Zbog četrdeset pete, devedesete su se dogodile prije nego su očekivali ....

Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...
...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.
...

Donešena odluka iako teži zajedničkom dobru može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika stanovite skupine, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. U tom slučaju upotreba fizičke sile može jamčiti da će odluku poslušati i oni kojima ne odgovara!
...

Tipična ishodišta politke su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Politika


Hrvatska, ideološki podijeljena na katoličku, nacionalnu, prozapadnu većinu i ateističku, orjunašku, prosrpsko-prorusku, boljševičko-komunističku izrazitu manjinu (agente), iznova prolazi političke krize. (Krize su u Hrvatskoj sustavno producirane kao posljedica nepoštivanja demokracije (volje većine). Tito je svoju samovolju pravdao socijalističkom revolucijom i branio jednoumljem. Posljedica je obespravljivanje većine i bitno umanjenje kvalitete njihovih života (nad kojima je uporaba fizičke sile bila uobičajena, a jednoumljem je prikrivana ...). Uvjeravanje (uporabom sile i prisile) većine u borbi za poborništvo sadržavalo je elemente protivne poveljama UN o pravima (ljudskim) i obavezama (države).
I bez rasprave o opravdanosti i promašenosti stvaranja društva s primarnim društvenim (zajedničkim) vlasništvom, Hrvatska se aklamacijski referendumom izjasnila protiv jugoslavenske zajednice utemeljene na socijalističkim principima (uvijek je pojava višesložena i bilo kakvo objašnjavanje zahtijeva veću stručnu spremu ...)(u namjeri izreći referendumsko izjašnjavanje protiv socijalističke revolucije i socijalističkog društva, protiv nasilja i jednoumlja kojim je nasilje prikrivano bez spomena jugoslavenske zajednice (sociološki novotvorine) ne bih u izrekao uvjerljivu tvrdnju ...).
Jer se temeljila na (fizičkoj) prisili i jednoumlju (kao sredstvu prikrivanja nasilja).

Iznova povratak titoista, sa političkim jednoumljem (prisile stvaranja pobornika), ukazuje na trajni otklon određene političke prakse (jednomlja kao sinonima kompleksnosti socijalističke, jugoslavenske, proruske politike) od političke struje većine ...
To je uzrok trajnom društvenom sukobu. Prosovjetska (komunistička) partija je i u Kraljevini Jugoslaviji (bezuspješno) nasiljem pokušavala stvoriti političku prevlast. Nasiljem se ista partija suprostavljala (bezuspješno) političkim tvorevinama koje su nastale raspadom Kraljevine. Nasilje kao sredstvo je ista partija (uz podršku Crvene Armije) koristila u postratnom jugoslavenskom višestranačkom društvu (Demokratska Federativna Jugoslavija) koju su pučem 1946.g. pretvorili u diktaturu proglašenjem socijalističkog ustava (po kojem je DFJ postala FNRJ koja je kasnije preimenovana u SFRJ(ot)).
Nasilje kao sredstvo nametanja političke volje se nastavila i u FNRJ-u i SFRJ(otu), što jasno ukazuje na kontinutet uporabe nasilja u političke svrhe zbog pomanjkanja pobornika.

Retorika komunističke partije (Saveza komunista Hrvatske, SKH) zagovaranja nasilja se nastavila i u kratkotrajnoj tranzicijskoj fazi pretvaranja socijalističkog jednopartijskog društva u višestranačko, parlamentarno, demokratsko društvo. Gubitkom izbora i vlasti, transformirana komunistička partija (SKH/AKH-SDP/SDP) je zadržavala glavnu odrednicu svoje politike: fizičko nasilje kao oblik nametanja političke volje.
Povratak sdpa na vlast (kukuriku koalicija) jednako obilježavaju prosvjedni (prijeteći) marševi pod prozore istaknutijim političkim djelatnicima, ali i težak oblik jednoumlja po osvajanju vlasti (što kronološki praćeno ukazuje i na sve ostale elemente fizičkog nasilja ...).
Napominjem kako je "javna" televizija pretvorena u komitetski propagandni stroj koji promovira jednoumlje (kao oblik prikrivanja fizičkog i ostalog nasilja u borbi za pobornike, iako je i samo postojanje takve televizije nasilje).
Ustrajavanje na proruskom političkom pravcu ukazuje na agenturu političke grupe koja je zagovara. A kontinuitet zagovaranja i uporabe nasilja u stvaranju političkih pobornika takve politike ukazuje na nepostojanje demokratske većine, na trajno suprostavljanje toj ideologiji.

Dr. Nenad Horvat (član SDPa): "Da je četrdeset peta malo dulje trajala, devedesete se nikad ne bi dogodile ...."
Zbog četrdeset pete, devedesete su se dogodile prije nego su očekivali .... (ili, nasilje nećemo tolerirati... iako smo tolerantni; nećemo se uspoređivati s titoistima)(i glavaševićem koji predlaže ustavno unošenje riječi tolerancija u Ustav ...od koga li je čuo za tu riječ, moj Bože!?)