Zašto je hrvatska kriza složenija od svjetske?

Tko nas čini nesretnima?

Politika, kao i vezana gospodarska politika, imaju veliki utjecaj na naše živote.
Država/e je/su razvile poreznu politiku na naučnim osnovama (maksimalizacije) poreznih prihoda. Obzirom na glomaznost državnog aparata, opširnog zakonodavstva, složenosti politike i (znanstvenih) resursa državne uprave pojedinac je nemoćan. Uistinu nemoćan kontrolirati tijek događaja.

Krize diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, imaju jednu zajedničku odrednicu. Građani pogođenih država nemaju vizije budućnosti. Vizije zajedničkog života pod patronatom Države.
Države varaju građanstvo. I kad ne varaju, koristeći se znanstvenim dostignućima (koje građanstvo ne shvaća), upravlja bez učešća građanstva.

Države su izgubile vjerodostojnost, iako se financiraju od i u ime svojih građana.


Razumljivim jezikom: bez obzira na tehnološku revoluciju (treća industrijska revolucija je u tijeku), na nemogućnost praćenja te revolucije i istovremenog obrazovanja i upućivanja građanstva, države koriste tehnokraciju i/ili političke elite za upravljanje društvom/državom. Na štetu građana (počesto na svoju vlastitu korist).
Prevedeno na domaće prilike, koliki god bili troškovi države veliki, ako građani shvaćaju smisao tih troškova prihvatit će te troškove i osiguravati stabilnost države. Ako im troškovi nisu shvatljivi (bez obzira na ispravnost), izbjegavaju snositi taj trošak (poučeni totalitarnim sustavima koji su nacije/države odveli u sunovrat).

U Hrvatskoj je problem složeniji, jer je na vlasti politička (neuka i malom količinom novaca potplaćena) izdajnička nakupina (kojoj je Hrvatska nepoželjna). Politički plaćenici. (Bez osnovnih znanja o politici.) Kvorum. Poputbina protunarodne vlasti. Nekoliko desetaka (pitaj boga kako pozicioniranih) bolesnih umova u procesu rastakanja nacionalnih vrednota.

Hrvatska se mora okrenuti proklamiranju i podržavanju državnih/nacionalnih vrednota (u koje spada i dostojan život građana pripadnika države/nacije).