Razmatranje o klanjanju, 3.dio

Kao punopravni članovi Crkve, po svetoj Potvrdi, odlučimo otvoriti svoja srca djelovanju Duha Svetoga, da nas i ova razmatranja potaknu na zrelije shvaćanje Božje ljubavi prema nama po Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistijskom kruhu... Zastanimo na trenutak i maknimo se od vreve i buke ovog svijeta... Prebirajmo u dubini svog srca ove riječi...

Zaboravljajući sebe ja se smirujem, tu prestaje buka mojih misli i osjećaja. Tu sam konačno prispio, tu sam nakon duga traženja konačno doma. Biti doma moguće je jedino ako padnem na koljena pred tajnom. Klanjanje je iskustvo zavičaja. Kad pred tajnom Boga padamo na koljena, mi smo uistinu prispjeli. U našoj duši postaje tada mirno, tu osjećamo da je naša najdublja čežnja ispunjena, da smo konačno našli pred čime možemo pasti na koljena. Jer čovjek čitav svoj život traži onoga pred kime može pasti na koljena, koji vezuje sve njegove snage i ispunjuje sve čežnje i potrebe. Prauzor takva klanjanja jest poklon mudraca koji slušaju čežnju svoga srca, zvijezdu koja je zasjala na nebu njihova srca, i koji su sada pošli potražiti božansko dijete. Oni idu zapletenim putovima da bi konačno ušli u kuću u kojoj mogu biti uistinu kod kuće, u kuću u kojoj stanuju Marija i dijete. Ulaze i na koljenima se klanjaju božanskome djetetu. Otvaraju svoje blago, zlato kao znak njihove ljubavi, tamjan kao znak njihove čežnje i smirnu kao znak njihovih boli. Umjetnici su mudrace uvijek prikazivali kao tri kralja. Jedan je star, drugi mlad, treći crn. Kralj je slika cjelovita i lijepa čovjeka, koji gospodari sobom i nad kojim ne vlada nitko, koji je mudar i zna za tajne života. Broj tri upućuje na to da sve snage u nama nalaze svoj cilj samo u klanjanju. Mlado i staro, ali i crno kao slika vlastite sjene, moraju pasti na koljena pred božanskim djetetom da se preobraze i otkupe...

Pjesmom slavimo Gospodina

Jučer u 16 h imali smo probu zbora mladih i pripremu za nedjeljnu Misu i klanjanje. Bilo nas je desetak sa sviračima. A od svirača su bili: Antonija na klavijaturama, Jurica na violini i ja udaral po gitari.

Pjesme koje ćemo pjevati na Misi 29.6. u 10 h su:
(u zagradi je redni broj pjesme u plavoj pjesmarici)

• Ovo je dan (134.)
• Gospodine, smiluj se (50.)
• Slava Jaganjcu (156.)
• Zahvaljujte Gospodinu (197.)
• Aleluja (9.)
• Prinosimo kruh (145.)
• Svet si, svet si, Bože naš (168.)
• Jaganjče Božji (74.)
za pričest:
• Kao košuta (80.)
• O Ljubavi ja pjevam (122.)
• Isuse, volim Te (71.)

Nakon popričesne molitve slijedi klanjanje. Pošto je za kraj mise predviđen još dodatni program (dijeljenje svjedodžbi osmašima), klanjanje će biti kraće nego inače. Pjevat će se ove pjesme:

• O Isuse, klanjam ti se * [ poslušaj ] (samo hrv.)
• Dođi, dođi nam, Gospode (35.) * [ poslušaj ] (samo hrv.)
• Divnoj dakle
• Velik si (189.)
za kraj:
• Mir, pravi mir (104.)

Imat ćemo još jednu probu, i to iste nedjelje (29.6.), u 8:30. Proći ćemo još jednom neke pjesme, posebno nove za klanjanje.

I malo razmišljanje od mene...

Za koga sve ovo? Niti radi mene niti radi tebe. Jedino radi Gospodina. Njemu na slavu. Sve ovo ima smisla jedino kad pjesme koje pjevamo i sviramo postaju naš osobni kontakt s Bogom, tj. kad ono što pjevamo i sviramo usmjeravamo srcem i razumom direktno Bogu, a ne ljudima koje kakti želimo impresionirati svojim umijećem, pa da nam se dive i plješću - NE, nikada i nikako!

Što znači pjevati srcem mogu shvatiti samo oni koji su to barem jednom osjetili. Taj neopisivi zanos koji stanje i molitvu srca pretače u melodiju... A to su osjetili oni koji traže Boga, koji Ga žele susresti, koji Mu se žele predati... Molite, dragi moji mladi, molite za to duhovno iskustvo, i živite ga. Takva pjesma srca uzdiže se Bogu poput mirisnog tamjana. Njemu je itekako draga i uzvraća blagoslovom. Blagoslovom koji hrani naša srca i dotiče srca onih koji slušaju tu pjesmu...

Kako ćemo pjesmom dotaknuti druge ako ćemo pjevati ravnodušno, ako ćemo samo reproducirati ono što piše na papiru? Sve je to mrtvo. Naša pjesma mora dolaziti iz srca, a ne iz papira. Probajmo shvatiti tu razliku. Pjesma iz srca dopire do Boga i srca drugih ljudi, a pjesma iz papira tupo se odbija od zidova crkve i nestaje u zraku... Sve je to vidljivo na onome koji pjeva. O, itekako je vidljivo. Jesmo li ljudi od srca kamena ili od mesa, sami prosudimo, i potrudimo se da naša pjesma izvire iz srca od mesa.

Bog vas blagoslovio i Majčica čuvala.

Razmatranje o klanjanju, 2.dio

Kao punopravni članovi Crkve, po svetoj Potvrdi, odlučimo otvoriti svoja srca djelovanju Duha Svetoga, da nas i ova razmatranja potaknu na zrelije shvaćanje Božje ljubavi prema nama po Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistijskom kruhu... Zastanimo na trenutak i maknimo se od vreve i buke ovog svijeta... Prebirajmo u dubini svog srca ove riječi...

U klanjanju se više ne vrtim oko sebe i svojih problema, nego pokušavam gledati jedino na svoga Boga. Zaboravljam sebe jer me je Bog zahvatio potpuno, jer mi je on jedini važan. Paradoks je da u zaboravljanju sebe postajem sasvim prisutan, sasvim pravi, sasvim Ja. Tu se ne bavim nikakvim problemima, ni ljudima, tu me Bog ispunjuje potpuno. U klanjanju se krije čežnja da se konačno oslobodim sebe, da budem slobodan od neprestane vrtnje oko sebe, od želje da sve bude usmjereno na mene, da posvuda hoću imati nešto za sebe. Zaboravljajući sebe ja sam potpuno slobodan, sasvim zahvaćen Bogom. Sada ništa drugo nije važno. Moji problemi nisu više važni, ni moja krivnja, ni moje psihičko stanje. Vrijedi jedino Bog. Georges Bernanos reče jednom da je velika milost prihvatiti sama sebe. Mi znamo da za to trebamo čitav jedan život. Ali milost nad milostima, veli on, jest moći sama sebe zaboraviti. Kad sama sebe zaboravim, ja sam postao potpuno slobodan od sebe. Ali to ne mogu učiniti sam, nego jedino ako me zahvati Bog i ako pustim da me moj Bog zahvati. Kad mi Bog dođe tako blizu da vrijedi još jedino susret s njim, tada splasne često toliko nametljiva blizina ljudi koji od mene nešto hoće, ili blizina briga i problema koji me tište. Kad Božja prisutnost sve ispuni, u meni ništa drugo više nema mjesta, nada mnom više ništa drugo nema nikakve vlasti...

Oživimo u Kristu :)

Dragi moji Mir vama

Vjerujem da nam je ovo vrijeme od gotovo 4 tjedna (koliko je blog bio nedostupan) bilo korisno da zastanemo te da se preispitamo: tko smo, gdje smo, kakvi smo, čiji smo! Ako se naša zajednica temelji na Isusu Kristu, ništa je neće uništiti! Vjerujem da smo svi skupa malo izgubili iz vida taj temelj i razlog naših okupljanja i cijelog našeg života... I isto tako vjerujem da smo sada svjesniji da upravo Krist mora biti uvijek i stalno u centru svih naših nastojanja, našeg vremena, rada, slobodnog vremena, kompletnog života... Bog nas voli, dragi moji! O, kad bi samo znali koliko nas voli...

Vjerujem u našu zajednicu! Vjerujem da neće propasti! Zato jer znam da naša srca teže za neuništivim Temeljem, za Kristom... Znam to... Ne dopustimo da nas zavedu zlodusi današnjeg vremena, da nas otrgnu iz Njegove ruke i bace u provaliju, u besmisao, nemir, smrt... Mi smo djeca Svjetla, djeca Živoga, djeca Mira! Recimo to s pouzdanjem i uvjerenjem! Ako smo sigurni u to, ne može nam nitko ništa!

Mi animatori trudit ćemo se živjeti svoj poziv, za našu zajednicu, da svi skupa ostanemo svjesni Tko nas okuplja i radi Koga to sve Odlučili smo za buduća vremena naše zajednice mnoge lijepe, zanimljive i vesele stvari i iskreno se nadam da će ostvariti svoju svrhu

• Prvo, sigurno vidite u istaknutom prozorčeku novu pobožnost koju posebno želim približiti mladima... Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu... Kao što piše, uz redovito tjedno klanjanje svakog petka (na kojem inače bude pet bakica), imali bi mjesečno klanjanje svake zadnje nedjelje u mjesecu odmah na završetku jutarnje sv. Mise. A odmah bi i animirali pjevanjem tu Misu (Misa bi bila kraće nego obično, tako da vrijeme klanjanja ne bi bilo nikakvo odugovlačenje...), pa bi se ta nedjelja mogla komotno zvati i nedjelja mladih I zbog toga, ali i zbog toga jer bi tog dana popodne bio i susret mladih Želio bih da tim posebnim programom te zadnje nedjelje pozivamo i molimo za sve ljude, mlade, a posebno one iz naše župe, da shvate vrijednost duhovnog zajedništva, sakramenata, da se okrenu Bogu, da ga s pouzdanjem zovu svojim Tatom, a Blaženu Djevicu Mariju svojom Mamom...
• Dalje, susreti ne bi bili svake nedjelje, nego svake druge, a u nedjeljama između bio bi zbor mladih na kojem bi se pjevale poznate, a i učile nove duhovne šansone Veliko bogatstvo!
• Treće, susret službeno ne bi trajao više od sat vremena, a poslije (svakog) susreta bio bi dodatan program, ali svaki puta nešto drugo. Jednom druženje, drugi put filmska večer, treći put kakav turnir, četvrti put meditativni program itd.
• Četvrto, svoje zajedništvo posebno ćemo živjeti u redoviti karitativnim akcijama, u kojima ćemo pomagati svima u potrebi, ne tražeći nikakvu plaću ni hvalu, nego će naš jedini motiv biti susresti u drugome Isusa i razveselivši njega rasti u svojoj sreći O organizaciji ovoga još će se pričati...
• Peto, ima još puno novosti i svega, ali sve u svoje vrijeme

Ono kaj želim posebno naglasiti - MOLITE! Molite za svoju zajednicu, da nam uvijek i stalno bude Krist u centru življenja, da svi izgubljeni osjete toplinu Njegovog srca... Ako ćemo istinski živjeti s Njim kao središtu, u našoj zajednici će ostati trajno i radost i mir

I kak sam napisal prije par dana u prozoru desno: Ako želimo da se stvari mijenjaju na bolje, najprije mijenjajmo sebe. To je tajna po kojoj katolik mijenja svijet - mijenjajući sebe Dođite, sudjelujte, živite u zajednici i budite radosni, budite u miru, jer jedino onaj koji se Boga drži ima iskrenu radost i pravi mir Ako nosite u sebi tu radost i mir, mijenjat ćete druge, u to budite sigurni

Dakle, kaj nam prvo slijedi? Pa gledaj kalendar desno Prvo je iduće nedjelje, 22.6. zbor mladih u 16h, na kojem ćemo pripremati pjesme za sv. Misu i klanjanje. Zadnju nedjelju u mjesecu, 29.6. animiramo sv. Misu u 10h i vodimo klanjanje, a popodne u 16h imamo susret. A dalje? Čut ćete na vrijeme

Sudjelujte, dođite na susrete, pozovite prijatelje, garantiram da bude zanimljivo, poučno i veselo

Bog vas blagoslovio i Majčica čuvala

Razmatranje o klanjanju, 1.dio

Kao punopravni članovi Crkve, po svetoj Potvrdi, odlučimo otvoriti svoja srca djelovanju Duha Svetoga, da nas i ova razmatranja potaknu na zrelije shvaćanje Božje ljubavi prema nama po Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistijskom kruhu... Zastanimo na trenutak i maknimo se od vreve i buke ovog svijeta... Prebirajmo u dubini svog srca ove riječi...

Omiljeno mjesto susreta s Bogom, s Isusom Kristom jest klanjanje. Fenomen klanjanja postoji u svim religijama. «Klanjanje je nutarnje i izvanjsko čašćenje koje pripada samo Bogu, kojim razumom obdareno stvorenje priznaje apsolutnu uzvišenost i jedinstvenost Božju i svoju vlastitu potpunu ovisnost o njemu. Ono je temeljni stav svakoga religiozna čovjeka koji je svjestan tajne koja ga okružuje i temelja svega stvorenoga.» U klanjanju padam na koljena pred Bogom jer Bog je Bog. Ne želim od njega ništa izmoliti, klanjanjem također ne želim ništa postići, ni lijepe osjećaje, ni opuštenost i mir. U klanjanju ne govorim o svojim problemima, ne hvalim sebe, ne kudim sebe, jednostavno padam na koljena pred Bogom jer je on moj Gospodar, jer je on moj Stvoritelj. Ako sam zaista shvatio što znači da sam od Boga stvoren i da me on u svakome trenutku drži na životu, ne preostaje mi ništa drugo nego pasti na koljena pred ovim Bogom kao pred svojim Stvoriteljem i pokloniti mu se. U klanjanju ispovijedam da sam potpuno ovisan o Bogu i svakom žilicom svoga bića u odnosu s njim i o njemu ovisan, da u meni nema ništa što nisam od njega primio. I ja priznajem da je on moj Gospodar, cilj moje čežnje. Ne preostaje mi ništa drugo nego pasti pred njim na koljena diveći mu se i klanjajući...

Jesmo li zajednica?

Što nam govori Sveto Pismo o pravom zajedništvu?

Vraćajmo se često mislima i srcem na ove riječi... Potrudimo se da te osobine i savjeti postanu naša radosna stvarnost, Bogu na slavu, a nama na spasenje!
Posvijestimo si - naša zajednica mladih je stalno potrebna molitve... Odlučimo se i odvojimo svakodnevno koji trenutak, smirimo se pred Bogom i izmolimo iskrena srca Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, da naše zajedništvo istinski jača i počiva u Kristu...