Gorf Grogmug

ponedjeljak, 21.08.2006.

U lovu III

Poslije jela nas je Nur'toak došao izvijestit kaj su se dogovorili. Prva i najvažnija odluka je bila ta da dalje idemo zajedno. Druga odluka, tj. zaključak je taj da ovdje nekaj ne štima jer ovi pauci ne bi smjeli živjet jedni blizu drugih, a pogotovo ne surađivat zajedno u boju. Odlučili su također da ne idemo doma sve dok ne riješimo tu zagonetku, ne mareći za gubitke.
Otprilike dva sata nakon bitke, taman kad smo se spremali krenut, dogodilo se novo iznenađenje. Iz prolaza iz kojeg je došla Ditorharova skupina došla je još jedna skupina patuljaka, a među njima je bio i Bolig. Ovima je vođa bio Karng Crossaxe, dobar Nur'toakov prijatelj. Njegova skupina bila je kompletna, a imali su samo jednu bitku u kojoj su ubili 6 divovskih pauka. Pošto su dugo hodali, odlučili smo se još malo tamo odmoriti. Što i nije bio najbolji potez jer je nakon samo desetak minuta iz zemlje iskočilo 6 pauka rovaša. Na sreću, mi koji smo se spremili za pokret imali smo spremno oružje pa su pauci brzo poraženi, ali smo izgubili još jednog patuljka.
Meni je bilo drago kaj opet vidim Boliga, tog smiješnog patuljka velikog želuca i još većeg smisla za radit gluposti. Uz njega mi se odmah popravilo raspoloženje, iako je on navodno bio loše volje jer sam ja vidio više akcije od njega. Al znam da mu je bilo drago kaj me vidi. A možda mu je bilo drago kaj vidi toliko mrtvih pauka, s njim se nikad ne zna.
Budući da smo nakon dva napada skužili da ovdje baš i nije pametno boravit, nakon pokopa poginulih drugova krenuli smo dalje. Ditorhar je kao najstariji i najiskusniji postao vođa cijele grupe i odlučio je da krenemo tunelom kojim su pauci pobjegli nakon prve bitke, a to mišljenje smo dijelili i mi ostali. Nakon kaj smo raščistili barikade koje smo sami postavili, krenuli smo dalje. Sada smo se kretali puno sporije zbog brojnosti, ali je tako bilo i bolje jer smo bili oprezniji.
Bolig mi je putem ispričao kako je skočio jednom pauku na leđa i onda ga dokrajčio, tj. nije skočio nego su ga dva patuljka na njegov nagovor bacila na pauka. Znao sam da je on lud, ali da će ostali suborci prihvatit njegove samoubilačke metode, tome se nisam nadao. Kaže još da je Karng oduševljen njime i da ga je pitao da li želi stalno biti u njegovoj jedinici! Taj Bolig ima više sreće nego pameti! Izgleda da ja također moram promijenit svoje ratne navike, inače nikaj od stalnog zaposlenja. Ili se moram držati Boliga, jer će ga kad-tad neko trebat spasit iz nevolje u koju će se najvjerojatnije sam dovest.

ponedjeljak, 14.08.2006.

U lovu II

Noć (ako se tako može nazvati, jer u podzemlju je stalno noć) nije donijela nikaj novog. Nakon buđenja smo krenuli dalje, nas 9 malo brže, ova dvojica iza nas polako dok ih nismo posve izgubili iz vida. Tog dana smo napredovali jako brzo, uz samo dva ubijena pauka. Jedini je problem bio kaj još nismo uspostavili vezu s ostalim grupama i kaj smo bili prisiljeni ostaviti dva člana iza nas. Inače je misija, barem zasad, tekla prilično glatko.
Došavši do malo veće pećine, odlučili smo prespavati u njoj. Bio sam zadužen za drugu stražu, koja je protekla mirno, kao i cijela noć. Ujutro smo nastavili put.
Nakon pola sata hoda došli smo do jedne prostorije iz koje je vodilo mnogo manjih prolaza i koja je bila prepuna mreža, ali bez pauka. Čim smo zapalili prvu mrežu, kao da smo otvorili put u Bezdan. Sa svih strana su počeli nadirat divovski pauci. Nismo ih mogli ni izbrojiti zbog kaosa koji je nastao jer smo se na brzinu morali grupirat i nismo pazili na njih. Skupili smo se u jedan kut prostorije i stali u formaciju, nas šestorica polukružno, a iza nas dva strijelca i Hezre, koja je svojim dalekometnim magijama i magičnim čekićem uništavala pauke. Odjednom su dvojica iz formacije propala u zemlju, a iza nas je iz poda izletio pauk rovaš. Pauci koji se inače ne vole da surađuju zajedno? Neviđeno! Toliko nas je osupnula pojava jednog rovaša među divovskim paucima da smo na tren izgubili koncentraciju, što je bilo dovoljno da dva pauka ugrabe i ugrizu jednog patuljka, nisam ni stigao vidjeti kojeg jer sam se branio od jednog koji je krenuo ravno na mene. Za to vrijeme su se dvojica koji su propali uspjeli izvuć iz rupe, a ovi iza nas uspješno riješili ne jednog, nego dva rovaša!
Nakon par minuta borbe začuli smo poznati bojni poklič iz jednog od pokrajnjih tunela i sekundu poslije iz njega je iskočilo desetak patuljaka željnih borbe. Čim su oni ubili još dva pauka, ostali su se razbježali.
Epilog ove bitke je bio dva poginula patuljka i petnaestak pauka. Nije loše, ali nije ni dobro. Prelako smo izgubili ovu dvojicu jer smo se opet bili previše opustili.
Druga skupina, koju je vodio veteran Ditorhar „Kičmolomac“ Hardwood, izgubila je jednog člana, ali dan ranije. Pauci su ih iznenadili dok su spavali.
Pošto smo svi bili izranjavani, a kod još dvojice je počeo djelovati otrov pa su svećenik i svećenica imali puno posla, bili smo prisiljeni odmoriti se ovdje. Prolaz kojim su pobjegli preživjeli pauci smo zabarikadirali kamenjem, a u ove ostale smo poslali izvidnike da se uvjerimo da su sigurni. Nakon sat vremena vratili su se i izvijestili da su prolazi relativno sigurni. Ditorhar i Nur'toak su se išli dogovorit kako i kuda dalje, a mi ostali smo se bacili na hranu. Imao je Bolig pravo, meso ovih pauka nije za bacit.

četvrtak, 10.08.2006.

Slava im!

Danas nisam u stanju prepričavati doživljaje s misije. Naime, danas smo imali ispraćaj svih poginulih patuljaka u našoj misiji. Opet mi je bilo teško, bio sam na rubu suza, ali pravi patuljci su ratnici, oni ne plaču.
Tkogod je mogao došao je u veliki Moradinov hram. Glavni svećenik Rorann Stonehammer je, nakon molitve zahvale Moradinu, podsjetio na imena svih patuljaka koji su hrabro poginuli u ovoj akciji. Bilo mi je jako teško čuti neka imena, imena prijatelja s kojima sam zadnjih nekoliko godina dijelio sve napore na vježbalištu i sve radosti u Starom Podrumu. Thram Shieldbreaker. Kriela Darkbeard. Herno Hammerstorm.
Herno Hammerstorm. Ime koje mi još uvijek zvoni u ušima. Uz Boliga, moj najbolji prijatelj. Sve do danas, kada sam čuo njegovo ime na popisu hrabro poginulih, nisam želio povjerovati da je doista mrtav. Nisam to mogao razumjeti. Mislim da još uvijek ne mogu. Toliko sam se danas u hramu udubio u misli da nisam niti čuo riječi hvale našega kralja za naš pothvat, riječi ohrabrenja uz koje bismo trebali izaći još snažniji u borbi protiv svega zla ovoga svijeta.
Trebao bih osjećati ponos i slavu.
Zašto onda osjećam samo prazninu?

srijeda, 09.08.2006.

U lovu I

Nur'toak se prvi odvažio i prišao mreži. Čim ju je dotaknuo bakljom, planula je. U istom trenutku je prema nekadašnjoj mreži poletjela kiša strelica i sjekira i prvi pauk je pao kao da ga nikad nije ni bilo. Druga dva su odmah zauzela njegovo mjesto, jedan hodajući po stropu, drugi po podu. Ovaj sa stropa je krenuo prema nama, a ovaj s poda se okomio na Nur'toaka. Namjeravao ga je zgrabit svojim jakim hvataljkama, ali se iskusni patuljak odmah izmaknuo i istovremeno odozdo sjekirom udario pauka u trup. Meni je ostala još jedna sjekirica za bacanje koju sam bacio prema pauku na stropu i jurnuo sam prema onom s kojim se borio Nur'toak. Međutim, dvojica starijih patuljaka su me preduhitrila i dok sam ja prešao tih par koraka pauk je već dobio nekoliko smrtonosnih udaraca. Onaj sa stropa je bio malo lukaviji i duže ostao na životu, no njega je čekićem dokrajčila Hezre koja nije trebala upotrijebiti niti jednu magiju u ovoj kratkoj bitci. Izgleda da smo ovaj put bili spremni i djelovali kao pravi stroj za ubijanje. Iako se radilo o samo tri pauka.
Krenuvši dalje, nailazili smo na sve više mreža koje su nam dosta usporavale kretanje. Ubili smo još tri pauka, ali svakog od njih smo ulovili nasamo i nitko od nas nije teško stradao. Male rane uopće nismo ni brojali.
Kada smo odlučili da je vrijeme za počinak, nismo pojma imali kaj se događa s drugim skupinama i koliko su one napredovale.
Ista stvar se dogodila i sljedeći dan. Povremeno smo znali nabasati na pojedinačne pauke i s lakoćom smo ih rješavali. Nažalost, dogodila nam se i prva teža ozljeda. Targko, mladi patuljak koji je kao i ja prvi put u misiji, ne može više hodati. Slučajno se našao par metara iza glavnine grupe i iz zemlje je iskočio pauk rovaš i čvrsto ga uhvatio za nogu. Pauka smo odmah ubili, ali zahvat je bio toliko jak da je Targku pukla noga. Hezre je brzo reagirala i zaliječila mu ranu, ali se Targko žali na stalne bolove i teško hoda, što nas dodatno usporava. Nur'toak je odlučio da s njim ostane jedan patuljak i polako krenu dalje, a mi ostali nastavljamo jednakom brzinom. No, pošto je već bilo kasno i svi smo bili umorni, odlučili smo se utaborit na tom mjestu, samo smo zakopali pauka da ne bismo dozvali neželjene strvinare. Svi smo, osim trojice stražara, odmah utonuli u san.

utorak, 08.08.2006.

Natrag u Adbaru

Preživio sam i to. Iako je bilo teško preživjeti, jer se od nas 55 vratilo samo 17.
Posljednja dva dana samo sjedim u sobi i razmišljam o svemu kaj sam vidio i doživio. Iako mi stariji patuljci čestitaju i govore kako smo izborili veliku pobjedu i spasili grad od potencijalnog napada, meni se čini da je misija propala. Još uvijek sam u šoku, ne znam odakle da počnem.
Najbolje od početka.
Prvi dan je prošao mirno. Izvidnice nisu ništa uočavale, polako ali bezbrižno smo se kretali prema cilju.
Drugi dan ista priča. Naša misija je još uvijek lagana šetnjica.
U noći na treći dan se dogodila prva bitka. Napala su nas dva ropera. To su zvijeri koje izgledaju kao stalagmiti i stoje mirno čekajući plijen. Ovi su čekali da podignemo logor i krenemo spavat. Jedan je napao stražare, a drugi spavače. Iako smo odmah bili budni i spremni za borbu, ipak smo izgubili dvojicu patuljaka, jednog stražara i jednog koji je spavao. Izgleda da nas je prevelika nonšalantnost koštala dvojice drugova.
Treći dan prošao je bez većih problema, ubili smo nekoliko velikih štakora i tako zaradili fini ručak. Po noći smo pojačali straže, ali nikaj se nije dogodilo.
Četvrti dan smo se morali razdvojiti u dvije grupe jer se glavni prolaz razdvojio. Ta dva prolaza su spojena mnogim manjim hodnicima tako da smo cijelo vrijeme bili u kontaktu. Nakon sat vremena naišli smo na prve mreže. Nalazile su se u dva paralelna hodnika, gotovo na istom mjestu. Spalili smo mreže i krenuli dalje. Od pauka ni p.
Peti dan su se tuneli spojili, da bi se nakon 3-4 sata hoda taj jedan opet podijelio, i to u četiri manja tunela. Sada smo se morali razdvojiti u grupe po 11 patuljka, grupe koje smo i formirali u Adbaru. U najširi tunel su ušle dvije grupe. Moja grupa je krenula najužim tunelom. Uskoro smo naišli na mreže, ovaj put malo gušće. I njih smo spalili, a nakon 15-ak minuta ponovno smo naišli na mreže. I iza njih čuli gotovo nečujno pucketanje, kao da netko cvokoće zubima...

<	kolovoz, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?