gospon profesor
ponedjeljak, 30.05.2011.
Jasna poruka
Find more videos like this on CCN
subota, 28.05.2011.
Zvjerke i zvijeri
Čitali smo neki dan kako je krupna domaća politička zvjerka ustrijelila nedužnog domaćeg apolitičnog medvjeda, što je nekima među nama teško shvatiti. Sjetio sam se da sam svojedobno o dotičnom lovcu napisao tekst u kojem sam analizirao njegovu pojavu u dnevnim novinama, a povodom kandidature za predsjednika države. Ovo smaknuće "iz zabave" jednog šumskog Božjeg stvorenja koje je išlo za svojim poslom samo potvrđuje ono što sam tada napisao. Evo tog teksta:
Lep kao greh
Dok sam prijepodne ispijao kavu ispred Vrapčića, dokono sam listao današnji primjerak Večernjeg lista, ne sluteći da ću u njemu naići na članak kakav bih očekivao, recimo, u Gloriji, a ne u respektabilnoj dnevnoj novini kakvom Večernjak-bezgrešnjak zacijelo samoga sebe smatra.
Na lijevoj stranici, ispod „romantičnog“ naslova kakvog se ne bi postidjela ni Moja sudbina (ili tajna?), fotografija je odraslog muškarca na nekakvom besmislenom prijevoznom sredstvu, križancu traktora Tomo Vinković i dječjeg motocikla. Muškarac na tom čudu liči na podbuhlog, odebljeg wannabe dvojnika Georgea Clooneyja (što će možda netko shvatiti kao kompliment, ali nije!). Izraz na licu tog zrelog čovjeka odaje zadovoljstvo što upravlja tako zgodnim vozilom koje je netko dizajnirao valjda za zabavu uspješnih pedesetogodišnjaka koji su u duši, kako je to krasno, ostali avanturama skloni dječaci.
A avanturama je gospodin Nadan Vidošević, saznajemo odmah na početku tog sladunjavog i ulizivačkog teksta, bio sklon od rane mladosti. Autor nam dočarava kako je taj, meni inače posve nezanimljiv čovjek, 1977. godine, „kada je snijeg prekrio grad pod Marjanom“, pošao s prijateljima, „nekoliko golobradih splitskih mladića“, „u avanturu osvajanja snijegom zametenog najvišeg vrha Mosora”. Opis nastavlja u stilu hagiografske publicistike: gradski mulci koji su s entuzijazmom krenuli „iskušati sposobnosti snalaženja u uvjetima u kakvim dotad nikad nisu bili”, okusiti “okrutnost Splitu najbliže planine” i “pod čizmama osjetiti dubok snijeg”, dozvat će negdje iz podsvijesti sliku hrabrih omladinaca koji prkose elementima, naročito kad im je „kamenjar prekriven dubokim snijegom… pokazao zube i izlet pretvorio u agoniju” nakon što je jedan od njih uganuo nogu, a ostali odlučili „da će ozlijeđenog prijatelja nositi na leđima preko planine do Dugopolja”.
Priča se nastavlja u maniri osrednje školske zadaće, znate ono kad učenik piše na način za koji misli da se profesoru sviđa, s mnoštvom otrcanih sintagmi: „S Mosora su sišli u mrklu noć, umorni i promrzli zakucali na vrata prve kuće na koju su naišli, nadajući se da će im nepoznati domaćini pružiti gostoprimstvo, dopustiti da se malo odmore i okrijepe toplim napitkom prije povratka u Split. Nisu pogriješili u procjeni gostoljubivosti Kotlanica, koja ih je stajala prvog mladenačkog pijanstva i još niza nevolja koje im je ono prouzročilo do povratka slatkom i toplom domu”. Slatkom i toplom domu. Za ovo snižavam ocjenu.
Tu se u konstruiranje vlastitog lika i djela uključuje i glavni akter, Nadan Vidošević. S vedrom nostalgijom prisjeća se svoje mangupske mladosti: „Ljudi su nas srdačno primili u kuću, ponudili nam jelo, a poslije toga nazdravili su nam crnim vinom iz bukare. Svaki gutljaj tog vina grijao nam je tijelo, pa smo od te miline zaboravili da u ispijanju trebamo imati granice.
Crno vino udarilo nam je u glavu, a put od sela u Dugopolju do ceste koja vodi za Split, gdje smo trebali sačekati autobus, po mrkloj zimskoj noći bio je dulji od uspona na Mosor. Upadali smo iz vrtače u vrtaču, a vrhunac je bio kada smo pred sobom ugledali bazen pun snijega.
Zaletili smo se u njega i ne sluteći kakvo će nas iznenađenje dočekati. Upali smo svi u njega i ne znajući da nismo u snijegu, nego u bazenu punom gašenog vapna. Bili smo bijeli od glave do pete, odjeća i kosa natopljeni vapnom. Takvi smo i još malo pod gasom došli našim kućama u Split”.
Riječi su to čovjeka koji bi želio postati predsjednikom države. Našim predsjednikom. Shvaćamo i to da ga autor teksta nastoji oponašati, odatle onaj „slatki i topli dom“.
Kao što sam već spomenuo, praktički do jučer bio mi je taj čovjek posve nezanimljiv i gotovo nepoznat. Negdje sam pročitao da su navodno srpske novinarke svojedobno izjavile da je „lep k'o greh“. Hm. Nemoguće mi je gledati muškarca ženskim očima, ali valjda se nađe i takvih kojima je Nadan Vidošević lijep.
No, budući da sebe smatra dovoljno kvalitetnim da predstavlja sve nas skupa, nastavio sam čitati. Spomenuo sam „romantični“ naslov a la Glorija: „Vidošević privatno - cijeli život ljubio je samo Inu”. To je tako lijepo rečeno. A još ljepše je ono što slijedi: “Dvadeset je sedam godina braka iza Nadana i njegove Ine. (Čak ni u Storyju nisu ovoliko sladunjavi, g.p.) Upoznali su se u splitskoj gimnaziji gdje su išli u isti razred, a počeli su hodati tek pred maturu. Njihov prvi ‘sudar’ zaista je bio romantičan i neobičan. Nadan je sa svojim ‘spačekom’ pošao na vaterpolski trening, a Ina prijateljici. Sreli su se na ulici blizu starog Hajdukova placa i ...?”, zastaje u ključnom trenutku autor, majstor napetosti, i prepušta riječ protagonistu: “Ja nisam otišao na trening, a ona prijateljici. Završili smo na Marjanu. I tako je počela naša ljubavna priča”. Poštedjet ću vas opisa proslave rođendana na “zadnjem sjedištu moga auta”, na kojem su, “tek kada smo došli na ‘sigurno’ mjesto”, šeretski poantira N.V., “zajedno ugasili sve svijeće na torti”. Aferim, majstore!
Zatim saznajemo kako ovaj čovjek, „besprijekorne poslovne biografije“ (hm, a na forumima sve bruji…) u osnovnoj školi nije baš bio besprijekoran jer je, priznaje, „pao na polugodištu petog razreda“, pa je „trčao oko stola ispred oca“. No, pametan kakvim ga je dao dragi Bog, to ga je iskustvo „prvog školskog mangupluka“ potaknulo da se „uozbilji“ i da taj isti razred prođe s - čistom peticom! Wow! That's the spirit!
I dalje grdeći imidž simpatičnog mangupa, sugerirajući nam kako je eto svašta u životu prošao pa će nas znati voditi, opisuje kako ga je „klapa… vodila svugdje osim u školu“. „I to je dobro bilo, nije mi žao zbog toga. Izvukao sam pouku iz toga. Sedmi i osmi razred završio sam s odličnim uspjehom tako da sam se bez problema upisao u gimnaziju.“ Čestitamo!
Ostatak teksta pročitajte sami. Izdvojio bih još jedino epizodu u kojoj je mladi Nadan pokazao svoje liderske sposobnosti i spremnost da se izloži riziku. Evo što je „kroz smijeh“ ispričao novinaru: „Ravnatelj gimnazije trebao je svim učenicima potpisati potvrde kojim su učenici dobivali besplatni prijevoz. Ne znam zbog čega je to odugovlačio i postojala je realna šansa da zbog nepotpisanih potvrda učenici taj mjesec ne dobiju besplatan prijevoz. Odglumio sam ravnatelja i umjesto njega potpisao sve potvrde, kolege i ja smo dobili besplatan školski prijevoz. Međutim, brzo se otkrilo što sam uradio, prijetilo mi je isključenje iz škole, ali uslijedio je oprost i ja sam se 'popravio'“. No comment. Ne znam zašto je riječ „popravio“ stavljena pod navodnike.
Ovaj primjer navodno genijalnog početka predsjedničke kampanje popraćen je i mnoštvom fotografija: N.V. na čudnom vozilu, N.V. trči za kravom i teletom, N.V. je uhvatio tele dok krava zbunjeno gleda, N.V. s Dinom i Tonyjem, N.V. među radnicima, N.V. među ratnicima, N.V. među sportašima, N.V. s voljenom ženom, prijateljima, rođacima… Ja, N.V., sam tako lijep, pametan, uspješan, snalažljiv, i jednostavno sam najbolji izbor za predsjednika Republike Hrvatske.
Jedno je sigurno. Moj glas je nakon ovoga izgubio.
srijeda, 25.05.2011.
Sveta zemlja 2017.
Show must go on...
Ne nađe li se rješenje koje će prihvatiti većina iz oba naroda, bojim se da bi jedan od mogućih scenarija mogao biti nalik onome iz romana Zbogom, Jeruzaleme (HENA COM, 2011.), francuske novinarke Alexandre Schwartzbrod, koja je tijekom trogodišnjeg boravka u Jeruzalemu pisala članke za Liberation. Za taj "geopolitički triler" dobila je 2010. Grand Prix de Litterature policiere. Roman je to s nekoliko isprepletenih narativnih linija, pisan stilom, što bi se reklo, aerodromske literature: autorica ne ide za tim da uđe u dublje povijesno-religijsko-filozofske analize sukoba u Svetoj zemlji; namjera joj je – a to joj i uspijeva – navesti nas da gutamo stranicu za stranicom. Dakako, izvrsno je upućena u stanje na terenu i u globalne igre svjetskih centara moći koje onda, kombinirajući faction i fiction, projicira na blisku budućnost: godinu 2017.
Ukratko, u Meki tijekom hodočašća izbija epidemija kuge; muslimanski vjernici optužuje Židove da su je oni izazvali ne bi li zatrli Arape. U Jeruzalemu pratimo predizbornu kampanju za gradonačelnika: favorit je ruski poslovni čovjek židovskih korijena koji je zapravo notorni mafijaš povezan s izraelskim premijerom, ekstremnim desničarom. Njihov je plan jednom zauvijek riješiti se Palestinaca, a bijes koji je zahvatio arapsko pučanstvo zbog glasina o izazivanju zaraze idealna im je prilika da to i učine. Pratimo naizmjence događaje u Meki gdje se liječnici očajnički bore da zaustave bolest, reakcije u Washingtonu (spominju se i još živući političari), novopečenog glavnog tajnika UN-a, pokušaje izraelskog predsjednika, dobitnika Nobelove nagrade za mir, da urazumi premijera i spriječi katastrofu, tu je i romansa vlasnice knjižare iz Istanbula i izraelskog policajca arapske nacionalnosti... Odnosi moći 2017. promijenili su se: arapski poslovni ljudi toliko su financijski moćni da mogu ucjenjivati zapadne vlade koje onda okreću leđa Izraelu. Prizori kojima roman obiluje poznati su nam s malih ekrana, ali su potencirani i do kraja lišeni optimizma: gnjev koji se taložio desetljećima na obje strane nezadrživo je eksplodirao. Zadnji pokušaj Glavnog tajnika i izraelskog predsjednika da zaustave apokalipsu završava ubojstvom potonjega: u njega puca fanatični mladi sunarodnjak. Autorica na kraju ne nudi happy-end; poruka je jasna: nastavi li se bliskoistočni sukob "rješavati" kao do sada, njezina bi se fikcija mogla ostvariti.
utorak, 24.05.2011.
Grafit
subota, 21.05.2011.
Ako niste znali...
danas je smak svijeta.
Kako da ljudi požele posegnuti za Biblijom uz ovakve interpretacije...
srijeda, 18.05.2011.
Poziv na otvorenje izložbe
Agilna zaprešićka kiparica, Irena Škrinjar, i Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić, već niz godina organiziraju izložbu "Minijatura", umjetničkih radova maloga formata (ali nerijetko velike umjetničke i estetske vrijednosti). Izložba se postavlja u atraktivnom prostoru stare vršilnice na imanju bana Jelačića. Svake godine uistinu je sve bolja pa vas pozivam da dođete na otvorenje. Evo i službene pozivnice:
Pozivamo Vas na otvorenje izložbe "Minijature 2011" 20.05.2011. u 19,00,
Vršilnica, Novi Dvori, Zaprešić. Ove godine izlaže 262 autora iz
Hrvatske te gostujući umjetnici iz Srbije, BIH, Slovenije itd.
Izlažu renomirani umjetnici (Karina Sladović, Sanja Pribić, Ivica Kiš, Dragana Nuić Vučković...), ali i oni članovi Udruge koji se likovnim
stvaralaštvom vrlo uspješno bave amaterski.
Izložba je otvorena do 29.05., svakim danom (dakle i vikendom) od 12,00 do 20,00.
Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić 14 put organizira godišnju
manifestaciju “Minijature” koje su specifične po uvjetovanim
dimenzijama radova do 15 cm. Vrijeme održavanja navedene
manifestacije jest svibanj, u sklopu obilježavanja smrti Josipa bana Jelačića.
Obzirom na izvrsnu organizaciju i vrlo interesantnu lokaciju (šetalište Novih Dvora -zaštićenog spomenika kulture), izložba svake godine privlači velik broj izlagača i posjetitelja. Autori nisu ograničeni
tehnikama, već se izražavaju slobodno u mediju ulja, akvarela,
fotografije, keramike, grafike, skulpture, asamblagea.
Vidimo se!
ponedjeljak, 16.05.2011.
Dan od stakla
Fascinantan pogled u (moguću) blisku budućnost...
srijeda, 11.05.2011.
Vijest od nacionalnog značaja!
Vijest koja je zasjenila sve, baš sve, od pregovora s EU, preko predstojećih izbora do katastrofičnih bjelosvjetskih događanja:
Voditeljica i urednica XTV-ovih Novosti u 3, Hortenzija Bobonj Ždero objavila je u ekskluzivnom intervjuu za magazin Žuto da se razvodi od dugogodišnjeg supruga Apolona, poznatog oralnog kirurga.
"Bračni brodolom ne znači i prekid svih odnosa", izjavila je.
Neprestance desetljećima pod povećalom javnosti, u samoj žiži interesa, poznato TV lice zna da mora izaći ususret gladi vjernih obožavatelja za što detaljnijim informacijama o svojoj privatnosti.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Žutog!
utorak, 10.05.2011.
Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš...
Posao Winstona Smitha, iz Orwellove 1984., sastojao se u prepravljanju tekstova i fotografija, već u skladu s trenutnom političkom linijom...
Premda nije posve na tom tragu (motivi su različiti), zanimljiv je slučaj s prepravljenom fotografijom vrhuške Sjedinjenih Država, što ju je objavila hasidska bruklinška tiskovina di Tzeitung, na kojoj je nestala Hilary Clinton (skupa s još jednom ženskom osobom u pozadini).
nedjelja, 08.05.2011.
Chomsky opet nešto...
Zanimljiv komentar vezano uz egzekuciju Osame bin Ladena iznio je Noam Comsky u časopisu Guernica.
Među ostalim, kaže sljedeće:
Možemo se zapitati kako bismo reagirali da su irački komandosi sletjeli na posjed G.W. Busha, ubili ga i bacili njegovo tijelo u Atlantik.
petak, 06.05.2011.
Bizarni ugovor
Ovih dana se može čitati u tisku i na portalima o seriji samoubojstava radnika zaposlenih u korporaciji Foxconn, u čijim se pogonima u Kini izrađuju/sastavljaju dijelovi za i-phone i i-pad. Uglavnom, ljudi skaču s visokih katova tvornice pa se u Foxconnu i Appleu pitaju zašto. Navodno su zaposlili psihologe koji su predložili da se oko tvorničkih zgrada postave mreže, a također su podigli plaće, što je čudo neviđeno u tim krajevima. Tako će sad umjesto 3,6 kuna po satu radnici zarađivati 5,2. (Hoće li zbog toga poskupiti i-phone?) Dakle, budu li radili 14 sati dnevno, u 22 dana zaradit će 1600 kuna, a ukoliko se odreknu vikenda, čak 2100 kuna.
Sretni zaposlenici
Ono što me zagreblo po mozgu je pak tjeranje radnika da potpišu ugovor, pazite sad, da neće izvršiti samoubojstvo. (Pretpostavljam da je to također smislio neki od spomenutih psihologa.) Kvaka je vjerojatno u odredbi koja kaže da u slučaju kršenja ugovora obitelj ima pravo na minimalnu odštetu. Kako bilo, nakon ovoga i nakon onoga s praćenjem od prije nekoliko dana, splasnuo mi je interes za gadgetima.
Pa se ti sad ubij...
utorak, 03.05.2011.
Ubijen Emmanuel Goldstein!
Ministarstvo istine u ime Velikog Brata objavilo je radosnu vijest: najtraženiji svjetski bjegunac, neprijatelj države br. 1, autor notorne Teorije i prakse oligarhijskog kolektivizma, zloglasni Emmanuel Goldstein, napokon je lociran i eliminiran!
