sensualissimo

Posljednih desetak dana novembra,bjehu tako intezivni i uzbudljivi,
da vam to ne mogu opisati.Ali evo nekoliko tek naznaka:
u Velikoj Plani posjetih svoju Malu,a uzgred i tri sjajna koncerta,
od kojih dva izvanredna,od kojih jedan briljirajući.

Arto Lindzi je jedan pomalo smiješan,nasmiješen gospodin koji ne zna da svira(sam se tako svima hvali!),pa samo tako proizvodi buku,preko prekrasnih brazilskih melodija i harmonija,pjevajući glasom supersenzualnim,divotnim,prosto-naprosto izmaštanim u nekom boljem,čarobnijem univerzumu.A LITTLE BIT NOISE OVER OVERVELMING BEAUTY,eto kako bih ga opisao-bilo je momenata kada sam plakao od miline,ne lažem-oči su mi suzile,jer su mi se plućne maramice suzile,od ljepote Muzike...Možda zato ipak pretjerivao je junak naš krljajući,drndajući po svojoj gitari,pokušavajući oneobičiti
do kakofonije,dekonstruisati ljepotu mahom braziliana kompozicija...
Na korak do savršenstva,na prstohvat takoreći...

Potom sam prisustvovao MTV ADRIA partiju,vrlo uspješnoj žurci tj. grupnom koncertu na kome su nastupile grupe iz Makedonije,Bosne i Hercegovine,Slovenije,Srbije i Crne Gore,i Hrvatske.Najlošije je prošao MANJiFIKO,publika ga nije prihvatila,suviše im se etno učinio njihov/njegov zvuk-a ja se sa tim a la GUČA trubačima oduševljavam jer ako ih ne shvatite ironično,u smješi sa svim tim tex-mex,funky,gipsy zvukovima,sa tim surf gitarama-onda zaista ništa ne kapirate.Ukapirali smo,moj pajtos i ja,kako Hrvati definitivno bolje sviraju,a Srbi intrigantnije ideje imaju.Dovoljno je bilo uporediti Beat Fleat(od kojih se sledećih dana živjet nije moglo u Begešu,s razlogom su ih forsirali na mnogijem radio stanicama,na zahtjev slušalaca) i Beogradski Sindikat,ultimativnu repersku uličnu komunu(među kojima ima i obrazovanih mladih ljudi!)koji s takvom strašću,s takvom energijom rokaju rime da ribe vlaže momentalno,mudo traže u blizini,
u dubini duše ganute svom tom silnom muževnom muškošću(sic!) jebeno strašnih,gnjevnih(na sistem) mladića...
Imadoh sreće,osvojih putovanje u Sloveniju,na Kranjsku Goru,na nekoliko dana,plaćen put i pride sto eurića(ah Slovenci vidi se da ste vazda bili kapitalisti a ne dilberi!)-a sve to u vrijeme skijaškog Svjetskog kupa,sve sa plaćenom ulaznicom :-))))))))))))))),a uručila mi ju je lično ona slatka debeljuca otkačena sa mTV ADRIA što stalno se smiješi nam u brke i viče JESAM JA SAM DEBELA PA ŠTA;JEBITE SE!!!Baš je me obradova(la)!!!!!!

A još me više obradovaše,na svojstven način obradiše,alternativni američki afasionadosi,besprekorni,magični,milozvučni MERCURY REV.Održali su senzacionalan koncert u Domu Omladine,senzacijama zvučnim-i svjetlosnim-ispunivši srca par hiljada duša...
Da ste makar vidjeli sva ta nasmiješena lica,nakon koncerta...
Najprije,nemoguće je ne primjetiti savršenstvo svirke i čistoću zvuka Mercury Rev uživo-uživate na pravi način,kao da snimak neke perfektne snimke slušate,a istovremeno i gledate predragog(vidljivo oduševljenog feedbackom publike)Džonatana Donahjua,dok njegov mekani,kao pahuljica suptilni,čarobnjački glas slušate,i posmatrate vrlo uvježbane pokrete njegove,kao dio do detalja isplaniranog ALI MELODRAMATIČNO MUZIKALNO EMOTIVNOG šoua,sve sa super raspoloženim svim članovima ovog superbenda,i onim humanim,tako ljudskim porukama i sličicama na projekcijama iza svih pomenutih:putujuće,mada pojednostavljeno pozorište a la Bouvi sedamdesetih sa soundtrackom vašeg najfragilnijeg,najubavijeg,najsanjivijeg Sna...
Sanjajte o tome,ako već niste,otvorenih očiju,Srca i ušiju:
Blaženstvo sveobuzimajuće rockandroll nirvane,skoro,
i bez sumnje najbolji koncert 2005
(sorry Spensere!!!)!