srijeda, 23.02.2011.

Preokret

Tmurno jutro je. Polumrak po danu. Probudih se sat vremena ranije jer sam sanjala da kasnim na posao. Znaš onda kad se naglo probudiš kao usred noćne more? Tako je meni bilo danas. I nisam idućih sat vremena više mogla utonuti u san. To ne volim. Sat vremena prevrtanja po krevetu, a mogla sam odletjeti na polja lavande u lanenoj haljini i bosa skakutati između redova nasada, udisati miris ljubičastila i zasladiti svoj njuh.

Ali, nisam. Raščupana i živčana, jedva pokretno otišla sam u kupaonu. Otvorim prozor samo malo kako bi mi ušao svjež zrak, a vani pljusak. Ima li išta gore kad se digneš u tmurno jutro, još više umorna nego prije lijeganja, raščupana, a vani polumrak i kiša? Naravno da ima, ali ova kiša je baš kao predodređena da ti uništi dan i pokvari raspoloženje. Marljivo sam iščetkala zube, nanijela rumenilo i maskaru, ostavila trag sjajila na svojim usnama... Slojeviti styling sveprisutan kod takvog vremena jer mi je udoban i osjećam se kao da nisam ni izašla iz pidžame.

Ulazim u bus, sparno je. Okružena živčanim ljudima, vadim rokovnik i udubljujem se u svoj današnji raspored, pokušavajući ubaciti što više stvari u svoj dan. Međutim, kroz otvoreni prozor mi se ogromna kap kiše uspjela spustiti na tjeme i to ne volim. Ne volim onaj osjećaj kada dalje klizi po mojoj glavi. Ježim se od toga. Zatvaram rokovnik, odustajem od predanosti poslu danas i lagano se odmičem od tog kobnog prozora.

Koliko su svi živčani, toliko su pospani. Vani u susjednoj traci se umalo dogodio sudar, no ljudi kao da to nisu vidjeli. Kao da stoje na kolodvoru i promatraju ljude koji prolaze, dolaze, odlaze i tako unedogled. Nikakva reakcija. Čekam svoju stanicu i trenutak kad ću kupiti novine.

Ima još nešto šarmantno u tom čitanju novina. Znam da je sve dostupno na Internetu, no volim miris novina, i volim sebe dok u lijevoj ruci držim jabuku i lovim ugrize, a drugom okrećem stranice i kažiprstom pratim gdje sam stala. Crnu kroniku preskačem. Politiku također, iako se i ona lako uklapa u ovo prvo. Barem u Hrvatskoj.

Nego, stojim u redu na kiosku jer ima još duša koje vole papir kao i ja, kada mi s cerade kioska kap kiše klizne u ovratnik i spusti se po leđima. Sad je definitivno dosta, odustajem od te hrpe papira i bježim u ured. Izgubila sam volju za jabukom i novinama, prebacujem se na Internet i žitarice s jogurtom. U uredu je tmurno, telefon ne prestaje zvoniti i zapravo bih najradije kriomice iskopčala žicu iz telefona kako me taj zvuk ne bi živcirao. Nevjerojatno je kako vremenska neprilika čovjeka može isprovocirati. A inače sam strašno komunikativna (niste do sad primijetile, priznajte).

Dan mi prolazi u živčanom tonu, na telefon sam odglumljeno ljubazna, smiješak je također odglumljen i zapravo čekam tih 16 sati da odem u isti onaj krcati bus i pravac domu svom.

Umorna od glumatanja dobre volje, bacam ključeve od stana na stolić sebi s desna, ulazim u boravak, kad tamo moj dragi rastegnut po cijelom kauču, smiješi mi se i namiguje. Dala sam mu ključ dok sam bila na poslovnom putu, kako bi zalio biljke, no lukavac to vješto iskorištava za svoja mala iznenađenja.

Gospodin Moj je odlučio napraviti mi večeru, pa je svojoj dragoj i sebi kupio bocu vina kako bi večera bila na razini. Moja omiljena tjestenina i vino, mala Italija u mom stanu.

Upalili smo svijeće, Barry White je iz CD playera pjevao samo za nas dvoje. Kosu sam pričvrstila kopčom, odjenula tajice i obožavanu dugu pletenu vestu i zavalila se na isti onaj kauč na kojem me on dočekao. Dragi me hrani, zavodi me svojim kulinarskim umijećem, a ja sam napokon na lice stavila iskreni osmijeh.

Kako gospodin Moj zna da čovjeka treba poticati nagrađivanjem, poklonio mi je masažu stopala. Ima li što ljepše od takvog opuštanja? A ima li išta ljepše od večere servirane s ljubavlju, ugodne melodije, dragog ti lica ispred tvog, blagog odsjaja svijeća, a s prozora neopisiv pogled: panorama Zagreba u predvečerje, dok kiša pada i cijelom gradu daje savršenu dozu romantike.

Obožavam kišu! I njenu moć da me natjera da je volim.

Do skora, budi mi dobra.
G.T.

- 15:17 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (12)

Opis bloga

Razmisljanja o zivotu. Iz perspektive jedne Gospodjice. :)

Linkovi

http://newhope.blog.hr/
http://jelena20.blog.hr/
http://ludisplitjo.blog.hr/
http://shit0happens0every0day.blog.hr/
http://drugopoluvrijeme.blog.hr/
http://nestosekuha.blog.hr/
http://themiraclevalley.blog.hr/
http://poduzetnicauhrvatskoj.blog.hr/
http://auzmish.blog.hr/
http://tu-sam.blog.hr/
http://dannakonjucer.blog.hr/