Zna se!

Izborni rezultat kandidata Živog zida ima svoju genezu.
Nekadašnji HDZ (Tuđman & co) je imao istinsko tumačenje političkih događaja. To bitno nedostaje svih HDZ-ovim garniturama iza Tuđmana.
HDZ je stranka koja je imala moto Zna se!
U dobrom duhu kompetetivnog sudjelovanja porazili su sve svoje (političke) protivnike. Porazili su i agresora (u pravednom i obrambenom ratu).
Takvim političarima nije bilo teško provoditi politiku pomirbe. Akademici.

Kasnije je HDZ spao na Granića ili Pašalića, Pašalića ili Sanadera, Sanadera ili Kosor. Sanader nije (protivno površnom uvjerenju) izborno pobijedio Račana (pobijedila ga je bolest).
U drugom mandatu sanaderov HDZ je još manje znao. Ni danas ne zna zašto je Sanader podnio ostavku (što nas niti ne interesira).

Sanader je podnio ostavku jer je instaliran od službi trebao poslužiti novom uzletu SDP-ovaca (orjunaša, okorjelih prosrba i ruskih agenata) zaostalih i nepromijenjenih politikom pomirbe.
Politika pomirbe je humana politika, ali nije trajnog karaktera. Pomirba traje onoliko koliko je potrebno spoznati kako su neki pripadnici zločinačkog prosrpskog, proruskog titoističkog komunističkog sustava ostali na ideološkim i operativnim postavkama tog poraženog projekta.

Manipulacije službi sigurnosti povratka Račana, podmetanja Sanadera (kojeg je po tuđmanovoj bolesti Manolić spremao za preuzimanje HDZ-a, kasnije ostvareno na poznat način), cjepkanja (moćnog) HDZ-a Sanaderovm dvoličnošću (prema najvećem glasačkom krilu HDZ-a Glavašu), smanjenju diplomatskog i pravnog prostora u odnosima s ICTY-em, ...
Službe su odigrale neslavnu ulogu u postavljanju (izbornim prevarama) Mesića i Josipovića. Osvojili su kontrolu sigurnosnih službi i producirali specijalni rat protiv Hrvatske.
Kriza je posljedica nesposobnosti donošenja odluka, a najveći generatori krize su bili Mesić i Josipović. Veleizdajnici i odgovorni po međunarodnom pravu.
NATO optužbe na račun Mesića, Josipovića i Milanovića za odavanje NATO tajni Srbima i Rusima je simptomatično ...
Nesposobnost HDZ-a suprotstaviti se takvim politikama je bitno okrnjila ugled pokreta/stranke. HDZ je stekao ugled nudeći najsposobniji kadrove koji su znali odgovore na postavljene probleme.

Živi zid je pokrenuo (manipulacijom deložiranih i blokiranih) politički proces na koji oni protiv kojih je usmjeren taj proces moraju imati odgovor. HDZ je prozvan (HDZ Zna!).
Plenkovićev odgovor o protestnim glasovima je mlaka (nedostatna) reakcija polu intelektualca zabavljenog svojim pozicioniranjem i rješavanjem materijalnog statusa. Upravo ono protiv čega se Živi zid javno zalaže. Dolijevanje ulja na vatru.
Akademski HDZ bi protumačio pojavu Živog zida kao instruiranog (vođenog) političkog projekta oduzimanja glasova, usmjeravanja pozornosti i specijalnog rata protiv Hrvatske.
U slučaju uspjeha te inicijative, Živi zid bi bio ugušen (a partija i slobodoumni pojedinci bi tumačili to nedemokratskom, vlastohlepnom i autokratskom politikom). Akademici bi znali (kako je to loša interpretacija scenarija koji se odvio).

U kontekstu politike osovine zla (anti germanska politika britansko-rusko/sovjetsko/ruska osovina), Živi zid je protivno sveukupnosti društvenog angažmana HDZ-ove državotvorne i domoljubne politike potakao bunt dijela stanovništva (ovršenika, mladih, blokiranih) i ponudio vodstvo u toj pobuni.
Društvena pobuna ima ciljeve, metode i rezultate pobune. Kako je riječ o marginalnim (ugroženim) skupinama društveno strukturiranim bez obzira na izborne rezultate (radi se o desetom dijelu društva) nisu sposobni, posebno uzimajući u obzir tko ih vodi (Pernar, Sinčić, službe), ostvariti utjecaj u društvu. Morali bi imati izbornu većinu kako bi ostvarili svoje (nelegitimne) ciljeve.
Ali, ne radi se o participaciju u političkoj moći (što je cilj demokracije, pa samim tim se ne protivim pojavi Živog zida).
Pozivanje na protest i bunt mladih, traženje društvene pravde zadire u (ono što bi akademici znali, i time bi HDZ bio ozbiljna vodeća stranka) preispitivanje pravednosti političkog participiranja osoba koje su stvarajući dugove potpali pod ovršne zakone (neodgovorni i neozbiljni), mladih koji nisu podnijeli teret rata (a hoće uvećati svoju političku moć relativizirajući učinak tog rata), blokiranih koji su (ne)poslovno gradili odnos u platnom prometu.
Ideološki, ali ne i naučno, tumačenje Živog zida o sustavnom onemogućavanju funkcioniranja tih skupina je kratkotrajna karta postojanja. U slučaju ikakve participacije takvih u vlasti i donošenju odluka bitno bi smanjio funkcionalnost (i pravednost) ionako klimavog sustava (izmučenog specijalnim ratom).

Najvažniji aspekt Živog zida je poticanje mladih na politički organizirani angažman (pod geslom pravednog društva).
U drugim (pravednijim) društvima mladi bi prihvatili zasluge izranjavane i napaćene braniteljske populacije, preuzela zahvalno brigu o materijalnim i ostalim potrebama te populacije (sretna što osobno nije prošla ratna stradanja). Ili bi u malo manje pravednim društvima (naše društvo spada u takva društva) održavajući društvenu strukturu (i stratifikaciju) uložila trud u nova osvajanja (ekspanziju društva). To su agresijska društva. Hrvati imaju neriješene odnose u pogledu BiH. Drina.
Upravo zbog kanaliziranja energije, sukladno politici anti germanske politike britansko-rusko/sovjetsko/ruske osovine zla mlade organizira tajna služba u interesu spomenute politike i osovine.
HDZ-ov bi akademik znao što mora uraditi (ustrajavajući na svehrvatskoj politici izgradnje potpunog i zrelog društva.
Ovako imamo polu mutave gubavce koji se vesele našoj (hrvatskoj) agoniji još neko vrijeme ...
Do sputavanja Plenkovića, Hebranga i još nekoliko HDZ-ovih polutana i pojave izvorne hrvatske političke snage. Najsposbnijih hrvatskih sinova koji će uložiti trud, znanje i sposobnost za dobrobit svih nas.
HDZ Zna!

Svi za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!