VIDEO: Vrelo i gornji tok Kupe

23.05.2018.

Rijeka Kupa izvire u Nacionalnom parku Risnjak, podno šumovitih planina. Gornji tok Kupe prepun je brzaka, pastrva, a uskoro prelazi u dolinu, prima Čabranku i postaje hrvatsko-slovenska granica.



Izvor Kupe je jezersko krško vrelo tirkizne, zeleno-plave boje. Dugačko je 200 i prosječno široko 30 metara. Nizvodno, Kupa hita preko stijena, kamenja, brzaka i bujne šumske vegetacije.

Prilikom posjeta nacionalnom parku svakako vrijedi vidjeti izvor rijeke Kupe hidro geomorfološki spomenik prirode. Izvor se nalazi na 313 metara nad morem. Do izvora rijeke Kupe može se doći dobro obilježenom atraktivnom serpentinskom stazom iz sela Razloge, ili sa sjeverne strane iz Kupara, gdje je put blaži i ide dijelom cestom. Najdivljiji dio puta, od vrela do centra u Kuparima je kratka šetnja i prelazak drvenog mosta.

Moguć je dolazak i iz kupske doline, iz sela Hrvatsko odakle je put blaži i duži.

Oznake: rijeka, Kupa, Gorski Kotar, vrelo, izvor, film, video

Uzroci, rješenja i zablude u vezi poplava

13.09.2014.

Povodom aktualnih poplava, ali i stalnih medijskih upita, u ime „Projekta Rijeke Hrvatske“ šaljemo priopćenje za medije.


UZROCI:
Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijeka baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava su djelo čovjeka. Stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, no poprave i dalje haraju, dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanje složene hidrologije i dinamike rijeka. Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda sada putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava ovaj proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, se odvajaju od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba, jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Iskapanje pijeska i šljunka također uvelike doprinosi budućim katastrofama. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Danas smo to mi. Konačno, naseljavanje u lažnoj sigurnosti brana i regulacija dovelo je do ogromne opasnosti i ljudi sada ispaštaju. Neodržavanje onih dobrih objekata obrane od poplava također su izvor problema. Održavanje kvalitetnih nasipa je ključno, samo ne direktno uz rijeku već šire, da uključe prirodna poplavna područja. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima - to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće životinje su tome uvelike prilagođene.



ZABLUDE:
• „Trebalo bi čistiti korita rijeka (uređenje, odnosno regulacija)“
To se odnosi samo na vrlo kratke odsječke rijeka i potoka u naseljima, te na odvodne kanale iz polja i naselja, tako da ne dolazi do čepova i da se što prije izvede vodeni val. U svim ostalim slučajevima, a to je najveći dio prirodnih vodotoka, trebalo bi imati što manje intervencija u samom koritu, jer regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu, odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda.

• „Jedan je krivac (Hrvatske vode)“
Kao što je u uzroku poplava objašnjeno, mnogo je razloga za poplave i ne postoji jedan krivac. Ostaje međutim činjenica je da naše vodno gospodarstvo vrlo sporo prihvaća modernu obranu od poplava što najbolje govori izvještaj europskih stručnjaka: U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.

• „Hidroelektrane su efikasna zaštita od poplava“.

Istina, hidroelektrane akumuliraju veće količine vode, ali za niskih ili srednjih vodostaja. Hidroelektrane tako sprječavaju one najkorisnije poplave u prirodnim područjima, one koje postepeno pune zalihe podzemne vode što ima pozitivan utjecaj na poljoprivredu i šumarstvo, održavaju zdravu poplavnu nizinu i biološku raznolikost, turizam itd. Na žalost, hidroelektrane nas ne brane od vrlo visokih voda, štoviše uzrokuju vodene valove. Dokaz za to je poplava na Dravi u jesen 2012. Čak 22 brane uzvodno nisu spriječile poplavu, štoviše ispust jedne od njih je stvorio vodeni val i ogromne štete.

• „'Zeleni' su protiv nasipa“.

Upravo suprotno, mnoge udruge i neovisni stručnjaci u zaštiti prirode naglašavaju da su nasipi ključ rješenja. Sporne su neučinkovite, zastarjele i skupe regulacije u samom koritu i obalama rijeka.

• „Zabrana šljunčarenja na rijekama stvara poplave, jer dolazi do taloženja sedimenta“.

Ovo je vrlo smiješna, ali i opasna tvrdnja. Ne postoji relevantan znanstveni dokaz ni moderna praksa koja to potvrđuje. Ono što je sigurno, šljunarenje u koritu rijeke stvara ogromne probleme, jer se rijeka ukopava, padaju razine podzemnih voda što dovodi do sušenja polja i šuma. Sedimenta u našim rijekama nedostaje zbog prekida donosa na branama i iskapanja i zato se ukopavaju rijeke. Iskapanje šljunka van korita (u šljunčarama) pak je mnogo bolje regulirano i minimalizirane su štetne posljedice.

RJEŠENJE:
Problem je iznimno složen, kao i rješenje. Dakle valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industriji, uz prometnice) i one moderne, ekološke (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi). To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. Ono zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka. Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava je vraćanje rijeka u prirodno stanje odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izljeva u prirodne retencije - spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka. Primjeri Kopačkog rita i Lonjskog polja pokazuju valjanost ovog pristupa. Ovakav pristup promovira EU koja obnavlja svoje rijeke radi održive obrane od poplava.

Dipl.ing. Goran Šafarek, projekt Rijeke Hrvatske

Oznake: poplave, Kupa, sava, Drava, regulacije rijeka, nasipi, revitalizacija rijeka, hidroelektrane, Poljoprivreda, šumarstvo, podzemne vode, tlo, močvare, poplavne šu, e stočarstvo, pašnjaci, turizam

Veza Plomina C i poplava?

Kada danas mnogi ljudi trpe štete od poplava, sve više postaje jasno kako je postojeće gospodarenje vodama skupo i neučinkovito, ali i da su razlozi mnogo dublji. Uzroci poplava sežu od brda gdje nestaju šume koje bi upile kao spužva kišu, umjesto toga stvaraju se bujice; brdske rijeke i riječice su kanaliziranjem pretvorene u kanale kojima voda vrlo brzo dolazi do nizina gdje su pak rijekama oduzeta prirodna poplavna područja u kojima se inače voda pomalo izlijevala i što nije prijetilo ljudima i njihovoj imovini; Naseljavanje u najniže poplavno područje pod lažnom sigurnošću hidrotehničkih objekata dovelo je ljude u veliku opasnost. Nizinskim rijekama su ujedno i skraćeni tokovi, rijeka je ubrzana i voda se samo nakuplja u previše stisnutom koritu. Kada dodamo da u urbanim sredinama prevelikim asfaltiranjem i betoniranjem voda ne može otjecati polagano u tlo, već također nastaju bujice.

Klimatskim promjenama stanje će biti sve gore. Klimatske promjene će se najopipljivije iskazati upravo atmosferskim ekstremima – bujičnim kišama, poplavama, sušama… Iako znanost nije savršena, a klimatologija se bavi ogromnim brojem podataka koji predviđanja čine teškim, danas samo pobornici teorija urota spore čovjekovu ulogu u klimatskim promjenama, odnosno utjecaju izgaranja fosilnih goriva na atmosferu.

Stoga, kada se govori o termoelektrani Plomin C, uz one financijske, zdravstvene probleme, one s uvoznim ugljenom, uništenim turizmom na lokalnom području, zanemaruju se ostali problemi. Na žalost, vrlo malo ljudi shvaća vezu emisije stakleničkih plinova s ogromnim štetama ove godine: od poplava i lošeg turizma zbog kiša, prije dvije godine od suša. To su sve skriveni troškovi ovih objekata koje gotovo nitko ne uvodi u ekonomsku računicu.


Zato će gradnja termoelektrana na ugljen samo pogoršati ionako loše stanje. Sasvim je jasno da je TE Plomin C samo djelić uzročnika globalnih klimatskih promjena, ali to ne umanjuje njegovu (buduću) odgovornost za ovakve štete. Na žalost, ti se troškovi ne vode u ekonomsku računicu ovakvih objekata.

Energetska politika nije samo pitanje energetičara, već i mnogih drugih struka. Uz pametno planiranje, energija sunca i vjetra imaju itekako manji utjecaj i olakšati potrebu od velikih energetskih objekta, no posebice solarna energija je u Hrvatskoj političkim mjerama praktički onemogućena. Pogotovo kada se zna daje ona u Europi otvorila na stotine tisuća radnih mjesta, šteta je još i veća.

Oznake: HEP, poplave, Plomin C, rijeke, bujice, regulacije, poplavna nizina, štete od poplava, sava, Drava, Dunav, Kupa, solarna energija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.