nedjelja, 30.01.2011.
Visoka škola Mato Mađer u Kašljavcu (VŠMMK), studij beskorisnih znanja
Studij se izvodi predavanjima, laboratorijskim vježbama, stručnom praksom, polaganjem ispita te na kraju izradom završnog rada. Studij traje 14 polu-semestara i završetkom se stječe 30000 ECTU bodova i titula "bacc. ser." koja je priznata u albaniji, čačku, nekim djelovima italije i na visokoj školi.
Naziv kolegija: "Crtanje krokodila sa savijenim repom", 24ECTU, Nositelj: dR. sC. Branko Srbljinović
Naziv kolegija: "Zbrajanje do 100 na prste", 2ECTU, Nositelj: bacc. ser. Merđo Đurđević
Naziv kolegija: "Hodanje u baloneru", 7ECTU, Nositelj: ing. agr. Petar Mirić
Naziv kolegija: "Nadmetanje u učenosti", 7ECTU, Nositelj: gosp. Čedomil Mirić (Konzultacije: Ugostiteljski obrt "Kondor", radnim danom od 6:00 do 15:30)
Naziv kolegija: "Polupijano svađanje sa televizorom", 12ECTU, Nositelj: Miki. (Kolegij se izvodi iskljucivo pomoću lab. vježbi koje se održavaju kod nositelja u vikendici. Raspored grupa se nalazi na oglasnoj ploči kućnog savjeta zgrade u mihanovićevoj 8.b)
Naziv kolegija: "Sastavni dijelovi trabanta", 4ECTU, Nositelj: Bajro Bugarin
Naziv kolegija: "Bahaćenje po placu", 5 ECTU, Nositelj: Emil Kramberger
Naziv kolegija: "Uvod u hrvatsku političku pljačku i kriminal", 3 ECTU, Nositelj: gospodin Branko Stojković, Predavanja su obavezna i izostanci se ne toleriraju
Naziv kolegija: "Kako pričati gluposti i besmislice upakirane u otmjene riječi i rečenice", 45ECTU Nositelj: dipl. ing. Stevo Mesić, Temeljni predmet studija
Naziv kolegija: "Uvod u pučku meteorologiju i poslovice", 20ECTU, Nositelj: Gregor Zorinc, Nastava se izvodi kad predavač dođe u Klub i popije 2 piva, ispit se polaže nenajavljeno kada predavač osjeti da je student spreman. Najveći broj apsolvenata ima jos ovaj kolegij do di-plome
Naziv kolegija: "Lažne bugarske poslovice za svaku prigodu.", -13ECTU, Obavezan predmet, Nositelj: Zoran Šupak., Studenti se upozoravaju da predavač često daje lažna vremena i lokacije za predavanja, stavlja ljepilo na sjedalice, pali studentima jakne dok pisu kolokvije itd.
Naziv kolegija: "Sastavljanje umobolnih glazbenih kompilacija", 32ECTU, Nositelj: Sanela Ž
Naziv kolegija: "Izazivanje svađa, galame i nemira", 32ECTU, Nositelj: Zoran Šupak, vježbe se izvode u prostoriji od 30 kvadratnih metara i sa slabom rasvjetom
Naziv kolegija: "Tipovi žarulja, te ponašanje muha na istima." Nositelj: bacc. ser. Mićo Kuzmanić, 32 ECTU
Naziv kolegija: "Umijeće skretanja svakog razgovora na sušene banane" Nositelj: Jarmila Granić
ponedjeljak, 24.01.2011.
Knjige koje ću pročitati kada ulovim vremena
Đuro Utješanović: Moje viđenje fizike svemira (vlastita naklada)
Branko Kockica: Okusi ljudskog mesa starosti od 3-7 godina (vlastia naklada)
Uglesa Krkan: Plovim morem govana u trulom brodu (zbirka metafora i pjesničkih slika)
msgr. Savo Milošević: Moj život u tvornici žarnih niti
Igor S: Moje vizije
Igor S: Moje vizije, planovi i snovi...
Uglesa Krkan: "Moja soba", putopis
Uglesa Krkan: "Sutra ću", uvod u životnu filozofiju
prof. Igor S: Osnove zagađivanja okoline i računala (školska knjiga 2017)
Sanela Z: Kategorizacija alkoholnih pica po godinama proizvodnje, prvi svezak (1000 stranica)
Jasmin Stavros: Vodič za urbanog muškarca
- Igor Krkan: Razgovori sa zidom (vlastita naklada)
- Lješnjak u vitrini
- Dr. Protić: Saveti Dr. Protića
- Dr. Sakoman: Zvuci sobe i predsoblja. 800 stranica
- Dr. Protić: Ne volim da upoznajem ljude koje ne poznajem.
- Dragan: Odjebi.
- Miroslav Krleža: Jaje
- dr. Jeti: Stlačivanje vode (vlastita naklada)
- Brijanje mošnji u 3 slike (naklada Mamić)
- Uglesa Krkan: Moj život, IX dio
- dr. Ivo Sanader: Popularni Loto sistemi
- Branimir: Ne smetaj, serem.
- Stefan Bobić: Dileme... (800 stranica)
- Sergej Jesenjin: Cijepanje drva
- Đuro Knaap: Bacam cjepanice u ribnjak
- Kristijan Đurđević: Čarolija školjki (naklada Auto Klub)
- Goran Bare: Putovanje kroz prostor i vrijeme dimenzije Omikron
Buda bog VIII
Dođe meni Buda i kaže: "Hej mali, kad ti mislis dozivjet vec jednom tu nirvanu?"
- "Pa oprosti, evo sutra ću, obećajem"
- "Čuj, ja sam tog tvog peso-prasluska sit i namiren do guše. Nemoj samo da ja moram vadit pištolj, onda ćeš ti meni drugu pjesmu pjevat..."
- "Ma daj stari molim te, daj mi barem do petka, evo bas mi je sad dobro krenulo, bas osjecam kad meditiram da se nesto desava. Sve me nesto skaklja oko pazuha, i kao nesto oko bubrega da osjecam neku toplinu. Mislim da sam na pravom putu. Ma siguran sam. Daj, pa prijatelju, eeej. :)"
- "Ranko jel ti mene zajebavas? Jel ti znas koliko ja jos imam takvih ko sto si ti. Pa nemojmo bit djeca... Ja te sad ubijem ko kera a da mi ni krusna mrva ne zafali. Imam takih ko ti tamo na tibetu na bacanje... Bahat si ti i zajebavas, neces ti nikad doc do nirvane."
- "Ha gledaj, ja vidim da ti necu promijeniti misljenje. Ali kad ti kazem ko drug drugu, evo casna partijska da sam ja poceo nesto da osećam, neko dejstvo u bubregu..."
- "Jao Ranko, nemoj ti meni druže... Ta su vremena prošla. To što je bilo 41-ve u brazilu zaboravi. To su bila druga vremena. Ja se toga ne stidim, ali sad je to nesto sasvim deseto, i ti moras razumjeti da mi zivimo u jednom beskrupuloznom svijetu u kojem ću te ja ubit jer me uporno zajebavas."
- "A dobro, sta sad..."
Mora bit suđenje druže brko!
Piko pomozi
Poštovani odvjetniče Piko, obraćam vam se ovim putem za pomoć oko pravnog problema. Naime moj sin i ja smo optuženi da smo u japanskom konzulatu pijani pišali po tapiserijama. Međutim mi smo uspjeći pobjeći kroz prozor na ulicu gdje su nam zapisnik napravili policajci iz mađarske turističke misije. E sad šta je... Mi smo vam imali bugarske dokumente, tj. polulegalne bugarske dokumente jer smo imali one žute kartice - potvrde da su nam osobne karte još u izradi. I sad imajući u vidu da smo mi rodom iz Prištine i imamo Srpske domovnice, dali se mi možemo predati albanskim vlastima budući da se sad nalazimo u nekom selu na crnogorsko-albanskoj granici u zgradi osnovne škole sa 10 kila eksploziva i stotinu malodobne djece?
Čedomil
Jagomir je tog dana hodao besciljno poljem. Šetao se kao glavni niger u kvartu, sav se razbacao ko đubre po livadi, da ge je netko vidio rekao bi: - "prava bekrija i lola." Odjednom kao da ga je neka ledena ruka zaustavila u mjestu. Stao je i osjetio je u jezgri svog bića da on ovdje jednostavno MORA iskopati rupu. Izvadio je iz džepa unproforovu kompaktnu lopatu koju uvijek nosi sa sobom i kopao dok nije osjetio nesto tvrdo. Bila je to drvena daska na kojoj je pisalo: "iskopaj rupu 10 metara istocno". Jagomir je bio bivse vojno lice te je bio slab na nerazumljive naredbe. Bez razmisljanja je krenuo kopati novu rupu. I u njoj je bila ista takva poruka. Kopao je jos 5 rupa dok nije dosao do šeste. Kopao je i tu, no ovaj put nije naisao na drvenu plocu vec je u njoj bila cigareta i upaljac. Jagomir je samo kulerski zapalio cigaru, bacio upaljac i udaljio se u nepoznatom smijeru.
Štreberko iz 6. razreda osnovne
Dobar dan, ja sam streberko iz 6 razreda osnovne i jedem jabuke u slobodno vrijeme. Moj otac Šilobod kaze da je to korisno za organizam i noge. Jedem te jabuke, naprosto ih trpam u sebe, sa svime, sa peteljkom. Nekad otrgnem cijelu granu sa drveta i sve pojedem jer je to zdravo.
Danas mi je dosao Konzumov kamion sa 100 kašeta jabuka. Planiram to pojesti u iducih tjedan dana.
Ni krumpiri mi nisu strani, redovito ih guram u svoj anus kad se igram WC-a sa drugom djecom iz specijalne škole.
Naguramo si krumpire u šupak i onda glumimo da seremo u kašetu sa krumpirima. To je jednostavno prezabavna igra. A onaj koji najbrže isere krumpir taj je pobjednik. A pobjednik onda stoji na peći i svi mu guraju krumpire u šupak, a on ih onda sere u lonac sa vodom da se skuhaju. A kad je gotovo, sva se djecica veselo najedu do sita!
Kontrolor karata
Jutros sam krenuo u Zagreb. Kupio sam kartu na autobusnom kolodvoru i 20 sekundi kasnije sam shvatio da sam se masno zajebao. Ali nwm, sjeo sam u autobus i on je krenuo u 9:45.
Gledao sam kako mi se neki covjek priblizava. Bio je to kontrolor karata. Ponistio mi je kartu nonsalantnim potezom, kao da ga se to ne tice, kao da je to najbanalnija stvar na svijetu, a zatim je produzio do debele smrdljive babe iza mene.
Sve se cinilo u redu neko vrijeme, ali kako to obicno biva, kad covjek prestane razmisljati o nekom problemu, to ne znaci da je i njegov mozak prestao raditi na rjesavanju istog...
"Kontroloru" je zazvonio mobitel po 10 000-ti put i tada sam shvatio. Sinulo mi je. To nije kontrolor karata, mislim, je... Ali to mu je zapravo krinka. To je njegova lukava varka. Ta nebi on ni dosao do pozicije GOSPODARA UNIVERZUMA da nije toliko lukav. Naime taj covjek je pronasao utociste u Čazmatransovom autobusu gdje usput, ne, kontrolira karte, onako iz zajebancije. A u isto vrijeme kad nema novih putnika, razgovara sa ljudima sa visine koju on očito opravdano moze koristiti. Mobitel mu zvoni svaki čas, jer problemi UNIVERZUMA se nemogu rijesiti bez njega. Čazmatransov autobus na relaciji BJELOVAR - VRB.(tako je napisano na prefrknutom papiru)-ZAGREB je njegov incognito ured. Možda bi netko i posumnjao u njegovu važnost, ali taj netko onda vjerovatno nije uočio vidljivo istaknute hands free slusalice sa masnim logotipom NOKIA. On je suvise vazan. Kad covjek samo pogleda to njegovo skupo odijelo, bijele zube, pomno slozenu frizuru ala "svaka dlaka na svom mjestu", masni debeli zlatni sat ala "oružni list", zlatno prstenje od kojih su min. 2 pečatnjaci i da ne nabrajam dalje.... Posao kontrolora je njemu onako, hobi... Da se malo spusti među smrdljive babe koje neznaju nabrojati 30 kuna i djedove koji zasmrde cijeli autobus zadahom iz svojih tuberkuloznih usta. Da ih upita što ih muči, kako bi on mogao bolje prilagoditi UNIVERZUM njihovim potrebama.
Kustos muzeja betonske galanterije
Bio je to mračan i maglovit dan na planetu "Ubogar" u polugaksiji "Branko Đurđević II". Jugoslav je sjedio u birtiji "Žac" u svome kutku i po običaju pio rum sa čajem. Pio je neko vrijeme taj svoj rum i uživao u toplini otvorene vatre naložene tik iza njega. Šef Sale ga je više puta opomenuo da se malo odmakne od vatre jer je počeo osjećati smrad smuđenja svinje. Jugoslav kao poluobučeni tehničar zaštite na radu je ponekad sa sumnjom gledao na tu vatru. Nešto mu je uvijek smetalo oko nje, uvjek se nekako osjećao umornim i pospanim kad bi došao kod Žaca. No to sad nije bitno, ono što je bitno je to da je Jugoslav vani na ulici čuo neko brcanje, galamu, bacanje cigli, čudne zvukove i općenito neki nemir i nered. Malo ga je zaintrigirao sav taj nered no zatim je izgubio zanimanje. Popio je svoj rum i zaputio se kuci.
Sutradan se ustao, u svojoj mračnoj sobici u potkrovlju. Jedan krevet, jedan radni stolic sa komjuterom, pepeljara i mali ormaric za malo njegove robe bili su sastavni djelovi njegove sobe. Ustao se, protegnuo, zapalio cigaretu i upalio kompjuter da se zagriju elktronke. Nakon 35 minuta na portalu ga je docekala uznemirujuca vijest: "Sumnja se da su jucer u 23:00 kod louge bara: 'Žac' izvanubogarci pokušali poslati neku vrstu poruke." Ovaj članak dugačak Htnaa# stranica je veoma uzbudio i uzenemirio Jugoslava. Naime on je još od djetinjstva bio povremeno opsjednut pitanjem ima li inteligentnog života izvan Ubogara. Taj članak je promijenio Jugoslavov život iz temelja i on je odlučio da će svoj život posvetiti uspostavljanju kontakta sa izvanubogarcima.
3 mjeseca poslije...
Jugosav je napustio svoj posao profesionalnog boema koji živi na tuđoj grbači i već je bio gotovo sastavio svoj veliki prijemnik. Te noću 3 ujutro zadnji betonski potporanj je bio postavljen i svih 800 000 gigaomskih otpornika je bilo spojeno u seriju sa antenom i atenuatorom signala u obliku 10 kilograma gume. Naivni laik kao recimo Jugoslavova mama bi možda i pomislio da je sve savršeno i spremno za hvatanje signala izvanubogaraca, no još je samo falio izvor napona od 100000 megavolti. Jugoslav je rješio taj problem na divljenje svakog profesionalnog cigana. Uzeo je dva lanca i prebacio svaki preko jedne žice dalekovoda te zatim žicama spojio na svoj uređaj...
Jugoslav je čekao i čekao... Čekao je 10 godina. No bio je uporan, i znao je da će se čekanje isplatiti. Svoje dane je provodio u "Žacu" i doma pušeći cigarete i čekajući signal. I jednog dana, kada je slučajno zadrijemao, računalo je primilo nekakve čudne signale. Jugoslav je skoro pao u nesvjest. Slavio je tri dana i tri noći. Premda nije mogao dekodirati taj signal, shvatio je da se radi o signalu koji ima samo dvije vrijednosti koje se izmjenjuju u pravilnim vremenskim razmacima. Dugo je mozgao i nakon 6 mjeseci je shvatio da se radi o binarnom sustavu. To mu je tek sad palo na pamet jer mu je bilo nepojmljivo da neka bića mogu trošiti vrijeme bazirajuci razmjenu informacija na taj način. Naime u svijetu ubogara svi strojevi su bili bazirani na nevjerovatno malom elektroničkom elementu koji ima 99999999999999999999999999exp99999exp99999exp9999exp 999 mogućih stanja te je jednim stanjem bilo moguće poslati roman ili film. Prvo stanje ima značenje 1, drugo 2... petnaesttisućapetstotridesetdrugo ABv 32 Se itd... Znači ubiti je sve već bilo napisano i izmišljeno, Ubogarci su bili veoma napredni. No nećemo sad ulaziti u detalje Veoma Realne Tehnologije na ubogaru, nego ćemo se vratiti poruci koju je Jugoslav dekodirao narednih 18 godina. Dekodirao ju je i dekodirao, skoro odustao od svega, ali napokon, jedne zore oglasio se zvuk eksplozije. To je bio znak Jugoslavovog računala da je napokon došao do smislene kombinacije slova, riječi i rečenica. Bila je to poruka sa planeta Zemlje iz druge galaksije. Poslao ju je tamošnji stanovnik imena Zoran S. Jugoslav je skoro premro od uzbuđenja, odskrolao je do poruke koja će najvjerovatnije njegov narod poslati još tko zna koliko godina u budućnost, tko zna što se sve krije, kakva blaga i neslućena znanja u toj poruci... Da neduljimo dalje, poruka je glasila: "Hahaha budalo. Jebem ti mater!"
