Hrvatstvo

Politika stvaranja naroda, nacija i država spada u procese ... Spontane ili prisilne.

Politika rastakanja jednog naroda (prije potpunog sazrijevanja u naciju), prepuštenog demografskim, teritorijalnim i gospodarskim gubicima prikrivena iza velikosrpske ekspanzionističke politike sadrži hrvatsku slabost i sramotu. Narod nesposoban nacionalno i državno sazrijeti (iako su se veliki poigrali).
Britansku politiku ovladavanja turskom provincijom (skrivenu iza jugoslavenstva, a radilo se o geostrateškom položaju Srbije)(kulturološki udaljenoj) zamjenila je ruska politika (kojoj je britanska politika išla na ruku).
Vezivanje Srbije za Hrvatsku su britanci izveli nesmotreno, a Rusi iskoristili prigodu i uništili hrvatstvo. Kompleksnost odnosa se očituje u nerazorenoj Turskoj (i stvaranju tvorevine spremne suprostaviti se novom turskom osvajanja - restituciji), poželjnosti razaranja Austro-Ugarskog carstva i vojne moći papinske države. Hrvatska je u tom kontekstu simbol razaranja jednog svijeta (koji je završavao u Hrvatskoj).
Dva puta teško poraženo velikosrpstvo u BiH drži 51% (genocidom etnički očišćenog) teritorija, Vojvodinu (u kojoj su do prije 20 godina bili 27% manjina ...) ...

Jer ne ratujemo protiv Srbije i Srba, ratujemo protiv diplomatskog i specijalnog rata nekad Sovjetskog saveza, danas Rusije.
Ruski agenti male, klempave Velikosrbe guraju kao paravan (kako su savjetovali i Moše Pijadu ...). Šire nacionalnu netrpeljivost i provode specijalni rat. Protiv hrvatske nacije i hrvatske države.

Ratujemo nezavršeni rat. Rat koji smo od početka krivo vodili. Rat protiv specijalnog rata. Rat protiv ruskog skrivanja pod četničkim šubarama.
Ratujemo protiv ruskih agenata. Ratujemo protiv vlasti koja se upregla u ruska, fašistička, genocidna, opasna i zločinačka nastojanja (uništenja hrvatske države i nacije).

Hrvati ratuju za državu i naciju. Taj rat traje ... samo su se neki sklonili (na suprotnu stranu)!


Hrvatska za sva vremena!

Hrvatstvo je bio katolički dnevni list.

Prvi je broj izašao svibnja 1904. godine.

U prvom broju Hrvatstva donosi se proglas o Hrvatskome katoličkom tiskovnom društvu, gdje se obznanjuje osnutak tog društva i iznosi njegov program. Društvu je svrha »braniti, čuvati, širiti katoličku svijest putem štampe, te tako naš katolički narod obnoviti u Isusu Kristu«.

U uvodniku prvog broja, naslovljenom Naš program, iznosi se za što će se list zalagati: »… nastojat ćemo, da se svima silama odupremo bezvjerskom i nekršćanskom duhu, što ga sve većma neprijatelji vjere i morala šire u narod, koji je po svojoj prošlosti 'predziđe kršćanstva'. (...) Borit ćemo se za samosvojnost crkve rimokatoličke, za njezina prava i institucije proti svakome napadaju, došao on s koje mu drago strane.« Kaže se u nastavku da će se truditi »da se sve u svim granama javnoga života obnovi i preporodi u Isusu Kristu«. »Nastojat ćemo, da ustavnim putem polučimo što veće organičko proširenje hrvatskoga državnog prava. Zahtievat ćemo, da se Dalmacija kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji što prije pripoji, kako nam je to i u nagodbi zajamčeno; a radit ćemo, da se i ostale zemlje, na koje kraljevina hrvatska imade virtualna prava, prema obećanju kraljevske krunidbene zavjernice od god. 1867. pripoje materi zemlji. U hrvatskim zemljama priznajemo samo jedan politički narod: h r v a t s k i, samo jednu državnu zastavu: hrvatsku, samo jedan službeni jezik: hrvatski. Nastojat ćemo intenzivno, da se što više podigne narodno blagostanje svih slojeva pučanstva, te da se narod na gospodarskom polju unapriedi i da procvate. U tu svrhu ćemo zahtievati, da kraljevina Hrvatska sama upravlja svojim financijama.« Također kažu da će se posebno brinuti za radnički i seljački stališ, a također se zalažu i za opće pravo glasa. Kao svoje glavne neprijatelje izdvojili su socijalizam, liberalni katolicizam, realizam, sotonizam i »nietscheanizam«, dakle »sve sijače bezvjerstva i nemorala u književnosti, dnevnim novinama i znanosti«, kako ih nazivaju. Laici i svećenici koji su stajali iza toga katoličkog dnevnika bili su uvjereni da im je misija »otvarati narodu oči«, upozoravati na sve moguće pogibli i »prokazivati narodne neprijatelje«. Vidljivo je da im je politički program bio klasični pravaški, s tim da rješenje hrvatskog pitanja vide u okviru Monarhije. U programu, koji je bio iscrpan i konkretan, bez dvojbe je zastupljena i socijalna sastavnica.

Osim izražavanja nezadovoljstva općom društvenom anticrkvenom klimom, Hrvatstvo, u uredničkom članku Da li smo potrebni, osuđuje zbog toga riječki Novi list, a potom, opet iz istih razloga, i službene vladine Narodne novine. Nastavlja se još i da Narodne novine »pišu dapače često tendenciozno i zlobno o vjerskim stvarima i otvoreno pristajaju uz slobodne zidare«. Napada se i Obzor, zbog njegova »napada na vjeru«. Navode se i neki primjeri članaka koji govore o vjeri. U jednome kasnijem broju osvrću se ne članak u Obzoru koji govori o njima. Apostrofirani su tamo kao klerikalci. Taj pojam oni uzimaju pozitivno i odbijaju svaku Obzorovu negativnu insinuaciju.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatstvo

Jutarnji list ...