30

nedjelja

ožujak

2014

Socijal-nacional-zeleni

Socijalne ideje zadiru dublje u problem pravednosti od površne vlastite (socijalističke ili socijalne) interpretacije.
Privatno vlasništvo je civilizacijska stečevina (kao pojam nastao na određenom stupnju društvenog i civilizacijskog razvitka). Kao institut, kako je nastao može i nestati, ali bi nestankom prouzročio dublje posjedice (od onih kojima se poznate (socijalističke, komunističke) teorije nose).
Privatno vlasništvo potiče odgovornost i trud (koji se nagrađuje), dodovode do kontinuiteta te odgovornosti i postepenog općeg napretka ...
Negativna posljedica je selekcija (koja nužno postoji, u ovom ili nekom drugom obliku). Selekciju ionako ne možemo zaobići.

Ustrajavanje na socijalističkim (revolucionarnim, marksističko-komunističkim) idejama, Rusija je vršila ekspanziju (hegemonizam) na azijska prostranstva naseljena društveno nerazvijenijim narodima.
Teorija nenasljeđivanja (kao temeljna podloga) ideološki im je omogućavala pravna prisvajanja teritorija i prirodnih resursa na tim teritorijima.

U Hrvatskoj je socijalna misao zaživjela preko komunista-boljševika, prorusko, prosrpsko orjentiranih. Izjednačavanjem prava i vlasništva omogućavali su inferiornijoj etničkoj skupini zavladati cijelim prostorom.
Činom izjednačavanja prava i vlasništva izbrisali su civilizacijsku tekovinu - nasljeđe (i prava proistekla iz nasljeđivanja).

Socijalnost je selektivnog dosega. Primjenjvala se na nositelje nasljednog prava - Hrvate i obezvlaštene Srbe. Srbima u prilog.
Ali nositeji socijalnih ideja nisu svoju socijalnost primjenjivali u vlastitom domu (uglavnom oduzete i nacioanalizirane, pa privatizirane vile, kuće, stanove). Nisu se odricali vlastitih primanja u ime socijalne jednakosti. Nisu ostavljali svoje u nasljeđe zajednici.
Podjednako, Srbi u Hrvatskoj nisu zagovarali jednak tretman (socijalan i socijalistički) crnaca iz Sudana u Srbiji, niti npr. Albanaca na Kosovu.


Namjera mi je ukazati na ideju socijalizma i socijalnu ideju kao oruđe u specijalnom ratu genocidnog osvajanja teritorija i obespravljivanja jednog naroda (nacije) dotada nositelja svih prava ...


Prikrivanje (poveljom UN-a) nedozvoljenih radnji, poduprtih surovim despotizmom i krvavom diktaturom spada u red teških zločina.
Nositelji tih procesa i ideja moraju biti kažnjeni.


Svjedoci smo bitne razlike zagovaranja socijalnih ideja uskraćenih za pravo oštećene strane nepristati na diobu dobara za razliku od nametanja socijalnih ideja (bez prava na protest).
Politika nije sredstvo sporazumijevanja, već sredstvo ostvarenja ciljeva.

Oni koji su prekoračili granicu dozvoljenog spadaju u zločince (protiv čovječnosti). I moraju odgovarati.
Jugoslaveni, nesvrstani samoupravni socijalisti moraju za prorusku četničko-velikosrpsku fašističku politiku specijalnog rata odgovarati.

Bez jednoumlja i krvavog represivnog aparata nemaju nikakve argumente za svoja (ne)djela.


roses for stalin, 1949.



29

subota

ožujak

2014

nediplomatski - Komunjare, od*ebite!

Diplomski rad je stručni rad kojim završava određeni obrazovni ciklus (postizanje fakultetske naobrazbe).

Kao takav (u sustavu obrazovanja koji nastoji sistematizirati obrazovne cikluse i pripadajuće stručne spreme) podliježe sistematizaciji ( ustanovljavanje određene postupnosti, sustavnog sređivanja).
Izradom Diplomskog rada student pokazuje svoju spsosbnost upotrebe prije stečenih (teorijskih i praktičnih) znanja (kroz fakultetsko obrazovanje), kao i sposobnost samostalnog služenja aktualnom literaturom.

Kako je diplomski rad okončanje jednog obrazovnog ciklusa, a ne traži orginalnost ideje, s pedagoškog aspekta, mentor i diplomska ispitna komisija odlučuju na temelju sveukupnosti o zadovoljavanju uvjeta o sticanju stručne spreme.
Pojašnjenje: diplomand (kandidat za polaganje diplomskog ispita) mora odslušati i položiti sve propisane kolegije na fakultetu, napisati diplomski rad i pristupiti obrani diplomskog rada.

Kako diplomski rad ima svrhu dokazivanja sposbnosti diplomanta koristiti se prije stečenim stručnim znanjima i dostupnom literaturom (ne traži se orginalnost ideje, niti dokazivanje ovladavanja znanstvenim metodama) granica "plagijata" je zamišljena crta koju je jako teško odrediti.
Pretpostavimo kako je tema diplomskog rada gravitacijska sila (Newton, gravitacijski zakoni). Kako formulirati te zakone do onako kako ih je formulirao Newton (ili netko kasnije, ako ih je metodološki prihvatljivije formulirao). Ne ocjenjuje se sposbnost kandidata iznijeti nove doprinose tim zakonima, niti orginalnost u formuliranju tih zakona. Traži se spsobnost na temelju već dosegnutih spsoznaja reproducirati te zakone (ili u orginalnoj interpretaciji, ili u najboljoj interpretaciji tih zakona).(Ponekad su orginalni autori iznijeli svoje spoznaje na manje prikladan način, pa su ih kasniji autori reinterpretirali na prihvatljiviji način.)

Dakle, završna ocijena zadovoljavanja kandidata na diplomskom ispitu se sastoji od zadovoljavanja svih fakultetskih obaveza (višegodišnje pohađanje nastave i polaganje brojnih ispita), pisanje diplomskog rada (koji je stručni rad) i obrane (pred ispitnom komisijom) diplomskog rada.
Obrana rada koji ne mora biti orginalni znastveni rad (doktorski rad), ne mora pokazati ovladavanje znanstvenim metodama (magistarski rad), ...

Sve iznešeno ima svrhu ukazati na bezpredmetnost onih koji su se uhvatili diplomskih radova kao plagiranih ...

Moj diplomski rad sadrži diplomatsku notu: komunjare, od*ebite! (Ruski ste agenti, srpske sluge, krvoloci i zločinci ...)


U nastavku ove priče moći ćete pročitati zašto komunjare moraju odstupiti ...



25

utorak

ožujak

2014

Ne volimo SDP!

Bezidejna, anacionalna (prosrpska, proruska, internacionalna), ateistična (bezvjerna, agnostička, ..), nedržavotvorna, nesocijalna (ali socijalistička), komunistička (marksističko komunistička), nestranačka (partijska) nakupina ne može biti popularna ...

Ona je namet (kao svrgnuta proruska vlast u Kijevu i tko zna gdje još). Nametnuta i vođena. Bespogovorno i besramno ušančena. S Josipovićem (Jovićem i Perkovićem mlađim). S Milanovićem (Opačićkom i Jovanovićem).

Namet koji treba smetnuti ... odagnati, protjerati, najuriti, ... Za opomenu naraštajima. Izdaja domovine nije unosna. Izdaja domovine (makar je izdali za nuklearnu super silu) nije dozvoljeno.
Dosta nam je Rusa (i njihova divljaštva), marionetskih režima koji im pomažu ugnjetavati i porobljavati male narode. Dosta nam je Rusa i njihovih slugu koji nas našim novcima drže u ropstvu i čekaju prigodu izvršiti genocid.
Dostza nam je Rusa (jer ih mrzi vlastiti narod). Kako bi mi onda voljeli svoje izdajnike, njihove sluge?

uvijek ista propaganda ....




U modi je U vodi

U Hrvatskoj je u modi U ...
Medijske ankete kažu kako je sdp (stranka koja nema programa) izjednačena s HDZ-om.
Nije istina!

Svi su Hrvati za Hrvatsku ... sdp je za Veliku Srbiju, majčicu Rusiju, pravoslavlje...
Tko može izjednačavati HDZ i SDP (da se ne oblati i ne osramoti)?
Svjedoci smo postupaka jedne stalne članice Vijeća sigurnosti, koja je u ime nuklearnog razoružavanja Ukrajine, 1993. potpisala sporazum i jamstvo o ukrajinskoj cjelovitosti a sada šalje svoje vojne postrojbe (bez oznaka) u okupaciju Krima . Krim su okupirali neznani "junaci".

Netko, nekad , nekome (ili svima) mora obznaniti: ruski utjecaj (zasnovan na nasilju, nedemokratičnosti, nepoštivanju osnovnih pravnih normi i genocidu ogrnut plaštem optužbi o zloćudnosti njihovih protivnika) mora prestati. U Hrvatskoj je ruski specijalni rat vođen protiv Hrvata izazvao previše štete i žrtava. Svi pobornici te politike moraju snositi odgovarajuće posljedice (KPJ/KPH, SKJ/SKH, SSKH-SDP, SDP, ...HNS, ...).

Ruski novci koji izdajicama stižu preko Srbije ne mogu zaustaviti obračun Hrvata sa svojim izrodima. U Hrvatskoj je u modi U vodi ...

Plivaj!



21

petak

ožujak

2014

Uzbuna!

Ruski model politike (preko ruskog carstva, Sovjetskog saveza i danas preko Republike Rusije) kako unutarnje, tako i vanjske postojano se provodi već više od stoljeća ...

Osvajanje azijskih prostranstava (bogatih prirodnim resursima) razvio je krvoločnost u proždiranju malih (i malo većih naroda).
Prebacivanje, preko marionetskih režima, istovjetne politike na satelitske države (titova Jugoslavija, Sirija, Irak,Libija, Kuba, Venecuela, Vijetnam, ...) pokušaj je onesposobljavanja međunarodnog prava (u stadiju razvoja na kojem jest) zaustaviti pokvarenu, genocidnu, ratno-huškačku, razarajuću i nepravednu politiku (progona i porobljavanja manjih naroda i nacija)(ili asimilacija tih naroda).
U Jugoslaviji nije vršena rusizacija već srbizacija (posrbljavanje i nametanje srpstva kao jedinog vladajućeg obrasca). Nisu to radili Srbi (polufeudalna turska provincija) već hegemonistička ruska politika.
Model rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji je riješavan istovjetno ruskom rješavanja mnogonacionalnosti u carevini Rusiji, Sovjetskom savezu i današnjoj Republici Rusiji.
Ponašanje Rusije ( i Rusa) prema Ukrajini (gladomor, iseljavanja, naseljavanje rusima, černobilska katastrofa, marionetska proruska vlast u Kijevu, okupacija Krima, ...) u svjetlu modernog međunarodnog prava spada u barbarske, divljačke, fašističke postupke ...

Takvim postupcima su se koristili i u Jugoslaviji (za vrijeme Tita, i poslije ...).

Ne zabrinjava rusko divljaštvo (očito je kako Rusi ne prednjače u mnogim disciplinama, pa je tako teško očekivati njihovo doprinos stabilnosti svijeta (poštivanjem međunarodnog prava i unapređivanjem zaštite slabijih).
Zabrinjava sustavna hajka i koordinirana akcija proruskih (orjunaško-komunjarskih) kadrova (slobodna procjena kako se radi o nekoliko stotina ruskih agenata raspoređenih i umreženih po državnim institucijama ... uključujući kompletno trenutnu Kukuriku vlast).
Medijsko orgijanje negiranja ruske upletenost u bleiburšku tragediju, Križni put, genocid nad Hrvatima u titovoj Jugoslaviji, rat za Veliku Srbiju (koji je poharao Hrvatsku ...) dovodi u pitanje hrvatsku vitalnost i sposobnost opstanka (kao naroda, nacije, države).

Sličnost ukrajinske krize i srpskog pitanja u Jugoslaviji (o različitostima ne treba raspravljati) ukazuje na upletenost ruske politike u političke, ratne, ekonomske, demografske, medijske, ... procese u Hrvatskoj u zadnjih 100-injak godina.
Orkestrirano javno izjašnjavanje analitičara i medijskih djelatnika u pokušaju negiranja ruskog upravljanja fašističko-genocidnim postupcima prema Hrvatima postaje simptomatično. Zabrinjavajuće.

Vrijeme je za uzbunu!

Ono što smo stalno znali (Zna se!, a znalo se i prije ...) iznova moramo prešutjeti ili zaboraviti ...

Ili nam pokušavaju sugerirati šutnju... Ruski agenti (ustoličeni u državne vladajuće fotelje).
Tko ne rasčisti s takvima i takvom politikom nije sposoban preživjeti.


Politika pokajanja za tuđmanovu politiku prema Bosni, ustaške zmije, crvenila Hrvatske, samoposipanje pepelom za Oluju, ignoriaranje Bleiburga i istine o Jasenovcu, Šaranovoj jami, ... tek sad poprimaju pravi smisao. (U nizu stoljetnog rastakanja Hrvatske, iznutra.)

Ropotarnica povijesti

Pogled na Černobil





16

nedjelja

ožujak

2014

Dosezi jedne politike (pomirbe)

Sad je jasno (iako je i prije bilo vidljivo kako trenutnu hrvatsku vlast financiraju rusi i/preko (veliko) srbi) ...


Politika ovladavanja prostranstvima bogatim prirodnim bogatstvima (energenti/energija, rudna bogatstva, ...) stvorila je (vrlo agresivno) rusko carstvo. Nasljedio ga je Sovjetski savez (velikoruska ekspanzionistička tvorevina). Komunizam, diktatura samo su neophodni atributi za genocidno-ekspanzionističku politiku (carske Rusije). Nesretni Car nije mogao dokučiti posljedice svoje politike (koja ga je pojela).

Sve klauzule povelje UN-a o zaštiti pojedinca i skupina su bezvrijedne ... Pod krinkom članstva (a i prije) su vršene demografske promjene hitlerovskih proporcija ... Hitler je poražen, ali je Stalin pobjednik ...

Politika s Jugoslavijom, podržavanam (unatoč lažiranom sukobu Sovjetskog saveza s Titom 1948.) kao poligonom za sociološka istraživanja i teritorijem pod nosom Europi (Vatikanu, Njemačkoj, V. Britaniji, Francuskoj) na kojem istovjetnu politiku vodi "nesvrstana" i "neblokovska" Titova Jugoslavija. Vješto stvaranje istovjetnih problema.


Sad je jasno ... zašto su se, unatoč politici pomirbe, uzbunili "crveni" prodani vragovi ... Sad je jasno zašto Josipović (beznačajni kalun s aspiracijama nazivati se predsjednikom (koji svira klavir)) želi "zacrveniti" Hrvatsku, zašto Milanović ustrajava na prosrpskoj politici suprostavljanja EU.
Trebaju dati legitimitet velikom Putinu za obračun s Ukrajinom i ostatkom svijeta ...
Još jednom su plaćeni izdajnici, protivno interesu vlastitog naroda, iskoristili novčana sredstva za osvajanje pozicija vlasti i iskorištavaju te pozicije u međudržavnim obračunima stajući na stranu diktature (tko bi ih inače plaćao ..).

Politika pomirbe, real politika, podrazumijeva stanje nacije. Spremnost domaćih izdajica raditi, unatoč protivljenju onih kojima vlast pripada, protiv vlastitog naroda. Politika pomirbe je samo odgovor na stadij (političkog) raslojavanja hrvatskog političkog tijela. Tražila je spremnost na suživot (kroz politiku pomirbe) kako bi, između ostalog, zaustavila scenarij koji se odvija na ukrajinskom tlu.
Duboka podijeljenost na većinski državotvorni, nacionalni (mada ne nacionalistički) dio i trajnim privilegijama manjinski prorusko-prosrpski (anacionalan i ateistični) dio koji je otprije privilegijama pozicioniran na vladalačke pozicije problem je koji se, definitivno, ne riješava politikom pomirbe ...
Uzurpatorska manjina mora uzmaknuti, ma tko stajao iza nje... (r(tv)evolucija). U Ukrajini su revolucijom (ali dvadesetak godina kasnije ) prisilili na uzmak prorusku manjinsku, istovjetnu našoj, vlast. I započeli krizu (Ukrajinsku krizu).
Vladali prorusi cijelom Ukrajinom, ili vladali samo Krimom ... svejedno su nepoželjni (odluka je pala, ukrajinska kriza nije tolika kolika je mogla biti ...)(kolika je bila). Sad se kriza s ukrajinskog naroda prenijela na rusko stanovništvo u Ukrajini, na prorusko stanovništvo i na Rusiju (koja je krizu inicirala).

Povezanost i sličnost hrvatsko-srpskog pitanja i Jugoslavije s ukrajinsko-ruskim pitanjem upućuje na mehanizam stvaranja kriza, na nositelje kriza i na arbitražu tih kriza. Stoljetno prozivanje hrvatske "genocidnosti" samo je produkt fašističko-genocidne politike brutalnih i nasilnih prekrajanja granica i mijenjanja povijesnih tokova (u kojima su Hrvatska i Hrvati samo subjekti)(što ih oslobađa krivih optužbi).

Iako je (diktatorčić) Tito mrtav, titoistički (iako ne titoisti) su skočili neko novi krvoloci u obranu pravoslavlja, ruskog ekspanzionizma i despocije. Jer su plaćeni, inaugurirani na položaje (prisjetimo se sutkinje Ivane Čalić i njenog neslavnog doprinosa sudskoj praksi ..., raznih Jakovina, Kalpića, ...). Netko sustavno uzdržava vlastite zombije. Aktivira ih po potrebi.

Politika pomirbe, idealistička i humanistički okrenuta, nema učina u tako smišljenoj i raznim privilegijama potkrijepljenoj sustavnoj politici razaranja hrvatskog društva.
Netko tu politiku mora platiti (uglavnom produciraju kadrove na državne poslove, visoko kvalificirane (iako većina instaliranih nema potrebne visoke kvalifikacije, unatoč lažiranim doktoratima ...), te su finacirani iz državnog proračuna.
Politika selekcioniranja i pročišćavanja državnih poslova traži progon (komunista, orjunaša, izdajnika, anarhista, vragova ... i ponekih pravih, vrijednih, radišnih, domoljubnih). Za boljitak domovine žrtva ponekog radnog mjesta nije previše ...

Iza toga će politika pomirbe (s onima koji su proganjani) biti plodonosnija i s više smisla ...

Hrvatska za sva vremena!


11

utorak

ožujak

2014

Izgubljene je teško gledati

Suđenje Ivi Sanaderu iznjedrilo je nekoliko spoznaja. (Prvu spoznaju znam ja i morao bih vas likvidirati ako vam je priopćim ...)(U čast neformalne družbe koja šalom krati teškim i preciznim radom opterećene svoje dane)


HDZ je pokret, svehrvatski. U tom pokretu vodeći ideolozi i perjanice HDZ-a su bili (bili) istaknuti intelektualci i dokazani domojubi (koji su žrtvovali vlastiti ugodan život za probitke Hrvatske)(tako i priliči intelektualcima od formata). Akademici, povjesničari, pisci, lingvističari, ekonomisti, ... (Tuđman, Pavletić, Brozović, Đodan, ...).
Pravi domoljubi uvijek prepuštaju i funkcije i rješenja boljim od sebe.
Nakon Tuđmanove smrti, nije postojao hrvatski moderator koji bi nastavio proces oslobađanaja (Domovinski rat je odgovor na agresiju, suprostavljanje agresoru i nije niti se može smatrati oslobođenjem; svakako je oslobodilački i pravedni rat ...).
Sloboda stiže iznutra. Iz bića onog (naroda) koji želi biti slobodan.
Politika je interesni oblik organiziranja ...
Po završetku tuđmanove (žive) ere, nije postojala karizmatska osoba koja bi polufeudalnu (rasjepkanu i razjedinjenu Hrvatsku), okovanu (strahom) u ropstvo (i okupaciju) pokrenula prema cilju. Slobodi i dostojnom življenju.
Reforme (koje jedan čovjek nije sposoban provesti za svog života) takvog društva su slijed politike (državotvornosti, prozapadne, demokratske, pravne i radišne (nacionalne) države). Iza Tuđmana, isto.

Igrokaz sa Sanaderom (svi ozbiljniji politički promatrači mogu potvrditi upletenost tajnih službi, onih formalnih kao i onih neformalnih (nazivaju ih obaviještajno podzemlje) u Sanaderov uspon (ucijenjeni Glavaš (kasnije osuđen), ucijenjeni Šeks (kasnije opet ucijenjen), karijerististi (ne baš umno sposoban) Luka Bebić ... Nije Sanader imao podršku (hrvatskih intelektualno-gospodarskih snaga). Iza Sanadera nije stajao hrvatski narod (pa ni Sanader nije mogao stajati ispred i u ime HDZ-a).
Svejedno.

Sutkinja (iako Hrvati nemaju inovacije u tehnici, industriji, ... u medijskom i sudskom miljeu obiluju presedanima ... kako i dolikuje barbarima) se "proslavila" lekcijom koju je udijelila (sebi samoj)(neka ide kući i razmišlja tko je morao i što je morao (znati)).
Osuditi nekolicinu i stranku HDZ, a da pritom nije prozvala DORH, SIS,SOA, Sabor, agenciju (NASA), paraboloidne leteće tanjure (u kleti "Kod Jože") postaje i literarno ispušak ...

Navala malih, sitnih, politički neinventivnih galamdžija (uključujući nedotičnu sutkinju) podsjeća me na vrijeme kad je cijela Hrvatska bila jedna mjesna zajednica (hvala Bogu, barem tako su nas ujedinili, protivno svojo volji). Dakle, Hrvatska je bila okupirana i to je prvi faktor političkog ujedinjenja Hrvata u Jugoslaviji (bili smo svi u istom, potčinjenom i ponižavajućem, ljudski nedostojnom položaju).

Što Lesar ima ponuditi (osim svojim kokodakanjem o neznam čemu (zamislite, nisam niti upamtio što je iznosio koliko je neuvjerljiv i nesposoban)?
Što Dragun ima pričati o sramoti cijele države? Protiv istočnjačke, prosrpske, proruske, genocidno-fašističke despocije koju je podržavao i podržavala njegova stranka HDZ se i ustao (Ustao!) i ostao uspravan. Ni Manolić, niti Sanader (manolićeva marioneta) neće promjeniti činjenice.
Hrvatska se finacirala (nije bilo sredstava za obranu od agresije u hrvatskim bankama ili poduzećima, nije bilo oruža JNa (koje je pripadalo proporcionalno Hrvatskoj), nije bilo oružja TO SRH koje je njegova stranka udijelila agresoru). I takav čovjek priča o državnoj sramoti ...

Hrvatska se finacirala novcima dijaspore. Samo je HDZ mogao skupiti značajnija sredstva u tim krugovima. Možda nešto HSP inačice. SDP nije mogao skupiti jednog centa (australskog, kanadskog, američkog ili EU). A i da je skupio donirao bi Mili Martiću ...
Kolika su ta sredstva i kad će država RH obeštetiti HDZ za ta sredstva?

Republika Hrvatska se nalazi u gospodarskoj krizi (ali je iz te krize neće izvući sdp). Više je razloga te krize. Glavni je razlog dubine i trajnosti te krize nenaplaćena ratna šteta (u iznosu od 300-injak milijardi €).
Neke skupine (predvođene nekakvom Srdoč; institut za ovo-ono) prozivaju iznos 15-ak milijardi (€, $??) a ne podsjećaju na naplatu ratnih šteta. Koje je Hrvatska uredno podmirila (prema svojim potražiteljima).


Politika štakora (nesposbnih ponuditi istinu i prihvatljivu političku platformu, iskaču iz konzervi sa objedama (samo čekaju prigodu, te je očigledno kako stavaraju stanje u kojem jedino mogu funkcionirati ... glodavci)).

Stranka koja nije nikad priznala genocid i zočine, nikad nije priznala kako nije pobijedila u 2. svjetskom ratu, nikad nije priznala kako na prvim demokratskim poratnim izborima nije pobijedila nego je nakon prvih izbora (na kojima je Tito dobio tek 13%) oznaškim pučem srušila demokraciju i nakon krvavog ratnog pira provodila poratnu krvavu dikaturu nije zabranjena ... ali je organizirala sudski progon onih koji su ih prokazali (dakle, nisu ih pobijedili već ih pobjeđuju)


I opet će na prvim sljedećim izborima HDZ pobijediti. Takve (izrode) nije teško pobijediti. Teško ih je izgubljene gledati ...


Hrvatska za sva vremena!








10

ponedjeljak

ožujak

2014

Povratak Hrvata

Ono što se zbilo nakon Tuđmanove smrti ima svoje korijene.
Rusko-srpska agentura.

Kako je tuđmanov HDZ vodio politiku pomirbe, dio izroda (orjunaša, prokazivača, partijaša, ...) okrenutih protiv hrvatske nacionalne države se pritajio. Nije se ni pritajio ...
Oni okorjeli (Mesić, Lončar, ...) su čekali (novce). Malen broj rusko-srpskih agenata upravlja antihrvatskom politikom iz samog vrha sadašnje vlasti.
Niti lustracija ne bi pomogla. Manolić i Lončar su instalirali Milanovića (koji je, ruku na srce, popriličan komad Komadine, a Komadina je popriličan komad Milanovića ...).
Vesnu Pusić je instalirala Savka (Dabčević Kučar). Savka je bila oznašica, KOS-ovka. (U tom kontekstu (agenture), Čačić (operativac) nije imao šanse protiv (usamljene)(agentice) Vesnice ...)
Agentura ima svoja pravila.

Za novce se bave politikom. Samo ih netko treba instalirati na političku funkciju. (Opcija otuđenja političke moći. Upotpunjena okorjelom pasivnošću (utemeljenu na politici zastrašivanja, progona, političkih ubojstava ...).
Sve je u Hrvatskoj viđeno (nekoliko puta: parlamentarni i predsjednički izbori 2000., predsjednički izbori 2005., predjednički izbori 2010., parlamentarni izbori 2011.).

Tko se morao suprostaviti takvoj politici? Politika pomirbe, ... Iza toga nije bilo političke snage niti političkog koncepta koji bi se suprostavio takvoj politici (zasnovanoj na agenturi). Komesari (i komesarice). (Strepite!!!)

HDZ je složenu politiku pomirbe, nacionalne obnove i državotvornosti podigaio na poprilično visoku razinu (te je nakon smrti glavnih nositelja te politike Tuđmana, Brozovića, Pavletića, Balena, Đodana ... (redom akademici) ) bilo teško uspostaviti kontinuitet. (Pritajeni agenti - nekolicina - su iskoristila trenutak za ofenzivu.)
Horde nesposobnih zamagljivača prozora (Račan, Mesić, Budiša, Pusići, Kajin, Lončar, Manolić, Josipović, Milanović, ...) su krenuli demagogijom.
Da, Hrvatska nije popljačkana nego nije naplatila ratne štete od agresora! Bila je agresija na Hrvatsku!


Kako je HDZ bio politički pokret (svehrvatski: domovinska i iseljena Hrvatska), uspostava nezavisnih (koji nisu za Nezavisnu Državu Hrvatsku) i Desnog bloka imaju za cilj otkloniti mogućnost povratka hrvatske vlasti. HDZ-a (svehrvatskog i svemoćnog).

Uz te nezavisne (čuj, nezavisni ...) i Desni blok (po njihovim sposobnostima) cijela bi Hrvatska bila jedna mjesna zajednica (kakva je i bila za vrijeme orjunaško-četničke nesvrstane i socijalističke (fašističke) zločinačke genocidne i podjarmljivačke, okupatorske, izrabljivačke Jugoslavije).

Ne! svima koji onemogućavaju hrvatsku vlast.


Oton Iveković: Dolazak (Povratak) Hrvata na Jadran.



04

utorak

ožujak

2014

(Pri)Tužba protiv Srbije

Hrvatska u Haag-u obrazlaže tužbu protiv Srbije ...

Treba ukazati na veliko-srpsku hegemonističku, ekspanzionističku politiku (ratovi protiv osmanskog carstva, Bugarske, okupacija Kosova (Prvi balkanski rat), okupacija Makedonije (Drugi balkanski rat), organiziranje puča 1918. u Podgorici (okupacija Crne Gore, ukidanje kraljevstva i pravoslavne crkve tog naroda i države), organiziranje puča u Zagrebu (1918.) i ukidanje Države SHS (pod prijetnjom "amputacije"), "amputacijska" politika u BiH (1918.), osvajačka politika u Vojvodini (1918.), posrbljavanje pravoslavnog (vlaškog) stanovništva, genocidno proganjanje i likvidiranje svih protivnika veliko-srpstva (muslimana, Albanaca, Makedonaca, Crnogoraca, Mađara, volksdeutchera, Hrvata) ...
U Vojvodini su prije raspada SFRJota imali 27% udjela u stanovništviu (a iza raspada Jugoslavije i ratova oko 70%), U Crnoj Gori su udio srpskog stanovništva povećavali naseljavanjem i posrbljavanjem tijekom svih Jugoslavija, s Makedonijom je isti slučaj. Na Kosovu su pokušavali naseljavati i represijom (genocidom) povećati udio srpskog stanovništva. U BiH su posrbljavanjem, naseljavanjem (srpskog) i progonom nesrpskog stanovništva (u svim ratovima unazad 100 godina) pokušali stvoti uvjete pripajanja BiH Srbiji. U Hrvatskoj su istom politikom nastojali posrbiti (vlahe, orjunaše, anacionaliste) i raseliti Hrvate.
Druga Jugoslavija (titova) je zdušno provodila neadekvatnu politiku (u razdoblju sazrijevanja hrvatske nacije) razbijanja hrvatske nacije i hrvatske države. Najviše su postigli na području Srijema, Boke Kotorske, u BiH, po području tkz SAO Krajine istovjetnom politikom.

Hrvatska je žrtva velikosrpskog hegemonizma i ekspanzionizma. Očitog i brutalnog.
Ma koliko iza te politike stajale svjetske sile (u titovoj fazi je to bio Sovjetski savez), svejedno je to genocid i zločin (ratni i zločin protiv čovječnosti).
Srbija mora biti osuđena za svoju zločinačku politiku.
Hrvatska se država i diplomacija, uključujući sve snage (povjesničare, pravnike, ...), mora potruditi i svijetu ukazati korijene zločinaštva koje je izazvalo teške posljedice.

Marionetska Srbija (koja nikad sama ne bi bila sposobna prouzročiti toliko zla) mora biti prokazana ...
Kneževina Srbija nije imala državno-pravnih sveza s ostalim područjima za koje je nasljednica Srbija pokazala interes (unatoč "srpskom" stanovništvu na drugim područjima ... svjedoci smo seobe naroda i raseljavanja koji ne mogu imati za posljedicu državno-pravne promjene granica).

U Hrvatskoj su više od 100 godina potplaćeni političari koji pomažu srpske zločine (kompletna današnja vladajuća garnitura je takva). I oni moraju biti osuđeni za svoja zlodjela.

Živjela slobodna, nesputana, samostalna i nezavisna država Hrvatska ...

Kneževina Srbija, dobila samostalnost 1878.






02

nedjelja

ožujak

2014

hrvatskA

Politička scena Hrvatske prepuna je čudnih osoba ... (odavno).


Politika je interesni oblik organiziranja. A Hrvatska, siromašna i zaostala (feudalna), nesposobna iznjedriti politički oblik organiziranja u kojem bi upravo politika bila pokretač (svekolikog) razvoja.
U tim okvirima, profesionalni (politički) neradnici prodaju svoje učešće bilo kome (tko je voljan platiti nihov glas i glasanje po medijima i političkim dvoranama: Saboru, Vladi, Županijskim i ostalim skupštinama).

Političke prostitutke, kategorija političkih pragmatika (Mesić, Milanović, Gabrić, Kosori/ce, Zore (bile), Mrsići, Ostojići, ...) intuitivno i nagonski (što nije osobina organizacije) podmiruju svoje interese ...

Druga kategorija hrvatskih neorganiziranih političkih snaga dolazi iz BiH, i trajno naseljavajući RH donosi mentalitet feudalne (turske) Bosne. Njihov oblik političkog poluorganiziranja trajno šteti Hrvatskom političkom životu.


Međusobno se te dvije struje (u idealnim srazmjerima; odvagano preciznom vagom za mjerenje kemijskih udjela ...) nadopunjuju i tvore političku cjelinu koja se po njima naziva hrvatskA.


Po onom što rade, možete zaključiti tko su ...


1939. Banovina Hrvatska


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se