30

nedjelja

studeni

2014

Primjetite

Financirati pravedni, obrambeni rat (nakon pljačke i razoružavanja; predratnom hiperinflacijom i prisvajanjem oružja JNA i TO od srpske strane, kojoj je pomagao hrvatski izdajnički stroj ..), izvršiti denacionalizaciju (koja je zbog zamršenih vlasničkih odnosa većinom izvedena isplatom oštećenih strana a prouzročila ih je jugoslavenska vlast), saniranje ratnih šteta bez naplate istih od agresora (čijem izbjegavanju plaćanja pogoduje sadašnja hrvatska vlast), provoditi tranziciju (osiguravati sva materijalna prava propale socijalističke ekonomije i sustava) uistinu je zahtijevan zadatak.
Onaj tko to (zbog izuzetnih poreznih opterećenja i ubrzane pretvorbe) naziva pljačkom uistinu nije odavde.
Hrvatska još uvijek plaća jugoslavensko-orjunaške zablude ...

Ima li tko primjedbu?




29

subota

studeni

2014

Čemu zablude?

Profesionalni nogomet (nogomet koji ima cilj ostvarivati dobit pružajući uslugu nogometnog nadmetanja) ima određene zakone.

Uz stručno nogometne i stručno financijske (koji nisu predmet ovog razmatranja), treba razmotriti one zakonitosti koje su hibrid nogometnog i financijskog utjecaja.
Selekcija. (Odabir.)

Svi profesionalno uspješni klubovi imaju područje velike selekciju (nešto kao NBA, mada NBA nije financijski najuspješnija sportska organizacija).


Logično je (pošto je selekcija osnova stavaranja gledljivih i poželjnih klubova) stvaranje satelitskih klubova. I u ligi i u poslovanju.
Logično je stvarati mrežu produkcije i selektiranja igrača/igračica.
Logično je stvarati mrežu stvaranja i odabira igrača/igračica.

Klub koji ima svoje poslovne suradnike, a neprofesionalno se prema njima odnosi, prvo pogubi te satelite.
Profesionalnost nije osobina organizacijski slabijih ...

Napad na organizaciju je komunistički relikt iskazivanja vlastite nemoći. Biti svoj.
Onaj tko nije sposoban biti svoj nije sposoban takmičiti se za novce, niti zabavu.

Složenost organiziranja (iako sve ukazuje na teške propuste; uništavanja vlastitog postojanja) ne opravdava nikog.
Kako je moguće suziti područje selektivnosti, smanjiti broj suradničkih prvoligaških momčadi i očekivati finacijsko-natjecateljske rezultate? Tko nema pojma o profesionalnom sportu?
Bez novaca nema ni kruha (za igre ćemo lakše ... ).

Premijer galami kako je lako bilo održavati BDP farbanjem tunela? Nitko nije porekao loše gospodarsko stanje, ali se nije nadao pogoršanju ...
Još jedan "profesionalac" bez šire (igračke) baze. Za njega je bolje otići na bolovanje (lakše će se u podne ustajati, a poslijepodne uništavati mukotrpno stečeno).

Čemu zablude? Nameću neprofesionalnost i površnost (ne priznaju kvalitetan i sustavan rad).





Dermatologija jedne demagogije

Kontinuiran pad BDP-a RH-a izaziva (malobrojne) kritičare.
Začuđujući je vlasnički udio u gospodarstvu u kojem se izgubi 50-60% BDP-a (ili 300-400 milijardi kuna).
Jesu li oni koji su obrtali tolika sredstva stvarni vlasnici ili je privatizacija u RH izvedena po rusko-kineskom modelu (imenovanjem vlasnika u službi državnih službi sigurnosti)?

Kritika dr Željka Lovrinčevića (s Ekonomskog instituta) o presedanu u okviru EU, koja do sad nije u 50 godina zabilježila kontinuiran pad 12 kvartala bez promjene vlade ili parlamenta, koliko god bila dobronamjena ima svoju drugu (bolju) stranu.
Hrvatska je imala i gorih razdoblja ...
Po završetku Prvog svjetskog rata (Velikog rata), financijska moć Hrvatske je po "sjedinjenju" i konveziji valute izgubila 90% svoje financijske moći.
Po završetku Drugog svjetskog rata nacionalizacijom i Prvom petoljetkom deklariranjem (po marksističkoj teoriji) teške industije kao ispravnog puta industrijalizacije udareni su temelji gospodarskom slomu (koji i danas bilježimo).
Vrijeme titove Jugoslavije, s hiperinflacijom i ukupnim rezultatom denominiranja kraćenjem devet nula (te još dvije nule konverzijom hrvatskog dinara u kunu), je jednako gospodarski traumatično.

Jugoslavenstvo nije bilo ideja sociološkog procesa već ideja geostrateškog ovladavanja prostorom, a pričuvni plan je priprema prostora za vojno osvajanje (amputacijska linija Virovitica-Karlovac-Karlobag).
Gospodarski je slom priprema ratnog rješavanja ...

Vratimo se kritici kontinuiranog pada BDP-a. Očito poslije iznešenih činjenica rješavanje pada BDP-a ne spada u uobičajene političko-gospodarske mjere.
Kontinuirano ustrajavanje titoista na zadržavanju trenda pada BDP-a nije nesposobnost (iako ova garnitura sigurno ne bi riješila taj problem; ali bi ih mi s lakoćom smjenili), već politički cilj. Destabilizacija prostora.
Rat prije rata. Specijalni rat.
Koja je bolja strana ove krize? Možemo otvoreno reći kako su iza kaosa britansko-ruski interesi (osovina zla) protiv germanskog utjecaja na ovim prostorima. I zapitati se tko će odgovarati za takvu stoljetnu politiku (okrivljavanja naroda u svrhu političkog obespravljenja i otklanjanja mogućnosti političke uprave).
Vrijeme je prozvati krivce!

Washington RedSkins je klub američkog nogometa ...


28

petak

studeni

2014

Geostrategija hrvatske (političke) nemoći

Hrvatska se teško suprostavlja otuđenju političke moći. S razlogom.

Iako svi nalaze neke (različite) razloge otuđenju politike od hrvatskog bića (politika i političari ne služe hrvatskim interesima) malo tko iskazuje pravu narav tog otuđenja (političke moći).
Hrvatska (civilizacijski i geografski) pripada Srednjoj Eurpi (papinska zajdnica država, rastrojena protestantskim pokretom). Središte moći te Europe (mada je pojam Srednje Europe zapravo pokušaj pozicioniranja one slabije Europe (bez Njemačke)) je u Njemačkoj. Moćna (cjelokupna) Europa. Koja bi pripajala rubne države (tvoreći moćno savezništvo). Prvi značajniji teoretski radovi iz geostrategije upravo su istakli takvu Europu kao moćnog svjetskog čimbenika.
Ali upravo je geostrategija razlog stogodišnje neprihvatljive politike otuđenja političke moći (u Hrvata). Nametanje jugoslavenske ideje ne služi stvaranju Jugoslavije. Služi ostvarenju kontrole geostrateškog prostora (koje prirodno i povijesno pripada germanskom utjecaju). Ostvarenje te kontrole (suprostavljanje germanskoj i nametanju svoje kontrole) ostvaruje se politikom otuđenja političke moći.
Što je sve Tito radio kako bi nas približio Sovjetskom savezu (rusima) i Srbiji (srbima)!? Titoisti podjednako ustrajavaju na politici (koju bez otuđenja političke moći ne mogu provoditi) približavanja Rusiji, Srbiji,Kini (??), ...

Politika manipuliranja i otuđenja političke moći zahtjeva kontrolu medijskog prostora, kontrolu sigurnosnih službi, kontrolu policije i vojske, kontrolu pravosuđa, kontrolu Ustvanog suda, ...
Iako smo svjesni pogubnosti Titove politike, podjednako svjesni titoističke račan-mesićeve politike a sada milanović-josipovićeve vladavine ne suprostavljamo se učinkovito toj nakupini prodanih uzurpatora našeg osnovnog i temeljnog prava: prava na političko organiziranje.
Bojimo se političkog raspleta i novih pokolja. Bojimo se neizvjesnosti. Iako svaki dan vladavine uzurpatora sve više i više nas približava onome čega se bojimo.

Neke od osobina otuđenja političke moći su uzastopno iskrivljeno predočavanje podrške politici koja nema podršku, politici koja nema budućnost; relativiziranje povijesnih činjenica i političkih protivnika; uljepšavanje vlastite slike. Stalno prozivanje svih (J. Kosor je u Saboru potakla deklaraciju o puštanjj Vojislava Šešlja iz haškog pritvora) u nastojanju uljepšavanja vlastite slike ...
Šešelj je baš izvrstan primjer njihova (dokazivo) zločinačkog ponašanja.
Njihovo moraliziranje je uspostavljanje ograničenih osuda (npr. osuđuje se Šešelj, iako nitko od njih nema potvrdu svojih stavova iz vremena kad je Šešelj djelovao aktivno (sudjelovao u zločinima)(jer su i oni stvarali agresiju)), njihove osude su selektivne (ograničene na žrtvene gubitnike). Tako orkestriran i uigram politički nastup ukazuje na zmiju (kojoj je stražnjica na Pantovčaku) u njedrima demokratske Hrvatske.

Hrvatska mora riješiti (koristeći povelje UNa) specijalni rat koji (u ovom slučaju britanci i rusi/sovjeti/rusi) se vodi protiv hrvatskog naroda više od sto godina. S nesagledivim psljedicama razaranja, uništavanja, kočenja, ratova, poratnih kriza, ... Bez obzira na geostrateške interese, imamo prava na normalan život. Imamo pravo na političko organiziranje i iskorištenje tog organiziranja za dostojan život.



27

četvrtak

studeni

2014

Osovina zla II

Pokrenuta je medijska (mediji su u Hrvatskoj pod kontrolom manipulatora) kampanja osude pojavljivanja Vojislava Šešelja uživo u televizijskoj emisiji. Vojo bi humanistima bio najdraži mrtav. Zašto za vrijeme rata nisu bili tako glasni u osudi šešeljevaca i agresora kojima su šešeljevci pomagali?
Uistinu popriličan problem (za "humaniste" koji nas umoriše (svojim lažima)).
Ne slažem se s osudom šešeljeva nastupa. Zaštita žrtava nije dostatan razlog za osudu nastupa, jer nije izvršena osuda zločina, nisu kreatori prošli katarzu, nisu se pokajali. Agresori jednako silovito napadaju Hrvatsku. (Ne mogu Šešeljevi suučesnici osuđivati Šešelja.)
Ratne štete nisu naplaćene. Povijest nije upisana. Čeka se pravorijek događaja.

U to ime (kao na sudu, niti jedan sud ne odlaže sudske procese i sučeljavanja žrtava s počiniteljima kako bi ih poštedjeli trauma), potrebno je zločince pustiti u javni prostor kako bi ukazali na komp(b)atibilne snage.
Hrvatska neće podnositi orjunaško-agresorsku selektivnost.
Stoljeće stvarate svoja pravila, svoj moral. Stoljeće se mučimo s vama. S politikom pomirbe i bez nje.
Jugoslavensko orjunaška srpsko četnička prorusko prosrpska politika stvaranja kaosa, iseljenja (hegemonistička i osvajačka, agresijska i genocidna) mora prestati.
Imate iste ciljeve kao i (Hrvat) Šešelj. Niste drukčiji, samo se skrivate iza njegove sudbine.




Osovina zla

Šešelj (Vojislav) uistinu zaslužuje punu pozornost.
Poigravanje političkih poslušnika (koje mediji nazivaju elitama) biva razotkriveno uistinu jedinstvenim (vidljivo šarlatanskim) (ne)posljednjim i dosljednim nastupima Vojislava Šešelja.
Mnogo kaže, malo istinitog, ali dovoljno potrebnog.

U komplotu volje (gnjusno je ponavljanje odavno skupušenih optužbi na račun doktorice Bosanac, to je uistinu odraz one najcrnje ljudske zlobnosti koju su prethodno istresli nad Vukovarom) iskazati srpsku agresiju pravednim srpskim ratom prokazuje sve kreatore, supomagače i pomagače tog rata.
Šešelj je više puta istaknuo uloge određenih političkih sluga ("elita") koje sada u Hrvatskoj i Srbiji obnašaju predsjedničke i državne funkcije, a veći su krivci za ratne zločine (planirani genocid) od samog Šešelja.
Još jedan Hrvat, koji se želi dopasti (istinskim) političkim moćnicima, sluga koji pored zločeste služinčadi umjesto državne funkcije služi državi u zatvoru (braneći-napadajući zlotvorsku ratno-genocidnu politiku).

Šešelj ne prokazuje Josipovića, Pusićku, Nikolića, Vučića, Tadića ... on prokazuje rusko britansku osovinu. Jer izričito ukazuje kako ova vladajuća služinčad, unatoč tome što su veće ratne poluge od samog Šešelja i unatoč tome što su krivom politikom prouzročili ratne strahote nisu kažnjeni niti prozvani. Jer su beznačajni (osim u služenju zlu).
Šešelj je (dovoljno) pokazao: prozvani političari su sluge zla (rusko-britanske osovine protiv germanskog utjecaja).

Šešelj se takmiči šarlatanstvom i zlobom sa trenutno vladajućim (u Hrvatskoj i Srbiji)... i svjesno to nadmetanje gubi. Nije im dorastao u toj utakmici.




26

srijeda

studeni

2014

On je ministar, ali smo mi bez ministra ...a nećemo ga imati niti u sljedećoj Vladi

Rasprava (na socijal nacionalističkoj televiziji) Lalovca (sDp) i Marića (HDZ) je polučila neslućeni iskaz.

Ministar financija Lalovac obrazlažući oporezivanje bankarske štednje, na Marićevo obrazlaganje glavnih zamjerki, je spočitnuo Mariću (i HDZ-u) kako postoje štedni ulozi (sumirano oko 10 milijardi kuna) koje je položila malena skupina građana (spominjao je 10-ak tisuća štediša).
Napomenuo je (kako to?) da to nije postojalo otprije, nego je to plod HDZ-ove vlasti. I nastavili su dalje raspravljati ...

Ministar financija spočitava oporbenom političaru (koji i nije obnašao funkcije u vladi) kako je njegova stranka za vrijeme vladavine uspjela postići bogaćenje nekoliko tisuća ljudi, kojih prije nije bilo.
Ministar financija spočitava oporbenom političaru (koji i nije obnašao funkcije u vladi) kako je njegova stranka za vrijeme vladavine uspjela postići bogaćenje nekoliko tisuća ljudi, kojih prije nije bilo.
Ministar financija spočitava oporbenom političaru (koji i nije obnašao funkcije u vladi) kako je njegova stranka za vrijeme vladavine uspjela postići bogaćenje nekoliko tisuća ljudi, kojih prije nije bilo.
Ministar financija spočitava oporbenom političaru (koji i nije obnašao funkcije u vladi) kako je njegova stranka za vrijeme vladavine uspjela postići bogaćenje nekoliko tisuća ljudi, kojih prije nije bilo.
I to treba dodatno oporezovati.

Ministar financija spočitava oporbenom političaru (koji i nije obnašao funkcije u vladi) kako je njegova stranka za vrijeme vladavine uspjela postići bogaćenje nekoliko tisuća ljudi, kojih prije nije bilo.
Prije nije nitko imao štednju, nije bio bogat. HDZ je uspio postići situiranje 10 000 osoba, a ministar finacija predbacuje takav čin. (??) Ili je glup ili je nešto treće (ili je oboje). A ili B ili C.

Razglabanje o stvaranju štednih uloga, koji su većinom nastali kao prenos štednje iz inozemnih banaka hrvatskih povratnika, jer je kamata na štednju u Hrvatskoj veća nego u Njemačkoj (ili nekoj drugoj državi u kojoj su Hrvati sticali bogatstvo), je preskočena. Krivnja HDZove vlasti je što je postigla povrat tih ljudi s vlastim štednim ulozima koje su deponirali u Hrvatskoj. Ili su neki zaradili novce u Hrvatskoj. To je nedopustivo. Po ministru financija je to grijeh.

SDPov kadar. Od njih ništa pametnog, ništa dobrog.
Ali ostaje Goran Marić. Mlako odgovaranje očitom nesposobnjakoviću (ministru Lalovcu) ukazuje na nepostojanje volje za bitnim promjenama.
Strategija društvenog pozicioniranja je obuzela i HDZ-ovca Gorana Marića. On se prenemaže i pokazuje potencijal, ali ne obećava pomake.
Sebe situira na poziciju (društveno važne osobe, s privilegijama i počastima... bez istinskih pomaka u gospodarstvu).
E, pa Gorane ... moj glas HDZ neće dobiti (jer mi nije potrebno pomagati osobu koja je kalkulantski raspoložena).


Problem demokracije je političko kadroviranje na društvene dužnosti. Izuzetno potplaćeni (i u najrazvijenijim državama), iskorištavaju podjelu rada (državne obaveze) i ucjenjuju ostale. Društveno se stratificiraju.
Problem stručnih osoba na državnim funkcijama, koje moraju biti i stručnije od privatnog sektora, a naknade (dobit) su višestruko manje. Izloženost kritici i reizboru. Uistinu unovačiti sposobnu osobu u tim uvjetima je skoro nemoguće. A podjela je rada (uska specijalizacija). Rješenje je u zaobilaženju uske podjele rada ... (to su tuđmanove Vlade znale provesti). Ja znam.
Današnji HDZ niti u naznakama to ne obećava. Jer ne znaju. (Opisano društvenom stratifikacijom iako ih snažno motivira samo vlastita pozicija u društvu....)

Hrvatska treba učinkovitu Vlast. Na takvu vlast ima pravo po povelji UNa. Oporba je odavno umorena (lažnom propagandom o lošem HDZu). Prijašnja oporba (oporba HDZu su bili sdp, koji su lošiji od najlošijih).
Sigurnosnim službama izmanipulirani HDZ (nametanjem Ive sanadera koji za vladavine nije niti jednu osobinu HDZa koristio; nastavak s Jadrankom Kosor su izblijedili sliku moćnog (znalačkog) HDZa. U oporbi sjede bivši ministar Šuker (iako u demokraciji mandat traje 4 godine)., bivši ministar Hebrang, ...
Ti ljudi (s pozicije društvene stratifikacije) nisu našli (za Sanaderove vlasti nisu ni mogli kad su radili što su radili ... rušili ugled države i stranke) model prevladavanja društvene koristi s njihovim usko specijaliziranim znanjem i radom. Takvi nam ne trebaju. Goran Marić je na putu biti isti. (Bivši ministar Šuker, bivša bivša ministrica Dalić, uvijek isto.)
Ja znam (kako).


"Društvena (socijalna) stratifikacija se definira kao struktuirana, stabilna i trajna nejednakost skupina u društvu, koje su hijearhijski poredane u slojeve.

Postoje četiri sistema stratifikacije kroz povijest:

ropstvo
kaste
staleži
klase

Obilježja

U svim ljudskim društvima postoji neka vrsta društvene nejednakosti. Nejednakost među slojevima sastoji se od nekoliko komponenata: materijalnom bogatstvu, prestižu i moći.

Pojam stratifikacija odnosi se na skupine, a ne na pojedince. Količina bogastva, moći i prestiža pojedinca u stratificiranom društvu ne ovisi o osobnim karakteristikama, već o pripadnosti nekoj društvenoj skupini. Drugim riječima, pojedinac ne bira skupinu, već se u njoj rađa.

Stratifikacija je struktuirani oblik nejednakosti. To znači da nejednakost nije slučajna, već je uređena.

Stratifikacija je stabilna i trajna, ona je posljedica dugotrajnih procesa kroz povijest. Stratifikacija se također nasljeđuje( npr. u feudalnom sustavu vlasništvo nad zemljom se prenosi sa oca na sina)

Svaku stratifikaciju predvodi skup ideja ( ili ideologija), kojima se ta stratifikacija opravdava i podupire.



Teorije stratifikacije:
Funkcionalistička teorija
Marksistička teorija
Weberovo gledište

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvena_stratifikacija


Sukob Gorana Marića i Borisa Lalovca je ideološke naravi, ali nam ne jamči boljitak (jer se niti jedan ne sukobljava za naš interes, ili i naš interes). HDZ nije takav! Pamtimo ga upravo drukčijeg. Na braniku za narodna prava.
glasajte za mog strica



24

ponedjeljak

studeni

2014

Ikone hrvatske gluposti

Nogometni ustanak (kako se sami nazivaju) ima nekoliko bitnih obilježja.

Po (FIFA-inoj) metodologiji tržišne vrijednosti, Hajduk bi trebao predočiti podatke koji bi najbolje ocrtali stanje u tom klubu.
Trebali bi predočiti podatke o vrijednosti svoje omladinske škole, vrijednosti igračkog kadra prijavljenog za sudjelovanje u takmičenjima Prve Hrvatske lige i međunarodnih takmičenja.
Profesionalni klub zarađuje od suvenira, reklama, TV prava i ostalih prava.
Mogao bi predočiti i prihode od transfera unazad 20 godina (iz kojih bi se vidjelo kretanje unutar Hajduka, poslovna politika i stručni rad).
FIFA (UEFA) izričito podstiču i štite stvaranje novih igrača (te su svojim pravilnicima zaštitili amaterske klubove i same igrače (koji su prije tog pravilnika bili u neadekvatnom pregovaračkom položaju prilikom sklapanja profesionalnih nogometnih ugovora).
Dodamo li kronologiju Hajdukovih dugovanja (za transfere); dužinu, brojnosti, iznose trajanja tih nepodmirivanja vidjet ćemo istinsku poziciju Nogometnog kluba Hajduk. (Šaka ucjenjvača koji nemaju kredibilitet postavljati uvjete. Niti jedan vrijednosni parametar nije na njihovoj strani i pritiskom žele ostvariti (nezasluženi) rezultatski uspjeh prve momčadi kojom bi podigli vrijednost igrača (i kluba). Nedopustivo. Treba podsticati profesionalnost i kvalitetan rad.)

Ali nogomet nije osnovica mog interesa. Taj je Hajduk jednako tako neuspješan bio i prije tri mjeseca, tri godine. I onih nekoliko puta kad je zbog UEFA-ine službene prakse prijetilo izbacivanje Hajduka iz prvoligaškog natjecanja zbog nepodmirivanja ovbaveza prema igračima koji su napustili klub.
Mene je potaklo na nogometne teme očiglednost neusklađenosti Hajduka s pravilnicima organizacija kojim pripadaju. I nesposbnost profesionalnog funkcioniranja u tim okvirima. Kao takvi zaslužuju da ih matične organizacije "zgaze". Nismo komunisti, nesposobne treba zgaziti. (Druga, treća liga...)
Upada u oko vrijeme i način "ustanka".
Tako neuspješan i nestručan klub nema snage pokrenuti hajku na matičnu organizaciju. Retorika i ciljevi odgovaraju onoj bivšeg ministra Jovanovića (pokoj mu duši) i Josipovića.
Pokretanje javnosti ne može izazvati navijačka skupina, koja se nije niti usaglasila oko događaja... Ako je i nastupilo masovno uzbunjivanje navijača, svakako sigurnosne službe (to im je zadaća) imaju i uvid i kontrolu tih događanja. Ako primjetimo kako je ovo jedan u nizu pokošaja svrgavanja rukovodstva Dinama i HNSa (koje su prije otvoreno pokretali pripadnici vlasti), nije teško ustanoviti vezu između ureda josipovića i događaja. Tko normalan napada (rezultatski i finacijski) uspješnog i potiče dokazano bezvrijednog u promjenama stanja?
Taj tko to radi neće dugo nadgledati rad sigurnosnih službi!

Nažalost, metodologija izračuna tržišne vrijednosti Hajduku ne daje pravo i prokazuje tutlu s pantovčaka kao umnoporemećenu osobu ...
U Hrvatskoj svatko može biti glup.



23

nedjelja

studeni

2014

Sukob na (nogometnoj) ljevici

Slobodno nogometno tržište nestalo je uvođenjem FIFA-ina pravilnika o transferima.
Dotadašnje ucjenjivanje igrača, malih klubova i manjih nogometnih menadžera je nestalo (zauvijek).

FIFA-ina pravila priječe i uplitanje politike u nogometnu politiku njihovih članica.

Hajduk je (naročito u socijalizmu) koristio ucjenjivačkiu taktiku i stvorio lošu reputaciju preprodavača igrača i kluba koji niti tako mutne ugovore (danas nedozvoljene) poštuje.
Upropastio je mnoge (svoje) igrače, a prodavao podobne (uglavnom srpske).
Najveće nogometno ime (najveći znalac) hajdukove škole je Jurica Jerković (kojeg su reprezentativnim nepozivanjem i menadžerskim sabotiranjem financijski upropastili).
Nastupom FIFA-ina pravilnika, Hajduk je izgubio nepripadajuću dobit. Od tog vremena sve rijeđi i po iznosu sve manji nogometni transferi obilježavaju Hajduk.
Zaključak: nikad nisu stvarali nogometnu vrijednost, ali je pravilnikom onemogućeno financijsko funkcioniranje klubu koji nije utemeljen na izvornim vrijednostima nogometa.

Smrću Biće Mladinića (nogometnog znalca koji je bio zaljubljenik u nogomet, Split, Hajduk, a koji je stvorio zlatnu Hajdukovu generaciju) i sputavanjem ucjenjivanja i samovolje nogometnih klubova Hajduk je nepovratno potonuo u sivilo trećeligaštva. Nije im kriv Dinamop, Mamić, niti HNS.
Nastali su iz prkosa (kontra talijanaša; prvi splitski nogometni klub osnovali su talijanaši 1906.), 1941. nisu htjeli igrati u talijanskoj nogometnoj ligi (htjeli su igrati u NDH), više puta u samostalnoj Hrvatskoj su prijetili istupanjem iz lige.
Krivce nalaze u drugim klubovima i osobama, iako sami nisu sposobni funkcionirati kao moderni nogometni profesionalni klub koji zadovoljava FIFA/UEFA standarde. ISO 1911.
Uplitanje politike u hajdukovu agoniju (krivih radnji) dodatno će pogoršati stanje (jer će se UEFA/FIFA uplesti s rigoroznim kaznama ...).
Komunizam/socijalizam je završio. Ili tržišno poslujete ili nestrajete s pozornice. Hajduk inatom neće dobiti kune (prihoda).
Vrijeme korištenja nogometa u svrhu stvaranja socijalnog mira (titoizam) je prošao, profesionalci idu naprijed.

Ja sam za! (glasujte za mog strica)





22

subota

studeni

2014

Jesam, ja sam hajdukovac (ali ne stalno)

Hrvatski nogomet je slika hrvatskog društva (mada su nastupanjem demokarcije i samostalnosti Hrvati/ce odstupili od nogometa kao supstiuta)(hoćemo novce, jahte, bogatstvo).
Ne, nećemo se vratiti nogometu kao društvenoj temi koja će zasjeniti imovinske interese pojedinaca. Igrajte (nogomet). O svom trošku.

Prva nogometna liga Hrvatskog nogometnog saveza (HNSa) je profesionalna liga. Profesionalno udruženje, s profesionalnim interesima.

Dok pojedini klubovi imaju milijune, neki imaju tek toliko novaca koji im omogućava održavanje pogona.
Hajduk (taj mračni predmet želja), klub koji potone kad grad Split nema novaca, prije mjesec dana je podmirio dugovanja za plaće igrača unazad 6 g. (slovima: godina).
Hajdukovi igrači ne igraju na ugovore (unosne) nego na plaću. Najbolji igrači su imali oko 4 tisuće € mjesečno, ukupno oko pola milijuna € godišnje za cijelu momčad. Zaokružimo na jedan milijun €.
Mamićev Dinamo je svoj pogon plaćao 36 milijuna €.

Trebalo bi postaviti minimalni iznos koje klub mora trošiti kako bi igrao u profesionalnoj prvoj diviziji (nervozan sam, piše li se u prvoj ligi?)
Sirotinja nema prava potplitati bolje i imućnije.
Hajduka treba izbaciti u neku ligu u kojoj će biti svake godine prvak bez nogometne škole, bez vlastitih igrača, bez kupljenih igrača, bez novaca.
U ligu u kojoj će zarađivati (unosno) bez ulaganja. (Samo politikom kojom se i danas nastoji domoći lakih novaca, ...)
To je onaj titov (orjunaški) Hajduk (privilegiran u profesionalnom poslu). Za koji nisam navijao. I danas me podsjeća na to razdoblje.


(Nismo komunisti)



21

petak

studeni

2014

Houston, we have a problem!

Sukob Josipovića i HNSa (Hrvatskog nogometnog saveza) poprima tregikomičan oblik.

Predsjednik države polemizira s rukovodstvom profesionalne strukovne organizacije. Samo zato jer nije uspostavio kontrolu (novca) u toj organizaciji (Josipović nije uspostavio kontrolu).

Houston, we have a problem!



20

četvrtak

studeni

2014

Zamjena uloga (rusko-britanske osovine)

Puštanje Šešelja privremeno na slobodu zbog liječenja, ukazuje na planere agresije na Hrvatsku. To nije (bila) velikosrpska i četnička agresija, velikosrbi su samo pomagači u agresiji ...
Šešelj (pritvoren, bolestan pa privremeno oslobođen, bez zakonskih sankcija ... jer pravno ne može imati gori status od postojećeg) po Srbiji promiće velikosrpstvo i osvajačku politiku. Ali nema rata.

Zbog čega onda hrvatska klika neprimjereno skakuće na Šešeljeve eskapade ...?
Šešelj je dokaz postojanja planerske linije mimo velikosrpstva.
Rusija/sovjeti/Rusija i Britanija su šireći geostrateški svoj utjecaj gradili/razgrađivali (zločinačku politiku raspirivanja nacionalne netrpeljivosti; titova teza o domaćim izdajnicima kao pokretačima međunacionalknih sukoba je kriva, krivci su oni koji su podržavali i provodili politiku rusa/sovjeta/rusa i britanaca ... a Tito je bio njihov vjerni sluga) jugoslaviju/nacionalne države.
Nastojali su osvojiti teritorij i otkloniti njemački utjecaj na jugoslaviju/danas nacionalne države.

Pokušaj svaljivanja krivnje na nacionalne politike danas se manifestira hrvatskim mlakim i neuvjerljivim prozivanjem Šešelja, iako sami podržavaju istu politiku ali ne sa četnicima (kraljevom vojskom) već proruskom socijal-nacionalističkom diktatorskom marionetskom ljevičarskom nepismenom vlašću.
Uistinu, svima je dosta Šešelja (Hrvata koji čezne za srpskim Kraljem kojem će biti vjerni Vojvoda/ili predsjednik RH).
Zbunjen sam! Količinom istovjetnih politika koje se krvavo nadmeću za prevlast (zapadnog ili istočnog bloka).
Mi smo za!

Sukob na globalnoj razini ne može u Hrvatskoj izazvati razglabanja. Mi smo u svjetskim okvirima znastveno nebitni. U Hrvatskoj se politika najbolje promovira šutnjom (ili uhićenjima).
Vladajuća svita bučno protestira protiv Šešelja, skrivajući svoju krivnju za sve zlo koje je Šešelj razotkrio (nije Šešelj izveo agresiju na RH, BiH, Kosovo ..). Šešelj je samo putujući klaun, koji će se drugom zgodom pojaviti tko zna gdje. Ovom zgodom je uveselio naše crvene vragove, kojima je mjesto u zatvoru. Umjesto Šešelja.
Služe se zamjenom uloga. U službi rusko-britanske osovine. (Svi ratovi i patnje su proistekle iz destabilizacije prostora i pokušaja brisanja germanskog utjecaja.)


19

srijeda

studeni

2014

Dosezi politike pomirbe

Teza (ne baš usvojena, nije raširena) o propasti politike pomirbe (najčešće je javno zastupa novinar Dujmović) nije ispravna.

Politika pomirbe (zastupana od dr. Franje Tuđmana) ima svoju ljudsku stranu pružanja šanse (istinski, zavedenim ili pragmatičnim) ideološkim protivnicima hrvatske demokracije.
Ona je (matematičkim riječnikom) ograničena na određeni skup (osoba i grupa) kao i vremenom trajanja.
Nerealno je očekivati univerzalnost politike pomirbe (mada je univerzalna u drugom smislu), ali i negiranje nužnosti (u očekivanim okvirima, baš zbog univerzalnosti u humanističkom smislu) provođenja baš te politike.
Svaki čovjek je vrijedan truda ... i zauzimanja za normalniji život svih građana.

Teza o promašenosti, propasti ili bespotrebnosti politike pomirbe je uistinu opasan način poigravanja osnovnim demokratskim i civilizacijskim tekovinama. Većina je prihvatila oprost i reintegriranje u hrvatsko demokratsko društvo svih koji to svojom voljom hoće.
Svi koji prihvaćaju civilizacijske dosege (pogotovo zbog naravi nenarodnog, krvavog režima titoista - nametanja) zaslužuju priliku biti ravnopravni u demokratskom hrvatskom društvu.

Ali, ..
Agenti, politički plaćenici i odnarođene režimlije (svjedoci smo nove političke svite (titoista, ili bilo čega drugog ... plaćenih od bilo koga samo ne od vlastitog naroda) koja za tuđe interese skrivajući se iza titoizma nastavlja mimo demokratskih načela otuđivati hrvatsku prošlost, sadašnjost, budućnost) nisu podložni politici pomirbe. Njih pokreće neki drugi motiv.
Očekivati od agenata promjenu ponašanja zbog politike pomirbe je suludo. Politika pomirbe nije zbog njih uspostavljena. Lustracija ne bi pomogla protiv njih. Oni su svi novoregrutirani agenti.
Umjesto proglašavanja politike pomirbe propalom, treba usredotočiti pozornost na izvore novčanih sredstava iz kojih se i u čije ime se finaciraju novomilenijski agenti. Treba proširiti opseg interesa i istraživanja (jer vanjski faktori odavno određuju naše unutrašnje stanje). (Dosta nam je sovjeta/rusije/srbije/jugoslavije/regije ...)

Svi za Hrvatsku, Hrvatsku nikome!




Gdje je pao Vukovar (?)

Hrvatska je organizirano dočekala srpsku agresiju. Kako to?
Iskoristila je svoje prednosti i okupatorsku vojsku neutralizirala (ne u potpunosti) . Umanjila joj moć blokiranjem u njihovim kasarnama (vojarnama).
Vukovar je napadan iz Srbije. Grad na Dunavu, grad na granici. Napadan je iz Srbije.

Politika koja je nastojala provesti velikosrpski plan amputacije (agresorska i osvajačka politika) nije samo politika velikosrba/četnika.
To je politika Titove KPJ/SKJ, KPH/SKH/SDP-SKH/SDP. Titoisti su spremili JNA za konačan obračun s Hrvatima u Vojvodini, BiH, Hrvatskoj.
Makedonija, Crna Gora, Sandžak, Kosovo, ...

Velikosrpski četnici su instrument određene politike. Tko je kreator te politike?
Moskva, Beograd. I zagrebački poslušnici (Blažević, Bakarić, Dragosavac, Račan, ..., Josipović, Milanović).
Politikanti koji su onesposobili Hrvatsku u obrani. Poslušnici koji onesposobljavaju Hrvatsku u obrani.
Rusima je Jadran (toplo more) strateški (nedostižni) cilj.
Kompleksnost političkih odnosa ukazuju na sredstva i nastojanja uloženih u ostvarenje cilja.

Danas je dan poslije (obilježavanja tragedije Vukovara). I danas je očito kako je jučer kreatorima i slugama politike koja je (ponovno) Vukovar razorila trebalo poslati poruku: nije vam mjesto u našim životima!
I jučer, i danas, i sutra, i prekosutra, i dan nakon prekosutra ... Zločinci ste koji su razarali, razarate i razarat ćete Hrvatsku!

Politika zločinačkog (organiziranog) osvajanja grada (i bolnice), planiranog zločinačkog odnosa prema građanima (ranjenicima) planirano je premještala odgovornost za zločine.
Cijela se svita (služinčadi) sjatila u Vukovar zamagliti politiku koja ga je razorila.
Kad ste već stalno premještali odgovornost, moramo odgovoriti gdje je pao Vukovar.
Sluge zločinačke politike su ga okupirale, ali je okupaciju pripremila i isplanirala zločinačka titoistička politika (sovjetsko-ruske sluge potpomognute službama i stvorenim titoističkim agentima koji su za vrijeme Tita službeno planirali i provodili okupaciju, a nakon Tita su specijalnim ratom nastojali provesti iznova okupaciju).

Kronologija samog čina odnosa okupacijskih snaga u studenom 1991. je poznat i predočen je u sudbenom postupku vukovarskim zločincima osuđenim za ratne zločine. Politika koja je omogućila ratne zločinačke operacije na Vukovar nije velikosrpska četnička politika (kako je to do sada pojednostavljivano).
Sudjelovali su sovjeti, komunistička internacionala, titoisti (srpski, jugoslavenski, hrvatski), četnici, srpski kriminalci (organizirani u paravojske), ...
Hrvatskom pravosuđu su dostupni hrvatski orjunaši-titoisti koji i danas pomažu pripremu novog razaranja. Odgovorni su za sve loše što nam se dogodilo u zadnjih 100 godina.
To se najbolje vidi po Šešelju (još jednom Hrvatu koji velikosrpskim idejama nastoji osvojiti neko političko mjesto u Beogradu). Unatoč njegovom htijenju, nije započeo novi rat. Veliki takmac mu je Josipović (koji se drznuo bolesnog čovjeka prozvati zbog onog što sam podržava).

Na Dan sjećanja u Vukovaru svi su trebali pokazati orjunaško-izdajničkoj sviti kako im nije mjesto u Vukovaru. Ni na dan sjećanja, niti bilo koji drugi dan. Jer im nije mjesto u državnim službama ...
Medijski (utemeljen na liderstvu i sljedbeništvu) specijalni rat o posebnom danu je prouzročio većinski stav o nepodijeljenosti Hrvatske u Vukovaru.
Potpuno pogrešno.
To što smo sve ratove vodili za krive interese (izgleda kako će političkim i specijalnim ratom i Domovinski rat postati rat za jugoslaventvo i regiju) stavlja nas pred ogroman problem (nestanka). Moramo znati tko/što je prouzročio/lo rat. Uloženi trud medija na promoviranju zajedništva u Vukovaru je indikator pogrešnosti toleriranja vladajuće klike na memorijalnom okupljanju. Njima nije mjesto nigdje!


Treba razlikovati operativnu i planersku razinu pada Vukovara. Titoisti su pripremali pad ...
Specijalnim ratom (prije bitke za Vukovar) izazvali su pad. Poslije su specijalnim ratom prebacivali odgovornost (za zločine).
Gdje je pao Vukovar? Zaključujem, Vukovar je pao u našim srcima (jer smo ga jučerašnjim kompromisom izdali), nismo razlučili osnovne činjenice o padu Vukovara, nismo kaznili planere.


18

utorak

studeni

2014

Vukovar je iznova poražen i posramljen

Vukovarska kolona sjećanja.

Hrvatski Vukovar je još jednom poražen.
Nenarodna (veleizdajnička, zločinačka) vlast se politikanstvom ugurala u kolonu sjećanja. Nije joj tamo mjesto.
Ta je vlast duboko postupcima okrenuta protiv svega što Kolona sjećanja predstavlja.

Postupcima medijskog zamagljivanja nastoje legitimizirati svoju (izdajničku) vlast, a Vukovar je (onaj slavni, ranjeni, slomljeni hrvatski Feniks) morao pokazati uzurpatorima vlasti gdje im je mjesto: u ropotarnici povijesti!

Nažalost, hrvatska popustljivost je u trenutku kad to nije mudro dopustila uključivanje zločinačke vlasti, utemeljene na lažima i zlobi ...
Vlast koja bezdušno radi protiv hrvatske države, protiv hrvatskih državljana, protiv hrvatskih vrijednosti, protiv hrvatskih ptica i hrvatskog (slobodnog) zraka ...
Mrze sve hrvatsko. A nas prokazuju kao nedostojne suverenosti ....i žratava koje smo podnijeli za suverenost.

Vukovar je iznova poražen i posramljen.
Nema mira (ni pomirbe) dok Vukovar (još uvijek) krvari. Nema mira (ni pomirbe) dok Vukovari u našim srcima diljem Lijepe naše i svijeta krvare.
Hrvatska kleči (a nije klečala ni nakon pada Vukovara 1991.).


17

ponedjeljak

studeni

2014

I ja sam *etnik

Govor mržnje.


Precjednik Josipović nas je još jednom (predizborno; na njegovu žalost) obasuo čitanjem mržnje s blesimetra u udarnim televizijskim terminima. Objašnjavao je frfljajući (ima govornu manu)(čitajući tekst s "blesimetra") krimen Šešeljev.
Evo, Šešelj je na slobodi, jednako velikosrpski nastrojen jedan Hrvat koji po Beogradu i Srbiji poziva na ostvarenje Velike Srbije (u kojoj će taj Hrvat biti Vojvoda i presednik). Ali nema rata.
Rat izaziva hrvatski precednik, koji urušavajući hrvatske institucije, hrvatsku oružanu silu i hrvatsko gospodarstvo stvara uvjete za službene agresorske postupke srbijanske vojske i srpskog hegemonizma.
Nije Šešelj zločinac, Šešelj je zločinački sluga.
Pravi zločinci su osovina Pantovčak (Josipović) - Tadić/Nikolić (Vučić) koji nastoje pripremiti međunarodno nekažnjivu agresiju na RH (i zadržati agresiju iz devedesetih u okvirima nekažnjivosti).
Hrvatski precednik (pijanist) pravno pomaže Srbiji ostati nekažnjena za genocid i agresiju.

Čovjek koji čita pripremljen tekst s TV-blesimetra ne koristi govor mržnje. On je blesan kojeg ne možete poslušati.

I ja sam prvi među ravnopravnima ...

Čovjek koji s TV-blesimetra frfljanjem isčitava obrazloženje važnosti institucionalne uloge precednika, a kad je trebalo tu institucionalnu ulogu iskoristiti djelima radio je upravo ponižavajuće protiv onih od kojih traži poštivanje instiucionalne uloge nije logički sposoban shvatiti potrebu nepoštivanja institucionalne uloge predsjednika.

J ja njemu majku! (uz dužno poštovanje Darwinu i njegovoj evolucijskoj teoriji ... potrebi genetskih modifikacija koje jednom iznjedre pamtljive a drugom zgodom neželjene primjerke (r)evolucijskog ritma).
I ja sam *etnik, ali nisam dovoljno plaćen da više promoviram *etničke ideje!


Vukovaru u čast, umjesto zapaljene svijeće!


14

petak

studeni

2014

Vukovar, Vukovar

Prijepori o Koloni sjećanja (koloni koja sa sjetom i pijetetom podsjeća na žrtvu Vukovara i svih koji su Vukovar branili u Vukovaru ili u srcu) su nepotrebni.
Ova Vlada i vlast nema što raditi u Vukovaru, nema što raditi u Koloni sjećanja.

Njihovo je mjesto u kutku (sramote). Za njih nema ničeg časnog niti onog čega bi se sjećali u Vukovaru.
Partija je poslije Drugog svjetskog rata Vukovar srbizirala, devedesetih pomislila kako će srbizacija nastaviti, 2012. nastavili srbizaciju ...
Žrtve Vukovara (stradao je grad Vukovar i onaj Vukovar koji živi u našim srcima) nisu srbizatori tog grada. Oni su agresori.
Vukovar je grad na (novijoj) hrvatskoj granici i sukob sa agresorom se odvio na samoj granici (bez želje žrtvovati Vukovar obranili se ili padne u srpskom naletu ...).
Vukovar i vukovarci su podnijeli težak udar (jer je agresorska sila uvjerena u procese srbizacije jurnula na Vukovar i slomila silu), te ih kao grad najviše razaran Kolonom podsjećamo na neželjenu sudbinu (Branika domovine).

Vukovar je gorio na braniku svoje Hrvatske. U Vukovaru su se Hrvati vukovarcima (i dragovoljcima) branili od srpske agresije.
To je sveto mjesto žrtve za očuvanje Hrvatske. Vukovarci, hvala Vam. Viši ste od neba, dublji od Dunava. A srce Vam je (ranjeno) veće od hrvatskog Velebita.
Izdajicama nije mjesto u Vukovaru.


13

četvrtak

studeni

2014

Gotovina ... ne, ja čekam nekog drugog Antu

Ili, kad netko pobrka vjerovanje (u onostrano) sa željom (ovostranog)

Ante Gotovina u svakom odlučnom trenutku povuče krivi potez.
Nevjerojatna je priča kako je taj čovjek u ratu sudjelovao u stvaranju povijesti ...

Iako je svaki novi dan i svaki novi problem zaseban, iznenađuje činjenica kako je Gotovina u svakom slijedećem izazovu propustio sudjelovati. Mediji (službe) ga drže u medijskom životu i najavljuju dan njegovog obraćanja (kome? nama, običnim smrtnicima?).
Gotovina je instrument politike (službi) koja ga koristi u produžavanju antihrvatske politike (kojoj se on, zasigurno, i bez uplitanja službi ne bi znao suprostaviti).
Nažalost, priča o generalu Anti Gotovini odavno je poprimila tužnu konotaciju. Čovjek koji je postao mit kako bi se upravo stvoreni mit srušio.

Istinske legende Domovinskog rata su mali ljudi koji su krvareći po bojištima ostavili srce za Hrvatsku, ali u djeliću preostalog srca nose ljubav prema domovini. I svakodnevno bez novinarske pompe žive za Hrvatsku.
Hrvatska je sloboda moguća samo u demokraciji- Samo u demokraciji Hrvati mogu stvarati ponosnu Hrvatsku.

U međunarodnim okvirima podjele svijeta (sudbina se okrutno poigrala i iznova podijelia civilizacije na hrvatskin granicama), nastojeći geostrateški položaj Hrvatske iskoristiti u sveukupnom nadmetanju, nama (Hrvatima) nisu potrebne (ratne) legende koje se ne snalaze i u svakoj prigodi izigraju hrvatsko povjerenje (mada ih nitko niti ne priziva u izazovima koji nas iznova iskušavaju).

Gotovina je (za raliku od drugih ratnika Domovinskog rata) imao nesreću što se zove Ante. Popularna je neki drugi Ante, kojem je trebalo specijalnim ratom umanjiti karizmu ...
Kad vas netko guši (kao što je slučaj s Gotovinom koji je propusti prigodu uzdignuti čisti,pravedni. obrambeni rat protiv agresije na oltar slobode i demokracije) onda znate kako se zakulisne snage bore protiv demokracije.
Hrvatska je pobijedila u Domovinskom ratu, ali nije pobijedila u borbi za demokraciju. Ante Gotovina je (karizmatični antikarizmatik) svjedok.
Ante Gotovina ..., ne ja čekam Krista.


12

srijeda

studeni

2014

Diverzanti (nekad partizani)

Korištenje medijskog monopola (kojeg više nema), nastaje prostor razotkrivanja političkih uzurpatora ...

Jedna od omiljenih teza dijela domaće i europske političke elite o hrvatskom osamostaljenju kao koraku u nestabilnost (ako imate državu i imate problema, bez države bi ih imali na kvadrat) zapravo je moguća samo u prostoru medijskog monopola.
Mi, koji smo živjeli pod tuđim jarmom znamo koliko je ta teza netočna.
Ali teorija kaže kako je političko organiziranje oblik interesnog organiziranja, a svi građani imaju pravo na državnu upravu koja im jamči (stupanj proistekao iz organiziranja) bolje životne uvjete. Imamo pravo na učinkovitu državnu upravu. Ne na ideološku državu.
Demokratizacija medija je srušila monopole informacija (na koje građani imaju pravo) i pomakla društva ka većoj demokratičnosti. Unatoč nastojanjima (sjevernokorejskih) kukurikavaca održati titoizam.

Komunjare su spali na skupu televiziju, koju nitko ne gleda, pokušavajući svoju diverziju prikazati posljedicom osamostaljenja...
Istina, osamostaljenje je razlog hrvatskoj krizi ali samo zbog zločinaca koji su izbornom krađom osvojili vlast, a vlast koriste za destrukciju cjelokupnog hrvatskog društva ... napadali su od početka mandata (u jeku Europske gospodarske krize) sve hrvatske vrednote nastojeći vratiti ideološka obilježja titove jugoslavije ...
(Stvarali su prorusku okupacijsku zonu, ubijali i proganjali vlastiti narod kako bi Rusi izišli na toplo more, titoisti i danas, protivno povelji UNa, djeluju po istom ideološkom obrascu.)

Nikad više ne smiju dobiti vlast!



Polul(j)udi

Hrvatska politička scena obiluje polul(j)udima.

Srpska služinčad, kad god ih se dokazima obaspe, pronađu protuodgovor. I drugi idu u Beograd.
Idu, ali tamo zastupaju Hrvatske interese. Nisu srpska (beogradska) služinčad.
Nije Hrvatska Srbiju prekrižila (mada bi bilo ljekovito smanjiti te kontakte na malu dozu Srbije i Srba).

Ima li još tko u Srbiju putuje (a nije izdajnik)?

Titovo doba nedodirivosti argumentima i drukčijim mišljenjem je prošlost. Titoisti, naviknite se na naše poimanje vas kao poprilično intelektualno zaostalih osoba, kojima je umobolnica mala ...
I ja sam l(j)ud.


10

ponedjeljak

studeni

2014

Dobar, loš, zao

Ruska škola diktature (bila careva ili komunističke revolucije) provodeći osvajanja prostranstava (i naroda koji su obitavali na tim prostranstvima) pribjegavala je (bez industrijske proizvodnje osiromašenju i svođenju osobe na puki objekt preživljavanja (brisanje identiteta i obilježja pripadnosti sociološkim grupama).
Model titoizma (staljinizma, rigoroznog pa rigoroznijeg antistaljinističkog staljinizma) kopija je ruskih postupaka socio-politoloških poigravanja (odreda zabranjenih poveljama UNa) stanovništvom.

Primjena modernih naučnih socioloških (psiholoških, ekonomskih i ostalih) spoznaja nedokučivo je većini stanovništva (ali ih (fenomenološki) detektira, jer su žrtve okrutne i zločinačke politike).

Titoisti su svojim (komunističkim) programom deklarativno odbacili vrijednosti međunarodnog prava, današnji titoisti deklarativno podržavaju sve ono što su deklaracijom odbacili kao vrijednosti. (??)
Antistaljinistički staljinizam je pojava rigidnijeg staljinizma (prikrivenog, ali agilnijeg u ostvarenju staljinističkih ciljeva), prouzrokovanog vojno-političkom nemoći koju je staljinizam pretvorio u ubojito oružje (dodvoravanja).
Sam Tito je ustoličio taj politički model (prisiljen u služenju Kominterni i Staljinu korak po korak pribjegavati sve bezobzirnijem nasilju (krvavom, političkom, ekonomskom, ...)). Sluga koji nikad nije imao povjerenje vlastitog gospodara ...
Današnji titoisti nemaju rusku podršku (Hrvatska je članica NATO pakta i EU, time je ruski utjecaj minimaliziran). Što pokušavaju postići?
(Suglasno tvrdnjama o primjeni najsuvremenijih socioloških teorija, odgovor (ako postoji) nije shvatljiv hrvatskome puku ... posljedice će nastupiti u budućnosti ...)

Metodologija specijalnog rata, primjene složenijih politoloških (socioloških i ekonomskih) zahvata izaziva trajnu promjenu svijesti (stanovništva).
Račanova i kukuriku vladavina stajala nas je stotine milijardi kuna (netko bi se trebao precizno pozabaviti stvarnim gubicima prouzročenim vladavinom te orunule političke skupine) ...
Red veličine šteta koje su prouzročili ravan je ili veći ratnim razaranjima prouzročenih srpskom agresijom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Relativiziranje učina političkih subjekata u RH pokušaj je prikrivanja te razorne političke (redom satavljene od plaćenih agenata) skupine ...
Politika pomirbe je završila. Nastupa vrijeme prosuđivanja i sudovanja. Strepite!


09

nedjelja

studeni

2014

Zločinci (među nama i iznad nas)


" MASLOVLJEVA HIJERARHIJA LJUDSKIH POTREBA
Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba je teorija iz psihologije koju je stvorio američki psiholog Abraham Maslow , koja ističe da se ljudske potrebe mogu razvrstati u grupe, i da
postoji jasna hijerarhija
izmeĎu tih grupa potreba. Niži nivoi potreba se moraju zadovoljiti prije nego što se aktiviraju potrebe viših nivoa.

Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba se sastoji od pet grupa potreba a to su, od najniže donajviše, fiziološke potrebe , potrebe za sigurnošću , potrebe za pripadnošću , potreba zauvažavanjem , i potreba za samoostvarenjem . Obično se prikazuje u vidu piramide podijeljene na pet razina, gdje svaka grupa predstavlja po jedan nivo. Fiziološke potrebe su: potreba za hranom , vodom , zrakom, snom , seksom ; potrebe za sigurnošću : neugroženost života, stalan posao , sigurnost obitelji , zdravlja , imovine ; potrebe za pripadnošću : prijateljstvo , obitelj , seksualna intimnost ; potreba za uspjeha; i potreba zasamoostvarenjem : moralnost , kreativnost , spontanost , rješavanje problema , manjak predrasuda , prihvaćanje činjenica.

Četiri niža razina (fiziološke potrebe, sigurnost, pripadnost i poštovanje) su grupirani kao potrebe nedostatka , koje se vezuju za fizičke potrebe. Zadovoljenje ovih potreba pomažeosobi da raste i razvija se kao ljudsko biće. Za razliku od njih koje se moraju zadovoljiti, potrebe rasta (samoostvarenje) se stalno razvijaju. Osnovna pretpostavka je da se više potrebe iz ove hijerarhije pojavljuju tek nakon što su zadovoljene, većinom ili potpuno, sve potrebe nižeg nivoa.
Maslov ju je svoju teoriju prvi put iznio u članku Teorija ljudske motivacije ( A Theory of Human Motivation ), 1943. godine.
Za primjer je uzeo ugledne ljude kao što su Albert Einstein , Jane Adams , Eleonora Roosevelt i Frederick Adams , a ne mentalno oboljele ili neurotične osobe , ističući da "studija sakatih, zaostalih, nezrelih i nezdravih primjera može proizvesti samo sakatu psihologiju i sakatu filozofiju ". ( Motivation and Personality , 1987.)
..."
http://www.scribd.com/doc/65684313/Maslovljeva-Hijerarhija-Ljudskih-Potreba

Izdvojimo potrebe za sigurnošću: neugroženost života, stalni posao , sigurnost obitelji , zdravlja , imovine.
Stalnim policijskim (milicijskim,, prosrpskim paramilicijskim snagama vođenim Ostojićem) pritiskom aktualna vlast stvara osjećaj ugroženosti života. Stalni posao . (Točka.) Sigurnost obitelji sustavnim napadaom na obiteljske vrijednosti ima zadaću ugroziti obitelj (kao osnovnu sociološku jediniciu). Zdravlje (brutalnošću milicije i stalnim reformama zdravstva (nagore) stvaraju se uvjeti za diverziju zdravstvenog sustava) je sustavno ugroženo od onih koji su preuzeli organizirati zaštitu na nacionalnoj/državnoj razini. Porezni sustavi imaju zadaću (uz stvaranje pravne i ekonomske nesigurnosti) ugroziti vlasiništvo (nad imovinom).

Kukuriku Vlada, protivno povelji i obavezama proisteklih iz članstva u UN-u, zločinački (krvnički) krši sve međunarodne pravne norme o obavezama vlasti prema grašanima, krši Ustav RH i zakone RH.
To je zločinačka, genocidna organizacija koju treba izvesti pred (nepristran) sud i propisno kazniiti, samoj organizaciji zabraniti daljnje djelovanje (mada sve to možemo uraditi izlaskom na izbore i biranjem nekih prihvatljivijih (mrskih im klerofašista, nacionalista, korumpiranih i nemoralnih političkih snaga). Nismo komunisti!

Razina zločinaštva i bezobzirnosti vladajuće klike ukazuje na brutalnost titovog režima ... Titoisti su tek sjena (zbog međunarodnog položaja RH i nemogućnosti diplomatske i vojne pomoći Rusije ovoj zločinačkoj nakupini) partizansko-titoističkoj-antifašističko-orjunaško-prosrpskoj zločinačkoj bandi ...

Uglavnom ... bespotrebno bi se nastavkom bavio zločinačkim obilježjima proruske agenture ... naglasiti ugružavanje zadovoljavanja fizioloških potreba znatno olakšava destrukciju sigurnosnih potreba.
Kmetovi (robovi) u Hrvatskoj (nisu hrvatski kmetovi već uistinu kmetovi u Hrvatskoj) nikada ne predviđaju takvo zlo, ništa ne poduzimaju za spriječavanje (poduzetničko proizvođački stav (zadovoljavanja potreba)) zla, samo se (na nižoj organizacijskoj razini kao biološki slabije razvijena bića pokušavaju prilagoditi opasnostima kojima će biti izložena ..).
Vrijeme je da (organizacijski) shvatimo kako je potreba za sigurnošću osnovna ljudska potreba koju sami moramo (unatoč ruskim stremljenjima nuklearne sile. unatoč masonskim i globalizacijskim zamkama, unatoč internacionalnoj zavjeri, unatoč globalnim klimatskim promjenama, ...) zadovoljavati.
Hrvatska mora sama sebi jamčiti opstojnost! Mora biti glavni kreator svoje sigurnosti (pa i kao članica NATO pakta). Mora aktivno tvoriti savezništva (a članstvo u NATO paktu je savršen oblik suprostavljanaj despostsko-stepskoj civilizaciji (divljaštva)).

Hrvatska za sva vremena!

p.s.
To što je EU komisija napravila pritisak na Sanadera kako bi odstupio i otvorio vrata kukurikavcima koji su nas svojim zločinstvom pripojili EU tvorevini (te time otvorili/nastavili novu etapu zločinaštva nad hrvatskim pukom) stvar je realne politike (koju mi, naivno i primitivni, ne razumijemo ...)


08

subota

studeni

2014

Naša stvar

O nama (Mi Hrvati; Bog i Hrvati).

Normalno društvo podmiruje svoje potrebe (nastavak o potrebama), proizvodnjom (pojedinačna masovna, serijska).
U normalnom društvu pojedinac ima ulogu (funkcionalnu). Ovisno o stupnju razvitka društva i sredstava za proizvodnju.
U AU monarhiji (pa poslije u Kraljevini Jugoslaviji, djelomično i Titovoj Jugoslaviji) Hrvati (hrvatski puk) je bio radni dio društva (kmetovi, robovi ... naročito u titovoj Jugoslaviji). Obespravljen, ali radišan.
Već dolaskom Kraljevine (SHS, Jugoslavije), zbog društvenog nereda (posvemašne pljačke koja se nastavila i dolaskom titovih komunista) Hrvati su se okrenuli (ponajviše zbog masovnog iseljavanja, pa blaiburške tragedije i Križnog puta, te novog iseljavanja što je izazvalo i kvalitativnu demografsku promjenu) od normi društva (onog društva koje brine o zadovoljavanju svojih potreba proizvodnjom). Hrvatsko društvo se okrenulo (šarlatanskom) pristupu zadovoljavanja potreba bez vlastite proizvodnje. Unosnije je bilo davati političku podršku (koja je obzirom na ograničene resurse zapravo kockanje). Hrvati su se okrenuli profesionalnim jugoslavenima (orjunaši), profesionalnim revolucionarima (komunisti), profesionalnim humanistima (crvevi fašisti koji sami sebe nazivaju ljevičarima). Sveli smo se na kockanje (većina gubi, pojedini i dobiju.)

Logika. S manje proizvedenih dobara potrebe se uz sve ispravne ideje (ili ideologije) ne zadovoljavaju ... (antimoderno društvo).

Logično (još jednom). Kukurikavci (jad i bijeda nedostatka sredstava (i morala)) iako malobrojni, strogom kontrolom medija (koji prvi stradavaju u posustajanju sredstava i dobara; te se prvi bezdušno prodaju)(ionako su kao tercijarna djelatnost naučili izvlačiti sredstva ...)(medijski kadrovi su ionako reducirani na ostatke, probrane i prodane) održavaju sliku o sebi samima (lažući sebe)(i samo sebe).
U teškoj krizi koja se iz sata u sat produbljuje (a blog Titoisti (bez maske) objašnjava razloge i dubinu krize), kompletna Vlada zasipa medije (kontrolirane) podacima i obećanjima koji su izmišljeni (nestvarni). Lažu sebe.
Psihološki gledano, tolika količina samoobmanjivanja uvijek ostavi neoboriv dokaz o obmani (samoobmana, obmana).
Svi su medijski (kontrolirano) upregnuti u samobmanu pa niti ne primjećuju kako vidimo da ništa ne rade. Toliko opsjedaju medije (obećanjima) da je i naivnima jasno kako od njihovih obećanja nema ništa. Jer ništa ne rade. PR!

Logično (još jednom još). Napadali su Mamića i Dinamo. Jovanović (i Skansi)(ministar i pomoćnik nečeg meni nerazumljivo ...), dinamova četvorka, navijačke skupine (dio), ...
Kao da smo u titovoj Jugosaviji. Nameću nam nogomet kao primarni društveni problem. Zaboravili su kako nas nogomet ne zanima (svakodnevno). Nismo komunisti, zanimaju nas jahte, vile, bankovni računi, ... bogatstvo (duha i materijalno). Ali je nelogično (što nam je pokazatelj o njihovoj zabludi u svezi naših prioriteta) napadati Mamića i Dinamo jer su još uvijek najbolji u Hrvatskoj. Logično je napadati lošije (i potaknuti ih na bolji pristup vlastitom poslu ...). Nogomet nas ne interesira, ne namećite nam unificiranu ligu kojom bi nam skretali pozornost ... Nismo komunisti, hoćemo sve!

Logično (još jednom još jednom). Uvjerenost (medijski kontrolirano) kukurikavaca u još jedan (još jedan) mandat postaje legendarni primjer samoobmane (još jednom još još jednom). Vlast koja uspije ostvariti rast BDPa od 0,8 % je na rubu uspješnosti (sama brojka 0,8% nije bitna, bitan je red veličine), a vlast koja izgubi 60% BDPa računa na još jedan mandat (iako je iza pada BDPa preko 1% morala sam dati ostvaku ili smo je morali opozvati). Nismo komunisti, zanimaju nas dobra (i akumulacija dobara, bogatstva). Hoćemo sve! (Nemaju oni pojma.)

Uistinu smo ostali sami sa sobom (i njima), osiromašeni (prepušteni vlastitim demonima koji nas vode bespućima; s idiotima možeš samo izgubiti.). Ali i to je naša stvar ...
Za Dom spremni!


05

srijeda

studeni

2014

Titoisti (bez maske)

O biološkim sustavima (koji nužno ne potpadaju pod političko upravljanje).

Sustav je uređena cjelina. U znanosti je sustav zajednica pojedinih dijelova, koji se organiziraju i održavaju kroz svoju strukturu organizacije.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sustav

Ljudska bića, po Maslowljevoj teoriji hijerarhije potreba, imaju potrebe na različitoj razini.

Maslow je ljestvicu potreba podijelio na:

D potrebe – potrebe nedostatka. To su: fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću
B potrebe – metapotrebe ili motivi rasta (kvazi potrebe). To su: potreba za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženja sebe)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Maslowljeva_teorija_hijerarhija_potreba

Sva biološka tijela imaju fiziološke potrebe. U biološkim sustavima uobičajen je suodnos bioloških elemenata sustava, koji se uspostavlja u funkcionalnoj ovisnosti. Iako su neke biološke vrste plijen drugim vrstama, uspostavlja se ravnoteža (jer poremećaj vrsta dovodi do obostrano/višestrane štete)(iako su vrste nestajale i biološki su se sustavi temeljno mijenjali).

Što iz uvoda o biološkim sustavima (bez namjere pisati znanstveni rad o teoriji bioloških sustava) možemo primjeniti na (današnje)(jučerašnje; srpskpo-rusko-orjunaško komunističko/postkomunističko) političko stanje?
Teza o pljački političara (ne na javno predočeni način) nije poduprta dokazima. Pljačka je najčešće sintagma za kompleksnost političkih odnosa u kojim izražavamo neslaganje s političkom stvarnošću ... a ne namjera ukazivanja na problem koji je od vitalnohg značenja.
Važnije je uočiti kako u slučaju pljačke, onaj tko otuđuje novčano-imovinska sredstva po ostvarenju radnje preusmjerava svoje interesovanje na drugu ciljanu skupinu, i time nakon neke najniže točke (mužnje) omogućava oporavak biološkog sustava (ovaca, krava, koza, ... poreznih obveznika).
U slučaju zlokobne genocidne politike, vršitelj pritiska ne ostavlja mogućnost oporavka promatranog biološkog sustava, već nastavlja spuštanje najniže točke (biološkog postojanja). Po Maslowu, ugrožava potrebe nedostatka (fiziološke i potrebe za sigurnošću).
Promatrajući (teorijom sustava) biološki sustav (koji tvorimo), primjenjujući ostvarenje potreba (Maslowljevim tumačenjem) izičem tvrdnju:
Vladajuća garnitura vodi rat protiv naroda s namjerom da ga iseli, usmrti ili bitno onesposobi u (političkom) životu!

Odnarođena vladajuća struktura je preuzela zadaću (svojih nalogodavaca) postići u prividnom miru (specijalnim ratom) sve ciljeve koje su agresori pokušali ostvariti oružjem.
Samim tim se vlast stavila izvan zakona i nije moguć nikakav dijalog s takvim (monstruoznim) sklopom.
Označimo li tu politiku titoističkom, ujedno nudimo i riješenje problema: Ropotarnica povijesti!


04

utorak

studeni

2014

Generali su pogriješili, nećemo im oprostiti!

Izborne godine 2000. (po smrti prvog (i jedinog) hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana), izbornim krađama Račan je osvojio Sabor a Mesić Pantovčak.
Iz predizborne (oslonjeni na insidere u sigurnosnim službama) kampanje su startali sa antidemoktratskim tendencijama, antihrvatskim i nenarodnim režimom.

Nesnalaženje generala Domovinskog rata dovelo je do njihova umirovljenja.
Dosadašnju ocjenu o pogrešci generala (zadiranja u civilno društvo), predsjednička kandidatkinja gospođa Kolinda Grabar Kitarović ima namjeru ispraviti.
Istina, hrvatski generali su pogriješili što nakon račanove i mesićeve izborne krađe nisu izvršili vojni udar, izveli pred streljački stroj obojicu i nakon sigurnosnih radnji vratili državu civilnom društvu.
Sad će se nepravda ispraviti i preimenovati greška generala ... pogriješili su prema državi i narodu.

Generali, pogriješili ste!



03

ponedjeljak

studeni

2014

Otuđenje političke (i druge) moći

Predsjednička kandidatkinja, buduća (prva) predsjednica RH, gospođa Kolinda Grabar Kitarović ispričala se za nesporazum zamrzavanja radnog statusa u NATO-u.

Nije problem status gospođe Grabar Kitarović, već je problem što netko gubi poziciju ostvarenu otuđenjem političke moći, poziciju kontrole sigurnosnih službi i budućeg održavanja (otuđene) političke moći.
Netko gubi državne novce kojim je održavao nenarodni režim. Prijetio crvenom Hrvatskom, podržavao Ruse i Srbe, radio protiv vlastitog naroda, zatajio oca sudionika u represiji prema Hrvatima ...

Isprika gospođe Kolinde Grabar Kitarović iznova otvara pitanja opstojnosti Josipovića i SDP-a, nakon svega što su protuustavno i protuzakonito počinili.
Svakim danom, svakim satom, svakom minutom, svakom sekundom se pitam kako je moguće podnositi zločinačku vlast koja proganja i raseljava vlastiti narod!

Vrijeme je za ropotarnicu ... (titoisti, aveti zločinačkog režima zaslužuju sudski progon)!




02

nedjelja

studeni

2014

Jeste li se prisjetili Franje Tuđmana?

Političko novačenje (regrutiranje) je složen proces (o politici sve najbolje).
Uglavnom se političari prisilno bave politikom.
Političari novače (regrutiraju) kadrove na vrlo izvitoperen način.

Politika je oblik interesnog organiziranja. Kao takva podložna je velikim rizicima (ogromnih ulaganja uz nikakvu dobit, često i preveliku štetu).
Sjetimo se hrvatskih generacija koje su ostavljale kosti po bojištima, zatvorima, tuđini, proganjani i uništavani.
Rijetko tko želi marketinški pozicionirati osobu (koji muže i uništavati) bez posebnih ograničenja. Producirati kadrove koji će ti kasnije biti protivnik nije uputno (za malobrojne ruske agente okupljene u sdp to je još veći problem).

Politika regrutiranja kadrova koju provodi SDP je istovjetna doktrini novačenja KPJ. Izazivanjem društvenog sukoba svoje članove stavljaju u položaj nemogućnosti socijalizacije (radikalizam). Radikalizmom izoliraju svoje članove u zatvorenu (sektašku) zajednicu koja želi vladati društvom. Do danas se to nije promjenilo.
Glavašević (Bojan), Markovina (povjesničar), Jakovina (povjesničar), Butković (novinar), Tomić (novinar), ... svi izuzetno napreduju u karijeri (protivno predodžbi o sposobnostima i izrazito protivno iskazanim stajalištima (koji graniče s izrazitim pomanjkanjem inteligencije)).

SDP ima na lageru svoje instrumentalizirane članove koji se teškim sukobljavanjem s većinom (i razumom) udaljuju od društva. SDP ih jednog po jednog gura u vatru.
Sjetimo se Šuvara, nakon pada komunističke ikone nitko s njim nije htio komunicirati (jer je bio agent).
Finaciranje (agenata) partijskih kadrova uobičajeno ide koruptivnim putem (pogodovanjem, dotokom novaca iz vanjskih izvora ali obavezno naguravanjem na državne novce; nisu ni firme u fiktivnom vlasništvu trećih osoba izostavljene).


Kad smo već kod regrutiranja i pogodnostima političara, to je samo dobar mamac za one koji se inače ne bi bavili politikom ... Hrvatska je u stanju političkog marketinškog prizivanja novih političkih snaga.
Koliko bi platili da vas orjunaška socijal nacionalistička (orjunaška) politička elita ne zlostavlja stalnom zlouporabom političke moći (koju su otuđili)?
Koliko bi platili da se vrati Franjo ...?



Za Hrvatsku i demokraciju

Izborne ankete i ispitivanje javnog mijenja o popularnosti političkih subjekata (stranaka, političara, ...) temelje se na statističkim metodama ispitivanja uzorka (reprezentativnog; što označava matematičke uvjete pouzdanosti testa) s određenom točnošći statističkog zaključivanja.

Sve države nastale nakon raspada SFRJota imaju probleme s procjenama političkih anketa.

Otuđivanje političke moći, nakon dugovječnih monarhija, preko opačine srpske kraljevske kuće Karađorđevića do partije JB Tita, politika je koja je ugušila nastojanja uspostave demokracije.
Isčuđavanje nad svekolikim izvrtanjem činjenica (sjetimao se Sabe i srca (koje je operirao), ili Matića (koji je nekome dao srce (mada svi znamo da su nam dali Q, a uzeli sve)) je bespotrebno.
Tito je ubijao za vlast (pored tolikih ubojstava koje je počinio, njegovo lagaganje (mada opako) zasjenjeno je tom krvavom brutalnošću).
Lagati i varati za vlast, nakon takvih, je lako ...

Jedinstvena prigoda za istinsku demokraciju je nastala slomom komunističkog bloka, ali i većim angažmanom glasača (komunizam je slomilo narodno nezadovoljstvo). Za Hrvatsku i demokraciju se treba zauzimati (svakodnevno).


01

subota

studeni

2014

Zna se! tko nema pojma ...

Političar je časno zanimanje (ako si častan političar).

Postoje trazličiti vidovi bavljenja politikom. Amaterski (većina), potajice (većina u nenarodnim režimima), skoro nitko (u uređenim demokracijama), slučajno (u naglim padovima nenarodnih režima).
Bez obzira na uzroke bavljenja politikom, svojstveno kvalitetnom (mada ne mora biti i omiljen) političaru je dugotrajni (višedesetljetni) rad s narodom. Političar mora imati podršku u širim slojevima društva.
Partijski političari imaju osobinu (kod komunista se to ustalilo nakon etabliranja revolucije i osvajanja pozicija vlasti) proglašavanje političara dekretom. Već etablirane političke skupine (stranke) imaju mogućnost dekretom uspostaviti osobu (političara) koji brani vrijednosti koje je ta stranka u društvu uspostavila ili podržava.
Građanske stranke rijeđe koriste taj postupak regrutacije političkih kadrova. Učestalija je pojava kod dikatatorskih uređenja (pa time i trajna osobina komunističkih diktatura).

Pojava Josipovića ( Ive; kao i množina ...) je identična. Partijskom direktivom su uspostavljenji kao (partijski) političari. Nemaju oni političkog rada (među pukom) niti političkih ideja (naročito ne onih koje bi oni ukorijenili ili su već ukorijenjene u narodu). Njihove političke ideje su slijepo provođenje partijske direktive. Sam dolazak Ive Josipovića za predsjednika RH je nedemokratski čin (ako i odbacimo izbornu prijevaru).
Pitanje je što ta partijska služinčad mora odraditi za partiju kako bi ih partija lansirala (preko ustaljene prakse dokazivanja među pukom političkim aktivizmom)? Zna se!

Ideje južnoslavenstva, komunizma, socijalizma ... su plebiscitarno odbačene, pa se postavlja pitanje na temelju čega SDP (partija) dekretom uspostavlja političare? Kojim vrijednostima oni od naroda traže mandate?

Prvi mandat Ive Josipovića je protekao kako izborno tako i postizborno bez njegovih velikih govorancija (na svu sreću). Iritiranje regionom i podilaženjem Srbima uglavnom nije bilo praćeno Josipovićevim političkim govorancijama (a znate kako političari umiju govoriti). Ivo Josipović je bio šutljiv.
Tek sad, nakon niza njegovih i sve učestalijih istupa, shvaćamo kako je riječ o trećerazrednom partijskom instrumentu koji frflja dok priča, a svima nam je drago što frflja (jer onda manje govori). Njegovi politički istupi postaju smjesa podsmjeha, sažaljenja i nevjerice. Ivo Josipović (uz govornu manu) nema pojma.