Goldeneye
21.07.2009., utorak
Bicikl
|
Najčešće sam na biciklu. Divno je to prijevozno sredstvo. Uz minimalan angažman ideš relativno brzo, osjećajući svijet oko sebe. Ipak, vožnja biciklom dobra je tjelesna aktivnost i dok me zdravlje služi ne mislim mijenjati prijevozno sredstvo. Nogama okrećem pedale, a kormaniram s dvije ruke. Tako sam najsigurniji. Mogu voziti i s jednom rukom, ali eventualne opasnosti u prometu ili na samoj cesti smanjuju manevarske sposobnosti i lako mogu pasti, dođem li u nezavidnu situaciju. Može se bicikl voziti i bez ruku, ali osim što je to kažnjivo, tu smo tek u neprilici dođe li do problema na cesti. Što ako je cesta strma, grbava, country road… U jednoj ruci odgoj je moga oca, u drugoj majke. Teško je kroz život ići bez ruku, ili s jednom rukom. Znali su mladi ljudi proći strmu i nepristupačnu cestu života i bez oba roditelja i postati veličanstvene osobe. Nema tu pravila, ali svatko tko je iz bilo kojeg razloga bio uskraćen jednog od roditelja zna kako mu je teško bilo odrastati. Potrebna je ta dimenzija nježnosti i ljubavi majke i sigurnosti i očinske ljubavi oca, uz velik broj zajedničkih trenutaka. Kada ste posljednji puta sjedili kao obitelj s vašom djecom ili vašim roditeljima i koliko je to često? |