Cijeli tjedan ispred mene, rekla bih pun mogućnosti...a ono cijeli isplaniran...pa se pitam , jesam li to htjela?
Sad to više nije važno, jasno mi je samo da ovo vrijeme mog "muvinga" neće trajati vječno. U studenom opet će me zarobiti osam sati rada u kancelariji i sve ovo što sam uspjevala strpati u jedan tjedan postat će davna prošlost.
Zato pokušavam uživati i kad mi se čini da ne mogu više.
A ovaj ponedjeljak je nekako pun sunca koje viri iz širom otvorenih prozora na moj kancelarijski stol i daje dojam da je cijeli tjedan ispred mene, a da ja imam svu energiju svijeta spremljenu za njega.
Još da mi je otkriti što mi je tako napunilo baterije ovaj vikend.
Pa da patentiram...
prodam...
i zaradim koju kunu sa strane (hahahahahah, rekla bi Zora)....