golly&bossy

subota, 16.06.2012.

golly&bossy na otoku Burano

Dragi Klingoncy,

Vin znate kako Mi volimo svugdi poć, a jedna od dražih destinacija Nam je Venecija. Međutim, sad ne možemo vele nigdi hodit, ali zato u mislima živimo intenzivnim životom i Hvala Bogu na digitalnim aparatima i temu što volimo slikavat pa sad možemo s Vama podilit sjećanja na još jedan izlet u Mletke (jer ako s Vama ne podilimo kako da nigdi nismo ni bili). Najdraže Nam je kad se ujutro rano Enterprise prizemlji u Veliki konal, a Mi se tek probudimo i kroz finestrin gledamo Svetega Marka. Onako kroz ovi okvir od finestrina izgleda kako da je najpoznatija venecijanska vizura djelo nekog manirista.

Image and video hosting by TinyPic

Kad smo ovi put došli na tlo Serenissime odlučili smo se ukrcat u vaporetto i posjetit otočić Burano.
Burano je otok u Venecijanskoj laguni, koji poput Venecije ima kanale koji ga dijele na manje dijelove, dakle, nije jedan otok već arhipelag. Nalazi se pored otoka Torcella u sjevernom dijelu lagune. Danas je najpoznatiji po čipkarstvu i svojim šareno obojanim kućama u kojima obitavaju brojni umitnici.
Burano je udaljen 7 kilometera od Venecije, što je cca po ure vožnje vaporettom. Mostom je povezan sa susjednim otokom Mazzorbom. Ima oko tri tisuće stanovnika i nema onu glamurozno mističnu komponentu koju ima npr. središte Venecije i uža okolica, nego je sav nekako prirodno živ i mediteranski razigran, u njemu na svakemu kantunu pulsira život, a i super Nam je bilo to što se dobota na svakoj kući suši roba.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kako smo rekli, kuće su obojane u intenzivne šarene boje i odma smo se sjetili Amsterdama, Vas i Darkota Frica. Ova štrada nosi naziv "Ulica Providnosti" i to Nam je totalno kul pa smo slikali.

Image and video hosting by TinyPic

U ovoj štradi naletili smo na prva liga butigu s domaćim delicijama: kolačima, menestrom, bombonima. Kako su šarene kuće, tako je šarena i menestra.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Menestru nismo kupili jer Nam je ionako ti dan na Enterpriseu bi talijanski menu i znali smo da ćemo to sve nać za večeru kad se vratimo, ali zato smo ugledali primamljivi kolač koji se zove Bussola i odma ga odlučili kupit i izist.

Image and video hosting by TinyPic

Imate običnu varijantu bez dodataka, ali kako smo Mi gujozni, naravno da smo kupili ovu vrst s bokunićima ćikolate i odma navalili.

Image and video hosting by TinyPic

Ali Bussola je jadno kripna i ne možete je puno izist, nego Nam je durala još dva tri dana i ful smo se razveselili kad smo shvatili da Nas oblikom podsjeća na socijalistički kiflić u cukaru kojega je svako jutro barba Omer drobi u bilu kafu dok je čita novine u našemu omiljenemu kafiću i drža bokun cvita iza uha i u dubokoj se starosti veseli životu. Jeste li skužili da na omotu piše pezzi di chocolata tj. bokunići ćikolate? Odma smo se sjetili našega genijalnega izraza "Na pecibokunčiće" što bi u prijevodu bilo nešto izrezano na jako male komade, a s blago pejorativnom komponentom. Obožavamo jezične pertumbacije, pogotovo naše domaće. I digod da gremo, nosimo sa sobom jezično i ino bogatstvo kao i metrički sistem Starega kraja, čudimo se, smijemo, divimo i uspoređujemo, a udaljenosti na ciloj kugli zemaljskoj mirimo prvenstveno prvom veliko udaljenošću koju smo naučili, a to je udaljenost između Luke i Blata koja iznosi točno 7 km. Toliko je i Burano udaljen od Venecije!
Kako smo rekli, Burano je poznat po proizvodnji čipke i kad smo vidili ovi natpis odma smo uletili u butigu i počeli mahnito slikavat kako bi smo sve pokazali našoj Teti Mili, vrsnoj vezilji i najbojoj majstorici lumblija na otoku.

Image and video hosting by TinyPic

Odvalili smo kad smo vidili ovu izvezenu lumbrelu:

Image and video hosting by TinyPic

I totalno otkinuli kad smo vidili ove leptiriće:

Image and video hosting by TinyPic

A tek vjenčanica od Napoleonove ćeri:

Image and video hosting by TinyPic

I dašak mediteranske opuštenosti u rukom ispisanoj legendi na bokun obične karte:

Image and video hosting by TinyPic

I izvezene gondole i pasionirane vezilje:

Image and video hosting by TinyPic

A tek lepeza tj vintula (izraz "vintula" čuli smo prvi put kad se nakon 50 godišć vratila u Luku u biloj vesti na crvene ruže teta Frana iz Brazila što je bila Miss):

Image and video hosting by TinyPic

Ali totalni švik nasta je kad smo vidili ovu posteju, a iznad nje tapiserija na Klimta! Wow!

Image and video hosting by TinyPic

Afrička biljka Pampas reste i ode, a ima je i teta Jakica u vrtlu.

Image and video hosting by TinyPic

Inače, venecijanci nemaju baš auta nego jezde okolo u svakovrsnim brodima, a ovi Nam je bi totalno kul:

Image and video hosting by TinyPic

Onda smo se uputili na Enterprise i gledali kako se srebri more i kanali na toplemu mediteranskemu Suncu i razmišljali o Kiču i Vječnosti. I o temu kako Mi ne znamo ni uvuć kunce u iglu, a koliko truda i vrimena treba za izvest jedan mirlić, a kamoli kuvertu za na posteju. Današnji Čovik nema pacijence. Zato smo još više volili našu Tetu Milu i sve njezine lancune, pletene deke i mirliće i žal Nam je što ona ni bila s Nama.

Image and video hosting by TinyPic

Opet ćemo poć u Burano.


Volu Vas Vashy.





- 12:30 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2012.

Bruce Springsteen, Trst

Dragi Naši,
Nakon mjeseci iščekivanja doša je i dan da mi stavimo pinklec na rame i kartu v žep i uputimo se na Brucea Springsteena. Budući da Europom haraju monsuni manijakalno smo pratili prognoze koje su za 11.6 u Trstu najavljivali samo kiše i gromove. Nismo se dali smest nego smo u pinklec stavili kabanicu i kompletnu robu i postole za priobuć se.

Ergo, na Facebook smo stavili status: I have only one boss and his name is Bruce Springsteen, na dva dana otkazali sve obaveze i napunili mobitel s još 2-3 Bruceova albuma da slušamo po putu. Obukli smo majicu na Born in the USA, naravno (klik, klik)
Photobucket

Učinili smo đir po Trstu, izili, popili kafu, ali to ni bitno. Bitno je da smo došli na stadion 3 ure prin početka koncerta. Svi koji nas znaju, znaju kako uvik kasnimo, tako da je naše 3 ure ranije kako drugima cili dan.
Photobucket

Bilo nas je svih boja, veličina i oblika. Upoznali smo jednu Eritrejku, vesele blizanke iz Siska i njihovu ekipu, postarije Talijane smo uvjeravali da će Hrvatska razbit Italiju na sljedećoj utakmici, slikavali fanove.
Ovi momčići na slici nisu bili najmlađi obožavatelji, a-a.
Photobucket

Vrime čekanja neki su iskoristili i za body painting.
Photobucket

Trieste on fire! Let the guitar talk. Photobucket

Snimili smo i najtraženiji balkon u Trstu tega dana. Pogled puca ravno na pozornicu : )
Photobucket

A onda je pa mrak (ali ne i kiša). Počinje...
Photobucket

...i počelo je.
Photobucket

Badlands i Dobra večer, Croatia. »Trst je naš« zadovoljno je promislilo svih nas 15.000 koji smo došli iz Hrvatske.


Ovo je bilo super. Izvuka je jednega mulca od desetak godina da otpjeva s njim Waiting on a sunny day. Mali ne da je zna, nego je zna!
Photobucket


(mali je na 4:44, a na početku se vidu naši prijatelji kako daju pet)

U iščekivanju koncerta gledali smo setliste prijašnjih nastupa. I vidili da Thunder Road nekad izvodi nekad ne izvodi. I mislili smo, ma neka padne kiša, ali neka i odsvira Thunder Road. To nan je najdraža pjesma od svih pjesama igdje i ikad i uvik je pjevamo kad vozimo. ...roll down the window/and let the wind /blow back your hair...
I odsvira je : )


Bila je i Rosalita i The River i Born to Run i Wrecking Ball i Hungry Heart i My City of Ruins i posebni Apolo Medley – prekrasna posveta soulu.


U pola koncerta koji je traja 3h20min (da!) zaključili smo da je ono što se oko nas događa duhovno iskustvo. Ne katarza, nego nešto više i dublje. Iza koncerta, dok smo sedili na rubu tršćanskih pločnika i dolazili sebi, pričali smo s prijateljima i svi su rekli da su osjetili isto. Pero, najveći fan od svih fanova, čak je i plaka. I uopće mu se ne čudimo.
Sutradan čitamo statuse po Facebooku, kritike u Jutarnjemu i Slobodnoj i svi govoru isto: religijski doživljaj, Bossojavljenje.

Svugdi smo bili, sve vidili. Naslušali smo se muzike, bili na koncertima. Ali uvik, uvik je to bila samo zabava. A to što smo doživili u Trstu, to ni bila zabava, to je bila istina. »Ja sam put, istina i život« reka je Isus. Ne želimo usporedit Bruca Springsteena s Isusom, niti rock-koncert s kršćanstvom. Ali istina je istina, istina je samo jedna.

Vaši

Photobucket

- 01:41 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2012.

Neka Bog čuva kraljicu!

Dragi Naši,
Za razliku od piva iz zadnjega posta (klik) čaj obožavamo. Pravi, crni, s malo mlika. Može Orange Pekoe, može Assam, može Darjeeling – razlikujemo ih kako i pošip od plavca. A baš kako i kapetan Picard najvolimo Earl Grey.


Već smo pisali kako pijemo čaj (klik) i kako čak imamo majicu Ja srce čaj (klik) i naša ljubav prima čaju nije ostala neuzvraćena.

Naime, jedan dan smo na Facebooku vidili da Victory Tea nagrađuje najbolju priču o nekoj osobnoj pobjedi. Glavna nagrada je 1600 kesica čaja Victory Tea + 6 šalica na englesku zastavu + limena škatula za sve to držat. I tako su ljudi pisali da su dobili prvi posal, pretrčali maraton, popeli se na planinu... Svaka čast, ali, zapravo, pih. “Step away, bitches.” rekli smo u sebi kad smo seli pisat priču. Bili smo sigurni da ćemo dobit jer ako štogo znamo, znamo pisat. I plesat, ali sad je pisanje važnije.

Dakle, mi smo pisali da je naša osobna pobjeda to što svaki dan pijemo čaj u zemlji notornoj po ispijanju kave. Pitajte bilo koga ko je bi u Hrvatskoj, napisali smo, niko ništa ne radi nego samo sedu po cili dan u kafićima i piju kafu. Još smo se potužili kako nas svi čudno gledaju kad ulijemo mliko u čaj. Ili nas pitaju da kako možeš pit čaj liti kad je vruće. Pisali smo i o temu kako je teško kupit čaj jer u običnim butigama ima samo škleti čaj od Francka, samo u većim samoposlugama budu neke engleske marke. Postoje i posebne butige čaja, ali njih je malo. Izjadali smo se kroz cilu stranicu o toj očitoj diskriminaciji i na kraju zaključili: “Eto vidite kako bi meni značilo da dobijem vašu nagradu.“ S tom rečenicom pobjeda je bila osigurana!
Sutradan su nam javili da smo pobijedili, što nas uopće ni iznenadilo, ali nas je jako obradovalo. (Ko hoće vidit cilu priču neka je nađe na fejsu od Victory Tea. Kliknite i na njihovu stranicu, slatka je i oh, so British.)

Prin dva dana dostavljač je pokuca na naša vrata s paketom od 9 kila. Skakali smo kako malo dite od sriće.
Photobucket Photobucket
Photobucket Photobucket

1600 kesica čaja upakirano je po 40 u zlatne kesice koje izgledaju kako zlatne poluge.
Photobucket

Šalice su najgenijalnije. Pucaju od britanstva i na dnu čak imaju i objašnjenje zastave. Evo, sad znamo i to.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Međutim, prvi pobjednički čaj odlučili smo popit u finoj porculanskoj šalici koju smo jedanput dovukli iz Londona, iz buvljaka na Notting Hillu.
Photobucket Photobucket

Bolje ne može, promislili smo i okruženi svim tim britanstvom od uvjerenog republikanca u trenu se preobrazili u umjerenog rojalista.
Ovom prilikom čestitamo kraljici Elizabeti dijamantni jubilej kojega cilo Ujedinjeno kraljevstvo i zemlje Commonwealtha slavi baš ovi vikend. Oduševili su nas logotip i stranice.
Photobucket Photobucket

God save the Queen!


Vaši

- 21:00 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se