Goldeneye
23.06.2009., utorak
Zrak
Ništa bez zraka ne mogu Svaki tren udišem i izdišem Kad potrčim, malo brže Kada spavam, posve lagano Šuma i njezino zelenilo izvor su kisika Zato redovno odlazim tamo nadisati se Obnoviti krvna zrnca kako bi izdržao tjedan u smogu i vrevi grada Zrak je dostupan svakome Osobito onima koji su svjesni svoga disanja Koliko god nas ima, za svakoga ima dovoljno Jer ne možeš primiti više kisika nego ti pluća mogu izdržati Zrak ne mogu vidjeti, ali bez njega ne mogu živjeti U lahoru ga prepoznah |
16.06.2009., utorak
Jedno
Kratak je život. Još se kraćim čine sretni trenuci. Nije li vječnost određena za sreću?! Možda je vječnost sada? A možda tek u njoj postajemo jedno... |
05.06.2009., petak
Samostanskim hodnicima
Živim već duže u svom mikrosvijetu, kao u nekom samostanu. U svijetu, a daleko od svijeta. Otvorim prozor, ponekad nešto izreknem, pa ga zatvorim i kroz samostanske hodnike moga uma prebirem osjećaje. Nerijetko, tim hodnicima naiđem na dobre ljude. I dobrima i lošima ne obraćam se tako lako. Iskustvo mi kaže, ne dotiči se drugih ako vam se pogledi ne sretnu. |