golly&bossy

utorak, 31.03.2009.

Kitimo se tuđim perjem/Girls of the feather flock together

Dragi Naši,
Jučer smo došli na posal i vidili Kolegicu s pregenijalnon pernatom maramom. Srce nan je momentalno priskočilo i Kolegicu smo zasuli pitanjima: Kad? Di? Koliko? Kako? Ispalo je da je maramu kupila u Zari, ali u Ljubljani. Jo, da nan se bilo odma teleportirat u Zaru i zgrabit to perje ako ga ima. Odbrojavali smo sekunde do odlaska, a svaka nam se činila kako godina. Jo, jo, jo, kukali smo u sebi.

Bilo je tek 8 navečer kad smo uspili doć do butige i prvu prodavačicu pitali (smireno, premda smo u sebi urlali) “Je li imate maramu s perjem?“ “Imamo, još samo jednu“ rekla je, odvela nas do stalka s maramama i dala predmet želja u ruke. Taman kad smo se okrenuli da ćemo još prozujat po konzumerističkem raju i odmorit oči i glavu od briga svakodnevice, isprid nas se stvorila jedna cura s faksa koju nismo vidili otkad smo izašli iz Mudroslovnega. I počela nam pričat kako ne radi i kako jon je teško i di je prin radila i kako jon je tamo bilo grubo. Min smo sućutno klimali s glavom, i slušali je i stvarno nan je bilo ža žene ali istovremeno nas je sve šarenilo okolo magnetski privlačilo i sirenski zvalo. Virujte, ni nan bilo lako. Više od po ure smo slušali njenu priču, a sve što smo uspili vidit bi je jedan prekrasni zeleni šal na filodendrone ku kojega smo stali.

I bilo nan je jadno teško što ne možemo obać butigu, ali s druge strane smo vidili da je drugima puno gore i da je dobro što imamo posal s kojim možemo kupit maramu na perje.
Vaši

Photobucket

Yesterday we came to work and saw our Colleague with a fabulous feathered scarf. Our heart instantly stopped working and there were millions questions in our head: When? Where? How much? How? It turned out that the scarf is from Zara, but in Ljubljana. Oh, oh, if only we could teleport ourselves to Zara at that moment and grab the feathers if there are any. We were counting seconds to launch to Zara and every second seemed like a year. Oh, oh, oh, we were silenty lamenting.

It was 8 PM when we managed to get to the shop and asked “Do you have the feathered scarf?“ “We do“, said the shop assistant, “there is only one left.“ She brought us to the scarf stand and gave us the object of desire. With the feathers safe in our hands we turned to see the rest of the spring offer when suddenly in front of us popped a girl we knew from the university days. And she started how she is unemployed and hot life is hard and where she worked before and how they treated her badly there. We were nodding very compassionately, and listen to her and we felt really sorry for her, but at the same time all the colour around us were like a magnet and a sirens call. Trust us, it was really hard to resist it. For more then half an hour we listened to her story, and all we managed to see was a beautiful green silk scarf with Philodendron leaves we were standing next to.

And we felt bad because we can’t see the rest of the clothes, but on the other hand we were saw that life of the others is more difficult and that it is good to have a job that allows us to buy the feathered scarf.

- 13:56 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.03.2009.

O ljubavi i drugim nečistim silama

Dragi Klingoncy,

Kao čistokrvni produkt Mudroslovnog fakulteta redovito čitamo /Nula dies sine linea/ i vrlo često Nam se na komončinu, ispod posteje ili u jednoj od naših živopisnih bursi nađu raznolika štiva. Čitamo svašta. Trenutno Nam je ispod posteje "Sjećanje na moje tužne kurve" od Marqueza, katalog jedne recentne zagrebačke izložbe, stari National Geography i jedna Gloria. Rječnik latinskih izraza, baš kao i Klaićev rječnik naša su Biblija i bez njih ne gremo nigdi /Omnia mea mecum porto/. Ako umremo prin Vas, zakopajte nas s knjigom latinskih poslovica i nemojte se dat smest ako Vam ne budu dali; recite svima da smo Mi tako htili. Međutim, od sve te puste literature, od svega što smo do sad pročitali, a mislimo da se radi o brojevima s više nula, samo su Nas tri djela uspila rasplakat i protrest do u srž našeg kompleksnog bića. Prva stvar na koju smo godinama odvaljivali i ronili gorke suze bila je pjesma "Zeko i potočić". Toliko smo na nju ridali da su nam starci htili prestat to pjevat, ali Mi bi uvik htili opet ispočetka baš tu pjesmicu i tako smo se vrtili u krug valjda do drugog ili trećeg osnovne kada smo mislili da smo stvar prerasli i prebrodili. Prije cca desetak godina došla je u Luku Zdenka Kovačiček. Mi smo išli na koncert sa starcima. Sve je bilo super, dok Zdenka ni zapjevala "Zeko i potočić", a Mi smo sa svojih dvadesetiništo godišć počeli ronit suze i nismo se mogli zaustavit. Starcima je prvo bilo neugodno, a onda su Nas zagrlili dok se nismo smirili. Posli je cila familija razglabala zašto smo Mi plakali i zaključili su kolektivno da imamo ljubavnih problema te da Nam je Zeko doša ko svojevrsna terapija. Možda je tako i bilo, ali mi mislimo da je to plakalo Dite u nama i da je to bila svojevrsna Potraga za izgubljenim vremenom. Pričica koju smo obožavali u djetinjstvu bila je "Ježeva kućica". Nedavno su Nam je čitali i kad mislimo o temu momentu, ne možemo zaustavit suze. U stvari, ne plačemo radi Ježeve kućice, nego zbog konteksta, ali ta predivna basna zauvijek će ostat spona između Nas i jednog predivnog trenutka, toliko divnog da se pitamo je li bio stvaran. Prije nekoliko godina u istome prostoru u kojemu je nastupala i Zdenka Kovačiček, pokojni Josip Genda recitirao je stihove Šime Vučetića. Bila je to predivna pjesma "Dvije obale". Noć ljetna, nebo zvjezdano, a mjesec srebrnožut virio je iza kampanela. Gendin glas, tako topao i moćan, i sad nam odzvanja u mozgu. Potekle su nam suze. Bio je to prvi put u životu da plačemo na poeziju. Imali smo 29 godina. Sinoć smo bili na Večeri poezije u povodu sto godina rođenja Šime Vučetića, književnika i akademika, našeg Velolučanina. I barba Šime se, baš kao i Ivan Goran Kovačić, rodio na prvi dan proljeća. Samo jedna žena zna pročitat Šimine "Dvije obale" i sinoć je čitala božanski i nama su opet tekle suze.


DVIJE OBALE

Mi smo dvije obale
dvije obale što se ne mogu nikada sresti.
I neka smo dvije obale
i neka naše vode između nas plove,
i neka sve između nas plovi,
i neka vječno nepoznato između nas plovi.

I sve je naše dozivanje preko vode,
i sve je naše da se ne smijemo sresti,
i da se na izvor ne možemo vratiti
gdje smo jedno bili.

Svjetlost nas zbratimljuje,
misao nas ostvaruje
i ljubav u liku oblaka javlja se
nad nama obalama.

O, mi smo tako dvije sretne obale
što se ne mogu sresti, sretni
da smo jedno na izvoru vode bili.






- 14:54 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

subota, 21.03.2009.

Golly&bossy na Facebooku

Facebook status
Dijaspora uvik iznova zaključi da je imenovanje Lea za počasnog konzula u Melbourneu bio diplomatski potez tisućljeća! MVPEI jedi moju prašinu!
Stari Kraj Treba mi soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama...



Stari Kraj
aloha, klingonci! jeste vidili kakvi nam je komentar (klik) leo ostavi na blogu!?

Dijaspora
totalno smo odvalili
kako nas bere na svim razinama
kako je poveza sve
leo je naš soulmate

Stari Kraj
I Mi! Leo je Zakon niko nas ne kuži ko On!
Mislimo da mu stvarno trebamo priredit spektakularni doček!

Dijaspora
jedva čekamo

Stari Kraj
i mi.

Dijaspora
bi li bilo bezobrazno da ga pitamo da nan donese majicu na klokana

Stari Kraj
Ne. Naručit ćemo mu dvi ultra seksi majice na klokana.

Dijaspora
ali min bi one old school, onako seljačko-gastarbajterske
za njega ćemo učinit majicu Golly&bossy počasni konzul


Stari Kraj
Mislite one velikane obične T-shirts na kojima piše Australija i na njima Kengur, koala i natpis DOWN UNDER?

Dijaspora
pa da, one greze
ne sad niki finjak na aboriđinske motive ili štogo

Stari Kraj
Ali, daleki, u austalskom kontekstu, asboriđinski motivi bi bili čista secesija i mi bi to...

Dijaspora
i min bi to za sredit se, ali radi koncepta nan trebaju kičasti koale i klokani kljunaši i kukubare

Stari Kraj
Onda ćemo Leotu poslat popis stvari koje nam služu

Dijaspora
naravski, očekujemo da na susret dođe s velikanon burson
ali, slutimo da čak i ako ne naručimo da će Leo ubost prave stvari

Stari Kraj
I mi! nadamo se da će, pored pravih giftova, donit i novine iz aviona!

Dijaspora
jooooo

Stari Kraj
suncobrane iz koktela i cukare od kave

Dijaspora
a što ćemo min njemu osim majice?

Stari Kraj
učinit ćemo rozatu i mindele u cukaru.

Dijaspora
važ slanih

Stari Kraj
odvest ćemo ga u lumpare i na ježine!!!
nabrat ćemo motra po mrkintama!

Dijaspora
odlično

Stari Kraj
Moramo nagradit njegovo duboko razumijevanje našeg koda

Dijaspora
mislimo da kad bude ti susret da ćemo zanimit od sriće

Stari Kraj
e. onako kako mi uvik izgubimo dar govora kad se vidimo. čak nas bude malo i sram. a digod i porumenimo. ali to je dokaz da smo još uvik neiskvarena djevojka sa sela

Dijaspora
hihihihii

Stari Kraj
Daleki, a zašto nas Leo ne bi prive u Australiju!? Možemo poć proučavat eukaliptuse i aboriđinske motive!?

Dijaspora
i plaže i surfere i sladoled
to ćemo pitanje postavit na okruglom stolu u sastavu Vin, Min i Leo

Stari Kraj
surfere surfere surfere
to je trokutni stol...

Dijaspora
okrugli, ostatak stola će popunjavat birana spiza

Stari Kraj
jo, kao ste pametni...
Min Punjene paprike Vin pašticada Leo Pečena oborita riba...

Dijaspora
slažemo se s prijedlogom.
a na večeru ćemo donit i sve australske suvenire što nađemo po kući

Stari Kraj
a ko će to sve platit? Najboje da nam leo pošaje ček prin nego što dojde...

Dijaspora
ma što, navrć ćemo se njegovima doma

Stari Kraj
navržimo se i neka pošaje ček

Dijaspora
pomalo, diplomacija je mudra i stpljiva disciplina

Stari Kraj
onda ćemo ga potkupit minimalizmom...leo ima stila...

Dijaspora
samo moramo bit svoji, Leo je osoba kojoj nije važno materijalno
on zna da ne živi čovik samo o kruhu

Stari Kraj
Imate pravo. Ali mislimo da isto voli glamur

Dijaspora
a kad Min i Vin nismo glamurozni? kad?

Stari Kraj
uvik smo glamurozni.

Dijaspora
eto

Stari Kraj
onda najboje ništa. čitat ćemo poeziju kad dojde...

Dijaspora
hahahahhahahahahhahahah
samo zavičajne pjesnike

Stari Kraj
volim pelisac i lipu moju korčulu. volim lumbardu i žrnovske makarune. volim smokvicu i vino i lipo moje staro blato i luku na kraju kolajne...

Dijaspora
je li to izvorni Izvor?

Stari Kraj
ma to smo mi učinili kompilaciju od Šimeta Vučetića. danas mu je rođendan

Dijaspora
an

Stari Kraj
hoćemo recitirat?

Dijaspora
može, min ćemo plesat

Stari Kraj
milimo da je to totalno hoh.

Stari Kraj
što ovo znači mvpei eat my dust

Dijaspora
ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija
oni su diplomatski amateri prima našim vizijama

Stari Kraj
Kako ste pametni, Majt...

Dijaspora
kad bi svi diplomati kužili izbornu bazu kako Leo kuži svoju....

Stari Kraj
Ma nema šanse. On je natural born...

- 16:40 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.03.2009.

Samoniklo jestivo bilje otoka Korčule

Dragi Klingoncy,

Nakon što smo se napojili i napasli na pašnjacima zapadnjačkog konzumerizma u Grazu i na naš prelipi otok doteglili kojekakva čudesa iz Ikee (plafonjere, lustere, kulerske gratakaze i sl.), te našu glasovitu kolekciju donjeg rublja upotpunili s nekoliko must have grudnjaka za spešl okejšns i blagdane, odlučili smo se na spektakularan povratak korjenima i prirodi i dali se u potragu za samoniklim jestivim biljem. Naime, u našoj metropoli nauživali smo se kineske spize u restoranu "Dinastija", ubili se štruklima u restoranu "Fijaker" i stvarno, ali stvarno pretjerali s čudnovatim, ali predivnim palačinkama s malinama u Dailly Freshu...O čokoladi u Grazu da ne pričamo...Tako prezasićeni, osjetili smo iskonski zov prirode i odlučili uspostavit instant ravnotežu sami sa sobom zaputivši se prema obroncima Paraunove glavice (Paraun=Faraon) u potrazi za samoniklim jestivim biljkama. Za tu prigodu obukli smo crnu trenerku što smo je lani kupili u H&M-u, crnu plišanu Donna Karan jaketu i stavili pregenijalne rećine od prozirnog ljubičastog stakla. Accessoir su nam bili jedan žuti sak iz Keruma i jedan mali bili nož. Inače, kad se ide brat samoniklo jestivo bilje ništa vam ne treba nego jedan saket (u Blatu reču tobolac), jedan mali nož i dobra voja...A ako ste uz to odjeveni onako kako Vam se sviđa, gušt branja je zagarantiran...

Image and video hosting by TinyPic


Koliko nam je poznato, na otoku rastu 24 samonikle jestive biljke, a Mi ih raspoznajemo sedam. Na otoku Korčuli za ove biljke koristi se nekoliko naziva: parapač, para, gruda, mišanca i evo kako te biljčice izgledaju na hrpi:

Image and video hosting by TinyPic

Jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih biljki koje tvore mišancu zove se Kostrič i bez njega je mišanca nezamisliva. Ima blago gorak okus, vrlo je zdrav i ima prepoznatljiv čupavi izgled:

Image and video hosting by TinyPic

Zatim slijedi Slaška. To je najslađe i najukusnije "parano" zeje i poželjno je da ga ima što više kako bi neutraliziralo gorkaste i prejake okuse ostalih bljki i dalo jelu blagu aromu. Slaška izgleda ovako:

Image and video hosting by TinyPic

Posebno aromatična biljka je divji luk. Navodno je afrodizijak. Evo slika:

Image and video hosting by TinyPic


Posebno se veselimo kad ispod masline ili u meji naletimo na divlju mrkvu:

Image and video hosting by TinyPic


Biljka nad biljkama, posebno aromatičnog ukusa, je definitivno Morač. Neki ga baš ne vole zbog prejake arome, ali nama je fantastičan i bez njega nema dobre pare:

Image and video hosting by TinyPic

Uvik se posebno veselimo kad ispod masline naletimo na biljku slikovitog naziva Kozja brada:

Image and video hosting by TinyPic

Kad ste napunili jedan sak od Keruma, znači da imate dovoljno za obid ili večeru. Slijedi proces koji se naziva "Očistit grudu" ili "Otribit zeje". Proces se sastoji od čišćenja korijena od zemlje, odvajanja osušenih listića od onih zelenih i od odstranjivanja eventualnih kukaca. Mi zeje obično tribimo vanka tj. in situ. Sedemo na kamen studenac i čistimo. Ako ni baš niko lipo vrime, onda zeje tribimo doma. Stavimo na stol jednu kuhinjsku krpu i onda pomalo tribimo. Kad se gruda, para, mišanca otribi onda izgleda ovako:

Image and video hosting by TinyPic

Onda stavite vodu u jedan lonac da uzavri i očistite dva tri kumpira. Kad voda uzavre, stavite unutra očišćenu i opranu paru i kad učini dva tri glogoja onda uvržete kumpire. Kad se svari, procidite, stavite u jednu staklenu zdjelu, začinite s maslinovim uljem i stavite zrno soli ili kako bi rekli stari Latini: Cum grano salis.

Vaši.










- 11:01 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2009.

U potrazi za dvostrukim spiralnim stubištem/ In search of the double spiral staircase

Dragi Čitatelji,
Budući da su Golly&bossy kolektivno sudjelovali u ovoj avanturi, sad ne pišemo jedni drugima nego se obraćamo vama, našoj vjernoj publici.
Dakle, nekoliko puti godišnje Golly&bossy migriraju na sjever, na zelene pašnjake Ikee i H&Ma, ali cili izlet ima i kulturološku stranu jer se Golly&bossy duhovno uzdižu kad kolo njih svi govoru na stranen jeziku, a kafa se plaća u eurima.


Several times a year Golly&bossy migrate north, to the green pastures of Ikea and H&M, but the whole trip has a spiritual side because Golly&bossy are enriched when everybody around them talk in foreign language, and the coffee is payed in euros.


Što se tiče kafe, Austrija ima očajnu kafu. Prvu smo popili na Rosenbergeru Grawa Ost, odmorištu koje dili ćikare. Tamo imaju formular za debile na kojem se zaokružuju smješko ili nesmješko. Ne budimo lijeni, ispunili smo formular i još im napisali upute kako da popravu kafu to jest da za kafu koristu više kafe manje vode.


Photobucket
Regarding the coffee, Austria has horrible coffee. First one we had at the Rosenberger, a highway restaurant where they have a feedback form for idiots with smiley and non-smiley to circle. We filled in the form and wrote the instructions on how to improve their coffee i.e. to use more coffee and less water.


Što se tiče shoppinga s H&Mom smo prilično razočarani još od prošle sezone, a Ikea je bila standardno plodonosna. Ovo su rezultati:
Photobucket
As for the shopping H&M disappointed us, and Ikea was good as usual. The results are on the photo.


Ali to je manje važno, važno je di smo još bili i što smo još vidili po Grazu. A i usnimili našon novon kameron (klik). Prošli put (klik) smo obahodili Schlossberg, ovi put smo po internetu išćali što još drugo ima po Grazu. I našli dvostruko spiralno stubište. To je to, rekli smo, to je to što moramo vidit.

But that is not that important, the important thing is where we were and what we saw in Graz. And what photos we took with our new camera (click). Last time (click) we discovered the Schlossberg, and this time we were searching internet for more. And we discovered the double spiral staircase. That is it, we said, that is what we have to see.


Nažalost, želja nam se ni ispunila. Dvostruko spiralno stubište nismo uspili nać neka smo cilu ulicu Hofgasse obašli dva puta i raspitivali se u domorodaca koji nisu imali pojma o čemu govorimo. Dvostruko spiralno stubište i dalje ćemo gledat samo na internetu (klik) i to
Nam ostaje misija za drugi put, a pokazat ćemo vam što smo još vidlii.
Unfortunately, our plan failed. We couldn’t find the double spiral staircase although we walked the Hofgasse street twice and asked the natives, who were kind but had no idea what we’re talking about. For now we’ll be enjoying the double spiral staircase on internet only (click), it remains our mission for the next trip and now check other things we saw.


Npr. ovu pekaru s najimpozantnijim izlogom ikad igdje. Höfbackerei Edegger-Tax peče od 1569., a dvoglavi orao iznad vrati znači da je tamo peciva kupovala i kraljevska kuća. Nažalost, dok smo min došli do nje pekara je već zatvorila. Stvarno nismo imali sriće s razgledavanjem. Drugi put, drugi put.
Photobucket
Like this bakery with the most impressive shop window ever. Höfbackerei Edegger-Tax bakes bread since 1569, and two headed eagle above the doors means that royal house bought the pastries there. Unfortunately, the bakery closed by the time we got to it. We really weren’t lucky with sightseeing. Next time, next time.


Onda smo se spustili do rijeke i vidili butigu Kitsch&kunst (klik. Golly&bossy su potpuno odani i kiču i umjetnosti i zato smo pojurili tamo, ali opet pojubili vrata. U smokve i komme gleich.
Photobucket
Then we came down to the river, and saw the shop named Kitsch&kunst (klik. Golly&bossy are absolutely loyal both to kitsch and the art so we rune to the shop just to find the closed doors and komme gleich message.


Dobro, nije sve tako crno. Tako smo našli ovu lipu malu skulpturu sv. Egidija, točno iza katedrale. Nikad nismo čuli za njega, zato smo ga zguglali i našli o njemu na stranicama veloluške župe (klik). I sad, da ni sve povezano?
Photobucket
OK, not everything turned out bad. For example we’ve found this beautiful little sculpture of st. Agidius, just behind the cathedral.


A u međuvremenu je došlo i proljeće.
Photobucket
In the meantime the spring has arrived.


Na kraju se utičemo sv. Egidiju u pomoć da drugi put bolje prođemo u H&Mu i da pekara i Kunst&Kitsch budu otvoreni i naravno, da se uspenjemo i skalamo dvostrukim spiralnim stubištem.
Vaši

At the end we’ll ask st. Aegidius for help. We want to find better stuff at H&M to find the bakery and the Kunst&Kitsch open, and of course to climb the double spiral staircase.


- 08:50 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

petak, 06.03.2009.

Globalno jelo

Dragi Nashi,
Dok se Min (i Min i Vin) svojim zapisima redovito vraćamo domaćoj spizi (klik, klik, klik, klik, klik, klik) činjenica je da su Nam i furešte kuhinje sve bliže i dostupnije.

Evo na primjer nama u kvartu. Nama u kvartu je bila jedna videoteka. U koju smo rado navraćali po filmove i da vidimo ljepuškastog videotekara. Videoteka se odjedanput zatvori i nakon setemane dan pituravanja na njeno misto se otvori kebab. Ušli smo unutra nakon jednu misec, kad tamo isti videotekar (ne ljepuškasti, nego jedan drugi) samo 10tak kila zaobljeniji. Dok Nan je slaga kebab reka Nan je ovo: “To je bila moja videoteka, ali slabo je išlo. Sad svi skidaju filmove s interneta, a ljudi su uvik gladni...”

Photobucket

Ocjena: prvi kebab je bi dobar, drugi i treći bezveze, četvrti nikad nismo ni vazeli. Ali kebabarnica je još uvik na svojen mistu i uvik je čejadi unutra, znači da ni loša.

Evo na primjer isto nama u kvartu. Bi je jedan restoran Slavonac. Slavonac je bi izuzetno popularan radi ogromnih porcija, naravno. Kad tamo odjedanput zatvori i akon miseci pituravanja tun se otvori kineski restoran. Tian tian, ili tako ništo. Ža Nan je Slavonca, ali drago Nan je što imamo kineski restoran blizu. Nikako se osjećamo svjetski.

Photobucket

Ocjena: odlično, svaki put kad smo jili bilo Nan je dobro. Jedva čekamo ponovo.

Evo na primjer isto nama u kvartu. Bila je odavna jedna konoba. Onda se ista zatvorila i nakon godišć pituravanja opet otvorila. Isto konoba. Onda se opet zatvorila, a sad se otvorila pod imenom El paso. Meksički restoran! Čini i pizze i peče standardno meso (čevapi, ražnjići...), a ima i dostavu. Ža Nan je konobe, ali drago Nan je što imamo meksički restoran blizu. Nikako se osjećamo svjetski.

Photobucket

Ocjena: nismo bili još, ali Vin ste nam rekli da je odlično. Jedva čekamo probat.

Stojte dobro,
Vashi

- 15:03 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se