Rijeka pluta

Sociološkim pojmom otuđenja političke moći provest će se na još jedom primjeru rasčlambe izbornih rezultata.
Rijeka.Drugi krug.

U drugi krug za gradonačelnika Rijeke ušli su Vojko Obersnel (SDP) i Hrvoje Burić (HDZ).
Vojko Obersnel je dobio 20.821 glasova (67,67 %), a Hrvoje Burić 9.237 glasova (30,02 %). Ukupan broj glasača u Rijeci iznosi 113.394, a na izbore u drugom krugu je izišlo 30.768 (27,13 %).


Rijeka je bila lučko i industrijsko središte. Pod Ugarskom vladavinom (koju je omogućila čuvena riječka "krpica") se razvijala kao mađarska luka (luka na jadranu za mađarske potrebe). Nakon raspada AU monarhije, u sustavnom zanemarivanju hrvatskih interesa, Rijeka je pripala (nagodbom Kraljevine Jugoslavije i kraljevine Italije) Kraljevini Italiji.
Austrijska, ugarska, talijanska vladavina je u Rijeci ostavila (industrijskog) traga. Paradoksalno, dolaskom boljševičke Jugoslavije, Rijeka je nastavila "razvoj" kao lučko središte (s popratnom industrijom). Ali ne na tržišnim temeljima. Rijeka je u sklopu jugoslavenskog monopola na istočno tržište služila transportu roba na to tržište. Nešto popratne industrije je popunjavalo trgovinsku sliku Jugoslavije s članicama Varšavskog pakta.
Brodogradnja je (kao i cjelokupna hrvatska/jugoslavenska) bila vezana za SSSR, Kinu i domaću trgovačku flotu (vezanu za trgovački put između članica NATO-pakta i Varšavskog pakta).
Zamjerka te privrede i trgovine (na primjeru Rijeke se najbolje vidi) nije u iskorištavanju trenutka (Rijeka i jest zamišljena kao mađarska luka, odnosno jadranska luka namijenjena srednjoj Europi), već u potpuno podređenom položaju Jugoslavije naspram SSSR-a. Ništa nije zarađeno i akumulirano. Preko 40 godina smo trgovali (i oružjem) za jednu stranu, a nismo akumulirali nikakva sredstva. Da li je taj trud plaćen sovjetskim oružjem, koje je ostalo u posjedu JNA/Srbije ili je ta nagodba podrazumijevala širu upletenost SSSR-a u postojanje Jugoslavije, ostavi ću za neko drugo razmatranje. Svakako, riječki gospodari nisu bili bez spoznaje o nekorisnosti riječkog gospodarstva samoj Rijeci.



Šovinizam, nacionalizam i netrpeljivost, koju su hrvatima spočitavali, u eruptivnim razmjerima je jugoslavenska opcija koristila proganjajući upravo nehrvate, nositelje financijske i industrijske moći.
Koristili su uvijek kadrove (kakvi su upravljali i Rijekom) koji su podobni i provode naredbe. Kadrove koji su koristili potencijal bez adekvatne nagrade.

Sustavno, desetljećima provođenje politike uništavanja klica industrijalizacije (te nadomjestak surogat industrijalizacijom socijalističkog tipa) politika je zasnovana na spoznaju da Hrvati nisu nositelji nikakvih moći, niti podržavaju procese koji te moći produciraju.
Komparativna prednost Rijeke nije zbog takvih kadrova (a oni nastavljaju upravljati gradom) iskorištena, pa nije moguća ni modernizacija željezničko-cestovnog i lučkog kompleksa u modernu luku, kao nositelja gospodarske aktivnosti).



Rijeka je uistinu (sudbinom pogođen/a) primjer otuđenja političke moći. I očit primjer izborne krađe. SDP-ovi kandidati nisu sposobni prepoznati procese koji su negativni. Rijeka pluta. Otuđenje političke moći, na štetu onih kojima ta moć pripada.

Nakon opetovanih objavljivanja upisa na temu otuđenja političke moći, bilo je vrijeme da tu teoriju primijenim u praksi ..Rijeka pluta. Uskliknuh: Riječka sudbina!
Zaključujem (eh, još jednom ...): bez rušenja sdp-ova vlast se neće izborima poraziti.