29
petak
studeni
2013
Brojnost
Mario Župan, HDZ-ov zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini potakao je na sjednici gradske skupštine gradonačelnika Bandića savjetovati zastupnika o nužnosti isprike ...
ZAšto griješi Bandić?
Pojam normalno označava uobičajeno stajalište većine (statistički je to oko 66% (dva sigma)).
Pojam normalno je pojam brojnosti a ne nekih drugih atributa. Većina može griješiti, ali se takav stav smatra normalnim.
Propinajnje na zadnje noge (pokušavajući vratiti vremena jednoumlja, vremena u kojim su pravo glasa imali samo pojedinci, nepovratno je iscurilo) je bespotrebno. Svi smo braća, a Hrvati su mi najbliži ...
Prozivanje po nekoj diskriminirajućoj osnovi i pokušaji nametanja krivnje po ili prije izjašnjavanja je praksa srbo-boljševika. Jedino tada njihovi stavovi postaju službena politika.
Vrlo plastičan primjer političkog zloupotrebljavanja prava pojedinca.
Laž kao sredstvo borbe.
Nužno se, zbog brojnosti (čitaj: normalizacije), moramo riješiti takvih ...
Normalno, ZA Hrvatska se brani srcem i razumom ...
Share on Facebook
komentiraj (3) * ispiši * #
26
utorak
studeni
2013
Psihologija (antifašizma) ... udar na razum
Po psihologiji, procesi koji se odvijaju u ljudskom mozgu pri rješavanju nekog problema upotrebljavaju (prijašnje) spoznaje i vremenom ih korisno upotrijebe. Vrijeme potrebno za iznalaženje rješenja se zove sazrijevanje.
Dolaskom komunista na vlast (1945., mada je prva godina pobjede socijalističke revolucije 1946. kada je novim ustavom proglašena socijalistička Jugoslavija), u vremenu trajanja koalicije komunista i stranaka koje nisu surađivale s okupatorom ne toliko izraženi, a nakon potpunog preuzimanja vlasti (tihim pučom; Tito je na prvim izborima imao 13% glasova) potpuno brisanje individualnog i kolektivnog sjećanja.
Praksa donošenja odluka (rješenja) u takvim okolnostima se u zadnje vrijeme uobičajeno nazivala jednoumlje.
Doba jednoumlja nam je donijelo pojmove pravedne borbe (golorukog) radnog naroda, ispravnog puta druga Tita (kult ličnosti), antifašizma, domaćih izdajnika, Jasenovca, okupatora, komunizma, socijalizma, samoupravljanja, bratstva i jedinstva, Jugoslavije, odumiranja države (ali ne i državnog represivnog aparata), ...
Jedna od odrednica fašizma je imperijalizam (stadij razvijenog kapitalizma u kojem je stvoren monopol ...). kojeg u Hrvatskoj nije bilo. Danas je umjesto imperijalizma korporativizam sastavna značajka fašizma. Ni toga nema u Hrvatskoj. Pričati o bilo kojem pokretu u Hrvatskoj i označavati ga fašističkim je besmisleno. Zapravo je metodološki gore navedeno jednoumlje. Zašto se ispuštaju te činjenice? Zato jer je jednoumlje stanje dvojnog djelovanja. Laganje s namjerom laž uspostaviti istinom. Treba stvoriti osobe koji će laž držati istinom (a to je moguće uz potpuni gubitak kolektivnog sjećanja).
Stara židovska poslovica glasi: ako te Bog želi uništiti prvo ti oduzme razum ...
Sadašnji događaji i postupci vladajućih (na istim premisama jednoumlja), zasipaju nas svojom "ispravnošću" (jer bi u protivnom morali ponuditi ostavke), je dvojako: lažu kako bi laž postala istina.
Kad će laž postati istina. Nikada. (Laž može imati cilj neku trenutnu korist skretanjem procesa ali i trajno prihvaćanje laži za istinu: laži o zasjednjma AVNOJA, o partizanskom pokretu, i bici za Drvar, ... Takve laži imaju za posljedicu trajne promjene kolektivne svijesti i ponašanja ciljane skupine.)
Prebacivanje loptice sa događaja u Vukovaru, gdje je ova vlast dobila jasnu poruku o svom položaju (među građanstvom), na teme uspostavljene jednoumljem je posljednji trzaj orjunaško-komunističko-izdajničke klike u Hrvatskoj koja se psihologijom koristi varajući vlastiti narod (zbog toga su izdajnici, domaći) u korist nekog drugog.
Svaki ozbiljniji trenutak narodnog ujedinjenja koji bi mogao izazvati trenutno rušenje sadašnje vlasti koriste novim slučajevima jednoumlja. Orkestrirano lažu.
Osnovica jednoumlja je brisanje memorije. Kolektivne memorije. Nametanje istine i ometanje procesa iznalaženja istine.
Trenutno, vladajući obavljaju prljave poslove protiv hrvatske države i hrvatske nacije u korist EU i u korist Srbije. Složenost tog procesa otvara im mogućnosti manipulacijama. Prvenstveno korištenjem laži.
Hrvatska se brani srcem i razumom. U hrvatsko srce ne sumnjam/ne sumnjaju. Ostaje samo razum ...
Share on Facebook
komentiraj (5) * ispiši * #
23
subota
studeni
2013
Josipović svira Q
Oglašavanje građanina (više seljobera nego građanina) Josipovića (jer nije predsjednik) povodom vukovarskih događaja izaziva novi bunt.
"Smatra da je cijela operacija blokade državnog vrha bila dobro organizirana, "uz sudjelovanje ljudi kojima je to profesija". "Vidjelo se da je cijela ta organizacija imala plan, sustav komunikacije, vezu, hijerarhiju, da su bili stalno u kontaktu, razgovarali, dojavljivali...", rekao je.
Predsjednik Republike Ivo Josipović najavio je da će od obavještajnih službi tražiti detaljno izvješće i raspravu vezano za događaje u Vukovaru na "Dan sjećanja", ocjenjujući da su one trebale napraviti više nego što jesu."Obavještajno-sigurnosne službe ne smiju intervenirati u politiku, ali moraju raditi na sigurnosnoj procjeni i zaštiti sigurnosti građana, uključivši i političkog vrha. Mislim da su u ovom slučaju trebali napraviti puno više nego što jesu", rekao je Josipović u razgovoru za subotnje izdanje "Večernjeg lista" analizirajući vukovarska događanja, kada je cijelom državnom vrhu onemogućeno sudjelovanje u koloni sjećanja." (Josipović poručio: 'Obavještajne službe trebale su napraviti više vezano uz Dan sjećanja' Dnevno.hr)
Predsjedničke ovlasti (iako ne ovlasti predsjedničkog sustava) pokušava iskoristiti za nametanje većih ovlasti i teror tajne policije bez pravnog ili činjeničnog stanja.
Josipović je pravnik i muzičar. Ima pravo svirati Q(urcu). (Čovjek truba svira klarinet na klaviru ...)
Eklatantan primjer zlouporabe moći i pokušaja otuđenja političke moći.
Nije događaj u Vukovaru u djelokrugu rada tajnih službi. Građani (pa makar ih vodio Stožer ili HDZ) imaju pravo ne ugrožavajući sigurnost drugih organizirati se po vlastitom nahođenju i bez prisustva represivnog aparata (tajnih službi). Nećemo valjda nositi crvenkaste maramice i mahati voljenim vođama ... Jer to tako traži Josipović.
Kako teško vrijeđa ustavna načela i prijeti (debil) nužno je tu seljobersku osobu uvrstiti u paket kukuriku koalicije i pomesti ih metlom ...!
Ropotarnica povijesti!
Share on Facebook
komentiraj (9) * ispiši * #
22
petak
studeni
2013
Agresija Srbije
Hrvatstvo je odavno ugroženo. Velikosrpstvom. Ne potičem međunacionalni mržnju, prvenstveno što Srbi a ni Hrvati nisu nacije ...Sociološki, Srbi su udaljeniji od pojma moderne nacije više nego Hrvati. Zato su agresivniji (prema svima oko sebe, pa i Hrvatima). Ali, ono što se događa Srbima događa se i Hrvatima (u manjoj mjeri). Nemamo potrebe suprostavljati mišljenja i stavove (jer su suprostavljeni).
Namjera mi je ukazati na nešto sasvim drugo.
U sučeljavanju stajališta dviju suprostavljenih strana ne koriste se civilizacijske stečevine. Metoda i pravo (međunarodno pravo). Institucije međunarodnih tijela. Arbitraža.
Teži se izolacionizmu. Svođenju prosuđivanja sukoba (stajališta) na nižu razinu. Prepuštanje odluke pojedincu (s lokalnim ovlastima) čija će se prosudba uvrstiti u više instance državnog i međunarodnog prava.
U svom korijenu, takav pristup ili rješava rutinski problem ili prikriva agresora.
Zašto Jovanović (Srbin koji ni porijeklom nije iz Hrvatske) sudjeluje u kreiranju obrasca uspostavljanja krivnje i trajnog određivanja naspram hrvatske povijesti ...?
Hajku na hrvatstvo nastavljaju (uz dolutale Srbe)(namjerno ne pišem zalutale) pojedini srpski dužnosnici( Dačić).
Iako Dačić kao premijer Republike srbije ima službene instrumente: službeno obraćanje organima RH, međunarodnim institucijama uključujući i vrhovnu (UN).
U tom bi se slučaju internacionalizirao problem i sudjelovali bi nezavisna tijela (sastavljena od stručnjaka).
Tada ne bi postojao prostor za političku zlouporabu ovlasti pojedinca. Strategija otuđenja političke moći podrazumijeva prevelike ovlasti pojedinca bez kontrole ili posljedica.
Treba uočiti kako u hrvatsko-srpskom pitanju (sukobu) povijest navodi prevelike ovlasti pojedinaca na Hrvatskoj strani koji su te ovlasti koristili protiv Hrvatske (u srpskom interesu), ali ne i pojedince na srpskoj strani koji su koristili te ovlasti na štetu Srbije ( u korist Hrvatske). Sve upućuje na sustavnost srbijanske politike (agresiju na Hrvatsku) i potrebu internacionalizacije problema.
Dosta je nama Pribićevića, Brozova, Končara, Krstulovića, Blaževića, Bakarića Dragosavaca, Račana, Martića, Babića, Stanimirovića, Sanadera, Kosorica, Milovanovića, Bauka, Ostojića, Jovanovića, ... I njihove "moći".
U doba kad Hrvatska sazrijeva kako u nacionalnom, tako i u državnom smislu pojedinci s previše ovlasti i nikakvom kontrolom su nepotrebni i štetni (Hrvatskoj).
Hrvatska mora prekinuti politiku prevelikih ovlasti pojedinaca (demokratizacija društva), lokalnih razjašnjavanja (jer nema instrumente i kadar koji se može uspješno nositi sa podvalama specijalnog rata).
Hrvatska mora široko i korjenito reformirati državnu upravu (prije svega legalno, ili ne, opozvati trenutnu vlast), uspostaviti okvire nacionalnog i državnog razvoja. Zaustaviti agresiju Srba i Srbije.
Hrvatska mora biti hrvatska (iako u njoj žive i Srbi).
Povodom zlouporabe istupa Šimunića i hajke koju su napravili Jovanović, Pusić, Kosor, Ostojić, DORH, Dačić, ....
Share on Facebook
komentiraj (5) * ispiši * #
21
četvrtak
studeni
2013
Za dom spremni! Srbi
Tvrdnja 4-1-100: Hrvatstvo i hrvatski izričaj (mada normalan i svojstven slobodnom narodu/naciji i državi) izvor je svakodnevnih (desetljetnih, sad već stoljetnih) napetosti prouzročene velikosrpskim hegemonističkim težnjama unitarizacije (jugoslavenske) i srbizacije.
Hrvati svim svoji običajima, izričajima i postupcima sadržajno ne pridonose tumačenjima istih djela srpske strane. Srbi pridaju hrvatskim postupcima sasvim drugi značaj od onog koji mu Hrvati namjenjuju.
Na djelu je sukob. Sukob civilizacija i specijalni rat (jedne strane protiv svega hrvatske strane).
Srbima ne smetaju ustaše ako su srpski orjentirani, ne smeta im hrvatski jezik ako je hrvatsko-srpski, ne smeta im Hrvatska ako je i srpska, ne smetaju im kune ako ih srbi dobivaju, ne smeta ih Za dom spremni! ako se odnosi na srpsku spremnost ...
Patološko stanje. Narod (koji to nije) želi biti (samoproglašen) slavenska Sparta, lider i vladajući. Takvima smeta sve Hrvatsko. I dobar dan, draga gospodo ... (nisu podnosili ni hrvatsku gospodu).
Tvrdnja 4-1-100a: Tko god pozdravljao i odzravljao hrvatski smeta samo Srbima jer su htjeli posrbiti Hrvate.
Vrijeme je za istinu...
Share on Facebook
komentiraj (12) * ispiši * #
20
srijeda
studeni
2013
Za dom spremni! četnici
Povijest hrvatskog pozdrava Za dom spremni! ukazuje na kasnije usvojeno doktrinu sve narodne obrane.
Razvijanje vojnih doktrina obrane, kroz hrvatsku vojnu povijest, je predmet obrane doma i pozdrav koji je simbolizirao spremnost na žrtvu premetao od regularnih postrojbi, preko pričuvnih do svenarodnog obrambenog rata.
Stare hrvatske postrojbe bilježe pokliče Spremni! i Za Dom! (povijesna opera Nikola Šubić Zrinski u libretu koristi taj poklič).
Nastanak regularnih vojnih postrojbi nazvanih Domobranstvo (mađ. Honvédség) kao regularnu vojsku AU monarhije na području Hrvatske posebno je nakon 1868. (Hrvatsko-ugarske nagodbe) zagovarao zagrebčanin grof Miroslav Kulmer, general.
Ustroj hrvatskog domobranstva je uvjetovan:
1. Hrvatski vojni obveznici moraju služiti svoj obvezni vojni rok isključivo na području Hrvatske,
2.izobrazba pripadnika domobranstva odvijat će se isključivo na hrvatskom jeziku,
3.dopuna domobranstva časništvom i podčasništvom obavljat će se školovanjem u domobranskoj akademiji i kadetskim školama,
4.hrvatske jedinice nosit će hrvatska imena i imena hrvatskih gradova u kojima će biti posada zapovjedništva.
Uz regularne postrojbe, kroz povijest se razvijao koncept pričuvnog sastava. Prvotni naziv za angažiranje pričuvnog sastava je insurekcija, a nakon osnutka Domobranstva ta se aktivnost nazivala Pučki ustanak.
"Poziv i otpust iz pučko-ustaške službe vrše od 1868. do 1914. pučko-ustaška kotarska zapovjedništva (njem. Landsturmbezirkskommando) koja su nosila brojeve odgovarajućih domobranskih bojni i satnija: 81. pučko-ustaško kotarsko zapovjedništvo (Zagreb), 82. (Sisak), 83., (?) 84. (Karlovac), 85. (Ogulin), 86. (Gospić), 87. (Bjelovar), 88. (Varaždin), 89. (Nova Gradiška), 90. (Vinkovci) te 91. (Virovitica). Od 1914. do 1918. ustrojena su okrupljena pučko-ustaška zapovjedništva (njem. Landsturmkommando) koja su nosila brojeve pripadajućih domobranskih pukovnija: 23. pučko-ustaško zapovjedništvo (Šibenik), 25. (Zagreb), 26. (Karlovac), 27. (Sisak), 28. (Osijek) te 37. (Herceg Novi). Pučko-ustaški obveznici su slijedom toga prevedeni u šest pučko-ustaških pukovnija (njem. Landsturmregiment):
23. pučko-ustaška pukovnija (Šibenik)
25. pučko-ustaška pukovnija (Zagreb)
26. pučko-ustaška pukovnija (Karlovac)
27. pučko-ustaška pukovnija (Sisak)
28. pučko-ustaška pukovnija (Osijek)
37. pučko-ustaška pukovnija (Herceg Novi)"
(hr.wikipedia.org)
Svi oblici vojnog organiziranja su koristili pozdrave Spremni, Za Dom, ...
Hrvati kroz povijest bilježe i četnike u svojim vojnim postrojbama. Vođa čete od 100 ljudi se nazivao četnik.
Ministar neobrazovanja, neznanosti i nešporta Jovanović (ministar neznanja) proziva nogometaša Šimunovića za skandiranje hrvatskog pozdrava Za dom spremni jer je dio velikosrpske klike kojoj spremnost Hrvata braniti vlastiti dom smeta. To se (u logičkom kontekstu) ne računa ...
Jovanović je pripadnik neprijateljske formacije. Poučava (iako podrijetlom nije Hrvat niti iz Hrvatske) o povijesnom značenju hrvatskog izričaja ...
Za dom spremni! vazda
Povijesni razvoj vojnih doktrina se odvijao prema današnjem konceptu vojnog angažmana (potpune mobilizacije sveukupnog ljudstva i materijalnih sredstava). Hrvati su pozdravom Za dom Spremni! iskazivali teritorijalne okvire svoje vojne spremnosti ...
Share on Facebook
komentiraj (12) * ispiši * #
19
utorak
studeni
2013
Vukovar blista!
Odgovor svima koji prozivaju Stožer za obranu hrvatskog Vukovara!
Ne mogu krvnici i žrtve stupati u istoj koloni. Ne smiju!
Tolerancija je potrebna prije počinjenja zla, nakon zla oprost (po psihologiji) ima smisla samo ako krvnik doživi katarzu (a banda orjunaška skrivajući stražnjice ne može doživjeti katarzu jer nisu svjesni zla koje je počinjeno ... i u ime njihove današnje politike).
Hrvatski Vukovar je pokazao svoju dušu. Hrvatsku dušu punu tolerancije i oprosta. Oprosta za one kojima taj oprost produžava život u drugčijem duhu ...
Krvnici ne smiju dobiti novu prigodu!
Hrvatska stoji uspravno. Vukovar, hrvatski Vukovar blista!
Share on Facebook
komentiraj (5) * ispiši * #
18
ponedjeljak
studeni
2013
O Vukovaru (bez Vukovara)
S Vukovarom je počela ... Agresija.
Godišnjica oslobađajuće presude hrvatskim generalima (danas, u ponedjeljak ističe vrijeme žalbenog roka) godišnjica je jednog u nizu dokaza srpske agresije.
Operacija Oluja nije bila samo oslobodilačka vojno-redarstvena akcija, nije nikako bila zločinački pothvat ...
Bila je vojno-redarstvena operacija u sklopu antiagresije naspram vojno-političkog nastupa velikosrba. U vrijeme operacije Oluja, velikosrpske agresorske snage vršile su opsežne vojne aktivnosti (provodeći genocid i zločine protiv čovječnosti) na širokom području BiH i RH u namjeri zaokružiti tim aktivnostima srpske "teritorije" (agresiju).
Agresija. Oluja i Južni potez su odgovor na agresiju. Agresiju koja je počela u Vukovaru (Škabrnji, Kninu, Dubrovniku, Stonu, Drnišu, Zadru, Unešiću, Kruševu, Sinju, Kijevu, Gospiću, Perušiću, Petrinji, Karlovcu, Slunju, Pakracu, Sisku, Kostajnici, Brodu, Novskoj, Gradiška, Županji, Osijeku, Dardi, Manastiru, Iloku, Zagrebu, Splitu, Šibeniku ....).
Prikrivanje agresije izjednačavanjem krivnje (nikad , baš nikad Srbi i Hrvati u tom ratu neće biti isti) težilo se prikriti međunarodna neaktivnost i zaustavljanje agresorske politike (za koju su suodgovorni međunarodni čimbenici). Za Vukovar (njegovu žrtvu) je kriva i međunarodna zajednica. Sam nastup francuske udruge Liječnici bez granica (uz posredovanje promatrača EU-a) pri pokušaju deblokade Vukovara je sraman (na diplomatsku aktivnost Beograda, nastupili su u trenutku uspjeha hrvatskih oružanih snaga u deblokadi ranjenog grada ... (po svjedočenju Antona Tusa, stožernog enerala, prvog načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske)).
Nastup Jovanovića, Opačićke, SDP-a koristeći se vokabularom i (nepostojećim) pojmovima iskrivljujući događaje (svojstveno narodu bez povijesti) teško vrijeđajući Hrvate (mislim na građanstvo Hrvatske) pridonosi procesu koji je KPJ/KPH/SKH/SKH-SDP a sada SDP započeo i uspješno provodi. Getoizaciju i iseljavanje srpskog stanovništva iz RH. Tito i njegova politika (rješenja nacionalnog pitanja) teško je opteretila srpsku manjinsku zajednicu u Hrvatskoj i uzrok je teškim zabludama. Politički su (oslanjajući se na izjednačavanja političkih prava promovirajući tu zajednicu u ravnopravan konstitutivan narod (težeći slavenizaciji i unitarizaciji) u Hrvatskoj) manjinu suprostavili većini, oslanjajući se na njih u nametanju vlasti. Ustavno je i u SFRJotu vlast pripadala narodu. Ali je narod trebalo isključiti nacionalnim sukobom i prigrabiti pripadajuću vlast. Sluge takvog režima nisu Srbi (iako u ovom slučaju jesu), već režimlije. Današnji SDP nije odmakao od režimlijskog SKH. Zato im smeta HDZ.
Kad se otuđenjem političke moći ne ostvaruju ciljevi, nastupa vojna agresija. Srbija i Srbi su pribjegli vojnoj agresiji (ali uistinu kao rezervni plan u slučaju propasti politike (s istim ciljevima) SKH/SKJ posrbljavanja Jugoslavije). Kako je komunističko/socijalistička doktrina (zasnovana na marksizmu) obilovala nelogičnostima, nadograđena samoupravljanjem i nesvrstanošću (što je dodatno otežalo funkcioniranje tog sustava) titova jugo-komunistička diktatura je izrodila srpski neuspjeh i nužnu vojnu agresiju.
Srbija je agresor. Srpska vojska agresorska. Ptice pjevaju ... hallelujah.
Navedena politika (u svojim, diktaturom prikrivenim, nelogičnostima) je uzrok srpskog nerješenog pitanja. Velikosrpstvo.
Suport velikosrpskoj politici (produžena ruka i zamagljeni pokretač) je bio KPJ/KPH/SKH/SKH-SDP a sada SDP. Politički pokretač agresije. I vojne agresije.
Srpsko pitanje (protkano srbizacijom nesrpskog stanovništva i agresijskim aspiracijama na nesrpske teritorije) je doživjelo mnoge inačice. Inačica rješavanja tog pitanja korištenjem KPJ/KPH/SKH/SKH-SDP/SDP mehanizma (ironično) započela je u Vukovaru i (slijedom nelogičnosti vlastitog nastupa) završit će u Vukovaru.
Vukovar nije ništa kriv ... Vukovar je (usputna) žrtva.
Elementarno, koristeći (naučne) definicije, srpska politika je agresorska ... jugoslaveni, orjunaši, komunisti-marksisti, socijalisti-samoupravljači, titoisti su agresorski pomagači (Jovanoviću, gledaj manje tumačiti ...došao si iz krajeva koji nisu na glasu kao intelektualni uzor)
Share on Facebook
komentiraj (2) * ispiši * #
14
četvrtak
studeni
2013
Nema predaje!
Tito i civiliziranost.
Tito je prijeratni, ratni i poratni zločinac. Činio je pojedinačne i grupne zločine. Zločine protiv međunarodnog ratnog prava. Zločine protiv čovječnosti.
Tko takvu osobu smatra svojim ideologom ili prihvatljivim nije civiliziran (odnosi se na Bandića, Goldštajna i sve one koji ga nose u srcu ili oko srca).
I Staljin je bio antifašist. Ali i veliki zločinac. Zapadni saveznici su se oslonili na Staljina (birajući između dva zla; iako je Staljin očekivao svjetsku koaliciju protiv komunističkog SSSR-a, vrata Hitleru i jesu otvorena zbog intervencije i pohoda na sovjetsku Rusiju). Pa ipak, i Sovjeti/Rusi i zapadni saveznici su se odrekli Staljina jer je zločinac. Zašto danas itko dvoji o Titovim zločinima?
SDP-Kukuriku koalicija i demokracija.
Sustavno provode politiku otuđenja političke moći. Na najavu referenduma o prijevremenim izborima, partijski ustavotvorni "stručnjak", "profesor" ustavnog prava poručuje kako je takvo referendumsko pitanje neustavno. Po tvrdnjama tog "profesora" narod je odabrao vlast (a samo Sabor može razriješiti Vladu, jer ju je imenovao). Po tom "profesoru" ili bi trebalo referendumski tražiti nove izbore za Sabor ili bi se trebalo odreći referendumskog prava (direktnom demokracijom) odlučivanja. Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu (koji zbog nečijih tumačenja nema pravo potraživati svoje ustavno pravo ...).
HGK i Nadan Vidošević.
Ako se Vidoševiću policijskom obradom i sudskim postupkom dokaže krivnja (iako su vladajući požurili sa smjenom), HGK se neće promijeniti. Sad je njihov odabranik na čelu Komore.
Hrvatska nema poduzetničku tradiciju (potpuno ugašenu u razdoblju jednoumlja). Sociološka i demografska struktura proizišla iz skoro stoljetnog atakiranja Srbije na hrvatske teritorije proizvela je ili likvidacije (neprijatelja velikosrpskog režima; u drugoj etapi umotanog u bratstvo i jedinstvo) ili iseljavanja. Hrvatska nema poduzetničke klime jer nije imala tržišta. Sve je bilo proglašeno neprijateljskom (neprijateljstvo naspram velikosrpskih aspiracija) aktivnošću. U tom kontekstu HGK je kraljevska institucija, u Komori Kraljica majka doji svoju nepoduzetnu djecu ... S Vidoševićem tome nije kraj.
Vukovar i Pajčić.
Jedna razbijena tabla. Jedna razbijena glava. Krajinski milicioner (mirnom reintegracijom) nije pacificiran. Nije ni suspendiran. Nije suspendirano ni 10-12 policajaca koji su odbijali pružiti i spriječavali pružanje prve pomoći teško stradalom Pajčiću. Poručuju nam kako su zločinci, necivilizirani, nedemokratični, nelegalni, kako očekuju naše iseljenje ...
Očekuju našu predaju! (Pajčiću želim brz i uspješan oporavak.)
Ali varaju se! Nema predaje!
Hrvatska je država Hrvata i svih koji Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu. Hrvatska je znala i znat će svrgnuti samozvane uzurpatore (političke i druge moći). Hrvatska se brani - srcem i razumom!
Nema predaje! do konačne pobjede nad silama mraka
komentiraj (4) * ispiši * #
11
ponedjeljak
studeni
2013
Okupacija (u 26 slika)
Kriza (grčki krísi, krísis - prvobitno je značilo mišljenje, procjenu, odluku, a kasnije više u smislu zaoštravanja) označava problematičnu, prijelomnu točku povezanu s potrebom donošenja odluke. (hr.wikipedia.org)
U zadnje vrijeme Hrvatsku (po pričanju) prati kriza. Kakva kriza?
Kriza (u prvotnom smislu) donošenja odluke. Ispravne. (Kriza krize ...)
Specijalnim ratom stvoreni uvjeti krize (nesposobnosti donošenja odluke), za preobrat.
Kriza je stvarana medijskim pritiskom.
Teze o potrošenosti jedne politike (vođene 20-ak godina na razini državne vlasti) je promašena.
Politika jačanja i ovladavanja suverenitetom, politika sazrijevanja nacije (hrvatske) nije potrošena i nije kriva.
Potrošena je politika karizmatskog vođe koji bi trebao animirati naciju u tim procesima.
Hrvatska je dovoljno zrela kako bi svi njeni građani ustrajavali na stvaranju ugleda države, državne vlasti i nacije. Ti procesi ne bi smjeli ovisiti o pojedincima. Niti bi se državna vlast smjela oslanjati na pojedince.
Loša iskustva s političarima s prevelikim ovlastima u posljednjih stotinjak godina su Hrvatsku skoro uništila. Sjetimo se Ante Pavelića (zubara) i njegovog (pravaškog) iskoraka u Beograd i prema Beogradu ... (sjedinjenje).
Američki indijanci su imali ratne poglavice (mlađe osobe), ali i plemenska vijeća (koji su razmatrali sve važne odluke po pleme). Političko organiziranje je oblik interesnog organiziranja, pa po tome ispada da su američki indijanci bili bolje organizirani od Hrvata (pleme koje je zalutalo od naroda dva koraka nazad, umjesto zakoračiti ka formiranju nacije i nacionalne države). Dopustili su srpsku okupaciju (u dvije Jugoslavije) i gubitak prava na disperziju političke moći (na što više socioloških skupina i osoba).
Politika otuđenja političke moći ustrajava na koncentraciji političke moći na što manje nositelja. U tom kontekstu diktature i proglašavanja cijelim narodom politički nesposobnim je "genijalna" politička ideja (zlobnog) otuđenja političke moći.... Okupacija (u 26 slika). Ironično
Indijanci su (sociološki primitivniji oblik organiziranja ... plemenski) dva koraka ispred Hrvata. Indijanci su gubili ratove zbog plemenski organiziranog života, a ne zbog nesposobnosti (slobodnog) donošenja odluka.
Hrvatska ne smije dozvoliti koncentraciju političke moći na (nesposobnu) nekolicinu ... Ali, kako bi drukčije manjina referendumom odlučila o pristupanju Europskoj Zajednici (EU).
Hrvatska nije 20 godina srljala u krizu. Gospodarskog rasta bez demografskog rasta ne može biti. Hrvatska nije usisavala stanovništvo slabije razvijenih država (afrike ...) te je promjena politike suvereniteta i nacionalnog sazrijevanja nepotrebno i nedozvoljeno mijenjati politikom otuđenja političke moći (u korist domaćih, nesposobnih i sluganskih izdajnika). Okupacijom.
komentiraj (2) * ispiši * #
08
petak
studeni
2013
Nije diskriminacija razlikovati različito
Digredi 8
Brak se u različitim kulturama razvio prije pojave pisane povijesti (te je teško objasniti njegov nastanak - što za ovaj odmak nije ni bitno).
U početku je brak bio reguliran običajima, a kasnije su se ti običaji kodirali u pisane zakone.
Kroz povijest je bilo različitih bračnih običaja.
Stvaranje običaja i instituta (uredba, zakon, statut; uređenje) braka trajalo je kroz ljudsku povijest u okvirima reguliranja odnosa muškarca i žene. Sve pozitivne osobine tog instituta utemeljen je na odnosima hetero-para.
Neupitno ne može biti diskriminacija uskraćivanja prava istospolnim parovima rabiti pojam braka. Kroz cijelu povijest pojmom brak nije ta zajednica diskriminirana (jer nije niti sudjelovala u stvaranju tog instituta niti tog pojma). Obzirom na funkciju braka i obitelji (koja proističe iz braka), imamo pravo zbog dugačke povijesti i značaja tog instituta zaštiti sam brak.
Istospolne zajednice ne mogu nikoga prozivati zbog diskriminacije (oni se zapravo žale na zakonsko zanemarivanje, jer su kroz povijest bili progonjeni, ali na krivi način napadanjem na institut koji im ni po čemu ne pripada). Na primjer, Hrvata ima u domovini preko 4 milijuna i u dijaspori skoro 4 milijuna. Nitko osim njih nema pravo nazivati se Hrvatima (a to se ne smatra diskriminacija).
Neki su pojmovi i prava nastali evolucijskim slijedom (i pripadaju onim koji su ih gradili). Nije diskriminacija pojmovno razlikovati različito.
komentiraj (9) * ispiši * #
04
ponedjeljak
studeni
2013
Ropotarnica povijesti III
Ideja komunizma ima jednu veliku poteškoću u širem prihvaćanju ...
Propagira zajedničko vlasništvo što podrazumijeva zajedničku volju.
Zajednička volja je karakteristika svih socioloških skupina, razlikuje se samo u stupnju zajedničke volje. Komunizam/socijalizam zahtijeva veliki stupanj zajedničke volje.
Posjedovanje materijalnih dobara nije ključno za postojanje vlastite volje (koja je nužna za vlastiti opstanak).
Siromaštvo (materijalno) ne isključuje imetak (duhovni). Ako je materijalni imetak plod određene sustavne distribucije (koja ne podrazumijeva ikakvu diskriminaciju) podnosimo materijalno siromaštvo, ali ne podnosimo gubitak vlastite volje.
Ljudski rod podnosi nejednakost vlasništva, ali ne podnosi gubitak vlastite volje.
Pojava privatnog vlasništva je civilizacijski iskorak.
U tom kontekstu, pojava komunista/socijalista civilizacijski je korak unazad (ukoliko im nije jedina zadaća ispraviti nepravdu vlasništva nastalu na nekom neprihvatljivom obliku diskriminacije).
Pojava komunista na ovim prostorima (koji su prikrivali svoju manu jugoslavenstvom) nije prošla drukčije. Neprihvaćanje osnovnog postulata (vlasništva) koji ruši postojanje vlastite volje činio ih je (čini) vrlo nepopularnim.
Stoga su svugdje u svijetu komunisti/socijalisti osuđeni na revolucije (u onom prijašnjem smislu - nasilnih promjena; a ne brzih kako se danas po definiciji poima revolucija) i/ili laži.
Titoistička socijalistička revolucija je izvedena na premisama borbe za jugoslaviju i borbe protiv fašizma/nacionalizma, a ne protiv nejednakosti vlasništva. Unatoč tome, na osnovici sporazuma Churchill-Stalin, provedena je varkom tek nakon rata i prvih ne/demokratskih izbora na kojim je Tito sudjelovao u sklopu koalicije Narodni front (na tim je izborima Tito dobio tek 13% glasova).
Koalicija iz 2000. godine jednako tako (s vrlo malim brojem biračkih glasova) lansirala je Račana (komuniste) na vlast ...
Kukuriku koaliciju prati isto obilježje. Na krilima laži vraćaju se na vlast na ne/demokratskim izborima. Nitko ih ne želi jer nameću veliki stupanj zajedničke volje (što isključuje postojanje vlastite volje). Socijalistički princip ne koriste za sustavno ukidanje diskriminacije u distribuciji vlasništva (što ne isključuje postojanje vlastite volje, već je unapređuje).
Po pitanju zajedničke volje, ostaje nejasno je li nepostojanje zajedničke volje o trajnom uklanjanju komunista/socijalista (koji nikad nisu koristili pravo ukloniti diskriminaciju iz sustava distribucije vlasništva već su svoju nepravdu skrivali iza drugih procesa (jugoslavenizacije, antifašizma, detuđmanizacije, ...)) plod pretjerane reakcije na kolektivizaciju volje ili nepostojanje svijesti o nužnosti minimalne kolektivne volje (koja krasi naciju i državu).
Ropotarnica (povijesti) ...
komentiraj (2) * ispiši * #
