08

utorak

listopad

2013

Tajna Franje Tuđmana (i HDZ-a)

Franjo Tuđman, državnik i političar, koji je stvarao modernu Hrvatsku (ma kakva ona bila i ma što njoj mislili) nije bio (unatoč želji i ove i ne strane) karizmatik.
U teoriji je tip karizmatskog vođe obrađen u poglavljima sociologije.

Ono što Franju Tuđmana čini jedinstvenim je primjena osnovnih načela sociologije i politologije (isprepletenih isto tako možda nedokučenim ali osnovnim spoznajama drugih naučnih disciplina).
Političar je koji je primijenio osnove nauke na društvo (prvenstveno hrvatsko društvo i prvenstveno sociološku nauku).

Zašto ga krasi primjena uglavnom socioloških i politoloških osnova? Stoga što je hrvatsko društvo neizgrađeno društvo (u modernom smislu).
Hrvatsko društvo je djelomično tradicionalističko (znači primjese prijašnjeg društvenog uređenja feudalizma), bilo je potlačeno (zbog ostataka feudalizma) i porobljeno (okupirano). Neslobodno. Zaostalo. S primjesama modernog.
Hrvatsko društvo je (bilo) neujednačeno. U tim okvirima (uz suzbijanje), nedovršen proces nacionalnog formiranja.
Hrvatsko društvo je (uz ostatke feudalnog društva) zbog nametanja socijalizma (komunističke diktature) u većoj mjeri sociološki neizgrađeno društvo.

Osnovni problem hrvatskog društva je sociološka neizgrađenost. Ne postoji društvena stratifikacija.
Po autorima M. Haralabos, R. Heald "društvena je stratifikacija poseban oblik društvene nejednakosti". "Ona znači nazočnost društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge, obično na temelju količine moći, ugleda i bogatstva koje njihovi članovi posjeduju. Oni koji pripadaju određenoj skupini ili sloju imat će stanovitu svijest o zajedničkim interesima i zajedničkom identitetu."

Navedena definicija i navedene posljedice društvene nejednakosti nužno stvaraju svijest (pripadnosti) i potiču ostvarivanje interesa. Na tom motivacijskom faktoru se temelji pluralistička teorija (društva).
Po pluralističkoj teoriji moć je raspršena na niz skupina u društvu.
Što je moć više raspršena, društvo je demokratičnije.

Ako prihvatimo demokraciju kao uzor (Ustav RH demokraciju ustoličuje kao važeći sustav), onda sve sociološko-politološke procese koji pospješuju demokraciju treba podržati.
Rušenje socijalističkog sustava, koji je zaobilazio demokraciju nametanjem vlasti skoncentrirane u ruke vladajuće manjine te nužno težio sociološkoj uniformnosti (svi smo jednaki), bilo je nužno za zdravo i takmičarsko društvo.

Tajna Franje Tuđmana leži u prihvaćanju činjenice kako je hrvatsko društvo nestratificirano (sociološki jednoliko - jednoumno). I politici koja bi (uz oslobađanje od okupacije, ropstva, agresije) sustavno gradila društvo sa svim bogatstvima koje sociološke grupe mogu ponuditi razvoju vlastitog društva.

Uz Dan neovisnosti, dan donošenja Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i odgovor svim kritizerima politike HDZ-a ...
Politika jednoumlja i partija koja zagovara jednoumlje su najveća opasnost po demokratsku Hrvatsku