustav koji nije produktivan.
Uobičajeni su kritičari (socijalizma) koji uopćavajući neproduktivnost socijalizma pripisuju utopijskim postavkama, mada je u tadašnjoj Jugoslaviji utopijski sustav odabran ciljano.
U socijalističkoj Jugoslaviji gospodarski sustav je bio neuspješan zbog namjere.
Neproduktivni sustav stvara ugrožene (kako je socijalizam stvarao radničku državu, stvarao je neuspješne radnike). Otklon od tradicijskog gospodarskog sustava (u kojem pojedinci više ili manje odgovaraju za svoju sudbinu), netradicijsko gospodarstvo eksperimentalno nudi (neuspješan) sustav koji traži otklon od tradicijskih vrijednosti kako bi funkcionirao. Gospodarskim neuspjehom i preuzimanjem odgovornosti određene politike za taj neuspjeh, ta politika nudi izlaz u netradicijskom postupanju.
Hrvatska je ne poštujući nacionalne, vjerske, civilizacijske odrednice bila okrenuta Sovjetskom savezu, Srbiji, nesvrstanima s kojima je gradila gospodarski model (potpune ovisnosti).
Onog trenutka kad se odlučila za promjenu, izvršena je agresija a gospodarski potencijal (koji je gradila u "intenzivnoj" socijalističkoj industrijalizaciji) je najbolje vidljiv po udjelu hrvatske privrede u ratnim naporima ...
Tito je gradio neuspješan gospodarski sustav kako bi lakše izveo geostrateški poremećaj.




22

nedjelja

veljača

2015

Detitoizacija (mora nastupiti prvo u sigurnosnim službama)

Hrvatska je bremenita.
Jugoslavenska avantura je skupo plaćena (demografskim i teritorijalnim gubitkom, odlaganjem nacionalnog sazrijevanja, odlaganjem stvaranja nacionalne države i korištenja suvereniteta (u okvirima međunarodnog prava)). Negiranje suvereniteta podrazumijeva i negiranje svijesti o postojanju suvereniteta. Negiranje svijesti.
Korištenje svih sredstva u specijalnom ratu protiv Hrvatske podrazumijeva i vladajući sklop antihrvatstva. To podrazumijeva sva tri oblika vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu). I onu utkanu u djelovanje sigurnosnih službi. Najveća vlast proizlazi iz djelovanja rada sigurnosnih službi.
Ponovimo. Antihrvatska vlast. Zakonodavna, sudbena, izvršna potpomognuta sigurnosnim službama.
Locirali smo žarišta antihrvatskog djelovanja (poluge vlasti).
Često spominjani pojam "pozicioniranja" najbolje opisuje djelovanje jugoslavenske (antihrvatske) politike.
Bez lustracije, s deklarativnom politikom pomirbe (koja je na civilizacijskom nivo prihvatljiva ali na organizacijskom i pragmatičnom nivou nije niti pučkoškolski uradak stabiliziranja demokratskog, nacionalnog, suverenističkog programa) koja je funkcionirala samo u ratnom dobu (zahvaljujući sluganskoj ulozi hrvatskih udbaša i orjunaša), po prestanku strahovanja izrodila je trajnom političkom krizom.
Sukob hrvatskog suverenizma (državotvornost je bila prva stepenica suverenizma) i antihrvatstva. Antihrvatstvo se uvijek suprotstavlja svim Hrvatskim nastojanjima ...

Komunistički doušnici, udbine ubojice, kosovi suradnici ... pozicionirani, ostali su netaknuti (spremni suprotstavljati se hrvatskim interesima).
Školstvo, zdravstvo, policija, sudstvo, sport, kultura, vojska, ... svi su zatrovani udbaško-kosovskim (orjunaško komunističkim) kadrovima (titoistima).
Uspostavom Republike Hrvatske (uz dobrovoljni odlazak srpskih kadrova) nedostatnom zamjenom tih kadrova demokratskim, hrvatskim kadrovima ostala je netaknuta udbaška hobotnica (uklopljena u kosovsku tvorevinu). I KOS je napustio Hrvatsku (svjestan međunarodnih razmjera svog angažmana i posljedica koje proizlaze iz takvog upliva). Ostala je samo UDBA.

Udba je pozicionirala kadrove (po vlastitom nahođenju). Udba i danas kontrolira i upravlja tim kadrovima.
Recimo otvoreno: Josipović je pokušao pokrasti predsjedničke izbore ali nije uspio. Pokrao je i izbore za prvi predsjednički mandat. Ništa nije napravio za prvi mandat, za drugi je još otvorenije iskazao svoju neprimjerenost za predsjedničku dužnost. Tko je organizirao i prve (pobjedničke) i druge (gubitničke) izbore?

Hrvatski suverenisti su ostvarili hrvatsku državu, ali ne stabilnost i prosperitet te države.
U usporedbi s Grčkom koja ima oko 11 milijuna stanovnika i BDP procijenjeno 260 milijardi US$, Hrvatska ima oko 4,5 milijuna stanovnika i BDP procijenjeno 87 milijardi US$. A Grčka je na glasu kao država pred bankrotom.
Sudbina Grčke (pod utjecajem Velike Britanije; antigermanski nastrojene) u potpunosti podsjeća na hrvatsku sudbinu. Stalno na vlast vraća prorusko, probritanske kadrove i zagovara nerad. Politika naplaćivanja geostrateškog položaja (koja je u Hrvatskoj naročito prisutna kad se raspravlja o Titu i njegovoj ulozi) stvara društvo nerada.
Glavne zvijezde političkog neba su nesposobni (Linići, Jakovine. Čačići, Pusići/ke, Milanovići, Račani, Šuvari, Bakarići, ...). Neradnici, ali na čelu radničke klase i zagovornici radničkih prava.
Jedino njima neuspjeli radnici otvaraju politički prostor trgovanja geostrateškim položajem. A to je najkraći put prodaji domovine.

Hrvatska mora prokazati praksu udbaškog pozicioniranja (na utjecajne funkcije) i politiku (u službi britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike koja bitno šteti hrvatskim nacionalnim interesima, politici protivnoj poveljama UN-a i međunarodnog prava) kojoj služe.
Hrvatska (nakon uspostave vlastite države) mora izboriti pravo ostvarenja vlastitih interesa (makar se oni protivili interesima svjetskih sila ...).
Kako bi uspjela u svojim nakanama mora se riješiti čimbenika koji iznova produciraju (trajnu) političku krizu ...
Hrvatska mora ovladati sigurnosnim službama, onemogućiti tim službama (radi se o maloj i siromašnoj državi koja zasigurno nema kvalitetne kadrove) politizaciju i provođenje specijalnog rata protiv vlastite države.
Kad država ovlada tim segmentom , kriza će prestati postojati u ovom obliku. Vratit će se stalna kriza (pohlepa) siromaštva koja ljude motivira na svakodnevni kvalitetni rad ... i produktivnost.
Demontirati titističke kadrove znači detitoizirati društvo, a glavna poluga titovih/titoističkih aktivnosti je oslanjanje na rad sigurnosnih službi ...

Hrvatska može i zaslužuje bolje!



19

četvrtak

veljača

2015

Temelj je mogla biti Država SHS (ali nije)(nije ni antifašizam)

Temelji hrvatske države leže u hrvatskom tisućljetnom državnom pravu ... ali i u priznanju međunarodne zajednice (koja je to uradila u sklopu aktivnosti i dokumenata UN-a).

Moderna hrvatska država nastala je nakon raspada SFRjota. Priznata je od članica UN-a (iako još uvijek ima država koje nas nisu priznale) priznavanjem raspada SFRJota (koja je bila članica i suosnivačica UN-a) zasebno ispunjavajući sve potrebne uvjete za članstvo u UN-u, kao i potrebe podnošenja zahtijeva za prijem u članstvo UN-a. Time su članice UN stavile do znanja kako prestankom članstva SFRJota u UN-u i nepriznavanjem kontinuiteta članstva bilo koje države nastala nakon tog raspada državnopravno, nije postojala niti jedna tkz. "republika" SFRJota.

U međunarodnom državnopravnom priznanju Republike Hrvatske nije sadržan antifašistički element (kako bi se itko mogao pozivati na antifašizam kao temelj Republike Hrvatske). Demokratski ustroj RH (koji podrazumijeva i isključuje fašizam) je ustroj kojim se RH prezentirala pri zahtjevu međunarodnog priznanja. Pad socijalističko-komunističkog bloka (poznatog po diktaturama i nedemokratičnosti) ponukao je ostale članice UN-a (koje nisu bile ustrojene na tim osnovama) na žurni postupak priznavanja država nastalih nakon raspada SFRJota.
Dakle, temelj Republike Hrvatske ne leži na antifašizmu ...

Antifašizam, koji je zagovarao partizanski pokret, stvorio (obnovio) je novu Jugoslaviju (DFJ,FNRJ, SFRJ), koja je kao suosnivačica UN-a i pri raspadu ostala zaseban državnopravni subjekt. Novonastale države su u zasebnoj i pojedinačnoj proceduri postale nove (priznate) članice UN-a.
Ostaje pojasniti određivanje međunarodnih granica (koje se poklapaju s granicama socijalističkih republika). Ako priznanje nije bilo sporno (zbog neispunjavanja uvjeta SFRJota za nastavak članstva u UN-u), možemo li priznavanje u granicama socijalističkih republika (nastalih na administrativnim odredbama ideološki obojene vlasti, koja se voljela nazivati antifašističkom) smatrati antifašističkim temeljima Republike Hrvatske?

Avnojevske granice, utemeljene na "turskoj" granici uspostavljenoj mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. g., prihvaćene su zbog administrativnih okolnosti (tim su mirom područja oko granice u upravnom smislu gravitirala na jednu (austijsku, hrvatsku, mletačku, dubrovačku) ili drugu (tursku) stranu. Komunisti su smatrali kako država odumire i unutarnji ustroj (podjele na republike) nisu poduprli i stvarnim državnim ovlastima (republika). (Provodili su politiku unitarnog jugoslavenstva.)

Uz povijesno-činjeničnu neutemeljenosti antifašističkog pokreta kao nositelja hrvatskog državotvornog prava, ostaje napomenuti kako je UN osnovala velika antifašistička koalicija na kraju velikog rata u kojem su porazili fašističko-nacističku osovinu. Samo priznanje i članstvo u UN-u je podrazumijevalo (iako nije i garancija) antifašizam RH, ali ne kao temelj. Demokracija je temelj Republike Hrvatske.

Složenost pojma, politizacija i nedosljedna primjena značenja antifašizma uzrok je zlouporabe pojma (koji u svom izvornom smislu podrazumijeva suprotstavljanje političkom totalitarnom sustavu).
Suprotstavljanje zlouporabi antifašizma nije fašizam, već razboritost.

Hrvatska država (Republika Hrvatska) temelji se na tisućljetnom državnom pravu (državnoj organizaciji), htijenju hrvatskog puka za vlastitom državom (za koju su podnijeli i Domovinski rat, ali i smisleni zahtjev za međunarodnim priznanjem) i međunarodnom priznanju te tisućljetne organiziranosti i htijenja.

U geostrateškom smislu, priznavanje RH u avnojevskim granicama (utemeljenim na turskoj granici), čime je Hrvatskoj osporeno pravo na teritorij okupiran turskim osvajanjima podudara se sa britansko-rusko/sovjetsko/ruskom antigermanskom politikom. Kako su pobjednici nad Nijemcima u 2. svjetskom ratu bili Britanci i Sovjeti, po teoriji odumiranja države uspostavljene se administrativne granice teritorijalnih jedinica unutar FNRJota na štetu hrvatskog državnog prava, koje je kasnije pretočeno u državnu granicu Republike Hrvatske. Ako dodamo srbizaciju hrvatskih i BiH Vlaha, dekroatizaciju muslimanskog življa u BiH (uz višestruke genocide nad muslimanskim i katoličkim življem u BiH, zaljevu Boke, Vojvodini, Srijemu, ...) zaključak o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske je (osim u izvornom značenju koje je sadržano u demokratskom ustroju RH) je potpuno opovrgavajući.
Demokratska država je antifašistička, ali antifašizam nije temelj. Naročito ne antifašizam koji je obitavao na ovim prostorima prije nastanka RH.

Država SHS


18

srijeda

veljača

2015

Politika (nestajanja) pomirbe

Nećemo dozvoliti zavaravanje o podjeli na lijeve i desne, mi smo podijeljeni drukčije

Politika pomirbe (nužna, svojstvena svim državama koje su doživjele podijeljenost i /ili sukobe na temelju tih podjela) podrazumijeva razumijevanje uzroka i imenovanje nositelje pomirbe.
Uzroci mogu biti različiti (ovisno o povijesnim i ostalim okolnostima koji su uvjetovali podijeljenost), a nositelji pomirbe mogu biti ravnopravni partneri ili pobjednici (ratni, politički, civilizacijski).
Koje su sve države provodile politiku pomirbe ..? Španjolska (iza građanskog rata), Portugal (iza portugalske diktature), ...

U Republici Hrvatskoj je politika pomirbe uzrokovana komunističko-socijalističkom revolucijom, u zajedništvu s jugoslavenstvom, proruskom politkom, titoizmom, netržišnom privredom, pomanjkanjem osobnih i drugih sloboda, licemjerjem i zločinima (ratnim, protiv čovječnosti), negiranjem prava na nacionalnu državu, odricanjem od hrvatskog suvereniteta, ....
Najčešće se ta politika, iako provođena u etapama i pod različitim društvenim režimima poistovjećuje i označava komunističkom, četničkom, orjunaškom (iako se u izvornom značenju pojmovi ne podudaraju).
Upravo ta podudarnost različitih društvenih sustava (i različitosti vokabulara za iste političke procese) na provedbi istih političkih ciljeva ukazuje na (i buduće) sustavno korištenje novog (trećeg) puta u provedbi istih.
Oštro kritičarsko oko nije moglo propustiti uočiti otklon od sd-partijske politike (u nestanku). Osvajanjem vlasti partija (SDP) je (u politici pomirbe) pokrenula završni čin eutanazije jedne politike koja je svojim postupcima (prije mandata ove vlasti i ove garniture sdp-ovih kadrova) proizvela odbojnost (u demokratskom okružju).
Politika koja bez diktature ne funkcionira postoji u stalnoj mijeni (oblika, ali ne i sadržaja).
Vladajući SDP je od početka vlasti tražio novi oblik (svjestan nadolazeće eutanazije). Razvrstavaju se i potiču nove oblike istovjetnog djelovanja. Nezavisni, novoformirane stranke, socijalna aktivnost (mada u vlastitom mandatu socijalnost nisu niti pokušavali ostvariti).
Mehanizmi osvajanja vlasti i korištenje te vlasti za iste ciljeve (prorusko-prosrpske iako se radi o politici britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike koja se provodi na štetu hrvatskih nacionalnih interesa).

Ista ona politika koja nas je podijelila i dovela do politike pomirbe.
Ne, nismo podržali politiku pomirbe jer smo prorusku (titoističku) politiku smatrali ravnopravnom i poželjnom. Politiku pomirbe smo prihvatili u uvjetima pružanja šanse preobrazbe svima koji su ustrajavali na antihrvatskoj politici umanjenja suvereniteta i osporavanja državnih interesa.
U okružju britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike pripadnost (probritanskoj) četničkoj ili (proruskoj) komunističkoj opciji je otvoreno antihrvatsko svrstavanje.
Potpuno poraženi, u obje inačice, osovina zla traži pregrupiranje (poslušnih) političkih snaga i traži novi oblik (postojanja) istih političkih ciljeva.
Uzroke podjele smo naveli. Imenujmo nositelje pomirbe. Nositelji pomirbe su hrvatski suverenisti (državotvorni, nacionalni i civilizacijski određeni), koji su pobijedili na prvim demokratskim izborima, pobijedili u Domovinskom ratu. Nećemo dozvoliti zavaravanje o podjeli na lijeve i desne, mi smo podijeljeni drukčije.

Jednako znamo koji je kriterij ocjene politike novoosnovanih političkih putova ...(i sudbinu tih pokušaja).
Josipoviću želim sve najbolje u budućem privatnom životu, jer se politikom neće uspješno baviti .
Politika pomirbe jest politika nestajanja antihrvatske politike ...

Ne smijemo se nikada umoriti radeći za dobrobit Hrvatske.

pomračenje - sunčeva korona


16

ponedjeljak

veljača

2015

Britansko-rusko/sovjetsko/ruska politika osovine zla (u nestanku)

Relativiziranje (izbornog) rezultat na predsjedničkim izborima ...

Primjedbe na nekoliko nebitnih elemenata inauguracije nove predsjednice RH poprima (medijski) kroničan oblik funkcioniranja dijela hrvatske političko-medijske javnosti.
Primjedba na uzvanike s VIP iskaznicom (kao da je Mesiću, Milanoviću , Pusićki i Josipoviću mjesto na inauguracijskom skupu; gospođa Kolinda Grabar Kitarović je prisezala na Ustav RH prije pruzimanja dužnosti predsjednice ...) samo je politički nekorektno ustrajavanje na vlastitoj (političkoj) važnosti partije (u nestanku).
Drugovi partijaši, vrijeme partijskih sastanaka i partijskih direktiva je nepovratno prošlo, a s tim vremenom i vaši svjetonazori.

Politika zajedništva koju nudi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije zajedništvo sa prokazanim ruskim agentima i srpskim slugama, veleizdajnicima (koji se kriju iza časnih državnih funkcija premijera, predsjednika, ministara, ...).
Garnitura (plaćenih)(prokazanih) veleizdajnika, očigledno antihrvatski nastrojena (spremna na svoju ruku u doba velike ratne krize u Ukrajini "trčati" na "gospodarski" forum u Moskvu) je osoblje i kadar s kojim bi se trebalo graditi zajedništvo?
Nesmotreno, najmanje poželjni (partijska prorusko-prosrpska agentura) najbučnije prozivaju politiku zajedništva (nastojeći postići aboliciju za učinjena zla i veleizdaju). Zaboravljate, ta se politika zajedništva ne odnosi na vas. Vi ste deklarativno na stajalištima titoističko rusko-srpsko-britanske, antigermanske, antihrvatske politike s kojom se izrazito ne slažemo.
Domovinskim ratom i tranzicijom (s politikom pomirbe) smo odstupili od te i takve politike (koje se vi ne možete odreći). U toj svojoj nesposobnosti nitko vam ne nudi niti pomirbu, niti zajedništvo.
Politku pomirbe ste trebali iskoristiti za vlastitu katarzu i otklon od zločinačke politike antihrvatsva (po kojoj ste počinili strašne zločine ...).

Zar je moguće da pri svim kriznim situacijama u kojim je Hrvatska sudjelovala u sklopu NATO pakta (kao članica vojnog saveza), upravo vi prokazujete (po naredbi Moskve) hrvatsko (dvojbeno) učešće. Stvorili ste međunarodni incident u Siriji (s oružjem), požurili ste s prokazivanjem (osam hrvatskih dobrovoljaca) u ukrajinskom ratu ...

Uzmemo li u obzir vaše ustrajno rušenje Hrvatskog suvereniteta, nacionalne sigurnosti i nacionalnog gospodarstva nikakvo zajedništvo s vama nije moguće.
Nemojte se zavaravati! Niste potrebni nikome (do svojim gospodarima)! Na pomirbu, oprost i zajedništvo ne računajte!
Ali računajte na progon i političku eutanaziju ...
Jednom smo ratom spašavali ostatke (ostataka) od vaše pameti i vašeg zajedništva ... to više nećemo dozvoliti!

Hrvatska (na naučno-stručnoj, ozbiljnoj i zakonodavnoj osnovi) mora završiti i tranziciju (iz totalitaritarnog socijalizma) i politiku pomirbe (aboliciju širih slojeva socijalističkog sustava).
Treba zakonom razriješiti politiku dualnog odnosa prema zločinačkoj politici Tita i titoista (oslanjanja na komunizam, rusiju, jugoslavenstvo, neodgovornu uporabu državnih ovlasti protiv domicilnog stanovništva, ...).
Tko bi (zajedno) s vama gradio budućnost?
Dogovorili smo se, prihvaćajući politiku pomirbe, kako ćete nestati i vi i politika koju ste provodili ... nemojte nas tražiti produženje roka! (Nemojte se ponašati kao da ste legitimni i poželjni!)

p.s.
Mesić, Milanović, Josipović su službeno prozvani od dužnosnika NATO pakta kao osobe koje su NATO tajne odavali Rusiji i Srbiji ...


Otriježnjenje, suočavanja s posljedicama titoističke politike

Dan poslije inauguracije (3 prije preuzimanja predsjedničke dužnosti).
Gospođa Kolinda Grabar Kitarović ne spada u osobe koje neodgovorno pričaju ili neodgovorno postupaju ...

Poslije Mesića i Josipovića svakako će joj biti lakše/teže.
Srpsko-rusko-britanski dvojac (u poplavi (višestruko) umreženih agenata (u Hrvatskoj su agenti uobičajeno višestruko podložni)) zapravo nije imao nikakve šanse uraditi išta dobrog što bi Hrvatska i Hrvati pamtili.
Otvoreno stajanje na antihrvatskim (upamtimo Tuđmana kao obnovitelja hrvatskog (izvornog) suvereniteta) stajalištima negiranja suvereniteta jednog naroda uistinu je za svaku osudu.
Uokolo pričati o ustaškoj zmiji ili agresiji Hrvatske na BiH kretenizam je koji je stigao na naplatu. Dva kretena na (plaćenom) dopustu.

Uistinu, povratak suverenitetu i hrvatskim stremljenjima izgradnje države (kao dostojne života) kod svih racionalnih će proizvesti podršku. Ali, kod dijela neracionalnih će (zbog gubitka vremena i štete koju su počinila dva prethodnika u proteklih 15 godina) stvoriti (onaj, neartikulitrani) bunt i nezadovoljstvo ...
Dužnost nam je suzbiti ono loše u našoj državi, lakoću odustajanja od Hrvatske ... lakoću nošenu na pijanstvu ropstva i ludosti slobode.
Niti je ropstvo onakvo (i lako) kakvim ga većina prikazuje, niti je sloboda slatka (bez opora) kakvu je mnogi sanjaju.
Dužnost je razboritih (prvenstveno se odnosi na akademsku zajednicu, slobodne intelektualce i sve koji doživljavaju svijet na razborit način) aktivno sudjelovati u uzdizanju hrvatske domovine, svesrdno pomagati državne institucije i državne dužnosnike u funkcioniranju i obavljanju državnih poslova.
Dužnost nam je staviti svoje potencijale u službu državnog razvitka i boljitka. U demokratskim i kapitalističkim sustavima to najbolje radite savjesnim obavljanjem onog što najbolje znate ... brigom o sebi u društvenom okruženju. Zadaća je državnih ustanova stvoriti (zakonske) uvjete prosperiteta pojedinaca na temelju njegovih vrijednosti i države prihvaćene po društvenom ugovoru kao nadogradnje u službi njenih građana.

Vrijeme je osloboditi stvaralački i radni potencijal hrvatskog naroda. Vrijeme je svakodnevno mjeriti i podsticati radišnost, marljivost i poštenje. Vrijeme je razborito priopćiti hrvatskom puku kako ih država neće zapošljavati (iako smo to dogovorili odabirom ukidanja socijalizma). Treba hrvatskom puku objasniti kako su račanovih 200 001 radnih mjesta (i meni su obećavali radno mjesto za birački glas), mesićevih 2x200 000 radnih mjesta, pusićkinih 200 000 radnih mjesta nerazumna obećanja (koja ukazuju na naše slabosti).
Postali smo stogodišnje trulo drvo koje se teritorijalno i demografski (a to znači i gospodarski, vojno, ... civilizacijski) suzilo.
Vitalni dio (genetski otporniji) stanovništva smo izgubili u pijanim pričama tita o socijalizmu, samoupravljanju, nesvrstanima, jugoslaviji, bratstvu i jedinstvu, marksizmu. Radno i sposobno stanovništvo smo gubili u pijanim pričama titoista (račana, mesića, josipovića, milanovića, čačića, pusićke, ...) o ustaškim zmijama, agresijama i zločinačkim pothvatima, o stotina tisuća radnih mjesta, uništenju sela, uništenju agrara, ...
Većina Hrvata nije sposobna raditi niti poduzimati. Većina Hrvata nije uporna ... većina takvih je odselila i gradi Australiju, Čile, Kanadu, Njemačku, ... (nitko nije odselio u Rusiju, osim titovog sina).
Znajući to slijedi nam proces suočavanja s posljedicama titove i titoističke politike (potpunog uništenja). I demografske obnove (koja je temelj svekolikom procvatu hrvatskih vrednota).
Odabir gospođe Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH je dobar znak (u ozdravljenju hrvatskog društva). Ali će proces trajati generacijama.

Ne dozvolimo više povratak antihrvatskih političkih snaga na pozornicu. Povijest pišimo vlastitim trudom. Ne dopustimo više nikome do nas samih upravljati našom sudbinom!
Vrijeme je za odvažne! Vrijeme je za razumne! Vrijeme je za odgovorne!
Hrvatska treba vlastite sinove i kćeri! Hrvatska je potrebna vlastitim sinovima i kćerima!

Hrvatska, za sva vremena!

Anton Dominik Fernkorn, Sv. Juraj (inicijativa za preimenovanje Trga MN u Trg Sv. Jurja)


15

nedjelja

veljača

2015

Rob Hrvatske

Umrijeh za Hrvatskom
Umrijeh u čežnji

Dao sam se u okove za Hrvatsku, u ropstvo doživotno

Umrijeh čekajući Hrvatsku
kao rob Hrvatske





14

subota

veljača

2015

Proljetna vrsta



Borba za demokraciju (V)

Donošenje zakona po žurnom postupku (to je postala protustavna nakaradna praksa ovog saziva Sabora) koji se ne odnosi niti na jednu (političku) osobu (prisjetimo se kako je Sanader dobrovoljno odstupio i izgledi kako bi se kandidirao za Sabor i pri tom na izborima polučio rezultat su nikakvi)odraz je politike koja je trajna (odrednica antihrvatstva).
Paraliza sustava.
Trajno se izruguju sa svime što Hrvatsku čini funkcionalnom.

Preferencijalno glasovanje (prakticirano samo u nekoliko država u svijetu), kao ni zastupljenost na temelju ravnopravnosti spolova (ne znam zašto tu ravnopravnost nisu zastupali u ratno doba; iako osobno ne razlikujem kandidate po spolu već po političkom programu i sposobnostima te programe provesti) neće vratiti vanjski i javni dug, neće poboljšati standard hrvatskog puka.

Time se vraćamo na osobinu (svih učinkovitih) sustava. Rezultat sustava nije jedino mjerilo, ali je svrha. Sustav mora biti uspješan.
Stalne (zakonske i proceduralne) zavrzlame i partijska samovolja (svojstvena komunjarskoj sorti) caruje ovim sazivom Sabora. Hrvatska je (bespotrebno) pretrpjela i gospodarsko i svekoliko unazađenje (očekivano).
Nakaradnost vladajuće koalicije toliko je bespredmetna i sveopća kako zapravo niti nemate argumenta u njihovoj promašenosti.

Kad netko nema dobre namjere, a pri tom je nesposoban onda je šteta trostruka ...
Od gluhih se možeš obraniti samo šutnjom.



13

petak

veljača

2015

I nije ili




Borba za demokraciju (IV)

Vladavina (još uvijek sam nakon iskustava s jugoslavenstvom, komunizmom i antikapitalizmom (antifašizmom) začuđen kako su na (demokratskim?) izborima osvojili vlast; komunisti nigdje u svijetu nisu na slobodnim izborima osvojili vlast) orjunaško-komunjarske svite postaje nesnosna.
O nepoštivanju saborske procedure izglasavanja zakona najbolje svjedoči i izglasavanje "izbornog zakona". Do posljednjeg trenutka saborski zastupnici nisu znali o kojem su se prijedlogu zakona izjašnjavali...

Nitko (trenutno) do komunjara od svoje gluposti ne pravi ideologiju ( ... ). Iako povijest obiluje takvim pokušajima (što samo upućuje na ordinarnost i univerzalnost gluposti).
Dokaz i razlog zašto zakonodavna vlast ne može pripadati nikome do narodu iz kojeg vlast proizlazi i kome vlast pripada.
Vratimo ustavnu odredbu o Saboru i narodu koji neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje o vlastioj sudbini.

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u pod­morju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje:
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadr­ža­vajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.



Stajalo je i treba stajati
"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje:
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadr­ža­vajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa."

(Sveti Franjo, sa sjetom se osvrnem na tvoju vladavinu i saborskih rasprava koje su nudile različite zakonodavne prakse, obrazloženja i prethodnu suglasnost hrvatskog puka ...)








12

četvrtak

veljača

2015

Ruski agenti i IQ (ograničavajući faktor za kandidaturu zastupnika)

Borba za demokraciju (III)


Društveni sustavi imaju svoje zakonitosti. (Treba ih poštovati.)
Novi Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor po kojem se(brže bolje)(a zapravo nakaradno) predlaže onemogućavanje kandidiranja osoba koje su pravomoćno osuđene je u saborskoj proceduri.
U tom prijedlogu nema lošeg ako je osoba pred odsluženje kazne (koja ne mora biti zatvorska ili uvjetna; kazna može biti i novčana).
Ali, ... Ako se radi o osudi koja je istekla (Kazneni zakon i ZKP predviđaju zastaru evidencije kaznenih djela), zakonima je predviđena rehabilitacija i zabrana isticanja nečije kaznene prošlosti.
Čemu služi Kazneni zakon, kazneni progon, kaznena sankcija (kazna) i obvezivanje o ravnopravnosti kažnjenika nakon odsluženja kazne? (Predlagači, uobičajeno, nemaju nikakvih znanja o Ustavu i ustavnim pravima te preskaču proceduru donošenja zakona (širokim raspravama i stručnim savjetovanjima), podjednako nesmotreno izglasavaju neprihvatljive zakone ... Čega se taknu, upropaste!)

(Znam, izgubit će vlast i pokušavaju izgurati sposobne političare iz politike kako bi (ipak su ruska agentura) lakše manipulirali maloumne (i nesposobne). Orjunaška banda odavno ruši sve što je funkcionalno ili ima izgleda postati uspješno. Stvaraju blato. Živo blato (u kojem bi se utopili svi koji teže hrvatskom boljitku).)

Ustrajavanje na ravnopravnosti spolova (pri kompetitivnom činu i odabiru) je još jedan nesmotren i nerazuman čin ograničavanja mogućnosti.

Treba izglasati zakon koji poništava sve zakone koje su izglasali u zadnje 3 godine i zabraniti ulazak u sabor osobama kojima je kvocijent inteligencije na razini ruskih agenata (IQ oko 20, dišu ali ne shvaćaju).



Borba za demokraciju (II)

(Pretpostavimo.) Imate novac na banci i iz nekog razloga dugovanje (prema trećoj (to je ona strana koju uobičajeno označavamo brojkom 4 ili 2) strani).
Ovršni sudac (na zahtjev vjerovnika (strana kojoj dugujete)) donese rješenje o blokadi računa i oduzimanju iznosa dugovanja povećanog za troškove postupka.
(Ovakvu ovršnu radnju ćete dozvoliti samo u stanju pomanjkanja uma (te vas Zakon u tom smislu štiti ...).)

Ako, ipak (što je uobičajeno) , nemate novaca ali imate nepokretne ili pokretne vrijednosti ovrha se provodi na malo izobličen način. Ovrhom blokiraju raspolaganje pokretninom ili nekretninom koja je pod ovršnim postupkom, procijene vrijednost te je na javnoj dražbi pokušaju prodati. Od novaca koje ostvare prodajom podmiruju dug i troškove postupka (koji su nešto veći od troškova ovrhe bankovnog računa). Mogući viška novaca se prosljeđuje ovršeniku.
Neuobičajena je zakonska odredba koja dozvoljava na prvoj dražbi prodati ovršenu stvar do 70%, a na drugoj dražbi i do 30% od procijenjene vrijednosti ovršene stvari.

Predloženi Zakon o osobnom bankrotu (iako prijedlog) podjednako se uklapa u pravnu normu ...

Prvo, kad je netko dužnik jesu li mu potrebni skupi sudski postupci iako bi ti suci bez takvih procesa imali podjednak osobni dohodak (iz državnog proračuna, poreza)?
Drugo, je li nesrazmjer duga i ovršene stvari zakonita (bez obzira na dugovanje)?
Treće, je li ovrha duga nastalog nerazboritošću dužnika zakonita (i vjerovnik snosi odgovornost za nastali dug)?
Četvrto, je li oduzimanje vrijednosti za namirivanje duga pod uvjetima dozvoljavanja smanjenja prodajne cijene od procijenjene zakonita (zašto bi u ugovornom odnosu dviju strana jedna strana bila prisiljena imati dodatne gubitke zbog namirivanja potraživanja druge strane)?
(Ako je i zakonito, nije zakonito u smislu zakona koji nas uzdižu u civilizacijskom smislu.)

Zakoni koji poštuju dug ne mogu se temeljiti na vlasništvu već na ugovornom odnosu dviju ili više strana (temeljem čega je i nastalo dugovanje).
Hrvatsko zakonodavstvo je na razini svih hrvatskih proizvoda (prepisani i besmisleni). Je li normalno živjeti u državi u kojoj vam zbog duga od 2 kn (čitaj: dvijekune) mogu povećati sudskim (ovršnim) postupcima dug na desetke tisuća kuna i imaju pravo uz sudske troškove ovršiti vam nekretninu čime će vam nanijeti dodatnu štetu od 70% vrijednosti nekretnine?
(Odbijam hrvatskom pravosuđu pravo na monopol, koji koriste na tržišno neprihvatljiv način.)(Nismo u eri vladavine faraona!)

Zaključak: Hrvatska je država nenarodnih diktatura koje nas zastrašuju svim raspoloživim sredstvima (pa i sudskim progonima u kojim možete ostati bez svog imetka samo zato jer ste (ne znajući) stvorili dug od 12 lipa ...
Zakon o osobnom bankrotu po kojem za 30 000 kn možete ostati bez cjelokupne imovine samo je formalni okvir (pravnog zastrašivanja).
Svemoćna partija bdije iznad vas. Feudalnim manirama neposlušnima oduzimaju imovinu (i besplatno je dodjeljuju (pravo)vjernim ...).
Puna usta samohvale, naprednosti (čitaj: antifašizma; nisu oni sposobni u svom seljaštvu približiti se stadiju industrijskog razmišljanja (koje je iznjedrilo i fašizam)),

Koju tipku moram pritisnuti kako bih prekinuo njihovu samovolju i opozvao ovu vlast?
Donošenje (neprihvatljivih i besmislenih; ometajućih) zakona (koji zastrašuju ljude a ne poboljšavaju međusobne odnose) osobina je autokratskih, nedemokratskih, neciviliziranih sustava.
Uzurpiranje vlasti (iako smo , mi narod, nositelji i suvereniteta i vlasti) bez mogućnosti zaustaviti ili opozvati uzurpatore postaje traumatično.
Što moram uraditi kako bih zaustavio ovu vlast i opozvao sve njihove predstavnik?


10

utorak

veljača

2015

Nedemokratska Narodna Republika Cro-reja

Mlada demokracija je izložena pogibelji.
Demokracija je složeniji društveni sustav koji zahtijeva više (kvalitetnih) političkih kadrova koji se smjenjuju (i nadopunjuju).
Hrvatska je oduvijek imala problema s demokratskim ustrojem (bez okupacija i ideoloških zastranjivanja (u krvave diktature)).
Malena zemlja, malobrojno stanovništvo, izloženost brutalnom specijalnom i oružanom ratu (agresiji) u geostrateškom sukobu svjetskih sila.

Sve demokracije (izuzev razvijenih) prirodno teže nedemokratičnosti, samo razvijene demokracije imaju raspršenost političke moći što je jamac održanja demokracije. A raspršenost političke moći je posljedica gospodarske razvijenosti društva ... (Ili, kad shvatite koliko vam je lakše stvarati i živjeti s određenom političkom moći nikad više ne bi ugrozili demokraciju.)
Hrvatska nije razvijena (dostatno) za samo-održanje demokracije. Potrebne su intervencije (borba za demokraciju).

Nepostojanje demokratske tradicije izrodilo je dva povratka nedemokratskih snaga (račanova koalicija, kukuriku koalicija).
Nisu se oni vratili na političku scenu jer su politički jaki (služinčad, varalice i izdajice nemaju snagu), već nije postojala demokratska, hrvatska politička struja koja bi preuzela brigu za državu i boljitak ...
Hrvatska nema paralelno demokratsku alternativu (svi smo uvijek na istoj strani, osim onih koji nisu s nama ... (orjunaši, prosrbi, prorusi, komunjare, ...)).

Umoran sam od obespravljenosti i pravednosti koja me proganja cio život. Htio bih biti neopterećen politikom i krizama, ratovima i osvajanjima. Jer nemamo odnjegovane domoljube (koji su uglavnom domoljublje održavali po tamnicama), jer nemamo postupno odgajane političare, jer nemamo demokratske snage koje stvaraju nova pokoljenja demokratskih svjetonazora.
Uvijek smo izloženi agresiji (pomahnitalih spodoba koje neodgovorno raznose i uništavaju snove o našoj budućnosti).
Nedemokratske (sdp-ovsko orjunaško-kominternovske) snage, u službi britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike (osovine zla) prividno prokazuju i HDZ-ove vlasti kao nedemokratske. Ako su moguće Vlade koje vodi Račan ili Milanović, pomislili bi kako demokratičnost (disperzija političke moći) nije ni zaživjela. To je privid. Hrvatska je (već spomenuto) malobrojna država. Nakon okupacija, porobljavanja, genocida, teritorijalnoga sužavanja prirodno smo svi na jednoj strani. Specijalnim ratom rušenje slabih karika u toj politici poklonici antigermanske osovine zla uspjeli su dva puta (neprirodno, bespotrebno, vrlo štetno) osvojiti (demokratsku) vlast. Iako niti su demokratski, niti su dobronamjerni. Kolebljivost u političkom odnosu prema takvim pokazala se kao slabost (epskih razmjera).
(I Račanova i Milanovićeva vlast je gospodarski gurala Hrvatsku u ponor, politički u ralje globalne ruske agenture ...)
Hrvatska ne smije dopustiti tim i takvim (slugama koje po svijetu traže gospodare, nude im se ...) osvajanje vlasti. Hrvatska se ne smije umoriti u obrani svoje slobode, ne smije se umoriti u traženju puta za boljitak svoga naroda.
Demokracija (makar nepotpuna). Demokracija (makar svi glasali za jednu stranku).




07

subota

veljača

2015

Politika pomirbe i jugoslavenska genocidnost

Politka koja je negirala nacionalne države i ustrajavala u stvaranju nad nacije i nad države (jugoslavenstva i jugoslavije) napokon je dobila potvrdu svoje promašenosti.

Stvaranjem južnoslavenske države (bez Bugarske; uporno bez Bugarske) od začetka je imalo neodrživu tvorevinu (zasnovanu na hegemoniji, iskorištavanju i genocidu).
Kraljevina Jugoslavija je ponudila izrazitu hegemoniju srpstva. Titova Jugoslavija genocid i iskorištavanje.
Sfrjot je od početka zasnivan na genocidu (pokolju Hrvata na Bleiburgu, Križnom putu, raseljavanju i proganjanju u tijeku postojanja te zločinačke i genocidne tvorevine). (Komunistička (socijalistička) revolucija ni ideološki, niti deklarativno nije krila svoje genocidne namjere.)
Hrvatsko proljeće (uključujući Deklaraciju o hrvatskom jeziku iz 1967.g.) poklapa se s novom generacijom hrvatstva (koju je trebalo uništiti).
Tito, titoisti i jugoslaveni (četnici, orjunaši, posrbice, prorusi, podmitljivci, karijeristi, beskičmenjaci, vragovi, ...) su sustavno ustrajavali na progonu i uništavanju Hrvata. Provodili su genocid i politiku uništenja. Otuđenja.
Ni današnji titoisti nisu ništa promijenili u svojim političkim nastojanjima.

Politika pomirbe je uključivala oprost (i pokajanje) za sve zločine koje su počinili titoisti, jugoslaveni, orjunaši, smušenjaci i sve reakcije hrvatskih nacionalista (kojih je bilo zbog dominacije jugoslavenstva znatno manje).
Politka pomirbe je polučila tri značajna rezultata. Prvo, pokazala je novu demokratsku Hrvatsku sposobnu nositi se s (zlogukim) nasljeđem prošlosti. Drugo, omogućila je svima koji su zbog totalitarnog režima i bezgraničnog nasilja napraviti otklon od takvog sustava. Treće, omogućila je u prokazivanju okorjelih titoista i orjunaša (kako prošlih, sadašnjih tako i možebitnih budućih izvora hrvatske nestabilnosti (kao nacionalne države, članice UN-a i države zasnovane na poštivanju međunarodnog prava, što jugoslavenske tvorevine nisu zadovoljavale)).

Presuda ICJ po pitanju hrvatske tužbe za genocid Republike Srbije nad hrvatskim stanovništvom u Domovinskom ratu je krivo adresirana. Sud je potvrdio genocidne radnje ali ne i namjeru (Republike Srbije).
Titovi partizani (dokumentirano i faktički) su od samog početka provodili genocid, vlastitim (partijskim i revolucionarnim) dokumentima potvrđivali genocidne namjere i praksu. Tito i titoisti su stvarali sustav zajedničke države (s posebnim unutarnjim ustrojem, konstitutivnošću pojedinih naroda i narodnosti koje prije komunista nisu imali konstitutivnost), stvarali su JNA (koja je potvrđeno presudom provodila agresiju i genocidne radnje).

Zašto smo, onda, tužbom prebacili sve dokazive genocidne radnje na Republiku Srbiju? Jer su u jugoslavenskim okvirima Srbi nametali svoju hegemoniju? Ili nismo sposobni politiku pomirbe provesti dosljedno?
Politika pomirbe ne podrazumijeva bezrezervni oprost, već katarzu koju jugoslaveni (u svojoj zločinačkoj i genocidnoj naravi) moraju proći do suživota u hrvatskoj nacionalnoj državi (koja bi pravno bila sigurnija da je otpočetka postojala na današnjem određenju).
Možemo li se suočiti s istinom kako je Jugoslavija i JNA bila zajednička tvorevina (u kojoj su nas našim novcima genocidno proganjali naši sugrađani, podrijetlom Hrvati, okrenuti jugoslavenstvu i prosrpstvu)?
Možemo li se suočiti kako politiku pomirbe nismo iskoristili za humano okončanje nad nacionalne politike (koja u međunarodnom pravu ne pruža posebnu sigurnost od genocida i ratnih šteta, pa čak niti uobičajenu sigurnost što je iskorišteno na našu vlastitu štetu ...)?
Možemo li se suočiti sa stoljetnom politikom demografskoga, teritorijalnoga i svekolikog uništavanja svega hrvatskog?

Je li trebalo podići optužnicu za genocid i protiv SFRJ (pa na temelju presude razriješiti s nositeljima politike koji se vole prikazivati mirotvorcima, humanistima, naprednima ...)?
Hrvatska mora sustavno (povijesno) razlučiti zablude i obmane. Zauvijek onemogućiti kreatore i supomagače nekažnjenog genocida nad Hrvatima.
Nismo voljni pružati novu priliku zlotvorima!

Hrvatska za sva vremena!


04

srijeda

veljača

2015

Osovina zla je nekažnjena

Presuda Međunarodnog suda u Haagu uz nedosljednost sudskog iskaza koji nedvojbeno ukazuje na nedosljednost u odlučivanju ipak ukazuje na dosljednost u postupanju.

Nije Republika Hrvatska izgubila na tom sudovanju. Bilo bi žalosno kad bi jedna polufeudalna, zaostala turska provincija Srbija ikako uspjela protu težiti hrvatskoj tužbi (za stoljetni genocid i širenje pod velikosrpskom idejom). Vojvodinu su u stotinu godina naselili posrbljenim življem, Kosovo su stoljetnim terorom pokušali srbizirati (bezuspješno), Makedoniju su stoljetnim (vojno-diplomatskim igrama) razdijelili (prepuštajući 3/4 Makedonije grcima), Crnu Goru su pokušali srbizirati slavenstvom i pravoslavljem, BiH (većinom muslimanski živalj) su GENOCIDOM uništavali a Vlahe pravoslavljem srbizirali (bosanske Hrvate zastrašivali, ubijali i iseljavali), Hrvatsku nisu imali namjeru srbizirati (iako su hrvatske vlahe paravoslavizirali i posrbljavali). Nisu Srbi genocidni, instrumenti produžene ruke (vojno-političko krilo) su u ime Srbije i srba stoljeće provodili genocid (nekažnjeno).
Napretkom međunarodnog prava, iznova se stvarao instrument (genocida) koji je izmicao tom pravu.
Uzmemo li kreatore i tvorce tog prava, onda ćemo spoznati i planere monstruoznog stoljeća krvi i patnje o kojima govorimo.
Nije Tito stvorio sustav koji će nekažnjeno provoditi genocid. Tito je bio priglup.

Britansko-rusko/sovjetsko/ruska antigermanska politika osovine zla tvorac je stoljeća genocida. Srpskog divljanja bez valjane osude i kazne.
Hrvatski faktori u kreiranju tužbe za genocid su izvršili korekturu (dostatnu za povoljan ishod tužbe u korist (ne)optuženih (britanaca/rusa)srba.

Hrvatska je skupo platila tranziciju od integriranosti u područje Srednje Europe (Austro-Ugarska) prema slavenskoj tvorevini (Jugoslavijama), a ne prema vlastitoj samostalnosti.
Ukazati na geostrateško i vojno okružje (našeg stradanja) iziskuje prokazivanje supomagače jedne politike koja nema opravdanja, niti smije imati budućnost, ma što sudovi presudili.
Moramo ukazati na domaće političke snage (osobe i političke ideje) koje su nas (bezrazložno) izložile (nekažnjenom) stoljetnom stradanju. Umanjeni smo teritorijalno, demografski. Preostali su osiromašeni i napaćeni.
I bez lustracije moramo javno osuditi politiku koja nas je izložila strahotnim stradanjima i razaranju, uništavanju. (Bez da prozivamo Srbe i Srbiju; njihove namjere su ionako pod povećalom međunarodnih instiucija.)
Greška je prebacivati težište uzroka i posljedica genocida na Srbiju. Genocid su podupirale (amorfne) političke struje (sljedbenice nekih vanjskih centara moći) koje su nastojale i nastoje ozakoniti takve postupke u samom političkom tkivu Hrvata i Hrvatske.
Uz takve, teško je bilo moguće na sudu prokazati kreatore i supomagače GENOCIDA. Nisu Milanović, Josipović, Pusić, Pupovac, (Bakarić, Blažević, Vrhovec, Šuvar, Račan, ...), ... spomenuti u tužbi (a glavne su karike pripreme, provođenja i prikrivanja genocida).
Nije Hrvatska u pravnom sukobu sa Srbijom (taj bi pravni spor riješila u svoju korist), već ratuje protiv bezlične, zločinačke osovine (antigermanske politike koja se prelama zbog geostrateških razloga preko nacionalnih interesa Hrvatske).
Sud je samo zabetonirao (ne)prokazane zločince dajući poticaja nastavku takve politike (koja neumitno rezultira nastavkom provođenja politike zla).
Ali, ... za našu budućnost moramo prihvatiti sudsku odluku i uistinu se okrenuti od Srbije (koja, izgleda nije, kriva iako se tako osjeća) i pronaći istinske krivce!

Kaznimo domaće izdajice! (i njihove nalogodavce)


03

utorak

veljača

2015

Titoisti prouzročili nekažnjeni genocid

Tužbe pred Međunarodnim sudom u Haagu su nakon 16 godina dobile epilog.
Pravno argumentirani pravorijek nije sporan (iako mediji obmanjuju stanovništvo).

Pravni spor se odnosio na odgovornost Republike Srbije (što je sud osporio), u srpskoj protutužbi tražila se odgovornost Republike Hrvatske (jednako osporeno). Sud nije osporio genocid već odgovornost vlada suverenih država za ta postupanja.
Postojanje genocida, a ne postojanje pravne odgovornosti za tu (antičovječnu) radnju ukazuje na naše zablude.
Pravnu odgovornost snose neimenovani čimbenici. Imenujmo ih!

Slijedom ... Što smo (Mi, Hrvati!) tražili u zajedničkoj državi sa srbima? Obrazloženje presude o genocidu obrazlaže se genocidno djelovanje JNA i srpskih postrojbi ali ne s ciljem uništenja već proširenja teritorija. JNA ne postoji, srbi su u Jugoslaviji bili konstitutivni ...
Tko je omogućio i podržavao konstitutivnost srba u cijeloj Jugoslaviji, tko je zagovarao postojanje JNA (koja je branila srpske interese oružjem kupljenim našim novcima)?
Unatoč višedesetljetnom trudu titove jugoslavije prikazati nesvrstanu Jugoslaviju i titov samoupravni socijalizam rješenjem nacionanom krvoproliću ispostavilo se kako je upravo ta politika stvorila uvjete nekažnjenog srpskog divljanja (genocida, nehumanog preseljenja).
Cijela politika se dobro uklapa u geostrateško ovladavanje prostorom britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske osovine zla ...
Kupovali su oružje i vrijeme za srpsko jačanje i suprostavljanje Hrvatima (posrbljavanjem Vlaha, odhrvaćenjem muslimana u BiH), ratnim razaranjem (prijelazne i raspadajuće nad državne tvorevine u koju smo stupili zahvaljujući orjunašima i komunjarama) bez odgovornosti ...
Ciljano zlo ... za koje se znaju krivci. Domaće izdajice ("domaći izdajnici" su orjunaši, prosrbi, komunjare, ...).

Bratstvo i jedinstvo je prouzročilo nekažnjeni genocid (i u vrijeme partizanštine, kao i kasnije, tijekom postojanja sfrjota, te tijekom Domovinskog rata). Zbog toga smo Tita mrzili više do uobičajene zločince, a titoiste optužujemo za nekažnjeni GENOCID.



Klovićevi dvori (borba protiv gladi)

Kukuriku vlada, iz nepoznatih razloga dobila je prigodu upravljati državom (Hrvatskom).
Neodgovornost i ustrajno rušenje zakona i normi dobrog ponašanja njihovo je trajno obilježje.

Razni analitičari pokušavaju protumačiti (pozadinu) političke neodgovornosti. Zapravo, nitko ne vjeruje u izborni odabir baš ove i ovakve vlasti.
Komunisti nigdje u svijetu nisu dobili demokratske izbore. Orjunaško, komunjarsko, boljševički sinovi (ateisti, prosrbi, ruski agenti, ...) ponajmanje. Po okončanju druge Jugoslavije, ponajmanje. Zbog Domovinskog rata još manje. (Zbog Kraljevine Jugoslavije, nikako. Zbog Bleiburga i Križnog puta, nipošto. Zbog jasenovačkog mita, ni slučajno.)
Kako je onda moguće pa se upravo takva vlast sručila na Hrvatsku?

Potpuna neodgovornost posljedica je psiho-fizičkog (ne)razvitka nositelja vlasti.
Ishitrenost donošenja (krivih) odluka osobina je (kao niti jedne druge vlasti koje su vladale Hrvatskom od doba narodnih vladara) upravo milanovićeve vlade.
Posljednja odluka o preseljenju ureda Predsjednika RH iz vile na Pantovčaku u zgradu u Visokoj ulici primjer je kontraproduktivnog poimanja vlastite pozicije.
Držati vlastitog kandidata u vili na Pantovčaku 3 godine, a 16 dana prije isteka njegovog mandata užurbano (bez obavezne "gluhe" sobe koju predsjednici/predsjednice članica NATO saveza moraju posjedovati) je imulsivan čin (odmjerenog sukobljavanja sa NATO savezom). Čin poticanja uplitanja NATO članica u unutarnje pitanje jedne članice. Otvaranje vrata istovrsnom pravu Ruske Federacije na otvorenije intervencije i zadiranja (osporavanja državnog prava) nekih Ruskoj Federaciji važnih država.

Kako politička tumačenja koincidiraju s tvrdnjom kako se radi o psiho-fizičkoj zaostalosti vladajuće (ruske) klike?
Uplitanje (po povelji UN-a) druge države u unutarnja pitanja bilo koje članice UN-a je nedopustivo. Postavljanje psihičkog bolesnika (s jasno profiliranom i stabilnom bolešću) jamac je političkih postupaka koje ne možete okarakterizirati kao upliv (do upliva više sile koja potiče mesijansku ulogu premijera i njegovih jahača (apokalipse) koji ga prate).
Kontrolom medija izazivate reakcije premijera koje odgovaraju vašim političkim ciljevima.
Kako premijer ne ide na savjetovanja (srpsko-ruskih agenata), onda je psihopat koji, za čudo, sve svoje poteze izvodi na opće zadovoljstvo Moskve i Beograda.
Kako je riječ o potpuno poremećenoj politici (izvan okvira međunarodnog prava i povelje UN-a), ni psiho koji slijedi tu politiku ne može biti okarakteriziran kao normalan.
O odgovornosti, težnji za društvenim priznanjem i sagledavanju uloge spone prošlih i budućih generacija, suosjećajnosti, miroljubivim težnjama, ... ne treba govoriti. Svakako ne govore u prilog psihički zreloj osobi (osobama) i politici.
Ovu vlast treba zaštiti zakonom i trajno je držati na uvid svim budućim naraštajima (nakon satrapa i zločinca Tita, titoisti su ono što smo najmanje željeli ...). Treba sagledati politiku pomirbe i povezati djelovanje ove vlasti sa potpuno iracionalnim snovima o državničkoj i svjetskoj ulozi Tita (u interesu Sovjetskog saveza/Rusije, najveće svjetske antidržave).
Ispada kako smo (bespotrebno i bez posebnih interesnih razloga) bili samo poligon za psihološki rat (izigravanja međunarodnog prava). Zbog tog obilujemo ispodprosječnim vođama psihopatskih karakteristika i ambicija koje nadilaze okvire seljačića (kojima je borba protiv gladi nanijela teška oštećenja perceptivnih centara (koji nisu jedini stradali)).
Gladovanje jedne nacije se očituje u psiho-poremećenosti vođa koji joj se nameću ... (krivi smo jer pored nas odrastaju (izgladnjele) poremećene osobe koje su preskočile normalan razvoj i njihova je sudbina nepopravljiva).
Uz sve poveznice smjerne (ciljane) politike, ipak se radi o izgladnjelim osobama koje imaju anti logiku, a manipulirati takvima je pravo umijeće (ruske psihološke škole). (Uz jedno dobro djelo koje urade svojim gospdarima, počine još pet koje su potpuno štetne i za gospodara i za njih...)

Psihopatologija kao umjetnički eksponat, koji bi morao trajno promijeniti našu svijest.
I Tita i titoiste treba izložiti u muzej (kao trajno opomenu svima koji drže do života).
(Umjesto preseljenja predsjedničkoga ureda u Visoku ulicu, trebalo bi premijera preseliti u Klovićeve dvore ...)


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se