Zrno gorušicino

22.01.2009., četvrtak

Ovih dana viroze odlučih odgovoriti na pritiske nekih ljudi da se pridružim facebooku! Po malo skeptična, ali- eto, neka ga! Međutim, nakon tri dana kako sam ga kreirala doživjela sam pozitivan šok- od 100-tinjak ljudi koji su me zatražili prijateljstvo i pristup- bilo je 90-tak mojih bivših učenika!!! Moram priznati da sam se gotovo rasplakala od sreće! Svi sretni što su me našli (za neke nisam ništa čula kako su otišli iz škole), neki udani, oženjeni, izvan grada, izvan zemlje... Jedna od bivših generacija dogovara susret u školi (mojoj naravno) te, stare generacije... Postavljali hrpu fotki iz tih "starih, dobrih" vremena! Tko zna da li ću ih prepoznati sada ovakve odrasle?! Ma, koma, baš su mi "nabili" pozitivu :)

****

Dvije stare gospodje su prijateljice vec desetljećima. Tokom godina,
dijelile su svakakve aktivnosti i avanture. U zadnje vrijeme njihove
aktivnosti su se svele na sastanke par puta tjedno da igraju zabavne
igre. Jednoga dana igrale su slova kada se jedna zagledala u drugu i
pazljivo rekla: Molim te, ne ljuti se na mene. Znam da smo
prijateljice jako dugo vremena, ali trenutno bas ne mogu se sjetiti
tvoga imena. Mislim se i mislim, ali jednostavno ne mogu se sjetiti.
Molim te, reci mi tvoje ime. Njena prijateljica se zagleda u nju.
Piljila je tako najmanje tri minute. Konačno je progovorila: A za kada
ti to treba??

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se