30

utorak

prosinac

2014

Zna se!

Izborni rezultat kandidata Živog zida ima svoju genezu.
Nekadašnji HDZ (Tuđman & co) je imao istinsko tumačenje političkih događaja. To bitno nedostaje svih HDZ-ovim garniturama iza Tuđmana.
HDZ je stranka koja je imala moto Zna se!
U dobrom duhu kompetetivnog sudjelovanja porazili su sve svoje (političke) protivnike. Porazili su i agresora (u pravednom i obrambenom ratu).
Takvim političarima nije bilo teško provoditi politiku pomirbe. Akademici.

Kasnije je HDZ spao na Granića ili Pašalića, Pašalića ili Sanadera, Sanadera ili Kosor. Sanader nije (protivno površnom uvjerenju) izborno pobijedio Račana (pobijedila ga je bolest).
U drugom mandatu sanaderov HDZ je još manje znao. Ni danas ne zna zašto je Sanader podnio ostavku (što nas niti ne interesira).

Sanader je podnio ostavku jer je instaliran od službi trebao poslužiti novom uzletu SDP-ovaca (orjunaša, okorjelih prosrba i ruskih agenata) zaostalih i nepromijenjenih politikom pomirbe.
Politika pomirbe je humana politika, ali nije trajnog karaktera. Pomirba traje onoliko koliko je potrebno spoznati kako su neki pripadnici zločinačkog prosrpskog, proruskog titoističkog komunističkog sustava ostali na ideološkim i operativnim postavkama tog poraženog projekta.

Manipulacije službi sigurnosti povratka Račana, podmetanja Sanadera (kojeg je po tuđmanovoj bolesti Manolić spremao za preuzimanje HDZ-a, kasnije ostvareno na poznat način), cjepkanja (moćnog) HDZ-a Sanaderovm dvoličnošću (prema najvećem glasačkom krilu HDZ-a Glavašu), smanjenju diplomatskog i pravnog prostora u odnosima s ICTY-em, ...
Službe su odigrale neslavnu ulogu u postavljanju (izbornim prevarama) Mesića i Josipovića. Osvojili su kontrolu sigurnosnih službi i producirali specijalni rat protiv Hrvatske.
Kriza je posljedica nesposobnosti donošenja odluka, a najveći generatori krize su bili Mesić i Josipović. Veleizdajnici i odgovorni po međunarodnom pravu.
NATO optužbe na račun Mesića, Josipovića i Milanovića za odavanje NATO tajni Srbima i Rusima je simptomatično ...
Nesposobnost HDZ-a suprotstaviti se takvim politikama je bitno okrnjila ugled pokreta/stranke. HDZ je stekao ugled nudeći najsposobniji kadrove koji su znali odgovore na postavljene probleme.

Živi zid je pokrenuo (manipulacijom deložiranih i blokiranih) politički proces na koji oni protiv kojih je usmjeren taj proces moraju imati odgovor. HDZ je prozvan (HDZ Zna!).
Plenkovićev odgovor o protestnim glasovima je mlaka (nedostatna) reakcija polu intelektualca zabavljenog svojim pozicioniranjem i rješavanjem materijalnog statusa. Upravo ono protiv čega se Živi zid javno zalaže. Dolijevanje ulja na vatru.
Akademski HDZ bi protumačio pojavu Živog zida kao instruiranog (vođenog) političkog projekta oduzimanja glasova, usmjeravanja pozornosti i specijalnog rata protiv Hrvatske.
U slučaju uspjeha te inicijative, Živi zid bi bio ugušen (a partija i slobodoumni pojedinci bi tumačili to nedemokratskom, vlastohlepnom i autokratskom politikom). Akademici bi znali (kako je to loša interpretacija scenarija koji se odvio).

U kontekstu politike osovine zla (anti germanska politika britansko-rusko/sovjetsko/ruska osovina), Živi zid je protivno sveukupnosti društvenog angažmana HDZ-ove državotvorne i domoljubne politike potakao bunt dijela stanovništva (ovršenika, mladih, blokiranih) i ponudio vodstvo u toj pobuni.
Društvena pobuna ima ciljeve, metode i rezultate pobune. Kako je riječ o marginalnim (ugroženim) skupinama društveno strukturiranim bez obzira na izborne rezultate (radi se o desetom dijelu društva) nisu sposobni, posebno uzimajući u obzir tko ih vodi (Pernar, Sinčić, službe), ostvariti utjecaj u društvu. Morali bi imati izbornu većinu kako bi ostvarili svoje (nelegitimne) ciljeve.
Ali, ne radi se o participaciju u političkoj moći (što je cilj demokracije, pa samim tim se ne protivim pojavi Živog zida).
Pozivanje na protest i bunt mladih, traženje društvene pravde zadire u (ono što bi akademici znali, i time bi HDZ bio ozbiljna vodeća stranka) preispitivanje pravednosti političkog participiranja osoba koje su stvarajući dugove potpali pod ovršne zakone (neodgovorni i neozbiljni), mladih koji nisu podnijeli teret rata (a hoće uvećati svoju političku moć relativizirajući učinak tog rata), blokiranih koji su (ne)poslovno gradili odnos u platnom prometu.
Ideološki, ali ne i naučno, tumačenje Živog zida o sustavnom onemogućavanju funkcioniranja tih skupina je kratkotrajna karta postojanja. U slučaju ikakve participacije takvih u vlasti i donošenju odluka bitno bi smanjio funkcionalnost (i pravednost) ionako klimavog sustava (izmučenog specijalnim ratom).

Najvažniji aspekt Živog zida je poticanje mladih na politički organizirani angažman (pod geslom pravednog društva).
U drugim (pravednijim) društvima mladi bi prihvatili zasluge izranjavane i napaćene braniteljske populacije, preuzela zahvalno brigu o materijalnim i ostalim potrebama te populacije (sretna što osobno nije prošla ratna stradanja). Ili bi u malo manje pravednim društvima (naše društvo spada u takva društva) održavajući društvenu strukturu (i stratifikaciju) uložila trud u nova osvajanja (ekspanziju društva). To su agresijska društva. Hrvati imaju neriješene odnose u pogledu BiH. Drina.
Upravo zbog kanaliziranja energije, sukladno politici anti germanske politike britansko-rusko/sovjetsko/ruske osovine zla mlade organizira tajna služba u interesu spomenute politike i osovine.
HDZ-ov bi akademik znao što mora uraditi (ustrajavajući na svehrvatskoj politici izgradnje potpunog i zrelog društva.
Ovako imamo polu mutave gubavce koji se vesele našoj (hrvatskoj) agoniji još neko vrijeme ...
Do sputavanja Plenkovića, Hebranga i još nekoliko HDZ-ovih polutana i pojave izvorne hrvatske političke snage. Najsposbnijih hrvatskih sinova koji će uložiti trud, znanje i sposobnost za dobrobit svih nas.
HDZ Zna!

Svi za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!

29

ponedjeljak

prosinac

2014

Zid žive Hrvatske (nema protestnih glasova)

Prvi izborni krug (i još jedna izborna prijevara) je za nama ...

Rezultati se ne podudaraju s očekivanim (neki bi rekli kako se zbog tog i održavaju izbori).
Ostaje primijetiti kako se u Hrvatskoj nesklad očekivanih rezultata događa prečesto (katolička, nacionalna, prosrbima i prorusima izmučena zemlja glasuje/glasa za lažove, krvnike, ateiste, nehrvate ...).
To upućuje kako Hrvatska uopće ne glasuje.

Tumačiti oko 300 000 biračkih glasova za predstavnika Živog zida "protestnim glasovima" je ludost.
Ciljana skupina (građani pod ovrhom) nisu politička snaga (pobogu, niti "kreditiće" nisu sposobni vratiti, organizirati vlastiti život i bez ovrhe podmiriti ta dugovanja). U društvu koje se strukturira i raslojava, dužnici su ovisnici i ne pokušavaju preuzeti vlast. Model političkog organiziranja takvih je plod partijsko-ruske agenture. Onako kako sustavno guraju srbe (u vladu, javne funkcije, medije) tako ranjivu skupinu kroničnih dužnika guraju u ralje bezobzirnosti. Hrvatskoj najmanje treba politička stranka osoba koja je potrošila tuđi novac i priželjkuje saborsko ili predsjedničko mjesto s kojeg bi te dugove prestrukturirali (politički "prelili" na one uspješnije).
Ne radi se o gubitku suosjećanja s dužnicima, ali dodijeliti političku moć takvima je boljševičko-ruski model potpunog uništenja Hrvatske. Nesposobni nisu ravnopravni (iako ih je služba objedinila i predstavila kao značajnu političku snagu). Europarlamentarni zastupnik HDZa Plenković je poprilično površan (što je postala trajna osobina istaknutijih HDZovaca nakon tuđmanove smrti) i lakomislen, jer je nesposobni karijerist kojeg treba najuriti iz HDZa.
Glasovi predsjedničkom kandidatu Sinčiću (niti ne znam kako se zove) zahtijevaju podrobniju i smisleniju rasčlambu i osvrt. Pogotovo što postoje elementi koji ukazuju na izbornu malverzaciju. Nekad je HDZ obilovao akademicima koji su takve pojave stručno sagledavali. (Nekadašnji HDZ ...?)

Milanovićevo obraćanje na dalekovidnici u kojem je izrekao objede na račun HDZa zapravo su javna poruka o neriješenim odnosima koji će se rješavati ako HDZ postavi pitanje izborne krađe.
Milanović nije napomenuo kako je HDZ bio pljačkaška stranka u vremenu kad je njegov otac bio član te stranke (prešavši iz skh), te je učlanio sina Zorana u istu pljačkašku stranku sina Zorana kojem je to omogućilo ulazak u MVP (i diplomatski status). U isto vrijeme, ja kao jedan od vjernih članova koji je sudjelovao u osnivanju i postavljanje stranke sam istupio iz stranke i bio dugogodišnji visokokvalificirani nezaposlenik (vjerojatno s visokom stručnom spremom imam najduži staž na zavodu za zapošljavanje). Treba napomenuti kako Zoranov djed (okorjeli orjunaš, u kraljevini jugoslaviji) nije postao član HDZ-a samo iz razloga jer je pokojni. Pred očima nam vrše političke nagodbe!?

Upravo je nezakonito (podložno krivičnom progonu) istupanje Zorana Milanovića i nikakav odgovor HDZ-ovih pravnika indikator sumnje kako su glasovi Sinčića "fabricirani".
Nema protestnih glasova. Postoji samo izborna malverzacija.
Postoje HDZ-ovi simpatizeri, koje stranačka politika ne obavezuje i spremni su povesti pravnu i ostalu borbu protiv uzurpatora demokratskog prava koje Milanovići opstruiraju.
Pun nam je Q nesposobne orjunaško-pljačkaškog krkana, pun nam je Q nesposbnjakovića koji za tko zna čiji interes upropaštava naše živote. Više je on rušenjem BDPa popljačkao nego stotinu HDZovih vlada.
Milanovići, Živi zid je produkt tajnih službi (koje su pod kontrolom partije i Pantovčaka), ali postoji Zid žive Hrvatske koji se neće uplašiti krkana (koji okolo vrše politička umorstva i zastrašivanje).
Vrijeme ti je isteklo. Partiji je vrijeme isteklo. Orjunašima je vrijeme isteklo. Vrijeme je isteklo svima koji se igraju s vremenom.
I onima koji nemaju snage zaustaviti specijalni rat protiv Hrvatske! Svima koji produžavaju agoniju u ime britansko-rusko/sovjetsko/ruske osovine zla.


Ovo je odgovor i Milanovićima i Josipovićima, protiv vas je Zid žive Hrvatske!




Notturno


Ćuk ili netopir
lavež prvog izbornog kruga je za nama





28

nedjelja

prosinac

2014

Kolinda mora pobijediti samo Partiju

Teško mi je pala izborna šutnja ...

Kujundžić, šarlatanskim nastupima i nekvalitetnim programom (ako se to može nazvati izbornim programom) na glasalištima je prošao sukladno vlastitoj kvaliteti (glasovi očajnika).
Više od Kujundžića zabrinjava (bez obzira na broj glasova) Sinčić. Njego vi su glasači očajnici koji očekuku razrješenje svojih dugovanja njegovim dolaskom na vlast. Ali ...
Nekolio stotina tisuća očajnika nisu politička snaga. Oni ne mogu podmiriti niti svoja dugovanja ...
To zabrinjava. Njihov će status nakon (poprilično manipuliranog i bolesno ambicioznog) političkog istupa Živog zida biti još lošiji. Društvo se stratificira, društvo se strukturira. Političkim zahvatom (blokirani su politička manjina, koliko god se osjećali brojnima) neće riješiti svoje materijalno-pravni status (bez suglasnosti ostaka društva).
Manipulacija Živim zidom ima, po mom mišljenju, zadaću zakopati te dužnike na samo dno društvene ljestvice.

Josipovićev izborni status uistinu ne odmiče od komesarskog imenovanja (prve je izbore dobio aktivnim sudjelovanjem sigurnosnih službi protiv obavještajnog podzemlja po riječima samog Josipovića). Partijski kandidat ne može pobijediti na demokratskim izborima. Mora varati.

Kolinda Grabar Kitarović, iako sustavno zakinuta za ozbilno medijsko prezentiranje vlastitog izbornog (zrelog) programa odlukom i urotom svih javnih medija RH (što ukazuje na upletenost, nadam se ne još dugo na dužnosti, tajnih službi) mora pobijediti partiju i pobijediti na izborima. Sva sreća, partija zbog svog kandidata (josipovića) ne dopušta druge kandidate (što nije sputalo Kolindu).

Vrijeme je za čistke na Pantovčaku i u sigurnosnim službama.



27

subota

prosinac

2014

Svi za Hrvatsku (Tajna dvaju svjetova)

Podjela svijeta na super sile (poslije 2. svjetskog rata radilo se o dvije sile, USA i SSSR-u) prouzročilo je i formiranje globalnih politika (dvije globalne politike).
U toj podjeli sve zemlje koje su potpale pod američku globalnu dominaciju imale su sreće nositi se sa potrošačkim društvom, lošim kreditima, liberalnim ili nekim drugim kapitalizmom, nepravednom raspodjelom bogatstva, dominacijom krupnog kapitala, napadaja socijalističko-lijevih ideja ...
Oni koji nisu bili te sreće potpali su pod sovjetsku doktrinu diktatura, dirigirane teške industrije, pomanjkanje kupovne moći, nedostatak osobnih sloboda i tehnološko zaostajanje.
Svijet je, zbog sigurnosnih razloga (posjedovanja atomskog oružja), ograničio razvoj atomskog oružja na pet nuklearnih sila (i dva vojna bloka).
Nije mogla postojati država isključena iz sigurnosnog sustava, država koja nije pod nečijim nadzorom.

Raspadom Sovjetskog saveza (padom Berlinskog zida) stvorili su se (povijesni) uvjeti za istupanje iz socijalističko komunističkog bloka (sovjetskih satelita) kojem je Jugoslavija (iako osnivačica Pokreta nesvrstanih) pripadala. Hrvatska je platila cijenu istupanja višegodišnjim ratom (protiv agresije).

Politika stvaranja neproduktivnog društva, neinteresantnog sjeverno-amerikancima i partnerima, politika je koju je provodio Tito, titoisti (nakon titove smrti), a i neotitoisti (račanova koalicija, milanovićeva koalicija, Mesić, Josipović) nakon hrvatskog osamostaljenja.
Ova (kukuriku) vlada nije sposobna voditi hrvatsko društvo, ali provodi politiku osiromašenja (ne bi li otjerali sjeverno-amerikance, na čije bi mjesto nastupila Rusija).

Hrvatska je morala sputati odabir titoista, prorusa. Nakon njihovog izbora, ne postoji demokratska mogućnost korekcije vlasti. Ne postoje drugi demokratski izbori. Samo nasilje, novi rat. Ulični (demonstracije), građanski ili novi regionalno-globalni (ukrajinska kriza).

U nedjelju na izborima ne birate predsjednika/predsjednicu Hrvatske. Birate blokovsku pripadnost (Sinčić je predsjednički kandidat koji ističe kako je Hrvatska postala članica NATO pakta saborskom odlukom (bez referenduma)(iako bez pripadnosti NATO paktu pripadamo putinovskoj despotskoj istočnjačkoj nakupini)). Birate pripadnost civilizacijskom krugu, birate mogućnost ili nemogućnost demokratskog sudjelovanja u vlasti.

Svijet je podijeljen (na slobodni svijet i ostatak). U nedjelju ne odlučujete samo o svojoj pripadnosti, odlučujete o sudbini budućih naraštaja.
Birate demokraciju ili despociju (laž, zastrašivanje, podvale). I loša demokracija je bolja od despocije.
Birajmo (biramo) budućnost Hrvatske!

Svi za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!



25

četvrtak

prosinac

2014

Božić (U nama)




Čestit Božić



23

utorak

prosinac

2014

U * materinu!

Politika osovine zla (antigermanska politika osovine zla britanija-rusija/sovjetski savez/rusija) uspostavljanja kontrole nad teritorijem (geostrateškog poimanja moći) stvarala je uvjete (kaos) svojoj politici ... (politika osovine zla stvarala uvjete svojoj politici?? da, politika osovine zla je zabranjena poveljom UNa ...).
Kako u Hrvatskoj učestalo javno napadaju nacionalne (naročito nakon sloma jugoslavenstva) i državotvorne politike dužnost mi je navesti kratki pregled jugoslavenstva (i ponuditi zaključke).
Sporazume Mažuranića, Vuka Karadžića o ujednačavanju jezika (množina) iz sredine 19. st. pratilo je nasilno političko propisivanje jezične norme (u Hrvatskoj). Jugoslavensku ideju, uz biskupa Strossmayera, promovirali su svi važniji hrvatski političari (Starčević, pravaš Fran Folnegović, Radić, (pravaš) Supilo, ...). Ta politička struja je obilježena miješanjem termina "narod", "narodnost", "nacija", "pleme" , a naziva se INTEGRALNO JUGOSLAVENSTVO.
Bilo kakvo odstupanje od takve politike jugoslavenstva strogo je sputavano od strane međunarodnih sila (prvenstveno britanije), a najpoznatiji primjer je političar F. Supilo (koji je u tijeku Prvog svjetskog rata i rada u Jugoslavenskom odboru intervencijom britanaca zaustavljen u borbi protiv srpske dominacije ...).
Slom integralnog jugoslavenstva (koji je iznjedrio ORJUNA-u) se manifestirao nagodbom Cvetković-Maček, nastankom Banovine Hrvatske.

Integralno jugoslavenstvo je zamjenilo UNITARISTIČKO JUGOSLAVENSTVO. Građeno na jugoslavenskom nacionalizmu i ideji nove socijalističke nacije zaživjelo je samo u elizama (socijalističkim). Slom unitarističkog jugoslavenstva je nastao nastupanjem S. Miloševića i pokušaja ostvarenja velikosrpskog plana. I unitarističko jugoslavenstvo je bilo poticano/nadzirano iz vanjskih centara moći (Sovjetski savez).

Promašene politike su nametane silom (krvavim režimima), koristile su neadekvatne definicije pojma država, nacija (i unatoč zabludama svojih političkih oponenata, ustrajno su svjesno podržavale krive političke postavke).
Sputavanje i odlaganje formiranje hrvatske nacije prouzročilo je demografske i teritorijalne (nenadoknadive) gubitke. Hrvati su u trajanju dviju jugoslavenskih političkih ideja odratovali mnoge ratove. I za sve bili proglašavani krivima, iako su njihovi protivnici (po metodologiji proglašavanja krivice) istovremeno radili stvari koje su kažnjivije od hrvatskih postupaka.

Zaključak: antigermanska politika osovine zla britanija-rusija/sovjetski savez/rusija nastojeći umanjiti moć Njemačke, proučavajući novonastalu naučnu disciplinu geostrategiju, provodeći specijalni rat (strategiju kaosa), koristeći oružane ratove (koji su se odvijali), uspostavljali su (neprirodne) političke sustave vojno-političkog antigermanskog savezništva protivno geostrateškim interesima stanovništva. Trajna briga za stanovništvo nije iskazana (primjer su Grčka (s višestrukim teškim krizama), Rumunjska (obilježena diktaturama), Poljska (poljsko stradanje i diktatura), Češka-Slovačka (diktatura), Mađarska (diktatura), Bugarska (diktatura), Albanija (diktatura), Austrija (ruski protektorat i uvjeti neutralnosti), ...).
Antigermanska politika u Hrvatskoj koju su provodile (jugoslavenske) političke elite je protivno preporukama i povelji UN-a, prouzročila teška stradanja stanovništva i svi akteri takve politike moraju biti prokazani i osuđeni (orjunaši, jugoslaveni, partizani, komunisti, socijalisti, ljevičari, agenti ... svih boja). Ta je politika u exJugoslaviji imala zadaću smanjiti moć i utjecaj papinske i progermanske (sređenije i produktivnije) Hrvatske, a ojačati moć (prvenstveno demografski i teritorijalno) nacionalno i civilizacijski neformirane Srbije (koja bi samim dobitkom pristajala na antigermansku politiku).
Hrvatske su političke elite sve odreda radile protiv interesa Hrvatske. Pod tim podrazumijevam i Starčevića, Radića, .... (jedina politička struja koja ne spada u te elite su frankovci, koji su nasilnim prekrajanjem povijesti anatemizirani ... za znatno manje stvari negoli su radili i rade njihovi kritizeri).
Kočenje formiranja hrvatske nacije (zajednički teritorij, jezik, nacionalne ustanove, država, ...) imalo je zadaću proširiti srpski grudobran na povijesno nesrpske zemlje (ako nisu srpske, onda su hrvatske !?) ali političkom poviješću (koju srbi na tim područjima nisu imali u državnopravnom smislu). Nakon tog su stalno zahtijevali državna prava (što je obzirom na vrijeme trajanja takvih zahtjeva i usklađenost sa antigermanskim stavovima začuđujuće sinhronizirano te ukazuje kako nije riječ o slučajnosti).

"Nacija je etapa u razvoju naroda koja se očituje u stvaranju države.

Nacija ima - zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom poličkih institucija i tijela, običaji i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa. Unatoč svemu, nacija nije društvo i ne prekoračuje prag političkoga reda odnosno nacionalne države."
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacija

Zadugo vam se u Hrvatskoj nitko neće usuditi zagovarati politiku protivnu politci osovine zla ...

jugoslavenski odbor


22

ponedjeljak

prosinac

2014

Partijaši, tko vas *!

Predizborna kampanja za predstojeće predsjedničke izbore u dijelu predizbornih skupova pokazuje nesrazmjer okupljenih na tim skupovima i anketa podrške objavljenih u medijima.
Nelogično je po anketama imati glasačku prednost a na predizbornim skupovima okupiti sveukupno 1000 ljudi na svim svojim skupovima (unatoč 200 000 potpisa podrške za predsjedničku kandidaturu; protukandidatkinja je prikupila preko 320 000 potpisa podrške).

Partijska (SDP je i nazivom partija a ne stranka) mašinerija se upregla u širenju teze o stranačkoj podršci na predizbornim skupovima (i još jednom dokazali kako ne shvaćaju bit demokracije).

Teza I
HDZovi predizborni skupovi su rezultat stranačke discipline i nisu odraz glasačke podrške biračkog tijela (iako su i stranački pripadnici glasači, brojnije pojavljivanje na predizbornim skupovima ne ocrtava stvarnu podršku biračkog tijela).

Teza II (ne postoji).

Teza III
Partija se komitetski odlučila kandidirati nespretnog, nerazgovjetnog (govorna mana), lijenog, nezgodnog (tjelesno zapuštenog poluslijepog, sijedog, debelog), neuglednog (profesora bez akademskog ugleda), licemjernog, laživog (predsjednika koji koristi službeni utjecaj nad sigurnosnim službama za kazneni i ostali progon političkih neistomišljenika). (O demokraciji i demokratičnosti takvog pristupa možda drugom zgodom, ili možda nikada ...)


Kako je svrha predizborne kampanje pridobiti neodlučne glasove ili glasove koje bi se raspršili na druge kandidate, kampanja Ive Josipovića i pokušaj partijske mašinerije prikazati nesrazmjer anketa i uspjeha na predizbornim skupovima poprima tragično zabrinjavajući karakter.
Bez obzira na strukturu i relativitet glasača koji se pojavljuju na HDZ-ovim predizbornim skupovima (što se koristi u obrazloženjima nesrazmjera anketnih predviđanja s brojem okupljenih na tim skupovima), problem Josipovića, propagandne partijske mašinerije i anketnih predviđanja se sastoji u paradoksu (upravo) partijske podrške Josipoviću (predsjedničkom kandidatu) i potpunom neuspjehu njegovih predizbornih skupova.
Josipović (osim partijskih glasača) predizbornim angažmanom ne uspijeva privući pozornost ostalih glasača i glasačkih skupina. (Čime u potpunosti dokazuje neutemeljenost anketnih predviđanja.)

Josipović je izgubio izbore (jedini on to još ne vidi)(i njegova partijska mašinerija).


19

petak

prosinac

2014

Josipović je izgubio izbore (iako još nisu održani)(labuđi pjev jednog titoiste)

Na ovim izborima branimo/biramo gospođu Demokraciju



Predsjednička kampanja poprima zreo oblik prezentiranja (dosega) izbornih programa kandidata/kandidatkinje.
Josipović je ustrajao (unatoč početnom lošem prijemu) na izbornoj najavi promjene Ustava.

Kad predsjednički kandidat kao izborni adut promovira promjenu Ustava (mada do tog trenutka nitko nije inicirao ustavne promjene, do referendumskih inicijativa ustavnih nadopuna) postaje jasno o kakvom je političkom/predsjedničkom kandidatu riječ. (Ustav je temeljni pravni akt neke države.)

Ustav je temeljni pravni akt neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ustav

Josipović (nevješt muzičar, nevješt pravnik, nevješt političar) uistinu nije sposoban pojmiti predsjedničke izbore i izbornu kampanju. Nije sposoban shvatiti značaj Ustava i tko ima pravo mijenjati ustav (jedan čovjek pa makar bio i predsjednik, pogotovo, ne).
J.B. Tito je proveo ustavne promjene 31. siječnja 1946. (lažiranjem izbora za ustavotvornu Skupštinu (održanih potkraj 1945.) i deklaracijom Ustavotvorne skupštine od 29. studenoga 1945. DFJ (demokratsku federativnu jugoslaviju) imenovao FNRJ(otom) (federativnom narodnom republikom jugoslavijom), socijalističkom državom i ustavnim promjenama proveo promjene koje nije mogao provesti komunističkom revolucijom koju je vodio prije prije rat i u tijeku rata. Ustavom je proveo revolucijske ciljeve (ciljeve neuspjele revolucije).
Josipović se (unatoč demokratskim i višestranačkim, parlamentarnim odrednicama Republike Hrvatske) odredio za istovjetan pokušaj nametanja radikalnih političkih ciljeva promjenom Ustava koja nije potreba birača, političkih stranaka već inicijativa jednog čovjeka, jednog titoiste.
Temeljni pravni akt se ne može mijenjati na takav način (jer su posljedice dalekosežne).
Nedopustivo je takvo autokratsko poigravanje temeljnim vrijednostima hrvatskog društva i Države.

Uvidjevši kako gubi izbore "zaigrao" je na kartu sve ili ništa... Neophodno je mobilizirati sveukupno glasačko tijelo, potaknuti ih na obavezan izlazak na birališta i obraniti demokraciju.

(Biranjem gospođe Kolinde Grabar Kitarović još jednom ćemo omogućiti HDZ-u ostvarenje povijesne zadaće, još jednom ćemo u zadnji tren izbjeći ropstvo i poniženje, iako smo još jednom došli na sam rub ponora s kojeg nas treba spašavati ili ćemo sljedećim korakom u zakoračiti u ambis).
Začuđujuća lakoća hrvatskog propadanja ...




18

četvrtak

prosinac

2014

Zbog četrdeset pete, devedesete su se dogodile prije nego su očekivali ....

Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...
...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.
...

Donešena odluka iako teži zajedničkom dobru može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika stanovite skupine, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. U tom slučaju upotreba fizičke sile može jamčiti da će odluku poslušati i oni kojima ne odgovara!
...

Tipična ishodišta politke su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Politika


Hrvatska, ideološki podijeljena na katoličku, nacionalnu, prozapadnu većinu i ateističku, orjunašku, prosrpsko-prorusku, boljševičko-komunističku izrazitu manjinu (agente), iznova prolazi političke krize. (Krize su u Hrvatskoj sustavno producirane kao posljedica nepoštivanja demokracije (volje većine). Tito je svoju samovolju pravdao socijalističkom revolucijom i branio jednoumljem. Posljedica je obespravljivanje većine i bitno umanjenje kvalitete njihovih života (nad kojima je uporaba fizičke sile bila uobičajena, a jednoumljem je prikrivana ...). Uvjeravanje (uporabom sile i prisile) većine u borbi za poborništvo sadržavalo je elemente protivne poveljama UN o pravima (ljudskim) i obavezama (države).
I bez rasprave o opravdanosti i promašenosti stvaranja društva s primarnim društvenim (zajedničkim) vlasništvom, Hrvatska se aklamacijski referendumom izjasnila protiv jugoslavenske zajednice utemeljene na socijalističkim principima (uvijek je pojava višesložena i bilo kakvo objašnjavanje zahtijeva veću stručnu spremu ...)(u namjeri izreći referendumsko izjašnjavanje protiv socijalističke revolucije i socijalističkog društva, protiv nasilja i jednoumlja kojim je nasilje prikrivano bez spomena jugoslavenske zajednice (sociološki novotvorine) ne bih u izrekao uvjerljivu tvrdnju ...).
Jer se temeljila na (fizičkoj) prisili i jednoumlju (kao sredstvu prikrivanja nasilja).

Iznova povratak titoista, sa političkim jednoumljem (prisile stvaranja pobornika), ukazuje na trajni otklon određene političke prakse (jednomlja kao sinonima kompleksnosti socijalističke, jugoslavenske, proruske politike) od političke struje većine ...
To je uzrok trajnom društvenom sukobu. Prosovjetska (komunistička) partija je i u Kraljevini Jugoslaviji (bezuspješno) nasiljem pokušavala stvoriti političku prevlast. Nasiljem se ista partija suprostavljala (bezuspješno) političkim tvorevinama koje su nastale raspadom Kraljevine. Nasilje kao sredstvo je ista partija (uz podršku Crvene Armije) koristila u postratnom jugoslavenskom višestranačkom društvu (Demokratska Federativna Jugoslavija) koju su pučem 1946.g. pretvorili u diktaturu proglašenjem socijalističkog ustava (po kojem je DFJ postala FNRJ koja je kasnije preimenovana u SFRJ(ot)).
Nasilje kao sredstvo nametanja političke volje se nastavila i u FNRJ-u i SFRJ(otu), što jasno ukazuje na kontinutet uporabe nasilja u političke svrhe zbog pomanjkanja pobornika.

Retorika komunističke partije (Saveza komunista Hrvatske, SKH) zagovaranja nasilja se nastavila i u kratkotrajnoj tranzicijskoj fazi pretvaranja socijalističkog jednopartijskog društva u višestranačko, parlamentarno, demokratsko društvo. Gubitkom izbora i vlasti, transformirana komunistička partija (SKH/AKH-SDP/SDP) je zadržavala glavnu odrednicu svoje politike: fizičko nasilje kao oblik nametanja političke volje.
Povratak sdpa na vlast (kukuriku koalicija) jednako obilježavaju prosvjedni (prijeteći) marševi pod prozore istaknutijim političkim djelatnicima, ali i težak oblik jednoumlja po osvajanju vlasti (što kronološki praćeno ukazuje i na sve ostale elemente fizičkog nasilja ...).
Napominjem kako je "javna" televizija pretvorena u komitetski propagandni stroj koji promovira jednoumlje (kao oblik prikrivanja fizičkog i ostalog nasilja u borbi za pobornike, iako je i samo postojanje takve televizije nasilje).
Ustrajavanje na proruskom političkom pravcu ukazuje na agenturu političke grupe koja je zagovara. A kontinuitet zagovaranja i uporabe nasilja u stvaranju političkih pobornika takve politike ukazuje na nepostojanje demokratske većine, na trajno suprostavljanje toj ideologiji.

Dr. Nenad Horvat (član SDPa): "Da je četrdeset peta malo dulje trajala, devedesete se nikad ne bi dogodile ...."
Zbog četrdeset pete, devedesete su se dogodile prije nego su očekivali .... (ili, nasilje nećemo tolerirati... iako smo tolerantni; nećemo se uspoređivati s titoistima)(i glavaševićem koji predlaže ustavno unošenje riječi tolerancija u Ustav ...od koga li je čuo za tu riječ, moj Bože!?)


15

ponedjeljak

prosinac

2014

Kolinda će poraziti titoizam i titoiste

Jugoslaveni (zaostali) se poistovjećuju s pravednicima.

Bauk (poluministar, polubauk) završetak brze ceste Solin - Klis koristi za napomenu kako su je počeli i završili jugoslaveni.
Zaboravio je napomenuti kako su jugoslaveni po pet puta uzimali novce za sve što su uradili. Ali nikad jugoslaveni nisu sišli u rudnike, rudarili i tako zarađene novce prepustili nacionalnim snagama da ih po vlastitom nahođenju troše. (Ali su od nacionalnih elementa uzimali novce i trošili ih ...)

Pravednost i (nepojmljiva) logika poluministra polubauka me potakla na obračun s titoizmom. (Ono što hr.wikipedia.org na stranici http://hr.wikipedia.org/wiki/Titoizam jer se u potpunosti ne slažem s napisanim tekstom. S politiološkog, sociološkog ili bili kojeg drugog aspekta pod titoizmom podrazumijevam titovu politiku i politiku titovih sljedbenika prikrivanja vlastite politike općeprihvaćenim deklarativnim politikama koje nikad nisu zaživjele. Tito nije tvorac samoupravljanja, jer se samoupravljanje sastojalo u unaprijed planiranom vođenju socijalističkih poduzeća (koji unaprijed planirano nisu bila socijalistička) od strane partijskih ćelija i partijskih sekretara. ... Titoizam je, dakle, proklamiranje jedne politike a provođenje druge (pa stvarno vođene politike nabrojane kod tita i titoista su genocid, kršenje ratnog prava, kršenje ljudskih prava, fašizam, autoritarnost, diktatura, ...). U tom kontekstu taksativno povezivanje Tita sa nesvrstanima (u kojima je stvarao prosovjetsku agenturu (pomogao Saddama u Iraku, Gaddafija u Libiji, ...)) ili bilo kojom drugom politikom do politike zablude je pogrešno. Titoizam je politika licemjernog obmanjivanja zbog agenture i specijalnog rata koje su dužni provoditi.)

Velika zabluda i obmana (tko je u zabludi, tko je obmanut, tko je onaj tko dovodi u zabludu a tko onaj tko obmanjuje) hrvatskog nacionalizma se dugo protezala kao društveno-politička tema.
Komunističke (proruske, projugoslavenske, prosrpske, probritanske, antigermanske) snage su zastupanje hrvatske nacionalne ekonomije zamijenile s hrvatskim nacionalizmom.
Ekonomija je sustav sa određenim pravilima, a prvo pravilo je da je ekonomski sustav zatvoren sustav s jasno definiranim granicama sustava (gospodarski subjekti). Hrvatsko definiranje nacionalnog ekonomskog sustava nije imaolo zadaću širiti nacionalizam već prilagoditi ekonomski sustav potrebama i mogućnostima, te ga učiniti učinkovitijim. Odstupanje pravila teško je (unatoč upozorenjima i primjedbama) poremetilo ekonomsko funkcioniranje. (Svi njihovi sustavi su bili inovativni, ali u svim tim inovativnim sustavima hrvatsko gospodarstvo nije zadovoljavalo vlastite potrebe. Očekivano!?)

Šime Đodan je devedesetih ukazivao na zabludu socijalističko-komunističkih ideologa koji su na temelju marksizma zagovarali industrijalizaciju Hrvatske putem razvijanja teške industrije za koju Hrvatska nije imala preduvjete (i primijetio kako je Hrvatska tada morala izići iz jugoslavenske federacije). Kriva industrijalizacija, obzirom na usku specijalizaciju rada trošila je novčana sredstva za uzdizanje industrije i ljudski potencijal (usko specijaliziran na industrijska zanimanja koja ne donose dobit). Posljedica je ono što danas, obamnjujući/zabluđujući/obmanuti/zabluđeni nazivaju "privatizacijskom pljačkom". Nešto što je pogrešno i neučinkovito nazivaju popljačkanim. Nisu oni krivi, kriv je netko (nedužan) drugi. Titoisti!

Proglašavanje gospodarskog pojasa, očuvanje nacionalnih resursa za domaće ljude, oslanjanje na te iste ljude pri planiranju izlaska iz krize ... dio su političkog programa gosp. Kolinde Grabar Kitarović. Spoznaja kako je snaga Hrvatske u vlastitim ljudima i potrebi sudjelovanja svih kako gospodarskim tako i u svim državnim poslovima (za funkcioniranje).
Potpuno negiranje titoizma, titoista. Tita.

Po složenosti politike koja se nameće Hrvatskoj zaključujemo koliko im je važno Hrvatsku razvlastiti (nad vlastitom domovinom). Kolinda Grabar Kitarović je proklamiranom politikom zauzela odlučan stav o potrebi nacionalne države i nacionalne ekonomije. Zatvoren sustav sa definiranim granicama sustav. I prokazala titoiste (antigermansku politiku britansko-ruske osovine zla) koji nam za vlastite interese nameću neučinkovit gospodarski model.




14

nedjelja

prosinac

2014

Predsjednika neće biti (grčenje)

Elementarna politologija ukazuje na izigravanje demokracije u RH. Predizborno vrijeme i sami izborni rezultati teško optužuju nedemokratske elemente za ometanje ustavnih prava i antidemokratsko djelovanje.
Takvo ponašanje je kažnjivo.

Interesantno, za trajanje sfrjota, zakonska obaveza uzdizanja "baze" (misli se na izbornu bazu) je bila bolje razrađena od zakonske regulative u demokratskom društvu. Sve zakonske elemente kojim su prikrivali svoje jednoumlje, samovolju i izvlaštenje istinskih nositelja vlasti su izgradili kao najbolje zakone (do kojih se nije držalo, ali su se tim zakonima pravdali međunarodnoj zajednici).
Politika (antigermanska osovina zla britanija-rusija/sovjetski savez/rusija) je sustavno koristila složenost politike, diplomacije i međunarodnog prava u ostvarivanju interesa navedene osovine zla. Na štetu manjih naroda koji su okruživali (veliku) Njemačku. Ukrajina, Poljska, Češka, Slovačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, BiH, Bugarska, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Grčka (u Grčkoj su socijalisti pod rusko-britanskim utjecajem stoljeće vodili politiku krize tog društva aneksijama makedonskog, bugarskog i turskog tla, ratova, gospodarskih kriza ...).
Cirkus (blaćenja politike) predizborne kampanje za predstojeće predsjedničke izbore vidljivo je i sustavno vođen iz centara moći koji stvaraju anarhiju, kaos. Cikj im je stvaranje i produbljavanje kriza kako bi ostvarivali ili kontrolu teritorija ili umanjenje sveukupne moći germanskog okruženja.
Politologija je nauka, dostatna za sudsko vještačenje i progon kreatora kaosa (uključujući Sinčića).

Predsjednička kampanja svedena na izigravanje Ustavnih i Zakonskih okvira pružanja uvida u programe i potencijale predsjedničkih kandidata kažnjivo je (ne)djelo. DORH, DIP i Ustavni sud to moraju po službenoj dužnosti to znati i poduzeti odgovarajuće mjere.

Stanje u kojem se nalazimo, još jednom ocrtava bitnu razliku između HDZa i sdpA (svima koji se trude izjednačiti te dvije bitno različite političke stranke). Nemojte (sada kad HDZ podmeće "leđa" u borbi protiv osovine zla britansko-ruskih antigermanskih geopolitičkih interesnih postupaka koji nas vode helenizaciji (grčenju)) opet izostaviti podršku političkoj struji koja se bori protiv sila zla. Nemojte opet veličati Tuđmana, a zaboraviti male Tuđmane koji sada iznose teret borbe za hrvatsku slobodu. Nemojte opet zaboraviti HDZ kad Hrvatska dobije i ovaj rat. HDZ ZNA!

Hrvatska mora učiti iz loših iskustava država koje je okružuju (geostrateški). Tri predsjednička kandidata blate politiku i časno sudjelovanje u donošenju političkih odluka protivno Ustavu i zakonima izvragavaju nepovjerenju i ruglu. Zaslužuju kazneni progon ... Jer stvaraju grčki scenario.
Predsjednika, zbog tog, ipak neće biti ....
Kolinda Grabar Kitarović, HDZ (za sva vremena). Predsjednica za ova vremena.




13

subota

prosinac

2014

Generale, sretan ulov ... javit ćemo se

Poštujem izbor generala Ante Gotovine (o nepolitičnoj mirovi prožetoj poslovnim planovima). Poštujem.

Ali ne poštujem izjave koje su vrlo politične (naivno umotane u celofan apolitičnosti).
Hrvatska nije Domovinskim ratom oslobođena, već je Domovinskim ratom obranjena od srpske agresije. Vodili smo pravedan, oslobodilački rat. I Gotovina je sudjelovao u tom ratu.
Taj rat nije prošlost niti ga možemo spremiti u zakutak naše pozornosti.
To je bio oružani rat za očuvanje hrvatske države, hrvatske samostalnosti ... oružani rat protiv srpskih agresora. Odgovor na oružanu agresiju.
Poražena je srpska agresorska vojska, ali oslobađanje Hrvatske nije završeno.

Po završetku oružanih operacija, nije prestao rat za Hrvatsku. Specijalni rat i rat za boljitak. Specijalni rat vode protiv mlade države, protiv mlade demokracije.
Politika pomirbe je mirovni rat s domaćim neprijateljem (koji unatoč ratnoj pobjedi Hrvata u Domovinskom ratu politički nastoji umanjiti tu oružanu pobjedu i poništiti rezultate te borbe), koji nismo nikad ni vodili da bi mogli pobijediti.
Politika pomirbe je jednostrana politika pružanja šanse svima koji bi u agresiji na Hrvatsku sudjelovali kao agresori, ideološki ili iz nekog drugog razloga okrenutih protv Hrvatske.
Nesmotrene (ili obzirom na Kotromanovićev zaštitničko pojavljivanje kad god je Gotovina javno prisutan; zapravo se radi o agentu (srpsko-ruskom) koji zastrašuje Gotovinu) izjave o završetku borbe legaliziraju neporažene orjunaško-četničke agresorsko-srpske rusko-pravoslavne boljševičko-britanske snage koje provode teror i genocid nad Hrvatima skoro cijelo stoljeće.
Jedan general (hrvatske vojske) to sebi ne može dopustiti.
Generale, sretan ulov ... javit ćemo se kad porazimo ostatke jugo-komunističkih snaga ...

Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima...Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima... Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.
http://hr.wikisource.org/wiki/Govor_Franje_Tu%C4%91mana_u_Zra%C4%8Dnoj_luci_Zagreb_23._studenog_1996.




Politiku moramo izvući iz udbaške močvare ... (ili zašto ćemo glasati za KGK)

Politika blaćenja politike (zapravo po sociološkoj teoriji postoji vrijeme lavova i vrijeme lisica) vrijeme je nemoćnih političara koji zaobilaze svoje limitirajuće faktore zavaravajući nas.
Nesposobni su biti lideri, ali ne i nesposobni zavaravati nas o nepostojanju lidera. Vrijeme (političkih) lisica.

U čemu je zabluda koju nam podastiru? Lideri smo mi.
Demokracija djeluje samo na većem broju političkih sudionika (politička demokracija). Stvaranjem zajedničke odluke.
Čemu lideri u takvom sustavu (mada u svakom sustavu lideri su dobrodošli)? Upravo liderstvo može biti višeznačno i poprimiti više oblika.
U demokraciji su dobrodošli lideri (ali lideri demokracije). Političke lisice nam uporno nameću lidere (autokrate, varalice, socijalističke, antifašističke, ...), samo nam prikrivaju lidere demokracije.
Lideri demokracije stvaraju osjećaj i javno mnijenje koje podržava i unaprijeđuje demokraciju. Spremni su pružiti društvu mogućnost izbora (i pogrešnog).

Nakon (slavnih) dana začetaka demokracije u Hrvatskoj (smrću lidera demokracije) nastupilo je vrijeme političe dezorjentiranosti...
Predsjednička kampanja (četvero kandidata) najbolja je ilustracija politike blaćenja politike. Josipovi se ukazuje putem državne dalekovidnice (opako sumnjivo, podložno retuširanju i iskrivljavanju stvanosti, potencijala kandidata). Nasuprot Josipoviću gosp. Kolinda Grabar Kitarović je izložena iskrivljenju na drugi način ... prikazivanjem umanjenog potencijala, čemu je trebao poslužiti npr. aktivistički perfomans na Cvjetnom trgu ...). Ali podjednako šteti to iskrivljavanje kandidatkinji jer će biti izabrana unatoč (a skoro bez istinskog prikaza stavova i potencijala).
Druga dvojica kandidata (Kujundžić, Sinčić) služe stvaranju privida kojim se Josipovića stavlja u pogodniji položaj (jer pored njihova šarlatanstva (iako su lideri, u šarlatanstvu s ciljem umanjenja vrijednosti političara) dobiva status ozbiljnijeg predsjedničkog kandidata).
Dva šarlatana nameću kampanju cirkusa i šarlatanstva. Istinski kandidat gubi prostor i značaj ozbiljne kampanje, a poluinvalidu izgledi porastu za trostruko.

Stvaranje mišljenja o pokvarenosti politike i političara Josipovića promeće od omraženog u prihvatljivog (pokvarenog političara, jer je politika ionako pokvarena ...). Zabluda.
Politika ima i svoje kvalitenije lice, služenja i promicanja vrijednosti društva, u kojoj su političari omiljeni jer služe općem dobru.


Politiku moramo izvući iz udbaške močvare ... (njima je sve ili u šumi ili u močvari)(zanimljive spodobe).
Glasat ćemo za Kolindu Grabar Kitarović! (ovo je suspenzija vlastitog odlučivanja jer tako nalaže izrečeno)(i udba je izgledala veća dok je vladala krvavom dikaturom)



12

petak

prosinac

2014

Diktatura glasača

Otuđenje političke moći (prisvajanje ovlasti koje ne pripadaju pojedincima i grupama) je samo instrument otuđenja.

Izvlaštenje od prava na političko organiziranje (korišteno u svrhu zavladavanja prostorom; britansko-rusko/sovjetsko/ruska osovina (zla)), korišteno u dvije jugoslavije (obje dikature), prouzročilo je uz političko-demografske i mnoge druge promjene (civilizacijske).
Sam cilj (geostrateško ovladavanje prostorom) ukazivao je na odnos (otuđene političke moći) prema stanovništvu.
Treba jasno istaknuti, javno isticati osnovu takve politike. Genocid.

I današnja vlast provodi istovjetnu politiku. Na štetu hrvatskih građana.

Demokratizacija medija, raširenost sutava za masovno uništenje i globalizacija sustava sigurnosti (Svijet je jedno veliko selo), hrvati su dobili mogućnost zaustaviti (razarajuću i osvajačku) politiku pogubnu za vlastito postojanje.
Treba izići na izbore (izbori su sredstvo zaustavljanja rata ili smanjenja ratnih gubitaka). Organizirana politička snaga sredstvo je koje Hrvati ne smiju olako izostaviti iz sredstava koje će uporabiti za vlastit boljitak.
To nalaže politološka (politologija je nauka) teorija.


Političke znanosti (često se spominju kao politologija ili politička znanost) su znanstveno polje društvenih znanosti, koje se bave s znanstvenim studijem politike. Bave se suživotom građana, i kako bi se trebao nadzirati taj suživot s pogledom na institucionalne, postupovne i predmetno-materijalne temelje. Najvažniji predmeti te znanosti su strukturalni problemi demokracije, sustavne konkurencije socijalizma i kapitalizma, političkih stranaka i društvenih pokreta, međunarodnim odnosima, državnim intervencijama u gospodarstvu, političkim stajalištima i svjesnih oblika, odnosima religije i politike-politologijom religije, javnim mnijenjem, masovnim medijima i izbornom ponašanju.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Politi%C4%8Dke_znanosti
(ovo o predmetu sustavne konkurencije socijalizma i kapitalizma nije nauka, to je riješeno na štetu socijalizma)(opaska autora)


Tradicija, navike (pa i loša navike), stajališta, ... sve je to uteg (mladoj) hrvatskoj demokraciji.
Izlaznost na izbore je zabrinjavajuće niska. Ili bi trebalo zakonom proglasiti glasačko pravo obavezom, ili bi trebalo drugim sredstvima poticati glasače na korištenje (dosadašnjeg) (uglavnom neiskorištenog) prava glasa.
Uočavanje otuđenja političke moći nedvojbeno upućuje na neiskorištena prava glasa (bilo izbornim krađama bilo neizlaskom na izbore). I jednako tako znači manipuiranje stvaranjem uvjeta manje izlaznosti. U tim uvjetima pojedini izborni glasovi vrijede više (donose nekome nepripadajuću političku moć), ali i olakšavaju izborne krađe (brojem glasača i brojem glasova).
Prisilimo glasače na konzumiranje biračkog (i političkog) prava. Vidjet ćemo tko se boji naroda.
Preuzmimo odgovornost za naše postojanje. Izvlastimo ih. Uvedimo diktaturu glasača.




11

četvrtak

prosinac

2014

Glasujte za mog strica

Svi.
Svi znamo kako je politika licemjerja, zaoštravanja i ideološke podijeljenosti nedemokratska politike. Zašto?
Jer je društvo politički neravnomjerno aktivno u političkim djelovanjima. Idealna demokracija (ravnomjerna zastupljenost interesnih skupina i pojedinaca) podrazumijeva i političku organiziranost (pojedinaca i društvenih grupa) i prisutnost pri odlučivanju (zastupljenost pri donošenju odluka proporcionalna brojnosti). Izbori (državni, lokalni) su oblik odlučivanja.
Kad ciljano provodite u demokratskom društvu politiku zastrašivanja i stvaranja političke podijeljenosti svjesno pokušavate osporiti pravo na demokratsko odlučivanje. Ideološka podijeljenost koju sprovodi orjunaško-srpska politička grupacija sadržava uz mogućnost skretanja društva ka jugoslavensko-srpskom društvu i mogućnost prisile takvog skretanja.
Upravo je (partije) sdp-a od samog nastanka težio zastrašivanju i ometanju demokratskog izjašnjavanja. To je dovelo do apolitizma društva (javnog skrivanja političkih stajališta; pogubno po demokraciju).

apoliticizam, apolitizam grč- (a -ne, isp. politika) tobožnja ravnodušnost u pitanjima politike ; uklanjanje, izvlačenje od učešća u političkom životu; nemar za javna zbivanja, bojkotiranje političkog djelovanja

Strategija smanjenja demokratskog pritiska, ionako otprije nepoželjnog partiji (sdp-u), nedemokratska je mjera negiranja Ustava i ustavnih prava. Kažnjivo.
Uistinu, bez ruske diplomatsko-novčane podrške (zastrašivanje je glavna valuta kojom pustoše državne blagajne - odnoseći kune), cjelokupna državna služba kukuriku koalicije zaslužuje kazneni progon i zabranu rada u državnim službama. Lustracija poslije nelustracije i politike pomirbe.

lustracija lat (lustratio) 1. čišćenje od grijeha u straih Rimljana, ispitivanje savjesti; 2. povremeni pregled (zemljišnih) službenih knjiga

lustracija (lat. lustratio – rasvjetljivanje)[1] je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (članovi nacionalsocijalisticke i komunističkih partija te službenici i doušnici njihovih tajnih službi). Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva, a ranije je provedena i pri denacifikaciji poratne Njemačke[2]. http://hr.wikipedia.org/wiki/Lustracija

Lustrirati možemo osobe koje zagovaraju totalitarne režime (ili ometaju demokraciju).

Hrvatska prolazi teško razdoblje (očuvanja demokratskih načela). Svi politički aktivni moraju proširiti interes političkog odlučivanja na šire društvo (i prizvati demokraciju kao sredstvo rješavanja društvene krize u koju su nas uvukli nelustrirani partijaši (sdp)). Svatko mora prizvati na izbore barem 5 glasača koji bojkotiraju izbore. Svi moramo preuzeti odgovornost. Društvo mora težiti demokratskom odlučivanju.
Sve zlo partijske samovolje i licemjerja nas je preplavilo zbog referenduma o ulasku u EU (koji većina Hrvata nikad ne bi demokraski izglasala, ali ne bi ni prihvatili posljedicu guranja u region - srboslaviju).
Politička kriza koja je pretvorena u gospodarsku (titoisti su nas oduvijek i gospodarski uništavali) zahtijeva iznova ujedinjenje političke Hrvatske s glasačkom Hrvatskom u ponosnu Hrvatsku.
Retuđmanizacija. Revitalizacija; demografska, gospodarska, duhovna, svekolika obnova Hrvatske.

Prisilite uplašene izići na izbore i neka glasuju po savjesti ... glasujte za mog strica!




10

srijeda

prosinac

2014

Tuđmanova univerzalnost

Godišnjica je Tuđmanove smrti ...
Iako dr. Franjo Tuđman nikad nije poželio sljedbenike poslije smrti, nije poželio kult ličnosti, nije poželio ništa što nalikuje titoističkim bezumnim jednoumnim spominjanjem lika i djela, mala je linija koja razdvaja samog Tuđmana od titoističkog kulta ličnosti.

Tu liniju je najbolje naglasila Kolinda Grabar Kitarović započinjući svoju predizbornu kampanju riječima kako je tuđmanova sljedbenica u ideji stvaranja Hrvatske za hrvatske ljude. Državotvornost koja služi domaćim ljudima.
Sve ostalo je podređeno tom cilju. Hrvati su suvereni, politički narod i imaju pravo na državu (po svom ukusu). Politička sloboda, nacionalna sloboda koja proizlazi i potiče gospodarsku slobodu.
Misao hrvatskog čovjeka koji postoji i gradi svoju opstojnost na vlastitim naporima.
Bilo je i većih nacionalnih boraca, ali nitko nije ustrajnije približio tu borbu običnom (herojskom) čovjeku. U Hrvatskoj je trebalo pružiti nadčovječanski napor osloboditi politički obespravljene obične ljude (koji kao društvo moraju sudjelovati u stvaranju boljitka ovog naroda i države).
Sociološki, društvo je složena pojava koju možete graditi i razgrađivati. Društvo može u svoju korist biti politički organizirano, ali i politički organizirano na svoju štetu. U toj složenosti, Franjo Tuđman je ustrajno žrtvovao vlastiti život u borbi za pravo Hrvata na pravo. Obespravljene je podupirao. Nisu samo Hrvati na popisu njegovih ustrajnih pokušaja pomoći obespravljenima. U isčekivanju drugostupanjske presude grupi bosansko hercegovačkih Hrvata, uz braću u toj zemlji, zastupao je i humanitarno pravo prema svim građanima BiH u ratnom vihoru koji je zahvatio BiH pri srpskoj agresiji ...

Sustavno izjednačavanje žrtve i krvnika, sustavno izjednačavanje posljedične politike i politike osvajača (genocida i agresije)(ne zaboravimo kako agresora može zaustaviti samo sila) dovela je do medijskog krivotvorenja povijesti i činjinica ... ali samo na verbalnoj razini. Činjenično stanje (razumnim i savjesnim razlaganjem) je polazno stanje u tumačenju povijesti. Tko se izgubi na bespućima, nije morao ni kretati.
Tuđman je svoj put započeo osnovnom mišlju o pravima (običnog) čovjeka. Slučajno se taj čovjek naziva Hrvatom. Zbog tog nije nacionalist.Samo politički organiziran i nacionalno osvješten.

Veličina Tuđmana je upravo u univerzalnosti politčke misli. Kad izbacite pridjev hrvatsko, sva njegova politička misao poprima univerzalnu vrijednost (što zapravo znači kako je uistinu univerzalna). Zbog hrvatstva u toj politici postala je još univerzalnija (i svojstvena; u svjetskim okvirima, vrijednija). Zbog te univerzalnosti, njegovi su politički oponenti s velikim trudom napadali upravo tu njegovo odliku, univerzalnost). Združeno.

Tuđman (misao) za sva vremena.
Franjo Tuđman nije svojim sljedbenicima ikona, njegova politička misao i političko djelovanje je inspiracija za pravednije društvo.
Pored Tuđmana, ovi nisu kukurikavci već kokošari ... koji našu Hrvatsku uništavaju i rasprodaju (za Judine škude). A svjetska klika tek bezuspješan pokušaj manipulacije osnovnim ljudskim pravima ...
Tuđman i poslije fizičke smrti politički živi.






09

utorak

prosinac

2014

Kolinda je osvojila predsjednički mandat na samom početku predsjedničke kampanje

Krizu će savladati hrvatski poduzetnici, ribari, seljaci ... radnici. Mi Hrvati, radom i trudom. Nikakve vanjske investicije, hrvatski čovjek!

Na samom početku kampanje za predsjednicu, uz sve ostalo smišljeno i odmjereno izrečeno, riječima o uzrocima i rješavanju krize predsjednička kandidatkinja gospođa Kolinda Grabar-Kitarović je osvojila predsjednički mandat. Biti će predsjednica Republike Hrvatske.



08

ponedjeljak

prosinac

2014

Pato-psihologija (Nitko!)

Biti predsjednik/predsjednica jedne države nije svakodnevna stvar (mada onaj tko bude na toj funkciji obavalja to svakodnevno za trajanja svog mandata).
Predsjednik/predsjednica se bira (u RH svakih 5 godina).

Od onih koji imaju biračko pravo (državljnastvo i punoljetni su) samo jedna osoba biva predsjednik/predjednica.
Izbor (selekcija).

Političke stranke nude svoje (stranačke) ili podržavaju (vanstranačke ili nezavisne) kandidate.
Nezavisne kandidate nude grupe građana ili udruge.

Ali većina birača priželjkuje svog predsjednika/predsjednicu.


Pri izboru, većina politički neorganiziranih građana mora dobiti uvid u potencijale kandidata. Predizborne kampanje ne služe tomu. Predizborne kampanje služe kandidatima prikupite zadnje glasove (s kojima računaju izboriti pobjedu). Politički marketing (zakonom propisan).

Tko uistinu pruža neophodne informacije o kvalitete kandidata i njihovoj spsobnosti za tako zahtijevnu funkciju? (Nitko!)


Tko je bio dužan podastrijeti psihološko-fizički profil Stjepana Mesića (osobe izgladnjele u dječijoj dobi s trajnim posljedicama na sazrijevanje mozga (i mogućnost stvaranja moralnih sudova - moral razlikuje čovjeka od životinja)?
Tko je bio dužan podastrijeti psihološko-fizički profil Ive Josipovića (psiho-patološku osobu koja je otuđila zakladu Lovre pl. Matačića, iako je jedini imao pristup bankovnom računu ... osobe koja je zbog zločinačke uloge oca obrazovni put prošla bez istinske provjere i stvarnih iskušenja ... osoba koja tjelesnom građom ukazuje na neadekvatan fizički razvoj, a govornom manom na (tko zna koje) nerazvijene sfere mozga ... osoba koja unatoč jugoslavenskim i prosrpskim diktaturama, ratu dostavlja povjerljive državne i NATO tajne srbima (i rusima))?
Tko je bio dužan podastrijeti psihološko-fizički profil Ivice Račana (rođenog u nacističkom koncetracijskom logoru, s posljedicama neadekvatne ishrane na psiho-fizički razvoj)?
Tko je bio dužan podastrijeti psihološko-fizički profil sdp-kukuriku saborskih zastupnika i Vlade (politički i ideološki grupiranih po obrascu psiho-patološke osobe (Tita) u grupu titoista (s ozbiljnim problemima sposobnosti stvaranja moralnih sudova))?

Tko je bio dužan (nakon pada političkog (nakaradnog, stvorenog od psiho-patoloških osoba) jednoumlja) ukazati na titoističko prakticiranje zadovoljanja ekonomsko-kadrovskog pitanja situiranja i pozicioniranja vlastitog kadra, a ne na ideološko, sociološko ili političko djelovanjae titoista (kao kandidata za državne funkcije)? Iz ove spoznaje proizlazi njihova marionetska osobina, a to upućuje na vanjske centre moći ...
Nije li Josipović tipičan primjer marionete?

U Hrvatskoj demokracija nije zadovoljena, ni zakonskom normom.
Sigurnosne službe nisu obavile niti jednu zadaću (na svu sreću iako su pokušale zaustaviti HDZ 1990.g. i pokušavale kasnije diskreditirati F. Tuđmana, ni to nisu uspjele, kao što ni sada neće zaustaviti iako pokušavaju), transparentno onemogućile psiho-patološke osobe obnašati odgovorne državne funkcije. (Niti uputit nas na istinske gospodare i nositelje moći ...)
Tko obnaša funkcije u tim službama?? (perkovići, ...??)




07

nedjelja

prosinac

2014

Korak naprijed

Već spominjana osovina zla (antigermanska osovina britanija - rusija/sovjetski savez/rusija) se svakodnevno očituje u pokazateljima društvenog razvitka.
Gospodarstvenici ukazuju na BDP na razini 1986. g. (gdje je nestalo 30 godina, bez obzira na rat?).
Unatoč ratu i ratnim razaranjima, zbog tehnološkog napretka (a sloboda omogućava slobodnije pristupanje razvoju), očekivao se gospodarski napredak. Zašto smo onda na onom stadiju razvoja koji je bio daleke 1986. g.?
Jer se državna uprava povladava gospodarima iz 1986. Budimir Lončar, J(osip) Perković, J(oža) Manolić, ...
Politika trajnog rata (kriza, rat, kriza, ...) zapravo je smjena oružanog rata i specijalnog rata. Iterativno (opetovano), do konačnog sloma.
Grudobran koji su stvorili sovjeti (uz britansku suglasnost) zvao se Jugoslavija. Unutar jugoslavenskog pitanja (koje nije postojalo kao sociološko već kao ekonomsko-kadrovsko pitanje situiranja i pozicioniranja partijskog kadra) (po britanskom receptu vojno-diplomatske podrške slabijem; koju su proveli po završetku Prvog svjetskog rata) sovjeti su po završetku Drugog svjetskog rata (po modelu osvajanja sibirskih i nesibirskih prostranstava; iseljenja 20 000 000 ukrajinaca i naseljavanja 7 000 000 rusa u Ukrajinu) podržali genocid i raseljavanje Hrvata (s autohtonog područja).
I današnja socijaldemokratska partija socijaldemokraciju prakticira isključivo kao ekonomsko-kadrovsko pitanje situiranja i pozicioniranja vlastitog kadra.

Politka zla (zločina i genocida) nije zabluda, stoga jedan rat ne može sputati takvo zlo. Barem ne rat Davida protiv Golijata. (Ne zaboravite iza Tita je došao Račan, iza Račana Milanović ... vjerovali ili ne!)
Hrvatska nije ratovala protiv zla, već srpsko-agresorske ekspoziture zla. Ispostava.
Nisu poraženi kreatori i sukreatori politike zla.
Po Tuđmanovoj smrti, dvadesetak dana poslije, zakoračio je eksponent osovine zla Račan u pripremu (rušenje Hrvatske) novog razdoblja vraćanja nazad.

Rat, korak naprijed, tri nazad, dva naprijed, rat, korak naprijed, tri nazad ...

Mjerenja gospodarske aktivnosti nas vraća tamo gdje smo bili. Socijalističke industrijalizacije su bile koraci kontroliranog zaostajanja (socijalizam je sustavno koristio usporen razvoj, neprimjeren mogućnostima kako bi prikrio namjeru zaustavljanja razvoja).Inicijativa (ali ne i boljitak). Hrvatska se niti socijalističkim petoljetkama, utremeljenim na teškoj industriji teoretski ne može svrstavati u zemlje razvoja jer je takav odabir kriv i neprimjeren (potrošili smo i vrijeme i novac). Rat je nakon toga bio neizbježan.
Isti proces (sustavnog pokušaja umanjenja germanskog utjecaja i jačanja rusko-britanskog) provodi i ova Vlada.
Rusi imaju ulogu američkog suparnika. Sve proruske vlade i političari udaraju na BDP (koji amerikance vraća u područje).
Hrvatska vlast služi po uigranom i prokazanom obrascu srpsko -ruske služinčadi, britanskih zakulisnih obmana i vlastite (izdajničke) sudbine.

Rat, korak naprijed, tri nazad, dva naprijed, rat, korak naprijed, tri nazad ...

semper excelsior , semper idem
uvijek više, uvijek isti


1683. DIE TÜRKEN VOR WIEN


05

petak

prosinac

2014

Politika prokazivanja ruske agenture

Buru (u čaši) je izazvla izjava saborskog zastupnika Dujomira Marasovića o "metli na HRT-u".
Pomesti kadrove s nacionalne (sada jugoslavensko nacionalističke) televizije , po Dujomiru Marasoviću, predstavlja lijepi domaći izraz za civilizirano ponašanje. Isključivanje osvetničkih i nasilničkih poriva. Smjene (zbog očite nesposobnosti i namjerne neprofesionalnosti).
Nije metla potrebna samo na HRT-u, sve političke kadrove u mandatu sdpa treba posmjenjivati (bez rasprave).
Niti politika pomirbe (koja je imala vremenski rok trajanja), niti nelustracija. Po kratkom postupku posmjenjivati.
SDP je (nenarodna, znači ekskluzivna) partija (sami se ne nazivaju strankom) koja je zapravo agentura. Filijala.
Zasipaju državne službe svojim kadrovima kako bi na kraju zadržali nekolicinu agenata (koji će izvještavati srbe i ruse).

Hrvatska, nakon kukuriku koalicije, mora iznjedriti politiku rješavanja problema posrpsko, proruske političke agenture koja netransparentno zagovara (izigravajući demokraciju) stavove koji nisu svojstveni političkoj većini.
(Napominjem, nemam ništa protiv politike približavanja Rusima, srbima i udaljavanja od NATO-a i EU, pod uvjetom da zagovornici takve politike transparentno zastupaju tu politiku i sukladno stajalištima obnašaju političke funkcije koje osvoje na izborima ... Ne protivim se politici, već agenturi. Pričaju jedno, rade drugo, duboko ruše demokratska, nacionalna i dubokoljudska načela dobronamjernosti. Vode specijalni rat (koji je najčešće pogubniji od oružanog rata.)

Hrvatska mora sankcionirati sdp-ovsko stoljetno (titoističko) uništavanje Hrvatske!
Titoizam (proruska, prosrpska antihrvatska politiku jednoumlja) treba zaustaviuti!
F. Tuđman je sintagmom ropotarnica povijesti pokušao otkloniti povratak titoizma (koji je čekao ruske novce i rusku drskost (nakon genocida i politike zatiranjka kazoličke, nacionalne Hrvatske)). Postigao je gašenje titoističke politike. Ali glavna odrednica titoizma je agentura, a agenti ne priznaju politički poraz. Njih pokreću novci. Nisu politički organizirani (iako su okupljeni u političku partiju).
Borba protiv marksizma, boljševizma, jugoslavenstva, panslavenstva je završena. Ostala je borba protiv agenata.




Ne HDZ, već HAZ

Komunizam, marksistički komunizam i ljevičarstvo (socijalne ili socijalističke vlasti) imaju jedan zajednički nedostatak. U društvenom sustavu bitno ograničavaju vlasničke odnose i sposobnost (ispravnog) odlučivanja.


Društvena stratifikacija i društveno raslojavanje uvjetuje nejednakosti (institut privatnog vlasništva civilizacijski nas priprema na nejednakost). Kako je (po definicjama, pa i marksističkoj) bruto društveni produkt ekonomska mjera društvene aktivnosti, nejednakost osigurava i nejednakost u odlučivanju što je nužno za održavanje društvene aktivnosti.
Svođenje računa za trogodišnju vladavinu (nakrivo nasađenih) ljevičara, socijalista, komunista, federalista, jugoslavena, titoista, orjunaša, prorusa, nesvrstanih, ateista, antipapista, antifašista, antiantista (antikrista) izazvala je opće slaganje o potpunoj promašenosti te i takve vlasti.
Nije sporna (nakon trogodišnje agonije) nihova nesposobnost. Aktualna je njihova bespotrebnost. Ovi i ovakvi nisu trebali Hrvatskoj.
Akademska Hrvatska je trebala pojasniti Domovinski rat (borbu protiv agresije, velikosrpstva, komunizma, ljevičarstva, titoizma, ...)
Hrvatska akademska zajednica je trebala pojasniti pojam ropotarnice povijesti (i nužnost osporavanja političkog djelovanja onih koji to pravo nemaju). Nedemokratski??
Ne, akademski!
Nisam pobornik nametanja političkog mišljenja, ali sam pobornik znastvenog autoriteta koji će pomoći formirati političko mišljenje.
Treba uvesti obavezno cijepljenje od ljevičarstva i komunizma/marksizma/socijalizma/tiotizma/proruskih politika.
Hrvatska je zaslužila bolje! (ako je?)
(HDZ je politička stranka, pokret. Bez nezavisnog autoriteta koji će osporiti pravo svima na sve, Hrvatskom nije moguće upravljati. Neki ipak moraju izgubiti pravo (na vladanje). Nije bilo lustracije, provođena je politika pomirbe. Vrijeme tih političkih zahvata je isteklo. Hrvatska mora ostvariti učinkovitu vlast. Vlast koja će provoditi mjere koje društvo unaprijeđuju i čine ga ponosnim. Radno društvo. Društvo u kojem neradnici i varalice imaju svoje mjesto, na stupu srama. HDZ je istinski promišljeno provodio političke odluke (i ostat će upamćen kao velika stranka s povijesnim zaslugama ... uljuđenja Hrvatske).
Nije politički obespravio one koji uistinu nemaju prava. To će društvo morati napraviti (ili referendumom ili aklamacijom o zabrani (svojevrsnoj lustraciji koja proizlazi iz ustava i zaštite države)).)
Dolje KPJ, dolje Tito, dolje Josipović, dolje Milanović, Živjela Hrvatska!


Tomislav Brajša - Hrvatska mati



04

četvrtak

prosinac

2014

I josipović mijenja okvire ...

Nogometni klubovi mogu biti profesionalni ili amaterski.

Nogometni klub Hajduk - Split, osnovan 1911.g., u tijeku svog postojanja finacirao se iz raznih izvora (kako uobičajeno i biva s financiranjem). Od donacija do profesionalnih ugovora.
Veći dio povijesti, sami su igrači financirali svoje troškove ...
Klub, koji je u većem gradu znao dobiti novčanu pomoć grada (i uzdizati se tim novcima, istovremeno se ponašajući antagonistički prema drugim gradskim klubovima (RNK Split; što i danas radi)), grad je i danas suvlasnik Kluba, zamjera drugim prvoligaškim klubovima izdašnuo finaciranje gradova u kojima su osnovani.
Svojedobno, u vrijeme slobodnog nogometnog tržišta (FIFA/UEFA tržišta, ali i djelomično ograničenog domaćeg tržišta igrača zbog ograničenja odlaska u inozemstvo prije napunjenih 28 godina života igrača), koristili su sufinaciranje i trgovali igračima. Privlačili su potencijalne inozemce mogućnošću plaćanja i dobre prodaje (u doba kad su klubovi i menadžeri od ugovora uzimali 70% i više).
U isto vrijeme je stadionsko gledalište bilo i stajaće. Mogućnost manipulacije kartama (i zarade na neprijavljenim prodanim kartama je bila enormna). Primjerice, prva Hajdukova utakmica na Poljudu odigrana je 1979. g., sjever i jug su bili stajaći djelovi tribina, stadion je mogao sveukupno primiti 55000 gledatelja (i bio je pun). Na toj utakmici prodano je više karata nego stadion može primiti, van stadiona je ostalo 6000 navijača s kupljenom kartom. Koliko je Hajduk (organizator) prodao karata više no što je predviđeno stadionskim kapacitetom?
Hajduk je stvarao vlastite igrače (vlastita škola nogometa). I danas su treneri u tim školama trenerske zvijezde. Tada se u hajdukovim školama proslavi Ante Mladinić, Tomislav Ivić (dvojica od plejade dobrih). Tko je danas trener u hajdukovim mlađim kategorijama?
Hajduk je uz vlastite igrače, privlačio igrače iz drugih nogometnih škola. Osobina profesionalne nogometne ekipe je selekcija. Velika nogometna momčad je probrana (selekcionirana) ekipa. (NBA timovi kupuju igrače (vrhunske).)
Hajduk je od doba prodaje igrača (do tada je primaljivim uvjetima privlačio domaće igrače)(mislim kako je Bernard Vukas prvi igrač Hajduka iz doba socijalizma koji je napravio profesionalni ugovor s nekom inozemnom nogometnom momčadi)(Vukas nije hajdukova škola, već zagrepčanin, iako hajdukovac) uzimao ogromne provizije (a najčešće nije plaćao igraču ništa od tih ugovora). I danas se vuku sudski repovi hajdukovih (hajdučkih) transfera.
Nogomet je profesionaliziran. Dostupan je putem TVa. Najbolji igrači, najbolje momčadi, najbolji treneri, najbolji komentari. Danas svi o nogometu znaju sve. I svi igraju nogomet. Raširenost (kvalitenijeg) nogometa umanjio je značaj Hajduka (ili bilo kojeg drugog kluba). Nogomet je posao, koji ili radite ili propadate.
Učestalost nogometnih utakmica (profesionalizacijom nogometa) smanjio je broj gledatelja (nogometni paradoks) većini nogometnih klubova, a povećao samo vrhunskim klubovima (globalno vrhunskim).

Uvođenjem obaveze svih sjedećih mjesta na stadionima (zbog sigurnosnih razloga i spriječavanja stvaranja crnih fondova), Hajduk je novčano izgubio i u maksimalnom broju prodanih karata i u nemogućnosti prodaje karata bez evidentiranja). Obavezu je propisala krovna nogometna organizacija FIFA/UEFA.
Pravilnik o transferima, koji štite interese igrača (roditelja koji su ulagali u igrača), amaterske klubove. male menadžere nametnula je FIFA/UEFA (što je izazvalo daljne smanjene prihoda Hajduku).
Sudski sporovi (zbog neispunjenja ugovornih obaveza prema klubovima/igračima/menadžerima s kojim su poslovali) Hajduku su izazvali javno sramoćenje (i prokazivanje) što je izazvalo smanjenje poslovnog ugleda, smanjenje prostora selekcije. Sa smanjenjem selekcije Hajduk je znatno umanjio svoje natjecateljske sposobnosti, što je dodatno smanjilo prihode. Sudski sporovi su vođeni po FIFA/UEFA pravilnicima.

Vidljivo, uistinu je organizacija kojoj nogometni klub Hajduk pripada uzročnik negovoj propasti. A prva instanca u toj organizaciji je Gradski nogometni savez, Županijski nogometni savez te Hrvatski nogometni savez. Čak ih nije zanimal niti Udruga prvoligaša. Nisu koristil Gradski savez, niti Županijski ... obrušili su se na Hrvatski nogometni savez.
Što bi htjeli?
Sve sudske sporove gube. Nisu podnijeli tužbu i prigovor FIFA/UEFA tijelima (niti za kazne prouzročene navijačkim neredima), nisu osporili pravilnike ...
Unatoč padu prihoda (Grad Split je suvlasnik) nisu kontrolirali rashode (te su stvorili stotine milijuna dugovanja).
Očito (u razdoblju od 30ak godina, od 60ih do 90ih godina prošlog stoljeća) nisu prihvatili pravilnike matičnih organizacija i sveli postojanje i poslovanje u transparentnije okvire, u propisane okvire.

Napad na HNS je zapravo isti (neprofesionalni) pristup dokazanih prevaranata, koji unatoč bankrotu nisu promjenii poslovne navike.
Selekciju igrača (i stvaranja gledljive i rezultatski uspješne momčadi) nije moguć kvalitetno provesti jer su smanjili područje selekcije.
Hajduk je poluamaterski klub (koji je dugo koristio veća sredstva grada za poslovanje), bez mogućnosti profesionalizacije. U protivnom bi odavno, umjesto navijačkih prosvjednih skupova i prijetnje istupanjem iz lige koristili profesionalne mehaniznme jačanja kluba.(Ali ih vodi komunjara.)

ps
S Hajdukovom nemoći, košarkaški klub (nekad ponos) potonuo je na margine, vaterpolo (ponos) potonuo je na margine, plivanje (ponos) potonulo na margine, veslanje (nekad ponos) potonulo na margine, tenis (ponos) potonuo na margine, rukomet (ponos) potonuo na margine, jederenje (ponos, koje ostvaruje svjetske vrhunske rezultate) unatoč rezultatima prosi mrvice... a RNK Split je (po hajdukovim procjenama) trojanski klub koji služi razaranju Hajduka.
Paranoja se nastavlja ... (politička stranaka, odlučna braniti svoju neprincipijelnost, neprincipijeno nastavlja postavljati vlastita mjerila).

Komunističko-orjunaška klika, nesposobna razlučiti uzroke, spremna promjeniti i mijenjati okvire (a ne sebe), ustrajava na pritisku inagurirajući svoje nesposobne kadrove (koji znaju samo otimati).
Tko je na njihovoj strani??

Jedrimo (dok ih Oluja2 ne otpuše)




03

srijeda

prosinac

2014

H(J)AZU i korupcija

Ekonomisti su (odavno) razriješili (zakonom ponude i potražnje) korijene korupcije i sredstva borbe protiv takve pojave (koja nužno ne mora biti štetna i maligna pojava).

Niže određena cijena (niža od stvarne ) uvjetuje pojavu nadmetanja za robe ili usluge. Ustrajavanje na nižoj od stvarne cijene (po zakonu ponude i potražnje) stvara neravnotežu (ponude i potražnje) koja se stabilizira ili podizanjem cijene ili korupcijom. Po tom je korupcija zaobilazni put uravnoteženja tržišta.
Uobičajeno, zrela društva provećanjem cijene signaliziraju stanje na tržištu dok društva koja ustrajavaju na neravnoteži generiraju korupciju. U novijoj povijesti (unazad 100 godina) najveći generator korupcije su komunističko-socijalističke države i države sa socijalistima na vlasti. Takve vlasti proklamiraju vlastite vizije jednakosti i pravednosti (koje tržište ne može podnijeti).
Iako i nesocijalistička društva bilježe koruptivnost, ta pojava je prisutna samo do uravnoteženje tržišta (čemu sve normalnije vlasti pribjegavaju podizanjem cijene). Oni koji sustavno izostavljaju tržišne zakone zbog deklarativnih i ideoloških razloga generiraju korupciju.
Zašto je Hrvatska na popisu korumpiranih država EU na visokom mjestu? Jer je preživjela tržišne poremećaje koje su ustrajnim izbjegavanjem tržišnih zakona nastojali prikriti izrazito niskim cijenama (školovanja, zdravstva, sporta, kulture, materijalnog situiranja, ...).
Specijalnim ratom su dugi vremenski period održavali niske cijene (koje su po ekonomskoj zakonitosti generirali korupciju). Stvarali su uvjete u kojima su svi na prodaju. Takvi uvjeti su prouzročili hrvatsku šutnju (intelektualci: znanstvenici, kulturnjaci, sportaši, ...).
U prvoj Jugoslaviji je to uspješno nametnuto kao model ušutkavanja jednog naroda (kler, industrijalci, većina javnih djelatnika ... je šutke zaboravila hrvatske interese i glasala za kraljevu stranku (srpske radikale)).

U drugoj Jugoslaviji je krivo određivanje cijene postalo sredstvo provođenja revolucije. Podobni su koristili usluge po vrlo niskim cijenama (koje su plaćali nepodobni) i prisiljavali nepodobne na iseljavanje. Ujedno se sustav hvalio humanizmom i pravednošću (na štetu potlačenih i izrabljivanih). Uz korupciju, generirali su i ropstvo.

Problem moderne, samostalne Hrvatske je povijest u socijalizmu, rat, tranzicija, ... Svi nabrojani izazivaju tržišne poremećaje koje je dva puta orjunaško-titoistička koalicijska vlast na titovim socijalističkim osnovama korištenja korupcije kao sredstva iseljavanja (pogodovanja podobnim, dodatnog poreznog opterećivanja nepodobnih) dodatno produbila.
Hrvatska inertnost (koruptivnost) je vidljiva u nedostatnosti aktivnosti sputavanja dolaska na vlast titoista kao i u nedostatnosti osude i kritike tog ponašanja.
Titoizam je antiteoretski zločinački teror.

Hrvatski akademici j(edu) g(ovna).


02

utorak

prosinac

2014

Zarobljenici vlastitog uma


Antifašizam je kovanica koja se upotrebljava u više značenja ...

Suprostavljanje totalitarnom režimu (koji je nastao kao protuteža komunističkoj napasti) izazvao je najviše protivljenja kod komunista (boljševika; marksističkih komunista).
Otud boljševički antifašizam ustrajno znači nešto drugo do suprostavljanje političkoj ideologiji totalitarizma ...

Samo iskazivanje antifašizma nije dostatno za ocrtavanje osobe ili pokreta koji ističu antifašizam kao svoje obilježje. Biti protiv zločinaca ne isključuje vlastitu zločinačku narav (već se moramo drugim obilježjima potvrditi). Boljševički antifašizam je floskula (govorni ukras) koju je smislio staljinov propagandni aparat, usmjerena je na reaktivnu/reakcionarnu ideologiju (nastalu kao reakcija na međunarodni boljševizam). Zadržava uporabu u proboljševičkim krugovima (titoisti, ...), bez mogućnosti izlaska iz zadanih okvira (zbog svog ograničenog dometa (jezično)).

Marksistička revolucija i internacioalna težnja te revolucije podrazumijeva "zavjeru" svjetskih razmjera. Sam osnivač izvornog fašizma, italijan Mussolini je bio socijalistički novinar koji je osnovao fašističku stranku u Italiji (koja je promicala fašizam). Hipotetski, ako je komunistička internacionala organizirala (a fašizam se predstavio kao najžešća brana boljševičkoj revoluciji) fašistički pokret (kako bi kontrolirala kontrarevoluciju i moguću međunarodnu intervenciju na novonastalu boljševičku državu) (Mussolini je bio novinar i moguće sklon koruptivno-zavjereničkoj ulozi), koji je ideološki ponukao nacistički pokret (kojeg poistovjećuju s fašizmom) postaje jasan mogući (logički) zaplet kojeg nije moguće nadići bez trajnih posljedica.
Komplikacije s fašizmom (i nacizmom) se produbljuju fašističkim zahtijevima (industrijskog kapitala u fašističkim državama) za pravednijom raspodjelom kolonija (pristupa industrijskim sirovinama), čime je fašizam poprimio oblik otvorenog neprijatelja cjelokupnog svjetskog poretka.
Logičnim se činio samo domaćem stanovništvu, jer je postavljao zahtijeve koji su se činili prihvatljivim samo njima. Postavljanjem previše zahtijeva, usmjerenih protiv cjelokupnog svijeta nije bilo obećavajuće. Ako takve zahtjeve pripišemo Mussoliniju (novinar) i Hitleru (spisatelj; najviše je novaca zaradio svojom knjigom Main Kampf) nedvojbeno se nazire urota (vođena izvan okvira fašizma/nacizma).

Ideolozi fašističko-nacističke struje su koruptivno ali ne i stručno profilirane osobe. U svjetskom sukobu (koji je slijedio) svi su nalazili svoje interese (samo su gubitnici bili nespremni).
Zamršenost tih odnosa (činjenično i znanstveno nesagledani u potpunosti) u Hrvatskoj je ostavio "antifašistički pokret" kao profesionalnu orjentaciju malobrojnih plaćenika.

Dugogodišnje oklijevanje povijesno-znanstvenog obračuna s Titom i titoistima kao produktom zamršenih svjetskih odnosa proisteklih iz Drugog svjetskog rata (i hladnoratovskog razdoblja) posljedica je naše inertnosti (i slabosti). Intelektualne.

Slobodan um je zarobljenik svoje slobode ...


01

ponedjeljak

prosinac

2014

Čistka sigurnosnih službi (zašto?)

Kako se održava osvina zla (britanija-rusija/sovjetski savez/rusija)?

Geostrateško osvajanje prostora (umanjivanja germanske moći)(Hrvatska je izgubila u oba svjetska rata jer je bila na strani germana; bez obzira na htijenja Hrvata u tim ratovima) tražilo je uz ratne napore i poratnu politiku (ovladavanja prostorom).
Iza Prvog svjetskog rata (već zbrda-zdola pripremljena jugoslavnština) pučem je stvorena Kraljevina SHS (prvotno je nastala Država SHS, a ne hrvatska Država ili Kraljevstvo) sjedinjenjem Države SHS s Kraljevinom Srbijom. Koja je kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija (zašto je srpska kraljevska kuća pristala na Jugoslaviju?).
Iz Drugog svjetskog rata je nakon godine koalicijskog višestranačja izvršen komunistički puč i proglašena socijalistička država 1946. g. (komunisti nisu izveli revoluciju u ratu (iako su je pokušali provesti), nisu pobjedili u ratu (to nisu ni pokušavali nego su čekali Crvenu armiju)).

Tko je predvodio kulturološke, ideološke i socijalne mjere preustroja stanovništva, gospodarstva i cjelokupnog života (kulture, sporta, prosvjete, ... vojske, pravosuđa, državne uprave, ... vlasti, ...)? Prisila.
Prisilno je nametan (protivno poveljama UNa), kao što i danas prisilno nameću okvire antigermansko antinormalnih postupaka i života.
Spoj katoličke (papinske) Hrvatske i pravoslavne (turske) Srbije iza Prvog svjetskog rata je neshvatljiva ...
Jugoslavenstvo je stvorilo krater (izazvan spajanjem nespojivog). Štete nastale po društvo su nesagledive (i današnja gospodarska kriza u RH).
Spoj katoličke (papinske) Hrvatske, pravoslavne (turske) Srbije i prosovjetsko-ruskog boljševizma je krater produbilo za petsto godina. Krater je sada dubok devetsto godina.
Strategija kaosa je ciljana i svakim neuspjehom (ili djelomičnim uspjehom) prethodne nastupala je (uočljivo) brutalnija etapa (razaranja).

Ostaje pitanje (uz lako prepoznatljive štete (nedostatka akumulacije kapitala, akumulacije kulture (života)) tko je provodio politiku razaranja idestabilizacije prostora?
Često to pripisujemo spoju prozapadne (uređenije) Hrvatske s istočnjačkom Srbijom. Tek osamostaljenjem se vidi kako je to politika a ne spontani proces. Politika osovine zla.
Kako funkcionira ta politika? Na temeljima plaćanja političara (za većinu niti ne možemo u stručnom smislu reći kako se radi o političarima; naturščici).

Josipovića netko materijalno (hrvatske sigurnosne službe, kojih prije nije bilo, ali u RH su sudionici tih zavjera) podupire (osobna korist), štiti ga medijski i od kaznenog progona.
I Milanovića, Pusićku, Grčića, Kosoricu, Bandića, ...

Plaćenički uzurpatori političke moći. Uistinu se ništa nije promjenilo osmaostaljenjem RH. Ista politika, isti ljudi, iste metode. Promjenio se odnos Hrvata. Toliko su poniženi i obespravljeni (protivno poveljama UNa, koje kažu kako imamo pravo na dostojnu vlast) da su podnijeli rat (koji se relativizira od šake izdajnika i dezertera pričama o podijeljenoj krivnji i Drugoj Republici), podnijeli teret obnove.
Oni kojima ne odgovara naša Republika, zagovaraju Drugu!

Do konačne pobjede i Hrvatske do neba! Hoću biti ponosan na svoju domovinu, državu, vlast!
Sterpite!

Posljednja večera I
kombinirana tehnika · 1998, Goran Petrač

fb (filter)

Vrijeme predizborne kampanje uvelike podsjeća na pred Božićno vrijeme.
Sve nakićeno i uzbuđeno ...
Jednako tako podsjeća ina cjelogodišnje ponašanje (svakodnevnog reklamiranja i samoreklamiranja političara)(uglavnom "ljevičara" koji svojim "humanizmom" pogoduju sebi i svojima).

Uobičajeno je političke probleme riješavati a većina građana se uključuje samo na bitnim problemima (po društvo).
Što u Hrvatskoj nije slučaj.
Građani (Hrvatice i Hrvati) su uključeni svakodnevno, ali kao ciljana marketinška populacija (ispiranja mozga) ili na beznačajnim problemima (otklanjanje od značaja, umanjenje političke moći).

Facebook, kao sredstvo zaobilaženja medijskih kuća (i njihovih "uređivačkih politika"), sredstvo demokratizacije informacija (o štetnim posljedicama fb nećemo raspravljati ovom prigodom) dozvoljava selekcioniranje (odabir)(filtriranje) "informacija".
Unatoč tom svojstvu, većina korisnika društvenih mreža prenosi neželjene sadržaje i "dijeli ih" (share) po stranicama drugih korisnika. "Bombardiraju" člancima i slikama nepoželjnih osoba.
Marketinsški, upravo ono što službena "lijevo naku*čena" vlast i sama radi ... Dominira medijskim prostorom, koji oduzima vrijeme i umanjuje misaonu kreativnost. Time smanjuje operativnu sposobnost.
Bore se protiv smjene (mirne ili nasilne, prijevremene ili redovne) stvaranjem klime bespomoćnosti. Medijskim blebetanjem i zasipanjem njihovim slikama?

Trčati će i moliti boga da ih ne sustignemo!