golly&bossy

Dragi Naši,
U zadnji čas smo se uputili u Muzej grada Zagreba na izložbu Grad filma – tvornica snova na izložbu o filmskoj industriji u Zagrebu.

Svim čitateljima preporučujemo da je posjete i to što prije jer je zadnji dan u ponedjeljak, 3. 11.

Danas je nama film i kino najnormalnija stvar. Ali 1896., kad su se prvi filmovi počeli prikazivat u Zagrebu, najava u Obozru je bila da se “sve giblje: ljudi, životinje, kola, željeznice, biciklisti itd, pa je sve to tako savršeno, da misliš da gledaš pravi život na ulicama i željeznicama.”


Super nam je kako se najavljuju filmovi: vrlo smiješno, tragička pripovijest, silno šaljivo... Ovoga bi trebalo bit i danas. Više nam se puti dogodilo da idemo gledat “crnohumornu dramu s neočekivanim krajem“, a na kraju ispade teški crnjak od kojega danima imamo noćne more. Ovako bi odma znali je li tragično ili silno šaljivo, a ne ta fina zapakiravanja u rukavicama.



Oko 1930. Došli su i filmovi na “našem narodnom jeziku”...



... a u kino su išli većinom samo muški.



I u nas su se počeli snimat filmovi, a dobili smo i prve filmske zvijezde. Livo je Štefica Vidačić aka Steffie Vida. 1926. je izabrana za Miss Jugoslavije, a godinu kasnije za Miss Europe. Na izboru za Miss Europe bio je poznati redatelj Friedrich Murnau koji joj je odmah ponudio angažman. Iako lijepa, prema pisanju tadašnjeg tiska, nije bila dobra glumica. Kuloari govore da su uz nju vezane i ljubavne priče s tragičnim krajem. Uglavnom, prava filmska priča.

Desno je Ida Karavanja aka Ita Rina. Ona je pak zakasnila na izbor za Miss Jugoslavije, ali je pri tom upoznala vlasnika kina. Preko njega dolazi do Berlina i tamo je ostvarila pravu karijeru. Da ne dužimo ima veliki članak o njoj na Wikipediji i video na YouTubeu.





Preskačemo sad Oktavijana Miletića, Zvonimira Rogoza, predratni, ratni i poratni film i dolazimo negdi u 60-e kad se u Zagrebu snimaju raskošne koprodukcije: U znaku Rima, Taras Buljba, Proces, 12 žigosanih...
Livo su prizori sa snimanja U znaku Rima, a desno komad kostima.



Zato su na ulazu i indijanski kostimi. Iz Winetua, valjda.


Naravno, tu je i profesor Baltazar.


I na kraju pravi Oscar što ga je Dušan Vukotić dobi za Surogata.




Dragi čitatelji iz Zagreba i blizu pohrlite na izložbu, traje još samo 3 dana!

Stojte dobro,
Vaši

P.S. Iza izložbe kupili smo postole