srijeda, 16.03.2011.
Predigra na ulaznim vratima
Uvijek sam željela početi priču s 'jednog lijepog dana'. Pa da krenem onda. Jednog lijepog dana izgubila sam djevičanstvo. Ah, nije bilo za pamćenje, nije bilo bolno, nije zapravo bilo bog-zna-što. Nije mi dan zbog toga bio ljepši. Jadan on. Taj koji mi je uzeo djevičanstvo. Napokon smo došli na višu razinu - kako je on to rekao, želio me oženiti. Bože, što mladost čini.
Kako mi taj prvi put nije duboko urezan u pamćenje i nisam ostala oduševljena, pretpostavljala sam da je to TO i pitala se o čemu svi tako bruje. Izgubila sam zapravo volju za upustiti se opet u istu akciju.
On je gubio živce sa mnom, morao me moliti za seks. Bilo mi ga je žao, istina, no ja nisam htjela i već tada sam naučila osnovne ženske trikove - boli me glava, boli me trbuh, ti samo na to misliš, užasno sam umorna, ajmo radije negdje van s društvom, moja mama ima kurje oči i to me brine...
Dok nisam otkrila da taj odnos može biti čisto savršenstvo. Sada me ni Svevišnji ne bi zaustavio u užitku, koliko god to kršilo onu dobro nam znanu o bludnosti prije braka. Kud svi - tud i mali Mujo.
A mali Mujo ima jednog prijatelja s kojim se jako dobro slaže i povremeno druži. Dakako, njih dvoje znaju da na duge staze ne mogu nikako funkcionirati, no za ovakva kratkoročna druženja su oboje otvoreni. Odlično iskoriste to vrijeme, a zatim svatko na svoju stranu. Nitko ljut, nitko gnjevan, nitko zaljubljen do ušiju, a da je ljubav neuzvraćena. Dogovor dva tijela o međusobnom pružanju užitka. Divno.
Živio je sam u modernom stanu, muški uređenom, sa stilom.. Pokucala je na vrata. Neko vrijeme je odugovlačio s otvaranjem, kao da želi da bude nestrpljiva. Popravila je kosu i prošla zapešćem ispred lica, kako bi bila sigurna da se njen parfem još uvijek osjeti. Chanel. Otvorio je vrata, a ona je svojim najkoketnijim korakom ušla u stan i pričekala da on zatvori vrata. Dok je ulazila u stan, primijetila je kako je odmjerava, kako je njegov pogled klizio od njenog struka, pratio krivulje njenih bokova, a zatim se zaustavio na njenoj čvrstoj stražnjici. Namjerno je hodala polako, kako bi dobila na senzualnosti. Visoka potpetica njene je noge izdužila i to ga je palilo.
'Jesi li za sok, draga?'
- Šuti.
Bacila je torbicu u stranu, nebitno što je istom srušila stalak za novine. Gurnula ga je na ulazna vrata i pritisnula ga. Prignječila ga je između svog tijela i te velike drvene masivne površine. Uvijek je bila divljakuša.
Svoje bedro stavila je među njegove noge, a ruke su joj bile na njegovim razvijenim, apsolutno divnim muškim prsima. Izazivala ga je i izbjegavala njegove usne. Ljubila mu je kutove usana, bradu, vrat. Njeno lijevo bedro osjećalo je njegovu uzavrelu muškost. Uhvatila mu je ruke i digla ih iznad njegove glave. Striktno mu je zabranila da s njima išta radi, a njega je ta igra njene dominacije palila do besvijesti.
Čvrstim pokretom raskopčala je njegovu košulju, silinom kao da bi je rastrgala. Željela mu je dati do znanja da se danas želi nezaboravno provesti. Svojim rukama prolazila je po njegovoj goloj koži, po torzu. Laganim pokretima kažiprsta i srednjaka, pravila se da hoda po njegovom trbuhu. Prema remenu...
Ali, odlučila je stati i on to nije mogao podnijeti. Prekršio je njeno pravilo dominacije i zamijenio uloge. Naglim trzajem nju je prebacio na vrata, a sada je on bio taj koji je prignječio nju.
Usnama je izazivao njene ušne resice, jezikom prešao svaki milimetar njenog vrata. Rukom joj je čvrsto razmaknuo noge i osjetio vrućinu. Njoj su koljena klecala i više nije mogla ostati u toj uskoj odjeći. Sama je jednim potezom skinula košulju i dozvolila golim grudima da miluju njegov torzo.
Podignuo ju je u naručje i odveo u spavaću sobu, osjećajući njene bradavice na svojima.
Bacio ju je na krevet i snažno strgnuo suknju s njenih bokova i bedara, a zatim je svojim muževnim rukama čvrsto uhvatio za stražnjicu. Primaknuo ju je k sebi, naslonio je na svoju najveću erogenu zonu, držajući njeno desno bedro u lijevoj ruci, dok je desnom milovao njene grudi. Gledao ju je kako grize usnice od užitka, a zatim mu je dozvolila da...
Volite li vi predigru?
Do skora,
G.T.
- 17:56 -
ponedjeljak, 14.03.2011.
Ljubav preko Fejsa
Upoznaš čovjeka preko Interneta. Facebooka, točnije.
Ima samo par fotografija. Neke šaljive koje je preuzeo s Google Images, i jednu svoju. Na kojoj izgleda dobro. Mrak je na fotografiji, no nebitno.
Evo priče ispočetka.
Bocnuo te prije par dana, pa si razmišljala da li da uzvratiš taj 'poke'. Napomenimo da si single. Već dugo.
Kliknula si na njegov profil, zatvoren je. Profilna slika mu je neka šaljiva. Ne vidiš ništa.
Ma, kud puklo da puklo.
Uzvratiš poke.
Vrati ga i on.
Pa ti.
On.
Ti.
On. I poruka u inbox.
Odgovoriš.
Odgovara.
Duhovit je, pomisliš. Vratiš i ti njemu poruku i zapravo se uvalite u kašu koju ste zajedno izmiksali.
Pošalje ti friend request.
Potvrdiš i mahnito odeš na fotografije da bolje vidiš kako izgleda. Kvragu! Nema fotki. Možda je fejk profil? Ma ne, nije.
On se zahvali na potvrdi 'prijateljstva'. I započne novu temu.
I tako još mjesec dana uzajamnog nasmijavanja i preispitivanja same sebe. Jedva čekaš otvoriti Facebook i pročitati njegove poruke. No, pitaš se - zašto me ne zove na kavu? Hm, da li bih otišla da me i pozove? Zašto nema nikakve fotke? Osim ove na kojoj mi se čini da je zgodan. I duhovit. I single, vrlo vjerojatno. Nešto ne štima.
'...nego, mislio sam te pitati da li si možda zainteresirana za neku prijateljsku cugu, bez ikakvih obaveza, imam osjećaj da te već dugo znam i skroz si simpa, pa evo, ako si za, plaćam neki ženskasti koktel ili kavu, čak ni ne znam što voliš, te teme se još nismo dotakli.'
Petak u 20 sati. Petak?? Potvrdila si mu drugi najtraženiji termin u tjednu?
Knock-knock!
Who is it?
It's Friday, girl!
Parkirala si u centru grada, obukla uske traperice, visoke štikle, ležernu majicu. Ništa preseksi, niti napadno, make-up je prirodan.
Razmijenili ste brojeve mobitela za svaki slučaj da netko kasni, pa da se eventualno javi. Tko se još dogovara, a da nema broj mobitela.
Zove te.
'Ja sam na Trgu ljepotice, gdje si ti?' - napomenimo da je on vidio tvoje fotografije.
- I ja, ispod sata.
Niži je od tebe. Ima malene šake. Kratke prste. Masnu kosu. Žute zube, vjerojatno od cigareta.
Svejedno, razvučeš osmijeh od uha do uha, uz nesigurno 'drago mi je'.
Smiješ se cijelu večer, on zaista je duhovit. No, nije ti privlačan. Nimalo.
Ti njemu jesi. Nekoliko desetaka puta je ponovio kako ne vjeruje da je uspio izvesti na piće takvu ljepoticu.
Jebeni Facebook.
Rastanete se tu večer.
Njegova poruka za laku noć, tvoje kratko 'hvala'.
Drugi dan njegova kratka poruka na Gtalk. Kvragu! Kako zna moj mail?? Ah, piše na prokletom Facebooku.
'Kad se opet vidimo?'
- Joj, nešto sam u gužvi idućih tjedan dana, tako da nisam sigurna.
Priča se ponovi još minimalno 10 puta. Isto pitanje - isti odgovor.
Pojavljuješ se 'nevidljivo' na Gtalku. Nije ti jasno kako ne shvaća da više ne želiš na piće.
Šalje sms. S istim pitanjem.
Kažeš da si trenutno u nekoj nedorečenoj situaciji s bivšim dečkom i da moraš to riješiti. Bivši dečko. As iz rukava. Niti jedan ne voli da mu drugi stoji na putu.
- Nema problema, ljepotice. Ja ću pričekati da sve središ, a onda sam samo tvoj.
Zlo ti je. Ne odgovaraš ni na poruke. On prestane. Nema ga nekoliko dana.
Opet si vidljiva na Gtalku. Evo ga.
'Znaš, nije mi se još to dogodilo. Nekako imam feeling da smo kliknuli. Jedva čekam da se opet vidimo. Ne možeš poreći kemiju koja se dogodila.'
Sad si malo grublja.
'Gledaj, oprosti što se ne javljam, baš mi je ludnica u zadnje vrijeme i pomirila sam se dečkom, tako da bih te molila da me ne pozivaš na piće, ne bih htjela nikome ništa raditi iza leđa. A on neće shvatiti to naše novonastalo prijateljstvo.'
Jesi sretna s njim?
- Jesam.
Jebemu, uvijek naletim na krive.
- Žao mi je, zaista, ni ja nisam mislila da ću se naći u ovoj situaciji.
Nakon par dana na Facebooku se pojavi tvoja fotografija s dečkom.
Poruka u inbox: Ružan je. Nemoj mi se molim te više javljati.
Olakšanje. Ne javljaš se.
Kraj.
Ili nije?
Prođe nekoliko mjeseci.
Gtalk: 'Još si s njim?'.
- Jesam.
Jebemu. Niš'. Aj' bok. Lijepa si svejedno.
Kraj.
Do skora,
G.T.
- 15:29 -
ponedjeljak, 07.03.2011.
Dan žena
Ne pisah već nekoliko mjeseci i sada sam napokon odlučila staviti nešto na papir. Odnosno, ubaciti u ovu veliku kutiju gdje svaki tipfeler mogu prepraviti dotaknuvši samo jednu tipku na ovoj plohi punoj malih kockica.
Iznervirala sam se jer sam listala novine, gutala informacije na portalima, okrenula nekoliko stranica ženskog časopisa i nisam mogla ne vidjeti sve te najave povodom Dana žena.
I nekako sam odmah pomislila, ma je li to zaista tako bitna stvar da i taj dan mora biti isprostituiran kao Valentinovo, a od kojeg je stvarno većini (muškaraca) zlo?
Znam da Dan žena ima svoj smisao već 100 godina, isto kao Valentinovo, također kao i Dan antifašističke borbe za koji jedva čekamo da dođe kako bismo spojili tih nekoliko dana u lipnju i otputovali na more kao većina Hrvata.
No, da se vratim na ono što želim reći.
Dakle, u prvi mah sam pomislila kako je to zaista nebitno i zašto onda ne bismo muškarcima dali njihov Dan muškaraca, ipak su oni u današnje vrijeme još uvijek superiorniji od nas.
No, eto zašto sam se predomislila i rekla: 'Ma, ne može tako, ne zaslužuju to.'
Ivona se ustala u 6 sati ujutro. Raščupana, blijeda, s podočnjacima preko cijelih obraza uputila se u kuhinju. Kupila je nedavno aparat za kavu koji podesi navečer prije spavanja, a ujutro u 5:55 kava bude kuhana. Tek što je uspjela uliti kavu u šalicu, dvije male sreće veselo dolaze u kuhinju trčkarajući oko nje i grleći je oko struka.
Odlazi u njihovu sobu, vadi male roze hlačice i bijelu vesticu, zatim lila suknjicu i zelenu majicu s cvjetićima.
Nagazi na lego kockice i opsuje u sebi jer svako jutro nekako ne vidi tu hrpu šarenila na podu.
- Mamaaaaa, uništila si mi kućicu koju sam jučer napravila!
Oprosti dušo, nisam vidjela, nemoj se ljutiti na mamu, kad se vratiš iz vrtića, napravit ćemo novu kućicu, još veću, moći ćeš i lutkicu useliti u nju, što kažeš?
- Ajmo to sad!
Ne možemo srećo, mama ide raditi i ti moraš ići u vrtić sa sekom, ali čim se vratimo bacit ćemo se na posao, baš kao pravi građevinari, imat ćemo kacige i rukavice na rukama, obećajem!
Šepajući do kuhinje po svoju kavu, čuje grebanje po vratima i okrene se na peti, kako bi pustila Žuću van da obavi što mora. Sva sreća da imaju dvorište, inače bi ga morala šetati po kvartu svako jutro.
Pokupi svoje male sreće i odvede ih u kupaonicu kako bi sve tri 'cure' zajedno oprale zube i počešljale se. Moraju biti lijepe za vrtić da se teta ne bi predomislila i odabrala dvije nove djevojčice za vrtićku predstavu.
Kad su zaključile da su dovoljno lijepe, uslijedilo je brzinsko oblačenje, zajedničko pripravljanje zdravog sendviča za obrok koje će cure uzeti u vrtić. Uključila je perilicu za suđe, zatim perilicu za rublje koju je napunila netom prije. Uzela je vreću smeća koju treba izbaciti.
Vratila se po cure, stavila ih u auto, namjestila ih u sjedalice i provjerila da je oba remena dovoljno stegnula.
Sjela je u auto i primijetila kako Žućo još uvijek veselo trčkara po dvorištu. Jureći po dvorištu i pokušavajući natjerati psa da uđe u kuću, krivo je nagazila i opet počela šepati. Žućo je popustio nakon gromoglasne molbe koja mu je bila upućena.
Ivoni je palo na pamet kako nije dobio ništa za jesti. Mahnito je uzela konzervu s hranom i sasula mu u zdjelicu, u drugu ulila svježe vode i napokon izašla iz kuće.
Crveno, žuto, zeleno. Gas. Vrtić.
-'Ajmoooo curke, evo nas kod vrtića!'
Klik. Jedan pojas odvezan. Klik. Drugi je odvezan. Lana u lijevu ruku, Lara u desnu ruku. Ne, Lara u lijevu. Lana u desnu. Blizanke. Tvrdoglave, svaka želi uvijek biti na svojoj strani, mama se više ne bi smjela tako zabuniti jer inače mora obaviti i prepirku ujutro.
Teta je preuzela njene sreće, a Ivona je brzinski odjurila u pekaru kako bi imali dovoljno peciva za taj dan. Potom se zaustavila na kiosku kako bi kupila novi Lider i Večernji list. I Marlboro light.
-Jebemti! Mlijeko!
Okrenula se i stala kod prvog dućana, ušla je kao furija, shvatila je da je to novi način kako da joj prodavačica što prije očita barkod i uzme 5 kuna za litru mlijeka.
Ostavila je sve na šanku u kuhinji, osim novina i cigareta. Provjerila je obje perilice, još uvijek rade.
Otišla je u kupaonu, okrenula slavinu, usmjerila tuš prema sebi i pomislila kako je dobar osjećaj ovako stajati ispod mlaza tople vode.
Kuc-kuc! Heeej Ivona, hoćeš još dugo? Trebao bi sad na posao, a moram se obrijati, nije mi se dalo jučer navečer!
- Tek sam ušla, strpi se 20 minuta, moram se našminkati još.
Jesi li ti luda, pa neću stići na posao, ajde istuširaj se pa ćeš se šminkati u sobi!
- Da, naravno, dragi, nema problema. Jesi li ti luda Ivona, pa on se mora obrijati - sama će sebi.
Pokupila je svoju make-up torbicu i otišla u sobu. Ruke na kojima su tragovi pudera je isprala u kuhinji. Perilica je završila. Posložila je suđe.
Vratila se u sobu, obukla usku košulju i suknju, stavila štikle na noge. Laptop je pun, stavila ga je puniti jučer.
-E maco, znaš možda gdje mi je siva prugasta košulja?
Znam, na vješalici ispod plavog odijela, jučer sam ti je ispeglala.
- Najbolja si. Cure su u vrtiću?
Jesu, cure su u vrtiću, Žućo je obavio nuždu, nahranjen je, suđe je oprano, rublje se pere, kruh i mlijeko stoje na šanku, a novine i cigarete su ti u aktovci.
- Imam osjećaj da si nešto živčana? Griješim?
Ne razumijem zašto to misliš. - ironično će.
- Ma učinilo mi se valjda. Ništa, odoh u ured.
Poljubi je u obraz i ode.
Uzela je baloner, fino ga prebacila preko ruke da se ne izgužva, sjela u svoj auto pun mrvica i odvezla se u ured.
Taj dan je, kao i obično, natukla 'samo' dva prekovremena sata.
Došla je kući preumorna od posla.
Složila je novu lego-kućicu s curama, improvizirajući s kacigom, poslužile su i zdjele toj svrsi. Očešljala je sve njihove barbike. Pomazila je Žuću. Objesila veš koji se oprao nakon što je ujutro izašla iz kuće. Napravila je svima večeru. Curama je pročitala priču za laku noć. Usisala je boravak i obrisala prašinu. Posložila je sve igračke na svoje mjesto. Pročitala je članak koji joj treba za sutrašnji sastanak. Nahranila je psa. Ispeglala si stvari sutra za posao. Nalakirala nokte. Izvadila meso iz škrinje za sutrašnji objed. Uništila netom nalakirane nokte i to opet ponovila. Nazvala je mamu i obećala da će je sutra voziti na pregled. Nazvala je sestru i obećala da će joj preko vikenda pričuvati djecu. Vraćajući slušalicu na mjesto, vidjela je da biljka nema vode. Obavila je i to. Provjerila je da li cure spavaju i raznježeno ih gledala nekoliko sekundi, a zatim tiho pritvorila vrata i krenula u spavaću sobu.
Obukla je spavaćicu, uzela knjigu, upalila sobnu svjetiljku, izvadila bookmark i uplovila u nove retke.
Igor je izašao iz kupaone sa ručnikom omotanim oko struka.
- E maco, izmasiraš me? Imao sam naporan dan.
Švalerski joj je namignuo i namjestio se na svojoj strani kreveta.
Budem. Samo da namjestim kavu za sutra. Zaboravila sam.
Dogegala se do kuhinje. Zamjenila je filter u aparatu, ulila vodu, namjestila vrijeme.
Primijetila je i punu šalicu kave koju nije stigla popiti ujutro. Prolila je kavu u sudoper, šalicu stavila u perilicu i otišla izmasirati muža.
Sretan 8. mart svim ženama.
Do skora.
G.T.
- 18:10 -
