05

četvrtak

rujan

2013

Nacionalizirana privatna imovina privatizacijom pokradena?

Učestalo ponavljanje teze o lopovskoj državi postaje održivo. I teza i ponavljanje teze.

Što se time (dugoročno) postiže? Nužnost stvarnog rasčlanjivanja stanja i ukazivanja na istinske procese koji su se odvijali.


Komunistička partija Jugoslavije, na čelu s Titom, u želji vladati provodila je razne mjere (prvenstveno preodgoja). Stalno su težili novotarijama (u sociološkom smislu). Svima je jasno da je industrijalizacija (titovo samoupravljanje), nesvrstanost i podruštvljavanje privatne imovine imala zadaću prikriti uistinu teške istine. Pokolj na Bleiburgu, pokolj na Križnom putu i krvavu dikatauru koja je održavala samo sebe.

Samoupravni socijalizam je iznjedrio hibridno radničko upravljanje, radnici ne rade - partija odlučuje.
Taj hibrid je rezultirao negativnom selekcijom. Partijski podobni su namještani na odgovorna i rukovodeća mjesta, podobne se na radničkim savjetima (a i u partijskim organizacijama) slušalo.
Padom Berlinskog zida, otvaranjem tržištu takve organizacije nisu imale nikakvih izgleda.
Smanjenjem partijske moći, neradnici (uglavnom rukovodstva - formalna i neformalna) su rukovodeći socijalističkim poduzećima, bili nesposobni (pridodamo li vezanost za socijalistička tržišta, otvorena ne zbog kvalitete proizvoda i usluga već zbog podobnosti) održati te tvorevine.
Teza kaže da su domoljubi takva poduzeća u privatizaciji popljačkali ...

Povodom smrti Z. Bušića, učestao se naglašava slična teza. Teza o nepravednoj Hrvatskoj. Ne vjerujem da je pok. Z. Bušić bio toliko neinformiran. (Još je jedan Bušić često krivo navođen kao autor izreke po kojoj će tek Hrvati popljačkati Hrvatsku. Kao da su htjeli izjednačavanje hrvatskih građana u neimaštini. Svima isto.)
Potaknut takvim javnim istupima i pokušajima stvaranja javnog mnijenja, naveo sam stvarno stanje "krivo privatizirane" društvene svojine (koja je nekad, u najvećem dijelu bila privatna).

Sve su smrti jednake, ali nisu iste. (Tako je i sa smrću Z. Bušića, hrvatskog mučenika.)

Što kaže T. Dolić
Kontroverze zadanog samoubojstva

Znam, znam, ako pažljivije čitate uvodni tekst, nameće se zaključak da je na neki način Vladimir Šeks likvidirao Zvonka Bušića, a zapravo je Šeks prestar za takvo nešto. Kao i rečeni špalir ožalošćenih, Šeks je samo iskoristio politički prostor koji je otvorio Zvonko Bušić kroz svoje herojsko djelo. To je užasavajuće - učinite za Hrvatsku nešto plemenito, a vrhnje pobere netko poput Ive Josipovića ili Vesne Pusić. Velikodušno predate hrvatskoj nacionalnoj ideji ono najbolje u sebi, a hrvatstvom se slučajno okiti neki zalutali lik poput Zorana Milanovića. Dvojba je samo jedna: je li Zvonka Bušića ubio neki naš neprijatelj ili ovakav neprijateljski sistem u RH. Imamo niz neobičnih okolnosti.

(1) Njemu i nama do kraja odana Julienne Eden Schultz nije čula kobni pucanj. To može značiti da je Zvonko Bušić Taik ipak likvidiran. Je li na Udbini stao na žulj nekom mafijašu i/ili političaru, ili nekom udbašu?
(2) Nekoliko sati prije 'samoubojstva' uvjeravao je prijatelje da ne klonu duhom i da treba pokrenuti novu političku opciju, na dulji rok.
(3) Imamo izražen konflikt racionalnih pisama i nekakve zatajene suicidne psihoze.
(4) Samoubojstvo kao nova žrtva teško drži vodu - čemu postupak koji nitko ne može shvatiti.
(5) Zvonko Bušić ubijen je u trenutku postavljanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru. To ukazuje na mogući dizajn aktualnih 'hrvatskih' struktura. Ako četnička ćirilica dolazi nakon četničkih zločina u Vukovar, koji je isključivo koristio latinicu i za Jugoslavije, tada je Zvonko Bušić suvišan, nesretan slučaj, povijesni nesporazum.
(6) Udbaši nam poručuju da su nedodirljivi i da u ovakvoj Hrvatskoj mogu nekažnjeno ubijati hrvatske domoljube. Da se Jugoslavija održala, Zvonko Bušić bio bi živ - Zagreb bi morao od Beograda tražiti suglasnost za likvidaciju.
(7) Zašto Javnosti nisu prezentirane snimke oproštajnih pisama?
(8) Ozbiljna policija bi u tako važnom slučaju angažirala strane forenzičare, kojima se ne može prigovoriti moguća povezanost s jugoslavenskim tajnim službama. Strani eksperti trebaju potvrditi autentičnost rukopisa i potpisa.
(9) Sve komplicira prisutnost prividno preživjelog Dražena Budiše, koja izaziva tjeskobu.