Razmatranje uz Veliki petak

Pomisli, kako možeš motreći Isusa punim pravom kazati: „Ljubezni moj je posve moj!“ O, da bi te Bog rasvijetlio te uzmogneš dobro razumjeti kako je istinito da je Isus na križu uistinu tvoj, sav tvoj, dapače sve tvoje!
On je tvoj, jer se je za tebe prikazao. Reci i ti s apostolom, budući da je posve istinito: „ljubio me je i za mene se je predao!“ (Gal 2, 20). Ali, o Isuse, komu si se za mene predao? Čuj! Odmah od početka Svoje muke se je za tebe predao vlasti tame, bjesnoći đavola, nenavisti visokog vijeća, nevjeri Judinoj, nepravdi sudaca, okrutnosti krvnika, obruživanju svjetine, strogosti Božje pravednosti. I predao je sve ne pridržavši si ništa: predao je ruke užetima, lice udarcima, pljuvački, raščupavanju, oči vezima, leđa bičevima, sljepoočnice trnju, čast svoju preziru, najogavnijem klevetanju. Zar to nije dosta? Ne! Ljubavi Njegovoj nije dosta!
Eto sad na Kalvariji dopustivši da mu svuku haljine, daje ruke i noge Svoje čavlima, usne octu i žući, sve tijelo križu; i što je još mučnije, blagoslovljenu dušu Svoju je predao tjeskobama smrtne borbe, tami zapuštenosti od strane Oca, koji se ovdje ne pokazuje više Ocem, nego neumoljivim sucem. – Eto vidiš, komu se je mjesto mene predao, budući ova zla nije zaslužio On nevini, nego sam ih zaslužio ja grješnik. – Eto vidiš, komu se je predao za mene, jer je svakom mukom Svojom za mene toliko skupocjenih darova zaslužio! O, kako je istinito „da me je ljubio i za mene se predao“!

Dušo moja, razmatraj Isusa razapetoga i onda kaži: gle, riješio me je vječne smrti; gle, dao mi je život, slobodu, najplemenitije djetinjstvo Božje, pravo i nadu na kraljevstvo nebesko, i na svako drugo dobro koje imam ili se mogu ufati.
I ovo blago sakriveno u žrtvi, o dušo moja, tko ti je otkrio? Tko te je podučio da ga tražiš u zajednici koju si zagrlila? To je opet Isus, koji je prikazujući Sebe svega za tebe također tebi pokazao put, da se za Njega prikažeš. No, prikazuješ li se neprestano i uistinu za Isusa?

Da bude Isus sav tvoj, to se je svega za tebe žrtvovao. A ti? Kako se ti nastojiš žrtvovati za Njega? Često svi ganuti govorimo: „moj ljubimac je sasvim moj“. To nas ništa ne košta. Ali je Njega mnogo koštalo, dok je sve ono izradio što je bilo potrebno, da tako govoriti možemo. No, možemo li a da ne sagriješimo protiv istine također zavapiti: „ja sam pak posve Njegov!“ Ovo očekuje Isus od nas; a da se to dogodi, ne smijemo se štedjeti, makar nas puno koštalo. No, i to ne bi preteško bilo kad bi dostatno bilo jedino za velikog oduševljenja tako govoriti; ili kad bi dosta bilo samo jedanput iz srca tako zavapiti, a ne bi trebalo svaki dan iznova Isusa u tome uvjeravati; ne bi preteško bilo kad bi dosta bilo samo uopće tako govoriti, a ne bi od potrebe bilo izvoditi posljedice za svagdanji život; kad ne bi trebalo riječi ove ponavljati kod svake nove žrtve, bila neznatna, bila poveća. No ipak Isus očekuje da ovu riječ izgovaramo upravo u tom posljednjem smislu. Zahtijeva li previše?



(A. Boissieu, "Razmatranja...", 4. svezak, 1897.god.)