Geneza današnjih antifašista

Predratna Kraljevina Jugoslavija je obilovala društvenim napetostima. Prije atentata na kralja Aleksandra, a posebno poslije tog događaja.
Navest ćemo povijesne navode nekih autora (normalno, ne u želji ispisati povijesni pregled već samo ukazati na povijesnu dokumentaciju koja objašnjava neke kasnije usvojene obrasce tumačenja bitnih događaja).
Prvenstveno ukazati na genezu pojma hrvatskog nacionaliste, koljača. Pojma koji nas je po uvriježenom obrascu pratio do Domovinskog rata.

Rajčević (Vojo) u svojoj knjizi, u kojoj se osvrće na zbivanja među studentima između dva svjetska rata, piše kako su ljevičari ustrojili naoružane borbene skupine koje su prema "direktivi CK KPJ (iz 1934.) ti odredi bili (...) sastavljeni po ugledu na vojne formacije, oboružane drvenim palicama, (...). Svaka grupa, podijeljena u desetine po godinama studija, imala je svog komandira, a na čelu svih grupa stajao je "štab" Sveučilišta, kojim je rukovodio jedan član sveučilišnog rukovodstva SKOJ-a ili Partije.
(Rajčević Vojo, "Studentski pokret 1918-1941", Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, I, glavni urednik Jaroslav Šidak, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1969.)



Nasuprot tim vojnički ustrojenim skupinama stajale su skupine "frankovaca" koje nisu imale jedinstvenog vodstva i nisu bile tako dobro organizirane.
Komunistički simpatizeri (vođeni SKOJ-evskim ili Partijskim kadrom) izaivali su nacionalno opredjeljene grupe.


Tako se dogodio težak incident prilikom služenja mise zadušnice za Stipu Javora (hrvatskog nacionaliste) koji je umro od posljedica robije u kaznionici Srijemska Mitrovica 1936. Zadušnica se održala u zagrebačkoj katedrali 9. travnja 1937. Prisustvovalo joj je između petnaest i dvadeset tisuća osoba.
Misi je pristupila i grupa komunista, koja je htjela taj događaj iskoristiti za svoju komunističku propagandu. Prilikom izlaska ljudi iz katedrale klicali su trećoj internacionali, Staljinu, Moskvi, Benešu, demokraciji, ..
Narod je uzvratio poklicima "Dolje Jugoslavija!", poklicima hrvatskim ustašama, dr. Anti Paveliću , ... i nadjačali komuniste koji se poklicima Mačeku htjedoše sakriti u gomili.
Nakon povika "Živjela sovjetska Hrvatska!" nekolicina hrvatskih omladinaca je izišlo iz ogromne povorke i razjurila komunističke vikače. Tada je predsjednik središnjeg komunističkog društva "Svijetlost" Kollomann (podrijetlom židov) povukao nož. Netko od hrvatskih omladinaca mu je oteo nož i tim ga nožem teško ranio ...

Komunistički letak ("studenata antifašista") taj isti događaj opisuje drukčije. Navode kako je "grupica frankovaca fašista studenata" dočekala narod nakon mise zadušnice za Stipu Javora (ne navode ustašu Stipu Javora) povicima "Živio vođa Ante Pavelić". Nakon što im je odgovoreno "Živio dr Maček", videći da nemaju odziva nasrnuli su i napali svojom zlikovačkom rukom hrvatskog omladinaca i našeg druga Dragutina Kolomana, studenta prava, i on je pao teško ranjen ubodom noža na četiri mjesta". (Letak pod naslovom "Hrvatskim studentima i javnosti", HPM, DZ II, inv. br. 6043.)



Tragični događaj od 14. travnja 1937. kad su izbili teški fizički sukobi između studenata komunista i hrvatskih nacionalista na Sveučilištu u Zagrebu, u kojima su sudjelovali deseci studenata. Posljedice su deseci pretučenih i ranjenih na jednoj i drugoj strani. Potkraj tog dana u sukobima u studentskom domu u Runjaninovoj ulici ubijen je student ljevičar Krsto Ljubičić


Komunistička propaganda je tvrdila, po običaju, da su u svim sukobima na jednoj strani sudjelovali mirni i pošteni studenti ljevičari, dok su na drugoj strani stajali "frankovci" koji su predstavljani kao "koljači" i "kriminalci".
Po citiranom Rajčeviću, ljevičari su ipak bili dobro i vojno organizirani.
Optužbe ljevičarskih i komunističkih publikacija o odgovornosti frankovaca za otpočinjanje i planiranje svi sukoba je neodrživa.

I u slučaju nemira 14. Travnja 1937. odgovornost je na ljevičarskim (komunističkim) provokatorima.
Rajčević tvrdi da su prije toga studenti ljevičari održali okupljanje u udruženju "Svijetlost" i odlučili da se "suprostave" "teroru" hrvatskih nacionalista.
Studenti ljevičari su tog jutra zaposjeli glavnu zgradu Sveučilišta. Time su izazvali obustavu nastave i prouzročili okupljanje studenata na tadašnjem Trgu kralja Aleksandra (današnji Trg maršala Tita, ili tkz Kazališni trg). Okupilo se oko 100 studenata ljevičara, a na agronomiji preko 200 studenata ljevičara.
Na istom mjestu se nalazilo oko 100 studenata nacionalista. Nacionalist student Grga Ereš navodi 30-ak nacionalista i stotinjak ljevičara oboružanih batinama, organiziranim i odlučnim fizički se obračunati s protivnicima.
...

Dvije verzije zbivanja se razlikuju, a policijsko izvješće (koja je uspjela smanjiti intezitet sukoba, ali ne i zaustaviti ga) ima neutralniji ton.
Svakako, potkraj dana ljevičarski student Krsto Ljubičić, koji je po svedočenjima očevidaca prednjačio u napadima, iznova je predvodio napad u studentskom domu gdje se pod nerazjašnjenim okolnostima zbilo njegovo ubojstvo.
Predvodio je skupino 20 do 30 komunista u napadu na 5-6 studenata nacionalista. U toj borbi (u kojoj su sudionici teško stradavali, bili pretučeni ili ranjeni) Krsto Ljubičić je smrtno ranjen.
Sva povijesna dokumentacija navodi na dobro organiziranu komunističku aktivnost. Izazvali su nemire i sukobe u kojima je bilo na desetke teže ozljeđenih i jedan smrtno stradali.

(Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, II izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2007., str. 470. - 486.)




Praksa ilegalnog organiziranja (pa i vojnog), terorističkog i provokatorskog djelovanja, izazivanja javnosti i lažnog prikazivanja događaja (svojstvenih ilegalnom djelovanju) praksa je kpj/kph/skh/skh-sdp/sdp članstva.
Vidimo kako povijesni podaci upućuju na genezu pojma "hrvata" "koljača".


Nesumljivo, u demokratskom okružju i demokratskom stremljenju takva šačica kontroverznih avanturista (koji su napadai nacionalne i državne vrednote hrvatskog čovjeka) nije nalazila potporu, te su strategiju usmjerili na ocrnjavanje Hrvata.
Praksa prozivanja "fašistima", a sebe proglašavanjem "antifašistima" služila je poništavanju demokratskog načela kojem svaki narod/nacija mora težiti. Praksom lažnih prozivki i lažnog prikazivanja svojih zločinačkih provokacija i djela nastojali su steći opravdanje za otuđivanje političke moći (koja im ne pripada).

...
Geneza metodologije (i današnjih) antifašista
(Ropotarnica povijesti)