Geostrategija hrvatske (političke) nemoći

Hrvatska se teško suprostavlja otuđenju političke moći. S razlogom.

Iako svi nalaze neke (različite) razloge otuđenju politike od hrvatskog bića (politika i političari ne služe hrvatskim interesima) malo tko iskazuje pravu narav tog otuđenja (političke moći).
Hrvatska (civilizacijski i geografski) pripada Srednjoj Eurpi (papinska zajdnica država, rastrojena protestantskim pokretom). Središte moći te Europe (mada je pojam Srednje Europe zapravo pokušaj pozicioniranja one slabije Europe (bez Njemačke)) je u Njemačkoj. Moćna (cjelokupna) Europa. Koja bi pripajala rubne države (tvoreći moćno savezništvo). Prvi značajniji teoretski radovi iz geostrategije upravo su istakli takvu Europu kao moćnog svjetskog čimbenika.
Ali upravo je geostrategija razlog stogodišnje neprihvatljive politike otuđenja političke moći (u Hrvata). Nametanje jugoslavenske ideje ne služi stvaranju Jugoslavije. Služi ostvarenju kontrole geostrateškog prostora (koje prirodno i povijesno pripada germanskom utjecaju). Ostvarenje te kontrole (suprostavljanje germanskoj i nametanju svoje kontrole) ostvaruje se politikom otuđenja političke moći.
Što je sve Tito radio kako bi nas približio Sovjetskom savezu (rusima) i Srbiji (srbima)!? Titoisti podjednako ustrajavaju na politici (koju bez otuđenja političke moći ne mogu provoditi) približavanja Rusiji, Srbiji,Kini (??), ...

Politika manipuliranja i otuđenja političke moći zahtjeva kontrolu medijskog prostora, kontrolu sigurnosnih službi, kontrolu policije i vojske, kontrolu pravosuđa, kontrolu Ustvanog suda, ...
Iako smo svjesni pogubnosti Titove politike, podjednako svjesni titoističke račan-mesićeve politike a sada milanović-josipovićeve vladavine ne suprostavljamo se učinkovito toj nakupini prodanih uzurpatora našeg osnovnog i temeljnog prava: prava na političko organiziranje.
Bojimo se političkog raspleta i novih pokolja. Bojimo se neizvjesnosti. Iako svaki dan vladavine uzurpatora sve više i više nas približava onome čega se bojimo.

Neke od osobina otuđenja političke moći su uzastopno iskrivljeno predočavanje podrške politici koja nema podršku, politici koja nema budućnost; relativiziranje povijesnih činjenica i političkih protivnika; uljepšavanje vlastite slike. Stalno prozivanje svih (J. Kosor je u Saboru potakla deklaraciju o puštanjj Vojislava Šešlja iz haškog pritvora) u nastojanju uljepšavanja vlastite slike ...
Šešelj je baš izvrstan primjer njihova (dokazivo) zločinačkog ponašanja.
Njihovo moraliziranje je uspostavljanje ograničenih osuda (npr. osuđuje se Šešelj, iako nitko od njih nema potvrdu svojih stavova iz vremena kad je Šešelj djelovao aktivno (sudjelovao u zločinima)(jer su i oni stvarali agresiju)), njihove osude su selektivne (ograničene na žrtvene gubitnike). Tako orkestriran i uigram politički nastup ukazuje na zmiju (kojoj je stražnjica na Pantovčaku) u njedrima demokratske Hrvatske.

Hrvatska mora riješiti (koristeći povelje UNa) specijalni rat koji (u ovom slučaju britanci i rusi/sovjeti/rusi) se vodi protiv hrvatskog naroda više od sto godina. S nesagledivim psljedicama razaranja, uništavanja, kočenja, ratova, poratnih kriza, ... Bez obzira na geostrateške interese, imamo prava na normalan život. Imamo pravo na političko organiziranje i iskorištenje tog organiziranja za dostojan život.