Osovina 1918. - 1945. - 1991. (rusi u ambaru)

Hrvatska politička misao, nakon pogibije Zrinskih-Frankopana, postupno je progradirala ka samostalnosti (iako u okruženju, u kojem se i danas nalazimo, nije moguće ostvariti samostalnost na takav način ...).

Navoditi političke pravce i razloge njihova neuspjeha nije pretjerana zadaća.
Jugoslavenstvom (koje je promovirao biskup!) i Jugoslavenskim odborom prekinuli smo AU ovisnost, ali potpali pod pravno nesređeniju, ekonomski zaostaliju tvorevinu (Veliko) srpsku Jugoslaviju.
Razlog? Ili smo kažnjeni, ili smo na granici civilizacija (u što ja osobno vjerujem).

Krenimo od 1918/19. Hrvatsko državno pravo (očitovano u statusu hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih kraljevstava, pa Trojedne kraljevine) se (kako doliči svinjarima iz turske provincije) bacilo bezuvjetno pod noge srpskoj (vladarskoj) dinastiji Karađorđevići (upućeni se pitaju tko je kome ponudio bezuvjetno Hrvatsko pravo, tko je od koga tražio bezuvjetno predaju državnog prava, tko je kome platio ili prijetio ...?).

Odgovor na puč i pučiste je uslijedio u temeljitijem (i grozničavijem) promišljanju hrvatske političke misli.
Radić (oslanjanje na republikanstvo i pacifizam), Pavelić (oslanjanje na oružanu borbu), Maček (oslanjanje na Radića i pacifizam). Proizišla su Načela hrvatskog domobrana (u 15 točaka).

Nastanak tih načela (usmjerena na održavanje i unaprijeđenje hrvatskog državnog prava) vremenski se poklapa s vladavinom Karađorđevića (srpske kraljevske kuće).
Zapanjuje kasnija komunistička (titoistička) vlast koja je sve svoje političke programe sastavila kao antiteze tim načelima.

Komunisti su svim svojim postupcima nastojali biti antihrvati, te su potencirali svoje antiustaštvo (iako su do 1936. blisko surađivali na rušenju kraljevine).
Politička zrelost (formiranja cijeva) nije dovoljna. Te zadaće treba ostvariti. U ostvarenju hrvatskih političkih zadaća glavni kamen smutnje su bili komunisti-orjunaši (srpska kraljevska i velikosrpska klika je poražena 1941.).
Politika (uočavajući veliku srpsku nezrelost i nespremnost), vođena iz vanjskog centra moći je produžavala rok srpskog osvajanje. Poraz jugoslavenske politike (koju je provodila Kraljevina Jugoslavija) je pretočen u politiku bratstva i jedinstva (ORJUNA-u je zamjenio SKoJ). Podizanje Srbije (i srpstva) a slabljenje hrvatstva s ciljem asimilacije ili postizavanja što većeg utjecaja.
Tu politiku su zacrtali i nadgledali čelnici u Moskvi. Sovjeti, Rusi, ... svejedno. U slabije razvijenim državnim tvorevina uvijek imate problem imenovanja ljudi, tijela i događaja. Mada je odgovornost očita.
Putin se i danas priziva za svoje protupravno (i neprincipijelno) miješanje u stanje u Ukrajini na događanja u ex Jugoslaviji.
Ruski (sovjetski) imperij se raspao. Politika u Hrvatskoj je duboko posljedično vezana za centre moći (van Hrvatske).
Svi događaji su produkt globalnih geostrateških napetosti (i ruske težnje proširiti zonu utjecaja).
Titova Jugoslavija je vođena s ciljem srpskog osvajanja i širenja ruske interesne sfere.

U tom kontekstu treba sagledati (ne prvi put viđeno) potpuno neodgovorno nesnalaženje kukuriku vlasti prema domovini i građanima (Hrvatima). Tito je jednako tako imao sto politika, ali niti jednu na korist Hrvatima.
Karamarko je (naizgled oklijevajući) doveo HDZ pred odluku: Hrvatska će voditi vlastitu politiku sebi na dobrobit ili će prepustiti ruskim (plaćeničkim) agentima rastakanje i onog zadnjeg grama hrvatstva koje nas drži na životu.
Potpun slom ideje gašenja hrvatskog državnog prava (iako su i četnici (Mihailović) u tajnoj prepisci s Mačekom to uvidjeli i pokušali promjeniti tu politiku) stvorio je potrebu nove politike. Tako je hrvatsko državno pravo obnovljeno formiranjem Socijalističke (prvotno Narodne) Republike Hrvatske u titovoj Jugoslaviji (sustavno vođeno u ruskom interesu), nikako kao Dan neovisnosti ne možemo slaviti 8. listopada već bi 30. svibnja trebalo vratiti kao Dan neovisnosti (jer su tada hrvatski domoljubi preuzeli koristiti hrvatsko državno pravo na dobrobit hrvatskog naroda i hrvatskih građana).

Slavimo uspjehe! (s rusima se nećemo naslaviti ...)