golly&bossy

nedjelja, 13.11.2011.

golly&bossy volu neobične umove

Dragi Naši,
Dok očekujemo nove izvještaje s vaših putovanja (klik) trudimo se bit čuđenje u svijetu i naše oči restu pored stvari. Jedino što uho ne naslanjamo na ćutanje nego na Radio 808, MTV i YouTube.

Ovu stvar kad smo prvi put čuli bila nan je bezveze. Ali Jay-Z i Kanye imaju malko neobičan um i ne mogu falit ni slučajno. Tako nan je od drugog slušanja Otis nan je sve bolji i bolji. Budnica za na repeat. “Sounds so soulfull, don't you agree?”


Drugo otkriće – Lana del Rey. Lana del fu**ing Rey, to je sve što ćemo reć.


A kad se zaželimo blage ironije i arty-fartyja gledamo Tales of Mere Existence. Lev je Woody Allen crtića, samo malo manje nervozan. Min obično pogledamo 2-3 zaredom, to nam je mira. Aman-taman.


Još moramo preporučit i Vama i našiman čitateljima da pogledaju mini-seriju Mildred Pierce. Glumi najsavršenija Kate Winslet na svijetu, a priča prati njen uspon preko trnja do zvijezda od trnja. A i roba i postoli su prekrasni.
Ima 5 epizoda, min smo ih gledali malo po malo, pažljivo ih dozirali, a jedan nan ih je prijatej pogleda svih odjedanput, od ponoći do pet ujutro.


Druga serija na koju smo se navukli je Loza. Ne propuštamo ni jednu epizodu nedijom oko 9 na HTV1. Malo misto na otoku, vinarija, prenamjene zemljišta, građevinska mafija, posvađane neviste, razmaženi sinovi, dida u sklerozi, životni dijalozi, glumci koji stvarno govoru ikavskom čakavštinom (za razliku od ostalih aktualnih serija koje se vrtu po televizijama)...
Scenarist je Vlado Bulić, a njegov roman Putovanje u srce hrvatskog sna nan je jedna od najboljih domaćih knjiga svih vremena. A obožavali smo i njegove kolumne u Cosmu. Cosmo više ne kupujemo, ne znamo je li Bulić još uvik piše za njih, zato sad imamo Lozu.
Inače, Vladi Buliću je rođak Karlo Bulić odnosno doktro Luiđi iz Malega mista. Ništa ni slučajno!


Idemo dalje. Kako što smo i najavili u postu o konjima i Ratu i miru (klik) počeli smo čitat Rat i mir. Projekt je zahtjevan jer ipak je to 17. najduži roman napisan na latinici ili ćirilici, tako da teglimo knjižurinu za sobom i čitamo di stignemo. Evo nas s njom u tramvaju, na 129. stranici:
Photobucket

Ovo smo se uslikali kad smo se vraćali sa svoje plesne tjelovježbe. Naša učiteljica Susan ne samo da dobro pleše nego je i odlična, odlična predavačica. Uz meštra Alena iz fizike i profesora Markovića iz baroka ona je naš najbolji učitelj svih vremena. A bogu hvala, bili smo po skulah puno i znamo o čemu govorimo.
Ženemajkekraljice iz Zagreba ne propustite učit uz Susan. Isplati se svaka minuta.


I za kraj još jedno otkriće: slikovnica Kako živi Antuntun s ilustracijama Tomislava Torjanca. Svima preporučamo da je kupu, i za dicu i za sebe, te redovito prelistavaju.
Svaka ilustracija je genijalna, potez kista je snažan, kompozicija je izražajna i na svakoj stranici je toliko detalja da se nikako ne možemo umorit od nje. Npr. ima putokaz za Deveto selo i Deseto selo, onda kaić s kojim Antuntun vesla kroz žito zove se Tun-Tiki, a kvočke koje nasadi da mu ležu novce zovu se Dolares i Franka. A u novoj slikovnici Tomislava Torjanca o Grgi Čvarku kad Grga bolesnoj materi donosi limunadu ona leži u posteji i čita Gordanu od Zagorke. Švik!
Ilustrator je još i cili tekst vlastoručno upisa – a mi skroz otkidamo na pedantni ručni rad bilo da teta Mila veze lancune ili Ivana Franke razvuca krenu (klik).





(ilustracije sa stranica Antunatuna na Facebooku)


Vaši

- 16:20 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2011.

Golly&bossy u Londonu na jedan dan

Dragi Klingoncy,

Nakon što smo izrazbivali pijate u grčkom restoranu i s The Mirnom Caricom odradili pidžama party na vrhu nebodera, obukli smo nove ultramegakul čizme i odletili u London. Kad smo došli, odma smo ostili bagaje u kući i išlića s Editom po gradu. Mi s Editom uvik gremo na kul mista jer su Naši prijatelji kul i znaju di treba poć i di će Nam svidit. I tako smo u crvenemu autobusu na kat dojezdili do Kensingtona, šetali po Hyde Parku i išli u Serpentine Gallery. Najzelenija trava na svitu je u Engleskoj, a londonski parkovi su božanstveni.

Image and video hosting by TinyPic

Šetat po zelenom travnatom tapetu, gledat ljude kako prolaze i labudove kako klize po jezeru Serpentine (po jezeru je galerija dobila ime) pravo je smirenje i raj za oči, pogotovo kad dan prin razbijate pijate, a prin tega se selite, čistite apartmane, inkartavate, orete kulturne njive i pokušavate ne virovat u neke događaje i ne mislit na zamršene međuljudske odnose.

Image and video hosting by TinyPic

Koncept Serpentine Gallery je da se svake godine napravi novi privremeni paviljon prema konceptu nekog kul autora. Ove godine autor je arhitekt Peter Zumthor, a paviljon tj. koncept nosi naziv Hortus Conclusus odnosno ograđeni ili zatvoreni vrt. Čim smo vidili da je naziv latinski odma Nam se svidilo i ulizli smo u paviljon-Crnu škatulu.

Image and video hosting by TinyPic

Odma smo ustanovili da paviljon ima oblik škatule od postoli i da je cila konstrukcija od drva i opiturana u crno.

Image and video hosting by TinyPic

Prvo ulizete u uski tamni hodnik, a onda dođete u zatvoreni vrt tj. Hortus Conclusus i kontemplirate.

Image and video hosting by TinyPic

Okolo vrtla su crne drvene klupe koje su Nas odma podsjetile na Naš drveni banak iz dvora u Staroj kući, a isprid drvenih klupa su metalni jednostavni stolovi na kojima možete čitat, pit kafu ili se malo naslonit. Tu smo slikali ovu sliku kojoj smo dali naslov "Stolić sa zelenom maramicom".

Image and video hosting by TinyPic

Vrtal je pun biljaka, ali ne izgleda kultivirano, nego sve ima natural look i izgleda kako da je samoniklo.

Image and video hosting by TinyPic

A ni, nego je sve dobro promišljeno i ništa ni bezveze i tek tako. Konstrukcija paviljona ni natkrita nego je otvorena, pa se iz vrtla pruža otvoren pogled na nebo i krošnje okolnih stabala.

Image and video hosting by TinyPic

Nama je to sve bilo totalno Zen i odma smo zaključili kako koncept prostora poziva na introspekciju, na pročišćavanje misli i nalaženja duševnog mira čije je simbol upravo vrtal u središtu pun zelenila i nježnih malih ljubičastih cvjetova. A da bi se došlo do svoga mira i pročistilo misli, čovik se mora digod zatvorit unutar svoga privatnoga vrtla, maknut od svega i malo počinut kako bi moga pametniji i trezveniji poć pomalo naprid. Kad smo izašli iz paviljona, isprid Nas se pružila ova mala staza.

Image and video hosting by TinyPic

Put se uvik otvori ako ga tražimo. I onda smo se pomalo zaputili.
Po Hyde parku ljudi ležu, guštaju na suncu, slušaju muziku, crtaju, šetaju, ćakulaju, igraju se s dicom, smiju se.
Sve je prepuno vjeverica, ali ih je teško slikat. Kad mislite da Vas ne vidi i da ćete je uspit privarit, ona uteče brzinom svjetlosti. Ne možete joj se približit. Samo ako Vam ona dopusti, a to je rijetko.
Tako smo trčali za jednom vjevericom, ali Nam je utekla.
A kad je vjeverica šmugla u smršku (ni to baš smrška, više onako jedan lipi sređeni grm, ali mi to tako rečemo), prid Nama se stvori genijalni zaljubljeni par.
Oduševili smo se! Jer je to Jubav. Možda Jubav od jednega popodneva, možda Jubav od misec dan, možda od pet šest godišć, možda za cili život... ali je Jubav. Zajedno, zagrljeni, izdvojeni od svih isijavali su Svitlost i Nama su došle suze. Bili su kako još jedno Sunce toga dana u Londonu. Rekli smo u sebi: "Mali, ćapa to i dobro stisni da ti ne uteče kako vjeverica. I budi dobar prima njoj. I neka vam je sritno."

Image and video hosting by TinyPic

Onda smo išlića, a prekrasni par uljepša Nam je popodne. Onda smo prošli kroz Oxford Street ali nismo kupovali ništa jer Nam u stvari ništa ni bilo potriba.

Image and video hosting by TinyPic

Bili smo sritni što smo opet u Londonu, što znamo da možemo preživit tsunami i što na Našim postajama imamo prijatelje. Na noge smo došli u Soho.Tamo su otkačeni izlozi, super pubovi, puno mladega svita.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dok smo šetali, shvatili smo da se od zadnjega puta u Londonu Nama i ljudima koje volimo dogodilo toliko toga. Selidbe, gubitak dragih ljudi, rastave, prekidi, otkazi, velike riči. Sve u svemu, Vrtlog života. Ali Mi smo odlučili preživit i ostat vjerni svojoj viziji svijeta. A to je trebalo proslavit. Išli smo u China Town na kinesku hranu.

Image and video hosting by TinyPic

I bilo Nam je super. Jer bit s dragom prijatejicom u srcu Londona je neprocjenjivo. Nije mala stvar vratit osmijeh na lice. Jili smo pekinšku patku. Alge. Sedam blaga. I još svašta.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ubili smo se od spize. Posli smo išli u pub na piće. I nazdravili smo svima koje volimo. A najviše onima s kojima Nas vežu najfinije niti. Ponekad se čini da su niti pukle i da ih je nemoguće više spojit, a onda...onda shvatite da to nisu niti nego konopi. I da ih ne moze raskidat ni vitar, ni valovi, ni teške riči, niti da će pomoć to što će neko lupit šakom o stol i uteć u Australiju. Gibonni je sve reka kad je napisa "moglo bi bit da je lakše umrit...". A iz Austalije se uvik svi vratu. Kad tad. Ostatak znate. Stojte dobro. Volu Vas Washy.

- 10:02 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se